Predstava je namijenjena djeci vrtićke i rane školske dobi. Govori o odrastanju i ulozi roditelja u tom osjetljivom periodu života svoje djece, kad se simbolično i doslovno, polako počinju
“opraštati od igračaka”. Redateljica Renata Carola Gatica naglašava kako je u doba odrastanja jako bitno da
zajedničkom igrom i druženjem – roditelji pobude maštu svoje djece. Tamo gdje ima mašte, gotove igračke ni ne trebaju. U predstavi se tako i dio scenografije, potpisuje je Matija Dijanović, radi od kartona.
Na nedjeljnim matinejama kazalište Žar ptica će za djecu i roditelje pripremiti zajedničke radionice u kojima će od papira moći izrađivati rekvizite iz predstave.
Glavnu ulogu igra Bogdan Ilić, njegovu prijateljicu Dunja Fajdića, a mama i tata su Maja Katić i Dean Krivačić.
Kostimigrafkinja je Sandra Dekanić, koreograf Damian Cortes Alberti, glazbu su skladali Ivana Đula i Luka Vrbanić.
Osim što igraju, Dunja Fajdić i Maja Katić su napravile i dramatizirale tekst mlade Ane Ivanović, koja je podsjetimo, pobjednica 1. Natječaja za najbolji dramski tekst koji su u rujnu prošle godine raspisali GK Žar ptica i regionalna platforma kazališta za djecu Od malih nog(u).
Riječ je o najboljem, između 70 pristiglih tekstova iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore, o kojima je odlučivao regionalni žiri u sastavu:
Drago Utješanović, ravnatelj GK Žar ptica; Tijana Grumić, dramaturginja i dramska spisateljica; Ilija Gajević, profesor književnosti, Rok Kravanja, glumac i Igor Tretinjak, kazališni kritičar i teatrolog. Osim pobjedničkog teksta, žiri je izdvojio još 7 tekstova koji su ušli u najuži izbor, koji će biti objavljeni i javno čitani u sklopu platforme Od malih nogu.
O nagrađenom tekstu, žiri “Od malih nogu piše”:
,,Mesto gde odlaze izgubljene stvari“ izdvojio se svojom poetikom, autentičnim jezikom i jednostavnim, a vrlo maštovitim pristupom univerzalnoj temi odrastanja. Osim što pruža mnogo raznovrsnih mogućnosti za inscenaciju, žiri smatra da ovaj tekst može komunicirati kako s djecom, onom koja se polako opraštaju od svojih djetinjih igračaka, zaboravljajući ih u zabačenim kutovima svojih dječjih soba, tako i s odraslima kojima je taj period djetinjstva, iako dalek, često obojen nostalgijom za nekim bezbrižnijim razdobljem u životu.
O predstavi:
Za one koji su izgubili maštu, Duško je jedan običan dječak. Za sve ostale, Duško je dječak koji gubi neobično mnogo stvari, više nego veš mašina čarape. Izgubio je loptu, sat, kišobran, ruksak… Ma sve što se može izgubiti, on je izgubio, i još k tome, često izgubi i poneki sat u igri. Ali sve se to promijenilo jednog neobičnog dana, kad je Duško izgubio svoj prvi mliječni zub! Tada je pomislio da više nije mali, da se mora uozbiljiti i prestati gubiti stvari, prestati gubiti vrijeme u igri, prestati biti pogubljen! Duško kreće u avanturu pronalaska izgubljenih stvari. Sva sreća, uz njega su mama koja po potrebi postaje astronautica i tata koji se čarolijom pretvara u moreplovca. Iako su odrasli, nisu zaboravili koliko je važna igra i kolika je snaga mašte. Da bi Duško pronašao to mjesto gdje se krije sve što je izgubio, uz pomoć roditelja zaronit će u sjećanje i podsjetiti se kako izmišljati, kako stvarati nešto što još nikada nije postojalo!
