Kap kiše prelazi u kap jezera, oblak u jezero. Dan postaje noć, gusjenica leptir. List nošen vjetrom postaje riba, doživljen putem dodira pauk postaje meko klupko baršuna. Tuga se pretače u radost, život u smrt. Kroz narativno jednostavnu priču u čijem su središtu Djevojčica s pletenicom u kosi i Dječak u žutim čizmicama, Kao voda tematizira sveprisutnost i neminovnost neprestane mijene. Poučeni dinamikom zbivanja u okolini, u njihovom odnosu, u vlastitim percepcijama i doživljajima – u kojima ništa ne nestaje, samo mijenja oblik – Djevojčica i Dječak prihvatit će mijenu kao integralni dio života. No nas će naučiti da se ne poistovjećujemo s prolaznim, ali i da svaki trenutak proživimo u njegovoj punini otkrivajući njegovu jedinstvenost i čudesnost. Kao voda nema za cilj stvoriti jednoznačne slike i zatvorene narative, već rastvoriti svijet imaginacije, očuditi ono svakodnevno, intenzivirati percepciju, otvoriti jedan drugačiji, moguć, poetski način doživljaja u kojem događajnost zadobiva novu definiciju.
Mogućnost zabavljanja kod ptica
REČ REDITELJA “Jednog dana ćemo svi nestati. Neće nas više biti. Ali pre toga
