Iako u podnaslovu predstave stoji da je rađena po motivima srpskog narodnog običaja Bele nedelje, ova lutkarska predstava bez reči, najizrazitije govori o jednom mnogo širem prostoru i to na na način koji se u modernoj antropologiji i kulturologiji najizrazitije eksplicira u radovima Marije Todorove, posebno u njenoj knjizi “Imaginarni Balkan”. I zaista taj Balkan, koji nije određen u nauci ni geografski, ni nominalno, ni istorijski, ni kulturno, ostaje kao pojam u koji svi mogu mirne duše da učitavaju svakojake proizvoljnosti. Takav imaginarni Balkan i balkanizacija kao proces za kojeg Todorova veli da ga neki u univerzitetskim krugovima izjednačavaju sa multikulturalnošću, drugi mu spočitavaju preteranu specijalizaciju, dok ga treći koriste kao metaforu za postkomunizam, ali i postmodernizam. Muzika i pokret u kojima ima zvukova i tradicija Srbije, Rumunije i Bugarske, dovoljni su i da bez reči ispričaju ne toliko etno priču o jednom običaju koliko priču o jednoj ljubavi. Tako je Balkan za kojeg niko sa sigurnošću ne može reći šta je, ostaje možda jedini preostali bajkoviti prostor na planeti.

VILINJSKA GORA
Vilinjska Gora: Mit o gospodarima, slugama i slobodnim ljudima napisana je 2009. godine i, prvenstveno,