Categories
Kritika

Neodoljiva igra konvencijama

Prateći promjene na lutkarskoj sceni, najvažniji je povjesničar i teoretičar europskog lutkarstva Henryk Jurkowski prije gotovo pola stoljeća zaključio da se fokus tog umjetničkog izraza pomaknuo sa same lutke na njen odnos s lutkarom. Time je i lutkinu stalnu scensku živost zamijenila napetost između živosti i neživosti. U tom trenutku lutkarstvo je odbacilo ruho tradicije pod kojim je stoljećima koračalo kroz društvene bure te je postalo suvremeni umjetnički izraz u stalnom pomicanju, a možemo reći i negiranju, granica.

Pola stoljeća nakon redefinicije Jurkowskog, lutkarstvo u Hrvatskoj još uvijek dobrim dijelom pripada sad već davno nadrasloj tradiciji te se imalo slojevitija igra lutke i njenog animatora promatra pod posebnom lupom. Ne znajući za hrvatske prilike, redatelj Luciano Delprato stigao je iz Argentine sa suvremenom režijom lutkarskog Kralja Edipa (kritiku Katarine Kolege pročitajte ovdje) u kojoj se na beskrajno mudar, pametan i duhovit način poigrao… svime. I to obrativši se onima koje je najteže dovesti u kazalište, a koji predstavljaju potencijalnu publiku sutrašnjice – tinejdžerima. Pa krenimo redom.

U predstavi koju možemo staviti uz bok najsvježijim lutkarskim izdancima ovih prostora, redatelj je, uz pomoć dramaturginje Nataše Antulov, slavnu Sofoklovu tragediju oblikovao s mišlju na antički kor, naslonivši se na višestoljetnu lutkarsku tradiciju – odvajanje glasa od pokreta. Na mjestu govornika izredali su se svi glumci, gotovo radiodramski oblikovavši verbalni sloj te ga obogativši humorom, vlastitim notama i diskretnim, no vrlo efektnim dijalogom sa scenskom igrom, odnosno s vlastitom drugom polovicom.

U toj drugoj, izvedbenoj polovici, Delprato je napravio velik zaokret iz tradicije u suvremenost, usmjerivši pažnju na slojevit odnos lutke i njenih animatora, koji je izuzetno duhovitim minijaturama nosio predstavu, demonstrirajući mladim gledateljima lutkarstvo kakvo žele gledati. Lutkarstvo u kojemu lutka u furioznom ritmu na duhovit način mijenja uloge i ontološki status – od rekvizita, preko živog lika u rukama animatora do njegovog ravnopravnog partnera i konačno vladara. Taj u hrvatskom lutkarstvu rijedak trijumf lutke nad vlastitim demijurgom odigrao se u vrhunskoj scenskoj napetici u kojoj se Edip fizički obračunava sa svima, od lutaka do animatora i njihovih međunožja, da bi na koncu savladao i scenskog oca, preuzevši stvari u svoje drvene ruke i zavladavši vlastitim demijurgom. I sve je to napravio na izuzetno duhovit način, oslobodivši lutku zadanosti i granica te ukazavši na njen neiscrpan smisao za humor.

"Kralj Edip", foto: HNK Ivana pl. Zajca
“Kralj Edip”, foto: HNK Ivana pl. Zajca

Izvedbeno bogatstvo i slojevitost na vrlo uvjerljiv način oblikovali su glumci HNK Ivana pl. Zajca, kazališta koje je bilo dovoljno hrabro da na daske nacionalne kuće postavi lutkarsku predstavu za tinejdžere, na čemu im čestitam i nadam se da Edip neće ostati usamljen. Svoje auditivne, animacijske i glumačke vještine demonstrirali su HNK-ovci Edi Ćelić, Dean Krivačić i Mario Jovev, uz važno pojačanje riječkih GKL-ovaca Alexa Đakovića i Damira Orlića. Od početka do kraja predstave glumci su funkcionirali poput odlično naštimanog i uigranog stroja, što je izuzetno važno u (suvremenom) lutkarstvu gdje i najmanji pomak ili odmak od zadanosti ruši ritam igre i scenskog života. Unutar tog sklada svaki je glumac dodao vlastitu notu u pripovjedni dio, od naizgledne ozbiljnosti do prodora u karikaturu, kao i u animacijski sloj. Tako su Krivačić, Jovev, Đaković i Orlić izvedbeni sloj oblikovali u dijalogu, a povremeno i duhovitom sukobu s riječima, vrlo zabavno se nadigravajući s njim, dok je Ćelić čekao impuls riječi, naslanjajući scenski život lutke na auditivni u finom protoku scenske energije. Ta različitost odlično je funkcionirala te je pojačavala element koji mi se čini jednim od ključnih elemenata scenske igre za tinejdžere – stalna scenska iznenađenja.

Stolne lutke koje su izradili Stjepan Buković, Vladimir Tomić, Željko Kranjčević Winter, Rajna Gruden, Ana Blašković i Snježana Jurić bile su u skladu sa cjelinom – duhovito krute i nezgrapne, prilagođene osobinama likova i scenski žive. Rafael Rodriguez svjetlom je podcrtao dvojnost izvedbe, zasebno osvijetlivši auditivno, ali i izvedbeno vrlo zanimljive govornike, razdvojivši time dva dijela cjeline – glas od tijela, što je pridonijelo teatralizaciji ovog teatarskog bisera.

Zaključno, Riječani su u svom Kralju Edipu pronašli ključ osvajanja naizgled neosvojive publike – tinejdžera. Učinili su to suvremenim pristupom lutki i lutkarstvu, poigravši se na slojevit, pametan i duhovit način svim elementima ovog izvedbenog bisera.

Categories
Izdvojeno Vesti

Veliki vodič kroz 26. reviju lutkarskih kazališta

U nastavku pogledajte program 26. revije lutkarskih kazališta:

Utorak, 2.11.

10:00 – 13:00 h, Kontejner, Dječja kuća
Od slova do smisla: Sretna slova
Dob: 6 – 7 god (za djecu 1. razreda osnovne škole)
Radionica

Srijeda, 3.11.

10:00 – 13:00 h, Kontejner, Dječja kuća
Od slova do smisla: Sretna slova
Dob: 6 – 7 god (za djecu 1. razreda osnovne škole)
Radionica

19:30, HKD – Svečano otvaranje Revije
KL Zadar, Caffe kraljevstvo

Redatelj: Vanja Jovanović
Dramaturg: Patrik Gregurec
Skladatelj: Tomislav Pehar
Likovnost predstave: Vanja Jovanović
Oblikovatelj svjetla: Frane Papić
Izvode: Dominik Karakašić i Irena Bausović Tomljanović
O predstavi: Kroz kombinaciju dramske glume i teatra predmeta, lutkarska predstava tematizira odnos roditelja i djeteta iz perspektive jedne Princeze koja, unatoč roditeljskim željama, najviše od svega želi postati – konobaricom. Naša Princeza prolazi kroz važno razdoblje u svom odrastanju u kojem će morati suočiti svoju potrebu za samoostvarivanjem s pritiskom roditelja i cijelog kraljevstva te tradicionalnim obvezama.
Dob: 12+
Trajanje: 45 min

Četvrtak, 4.11.

17:30 i 19:00h, Dvorana, Dječja kuća
Mali teatar, Palac sim, palac tam
Redatelj: Davor Dokleja
Autori dramatizacije i izvođač: Igor Baksa
Skladatelj: Nikola Švenda
O predstavi: Otkačena priča o vrckavim palcima jednog Darka, ispričana je kroz još otkačeniju formu tjelesnog lutkarstva i tjelesnih perkusija. Predstavu nastalu prema tekstu ilustrirane pripovijetke Silvije Šesto glumac priča ne samo riječima već i različitim drugim sredstvima pripovijedanja.
Dob: 3+
Trajanje: 35 min

17:30 i 19:00h, HKD
KD Pinklec, Cvrčak i mravi

Redatelj: Romano Bogdan
Scenografija i kostimi: Bruno Kontrec
Glazba: Igor Baksa
Oblikovanje rasvjete: Neven Taradi
Igraju: Mario Jakšić, Karolina Horvat, Davor Dokleja i Bruno Kontrec
O predstavi: Jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, donosi nam priču o lijenom cvrčku koji je dane provodio svirajući i pokušavajući nagovoriti mrave da mu se pridruže, i mravima koji su vrijedno stajali u kolonama ispred kuće i skladištili hranu za zimu. Kroz moderni pristup propitkujući posljedice rada i nemara, ova predstava postavlja neka od uvijek aktualnih društvenih pitanja.
Dob: 4+
Trajanje: 45 min

Petak, 5.11.

18:00, HKD
Pozorište za decu, Kragujevac, Bambi
Redatelj: Jakub Maksimov
Scenografkinja, kostimografkinja i autorica lutaka: Olga Zijebinska
Skladatelj: Lazar Novkov
Igraju: Miloš Milovanović, Darija Vukić, Milomir Rakić, Vladimir Đoković, Ljubica Radomirović i Marko Đurić
O predstavi: Predstava je inscenacija lirskog romana napisanog prije gotovo jednog stoljeća. Govori o odrastanju i upoznavanju svijeta malog jelena. Proživjet ćemo s njim njegovo djetinjstvo, radosti i poteškoće odrastanja. Mali jelen mora naučiti stajati, hodati, skakati, trčati, igrati se, tražiti hranu, biti sam, osjetiti opasnost… No, svijet će za jelena uvijek ostati misterij, čak i kada odraste.
Dob: 6+
Trajanje: 45 min

18:00, Kontejner, Dječja kuća
Pčelice zujalice
Dob: 4+
Obiteljska radionica

Subota, 6.11.

10:00, HKD
Pozorište za decu, Kragujevac, Bambi
Dob: 6+

17:30, 19:00h, HKD
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, Pliva patka preko Drave
Dramaturgija i režija: Jelena Sitar Cvetko
Likovno i glazbeno oblikovanje: Igor Cvetko
Oblikovanje rasvjete: Igor Ele
Asistent režije: Đorđe Dukić
Igraju: Đorđe Dukić, Srđan Kovačević i Gordan Marijanović
O predstavi: Predstava na koju vas pozivamo je sastavljena od igara, brojalica, zafrkancije i ustihovljenih zgoda i nezgoda koje kroz generacije tvori kulturno okruženje djece u Hrvatskoj. Mnogi od odraslih sjetit će ih se i ponovno ih proživjeti. Igračke na sceni, koje vam kao scenske junake predstavljaju vješti lutkari, imaju svaka svoju povijest igranja i u tome su pravi majstori koji su zanat igranja naučile od djece.
Dob: 3+
Trajanje: 50 min

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, "Pliva patka preko Drave", foto: Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, “Pliva patka preko Drave”, foto: Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku

11:00, 18:00, GKL
Nacionalna ustanova Teatar za djecu i mlade, Skopje, Makedonija, Tobi
Redatelj: Dragoslav Todorović
Izrada lutke, scenografija i kostimografija: Irina Somborac
Skladatelj: Viktor Apostolovski
Video animacija: Emil Petrov
Igraju: Marija Gjorgjijoska, Katarina Ilievska Siljanovska, Vineta Damceska Mojanoska, Miki Ancevski i Ana Levajković Boškov
O predstavi: Postoji nešto, pogotovo kod mladih, što izgleda kao nepremostiva prepreka. Nikako vam se ne sviđa vlastiti izgled. Međutim ako imate, kao jazavičar Tobi, prijateljicu poput gospodje Flore, vi ćete vrlo brzo prevladati besmislenu brigu. Jednostavno, uz pomoć prijatelja sagledat ćete sebe iz potpuno drugog, sretnog kuta.
Dob: 3+
Jezik: makedonski
Trajanje: 50 min

Nedjelja, 7.11.

11:00, HKD
HNK Varaždin, Okom oko oka

Redatelj: Dubravko Torjanac
Scenograf i kreator lutaka: Ivan Duić
Skladatelj: Petar Eldan
Dizajner rasvjete: Marijan Štrlek
Igraju: Nikša Eldan i Filip Eldan
O predstavi: Na pozornicu, u velikom kaputu, dolazi animator, pokazuje lutke-guignole koje je nabavio i najavljuje predstavu. Lutke s njime nisu zadovoljne i otjeraju ga. Sad su ostale same, ne znaju što bi, vraćaju se u kaput. Iz kaputa se redom pojavljuju dijelovi tijela: oči, nos, uši, jezik i usta, noge i ruke. Izvode kratke pripovijesti o sebi i na koncu slažu novi lik, novu lutku, novog animatora.
Dob: 4+
Trajanje: 40 min

Ponedjeljak, 8.11.

17:30, 19:00, HKD
GK Žar ptica, Pustolovine baruna Münchhausena
Redatelj: Aleksandar Švabić
Dramatizacija i dramaturgija: Dunja Fajdić
Skladatelj: Matija Antolić
Kostimografkinja: Dženisa Pecotić
Oblikovatelj rasvjete: Goran Jurković
Vizualni identitet predstave: Mare Milin
Igra: Marko Hergešić
O predstavi: Zamislite jednog pustolova! Oplovio je sve znane i neznane zemlje, ukrotio divlje zvijeri, upoznao Svemir i Zemlju uzduž, poprijeko, iznutra, ovako, onako i naopako. Možete li zamisliti takvog čovjeka? A sad, zamislite da je njegov brod… ma, ne, samo malo. Ovako: zamislite da je on jedan obični tata i zove se vrlo obično, recimo… Marko. Dok radi, dok čisti, kuha i posprema, on mašta.
Dob: 5+
Trajanje: 40 min

"Pustolovine baruna Münchausena", foto: Mare Milin
“Pustolovine baruna Münchausena”, foto: Mare Milin

17:30, 19:00, GKL
Lutkovno gledališče Maribor, Ferdo, veliki ptić
Redateljica i autorica dramatizacije: Katja Povše
Likovno oblikovanje: Andreja Peklar
Autorice teksta: Katja Povše i Vesna Vončina
Dramaturginja: Tanja Lužar
Lektorica: Metka Damjan
Skladatelji: Gregor Zemljič i Nina Šardi
Kostimografi: Andreja Peklar i Mojca Bernjak
Oblikovatelj svjetla: Miljenko Knezoci
Oblikovatelj zvuka: Jure Auguštiner
Igra: Vesna Vončina
O predstavi: Priča govori o Ferdu, ptici koja je prevelika za okruženje u kojemu živi. No, Ferdo svoju različitost uopće ne opaža; štoviše, koristi to kao prednost, ne bi li time pomogao onima koji su manji od njega. No, umoran i žedan, nehotice ispija svu vodu iz ribnjaka. Ljudi i životinje se naljute, brzo zaborave na njegova dobra djela i istjeraju ga iz grada. Usamljeni Ferdo luta svijetom sam i napokon upoznaje sićušnu pticu koja mu pomaže napuniti prazan ribnjak…
Dob: 3+
Jezik: slovenski (vrlo malo teksta)
Trajanje: 40 min

19:00, Dječja kuća, Dvorana
To go or not to go
Prezentacija radionice

Utorak, 9.11.

17:30, 19:00, HKD
GKL Split, Miš u toću
Redatelj: Ivan Plazibat
Dramaturginja: Ivana Vuković
Scenski pokret: Damir Klemenić
Kostimografkinja: Ana Marin
Scenografkinja: Tina Vukasović
Skladatelji: Bojan Brajčić i Željana Cvitanović
Oblikovatelj svjetla: Lucijan Roki
Oblikovatelj tona: Franko Perić
Glazbena korepetitorica i pijanistica: Željana Cvitanović
Igraju: Franjo Đaković, Ana Marija Veselčić i Milena Blažanović
O predstavi: Megapopularan chef Mačor Čili, nakon uspješne televizijske karijere, teško nalazi restoran u kojem će nastaviti biti zvijezda. U svom lutanju susreće meganepoznatu Mišku Sol koja sa sobom vjerno nosi bakine recepte s kojima često eksperimentira dok sanja da će jednog dana postati prava kuharica. Miška u njihovom susretu vidi priliku da uči od svog uzora, od najboljeg među najboljima, a chef Mačor nada se iskoristiti Miškine vještine kako bi povratio vlastitu slavu.
Dob: 3+
Trajanje: 45 min

19:00, GKL
HNK Ivana pl. Zajca u suradnji s GKL Rijeka, Kralj Edip
Redatelj i autor adaptacije: Luciano Delprato
Prevoditeljica: Nikolina Židek
Dramaturginja: Nataša Antulov
Adaptacija kostimografije: Manuela Paladin Šabanović
Oblikovatelj svjetla: Rafael Rodriguez
Igraju: Edi Ćelić, Dean Krivačić, Mario Jovev, Alex Đaković, Damir Orlić
O predstavi: ”Kralj Edip” je temeljno djelo kazališta europskog kulturnog kruga, Sofoklova najznačajnija drama koju je Aristotel koristio kao najbolji primjer za objašnjenje ideje tragične sudbine.Uz pomoć novih medija, lutkarskog kazališta, animacije objekata, ova komorna predstava čini ”Kralja Edipa” značajnim za one koji se prvi put susreću s tim naslovom, ali i one koji dobro poznaju svu kompleksnost grčkih tragedija.
Dob: 14+
Trajanje: 75 min

Srijeda, 10.11.

18:00, GKL
GKL Rijeka, Ježeva kućica
Glazba i scenska obrada: Hrvoje Hegedušić
Prilagodba za scensko izvođenje i režija: Sanda Miladinov Langerholz
Koreografija i scenski pokret: Norman Dixon
Scenografkinja: Ana Ogrizović
Kostimografkinja: Ljubica Wagner
Kreacija rasvjete: Damir Babić
Igraju: Karin Fröhlich, Almira Štifanić, Andrea Špindel, Zlatko Vicić, Alex Đaković i David Petrović
O predstavi: Ježurka Ježić svakodnevno luta šumom, te je vrlo poštovan među šumskim šivotinjama. Jednoga dana, Ježurka je pozvan na maratonski ručak kod Lije Mice, na što rado pristaje. Nakon četverosatnog prežderavanja, sve su životinje zaspale, a jedino se Ježurka vraća kući. Liju, medu, vuka i divlju svinju zanima što li to Ježurka kod kuće, toliko važnog, skriva…
Kultna predstava GKL-a ove godine slavi 20 godina od premijere i preko 500 izvedbi te se u okviru Revije održava slavljenička i obljetnička izvedba, a s kojom se i svečano zatvara 26. revija lutkarskih kazališta uz proglašenje najbolje predstave po ocjeni obiteljsko – stručnog žirija.
Dob: 2+
Trajanje: 40 min

Četvrtak, 11.11.

17:30, 19:00, GKL
GKL Rijeka, Ježeva kućica
Dob: 2+

Categories
Izdvojeno Vesti

Odlično društvo na tronu 54. PIF-a

Dječji žiri u sastavu Leonarda Iva Dozan, Mia Dozan i Marko Laštro jednoglasno je donio odluku da se najboljom proglasi predstava AKO ME NE BUDE u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska

Stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Saša Latinović i Olga Vujović donio je na sastanku 23. 9. 2021. slijedeće odluke:

NAGRADE

  1. LAZAR NOVKOV –  za glazbu i dizajn zvuka u predstavi KRONOPATULJCI, u izvedbi Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika;
  2. MAJA LUČIĆza scenografiju i vizualni identitet predstave AKO ME NE BUDE, u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
  3. 3. MAJA LUČIĆ, TAMARA KUČINOVIĆ i TONI LEAKOVIĆ za izradu lutaka u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska
  4. Ansambl predstave KRONOPATULJCI Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika – za dinamičnu, duhovitu i preciznu animaciju te usklađenu i prožimajuću skupnu izvedbu;
  5. UROŠ KAURINza uvjerljivu i energičnu glumačku i animacijsku izvedbu u predstavi CAREVO NOVO RUHO, Kazališta lutaka Maribor, Republika Slovenija;
  6. TILEN KOŽAMELJza uvjerljivu i energičnu glumačku i animacijsku izvedbu u predstavi CAREVO NOVO RUHO, Kazališta lutaka Maribor, Republika Slovenija
  7. TONI LEAKOVIĆza ulogu Mede, suptilnu i preciznu karakterizaciju lika sa snažnom emocijom u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
  8. ANDRIJA KRIŠTOFza ulogu Ježa, suptilnu i preciznu karakterizaciju lika sa snažnom emocijom u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
  9. JAN POPELAza duhovitu i dinamičnu animaciju Zle vile u predstavi TRNORUŽICA, KAZALIŠTA DRAK i Međunarodnog instituta figurativnog kazališta, Češka Republika
  10. JAKUB MAKSYMOVza režiju predstave KRONOPATULJCI, u izvedbi Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika;

 

NAGRADA “TIBOR SEKELJ” za predstavu s najhumanijom porukom dodjeljuje se KAZALIŠTU LUTAKA LJUBLJANA, Republika Slovenija, za predstavu NEBO IZNAD NAS.

 

GLAVNA NAGRADA “Milan Čečuk” za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuje se KAZALIŠTU LUTAKA BRATISLAVA, Slovačka Republika, za predstavu KRONOPATULJCI.

Categories
Intervjui Vesti

MAGDALENA LUPI ALVIR: „Čarolija i začudnost prečice su lutkarstva u otvaranju važnih pitanja“

Draga Magdaleno, dugi si niz godina u riječkom i hrvatskom lutkarstvu, prvo kao dramaturginja (posebice Ediju Majaronu), a posljednjih godina kao ravnateljica riječkog lutkarskog kazališta, samim time dobro si ih upoznala iz raznih kutova. Zato bih volio, umjesto toplih pozdrava, otvoriti ovaj razgovor tvojim viđenjem hrvatskog lutkarstva u odnosu na europsko. Jesmo li u toku, kaskamo li, jesmo li u nekim aspektima možda ispred?

Hrvatsko lutkarstvo spoj je tradicionalnog i suvremenih tendencija u lutkarstvu. Rekla bih da smo neka kombinacija. Često smo u toku, no ispred možda i dalje nismo, iako je pitanje što bi točno značilo ispred. S druge strane moram ipak priznati da se sve hrabrije upuštamo u dijalog sa suvremenim lutkarstvom, odnosno u dijalog lutkarskog s različitim izvedbenim formama i suvremenim izvedbenim praksama. Iako bismo, po mom osobnom ukusu i mišljenju, trebali biti još hrabriji i više se usuditi upuštati i preuzimati rizik, više istraživati, igrati se. No, to često zbog naših produkcijskih uvjeta, prije svega financijskih, ali i zbog publike, jednostavno nije lako, a često niti moguće. Između ostalog to zahtjeva jedan dugotrajniji proces i jači sustav potpore, u svakome slučaju.

S druge strane teško je uspoređivati, usporedbe možda nisu uvijek najzahvalnije,  svaka je sredina specifična za sebe, možda nije toliko bitno da se pošto-poto moramo negdje „umjestiti“ na lutkarskoj karti, već smjelije osloniti na vlastita promišljanja i osnažiti vlastiti izričaj. Po tom pitanju čini mi se da smo još uvijek u fazi tranzicije. Ali sa sve većim pomacima koji nas neminovno tjeraju naprijed, a to prije ili poslije uvijek donosi neko dobro.

Koji su, po tvom mišljenju, najsvjetliji trenuci našeg lutkarstva?

Najsvjetlijim trenucima smatram one koji u određenom vremenu prepoznaju teme na koje su sjajno lutkarski odgovorili, budući da je kazalište uvijek dijalog sa suvremenošću i trenutkom u kojemu nastaje. Štoviše, lutkarstvo često svojim čarobnim, magičnim pa i začudnim pristupom bude i „prečicom“ ka razumijevanju brojnih pitanja kojim se kazalište bavi i koja si postavljaju bilo djeca ili odrasli – lutka je uvijek snažna metafora koju svi prepoznajemo, bez obzira na godine i generacije kojima pripadamo. Lutkarstvo se, naravno, s godinama mijenja, i kad pogledam unatrag mogu reći da su me dojmili upravo oni trenuci u kojima je ono živo komuniciralo s nama, sa mnom kao gledateljem, a većina njih je zapravo u svome vremenu značila prodor u nove lutkarske estetike: od legendarnog Kositrenog vojnika Luka Paljetka, Don Quihotea Zlatka Svibena do riječkih predstava Mala krila i puno kasnije Šume Striborove Larrya Zappie, Iz Istarske Škrinjice Edija Majarona, Postolara i vraga Zorana Mužića, Medvešekovog Nadpostolara Martina i Velog Jože.

O estetskim prodorima u novo kroz riječku lutkarsku povijest iz današnje perspektive fascinantno mi je čitati (i zamišljati) kako je samo hrabro i sjajno bilo postaviti prvu predstavu crnog teatra u ovim prostorima, Slike s izložbe Berislava Brajkovića u 60-tima, pozvati na suradnju sjajne likovne i glazbene umjetnike Šošterića, Papandopula… otvarati lutkarstvo ka novim izvedbenim izričajima i polako graditi svoj izričaj. Riječko lutkarstvo je u svojoj povijesti bilo često avangardno i prvo je u Hrvatskoj, pa i na prostoru bivše države, donosilo novine na scenu. Voljela bih da nama, riječkim lutkarima, ta misao i dalje bude vodilja u radu.

Osobno su mi puno značile sve suradnje s Edijem Majaronom, možda mi je jedna od dražih suradnji Sve o Žaklinama, koju smo radili prema Ionescu, no da sad ne ističem svoje predstave, sve te suradnje s Edijem su mi bile dragocjene jer sam kroz njih imala prilike učiti o lutkarstvu kroz praksu, i to od jednog od najvećih lutkara i poznavatelja lutkarstva na ovim prostorima, umjetnika koji je uvijek nesebično dijelio svoje zaista veliko znanje s mladima.

Kako bi nakon ove izuzetno zanimljive šetnje (ne tako davnom) prošlošću definirala fazu u kojoj se nalazi hrvatsko lutkarstvo u posljednje vrijeme?

Dolazak novih generacija, razmišljanja, nekih novih poetika na scenu osnažuje lutkarsku scenu i daje novi vjetar u leđa. No, bez obzira što već neko vrijeme imamo nekoliko zaista sjajnih redatelja i lutkarskih osobnosti, i dalje nam nedostaje kvalitetnog lutkarskog kadra, od redatelja, dramaturga, pisaca, likovnjaka. Studij na osječkoj akademiji dao je, srećom, već nekoliko generacija dobrih glumaca-lutkara, sada se nadam da će i novopokrenuti studij režije dati rezultata. Ovo je neko vrijeme tranzicije ka sve raznolikijem lutkarstvu za kojega svi skupa stalno moramo isticati i raditi na tome da pokažemo koliko je ono specifično, zahtjevno, vrijedno i više nego jednakovrijedno u položaju spram ostalih kazališnih grana. A iz prakse znamo da, nažalost nije uvijek dovoljno valorizirano. I svi trebamo ustrajati na tome da se takva slika mijenja.

Magdalena Lupi Alvir s replikom lutke iz predstave „Botafogo“ (1968.) autora Berislava Brajkovića, foto: GKL Rijeka
Magdalena Lupi Alvir s replikom lutke iz predstave „Botafogo“ (1968.) autora Berislava Brajkovića, foto: GKL Rijeka

Možeš li, uz već navedene, istaknuti neke recentne umjetnike koji su radili u GKL-u Rijeka i(li) koji su te se posebno dojmili?

U novije vrijeme razbarušenost i zaigranost te lakoća u pristupu i spoju lutkarstva i glazbe Matije Solcea, promišljenost i drugačijost, sklonost istraživanju Tina Grabnara, nenametljivost, senzibilnost i silna igrivost i otvorenost Mateje Bizjak Petit, ljubav i posvećenost lutki u radu Morane Dolenc, želja za što boljim upoznavanjem lutkarstva kroz spoj dramskog i lutkarskog u dinamičnom pristupu Renate Carole Gatice, lutkarstvo i dramski princip u suodnosu karaktera, likovnosti, emocije i snažnih atmosfera Tamare Kučinović.

Samozatajnost i maštovitost likovnjaka poput Aljone Pavlović, ritmičnost u riječi i raznovrsnost u glazbenom ritmu dramaturginje i skladateljice Ivane Đule…

Tu je i uvijek silna kreativnost ljudi s kojima radim i surađujem u okviru GKL-a, od naše radione, glumačkog ansambla, autora… pravi kreativni pogon. Otišla sam predaleko. Puno je suradnika, puno ljudi koji su sjajni, inspirativni i s kojima je užitak raditi. A sigurno ću nekoga nehotično izostaviti…

… zato se okrenimo tamnoj strani. Spomenula si već da nam još uvijek nedostaje kvalitetnog lutkarskog kadra. Što bi još istaknula kao manjak u hrvatskom lutkarstvu i lutkarstvu u Rijeci?

U hrvatskom lutkarstvu prevladava dosta sličnih poetika i tehnologija, a nedostaje istraživanje novih formi i materijala, kontinuitet i ustrajnost u istom. Nedostaje nam usuditi se biti raznolikiji. Istraživati više na području lutkarstva, materijala, novih tehnologija, upustiti se u suigru lutkarstva i drugih medija, veća otvorenost ka različitosti lutkarskog izraza.

U Rijeci svakako nedostaje više fizičkog prostora i kapaciteta za razvoj velikog lutkarskog potencijala kojeg imamo.

Koje su njegove jake strane?

Postojanje cijelih novih generacija lutkara i njihova sve veća prisutnost i vidljivost u kazališnom svijetu.

Pojava i kontinuitet rada nekoliko jakih lutkarskih osobnosti, pojava mladih snaga, postojanje i razvoj obrazovnog sustava za lutkarstvo.

Kontinuitet rada ustanova i njihova suradnja s novim imenima u svijetu lutkarstva, pojava vaninstitucionalnih kazališnih lutkarskih grupa, postojanje i kontinuitet lutkarskih festivala.

Gdje vidiš budućnost riječkog i hrvatskog lutkarstva?

Rekla bih u kontinuiranome radu i ulaganju u lutkarstvo, njegovom pozicioniranju kao važnoj kazališnoj djelatnosti, zajedničkim ulaganjima u znanje, struku, suradnjama sa što raznolikijim i kvalitetnijim suradnicima i poticanju mladih lutkara.

Koji su najveći problemi s kojima će se susresti?

U još uvijek nikad do kraja prevladanoj predrasudi da je lutkarstvo namijenjeno (samo) djeci.

U prebrzom ukalupljivanju u prosjek i neinventivnost, naravno tu veliku ulogu uvijek imaju financijski limiti, održivost drugačijih projekata, pitanje odgoja i rada na razvoju publike koje se ne događa preko noći itd. No sve to nam i dalje ne bi smjela biti isprika. Postoji samo veliki trud i rad za što kvalitetnije lutkarstvo.

Da završimo u afirmativnom pogledu na sutra, gdje su najveće prednosti hrvatskog lutkarstva u budućnosti?

U očuvanju lutkarske baštine odnosno nasljeđa te iznalaženju novih suvremenih lutkarskih izričaja. Na dobrim osnovama svaka je daljnja nadgradnja puno lakša.

U očuvanju jezgra lutkarstva i infrastruktura koje imamo sačuvane još od komunizma duž cijele Hrvatske i mogućnosti daljnjeg razvoja i uspostavljanju dijaloga sa živim lutkarskim trenutkom, postojanju akademija koje će odgojiti nove generacije lutkara, razvoju i stalnom napretku lutkarske scene, bila ona institucionalna ili vaninstitucionalna, podršci i suradnji na osnovu znanja, iskustva i kvalitete.