Categories
Vesti

Otvoren poziv za natječaj za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu ”Mali Marulić”

Još sabiremo dojmove s 14. Malog Marulića (pogledajte kratku reportažu s otvaranja i zatvaranja festivala na linku), a već počinjemo s pripremama za 15. izdanje festivala i to pozivom za prijavu tekstova na Natječaj za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu!

Pozivamo pisce da pišu za dječje i lutkarsko kazalište i da nam svoje tekstove pošalju do 1. veljače 2022.  Javni poziv dostupan je ovdje.

Neke od ovogodišnjih festivalskih predstava (Adriatico, Flekavac, Lovci na snove, čitanje teksta Svijet oko puta) gledali su i mali novinari OŠ Dobri kojima zahvaljujemo na njihovom angažmanu, trudu i pisanim osvrtima koje su nam poslali , a možete ih pročitati ovdje. 

Categories
Izdvojeno Vesti

Veliki vodič kroz 14. Mali Marulić

U nastavku pogledajte natjecateljski program, a ovdje pročitajte riječi selektora Igora Tretinjaka.

Utorak, 28. rujna

10:00 sati, GKL Split
Hrvoje Zalar, HRVATSKE VILE I VJEŠTICE, Kazalište Prijatelj, Zagreb
Režija i dramatizacija: Hrvoje Zalar
Scenski pokret: Maja Đurinović
Igraju: Anja Đurinović Rakočević, Vini Jurčić, Hrvoje Zalar
O predstavi: Vještice i vile u većini su priča na suprotnim stranama – jedne predstavljaju dobro, a jedne zlo. No ne i u ovoj predstavi, u kojoj saznajemo ne samo kako izgledaju, nego i da i jedne i druge mogu i pomoći i naštetiti.  Hrvatske vile i vještice uprizoruju hrvatsku usmenu književnu baštinu koja pripovijeda o najpopularnijim ženskim likovima.
Ideje za dramatizaciju preuzete su iz narodnih priča koje su prikupili Jozo Vrkić, Vid Balog, Darinka Hanžek, Josip Kekez, Joža Skoka i drugi.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+

18:00 sati, GKL Split
Autorski projekt tima za snove, LOVCI NA SNOVE, Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT
Lovci na snove: Neven Matoša i Bruno Kontrec
Arhitektica snova: Morana Dolenc
Spiritus movens lovaca na snove: Petra Prša
Analitičarka snovidbenih procesa: Anja Pletikosa
Tvorac šumova, tonova i zvučne kulise snova i svijeta izvan njih: Luka Vrbanec
Tvorac realnih i imaginarnih osvjetljenja snova: Ivan Štrok
O predstavi: Junaci predstave rade u tvrtki specijaliziranoj za djecu spavače. Noću šeću po snovima u nastojanju da ih prikupe, obrade i pohrane, a zadatak im je i pobrinuti se da se spavanje odvija bez ometanja. Oni mirno brinu o zdravom snu male spavačice Franke sve dok jedne noći Franki u san ne uđe jedan problem. Lovci na snove rješavaju problem uz  magičnu inovativnu koreografiju pokreta, predmeta i zvuka.
Trajanje: 40 min
Dob: 7+

Srijeda, 29. rujna

12:00 sati, HNK Split
Filip Jurjević i Vinko Radovčić, PAZI ŠTO GOVORIŠ, Kazalište lutaka Zadar
Režija: Vinko Radovčić
Dramaturgija: Filip Jurjević
Glazba: Tomislav Pehar
Scenografija: Vinko Radovčić
Scenski pokret: Alen Čelić
Kostimi: Anita Goreta
Oblikovanje svjetla: Frane Papić
Oblikovanje zvuka i zvučni efekti: Mate Petričević
Igraju: Sanja Grgina, Dominik Karakašić, Gabrijel Perić, Josip Mihatov
Glasovi: Anđela Ćurković Petković, Tamara Šoletić, Vjera Vidov, Irena Bausović Tomljanović, Asija Rebac, Juraj Aras, Gabrijela Meštrović Maštruko, Luka Nešović, Matej Frakin, Tomislav Šango
Inspicijentica: Radojka Kozulić
O predstavi
: Jednog dana dvojica učenika vide svoju neobičnu Profesoricu u jednako neobičnoj situaciji i pomisle da je nešto ukrala. Puni želje za pravednošću, ali siromašni znanjem prošire glasine o njoj kao o kradljivici. Ovom jednostavnom zabunom predstava progovara o kompleksnoj i važnoj temi – snazi riječi i posljedicama koje mogu imati, o njihovoj sposobnosti da budu oruđe ili oružje, ovisno o tome kako ih upotrebljavamo.
Predstava Pazi što govoriš temeljena je na  gotovo tri stotine godina staroj priči Zli jezik židovskog učitelja Baal Šem Tova, prema kojoj  širenje glasina šteti onome koji govori, onome o kome se govori i onome koji sluša. Postavljena u suvremene okvire, temelj je za zaigranu dječju predstavu beckettovske estetike.
Trajanje: 40 min
Dob: 5+

19:00 sati, GKL Split
Ivana Vuković, MIŠ U TOĆU, Gradsko kazalište lutaka Split
Dramaturginja: Ivana Vuković
Redatelj: Ivan Plazibat
Scenski pokret: Damir Klemenić
Kostimografkinja: Ana Marin
Scenografkinja: Tina Vukasović
Skladatelji: Bojan Brajčić i Željana Cvitanović
Oblikovatelj svjetla: Lucijan Roki
Oblikovatelj tona: Franko Perić
Glazbena korepetitorica, pijanistica i inspicijentica: Željana Cvitanović
Uloge: Franjo Đaković, Ana Marija Veselčić, Milena Blažanović
O predstavi
: Megapopularan chef Mačor Čili, nakon uspješne televizijske karijere, teško nalazi restoran u kojem će nastaviti biti zvijezda. U svom lutanju susreće meganepoznatu Mišku Sol koja sa sobom vjerno nosi bakine recepte s kojima često i eksperimentira dok sanja da će jednog dana postati prava kuharica. Miška u njihovom susretu vidi priliku da uči od svog uzora, od najboljeg među najboljima, a chef Mačor nada se iskoristiti Miškine vještine kako bi povratio vlastitu slavu.
Trajanje: 45 min
Dob: 3+

Četvrtak, 30. rujna

10:00 sati, GKL Split
Ivana Brlić Mažuranić, Ivica Šimić, SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA, Kazalište Mala scena, Zagreb
Režija: Ivica Šimić
Glazba: Matej Meštrović
Savjetnica za glazbu: Ana Čorić
Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić
Produkcija: Vitomira Lončar i Buga Marija Šimić
Igra: Buga Marija Šimić
O predstavi
: Priča o krasnoj Nevi Nevičici priča je o ljubavi, junaštvu, o pravdi, o odabiru dobra, pravih vrijednosti nad materijalnim bogatstvom i površnim zadovoljstvima. Ova je priča svima poznata, no sasvim sigurno još nikad nije ispripovijedana na ovakav način.
Naime, predstava se ne oslanja primarno na osjetilo vida, već na osjetilo sluha. Riječ i govor tako su na prvom mjestu, a uokvireni čudesnom glazbom pijanista Mateja Meštrovića aktiviraju maštu i otvaraju put u uzbudljivu, napetu avanturu u kojoj publika ima priliku sudjelovati u radnju, čak i preuzeti ulogu junaka i junakinje. Ovako istkana Neva sluša se bez daha, nasmijava i potiče, a mogla bi i promijeniti percepciju čitanja priča.
Trajanje: 40 min
Dob: 8+

18:00 sati, GKL Split
Vesna Kosec-Torjanac, Dubravko Torjanac, HOĆU – NEĆU, Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb
Režija: Dubravko Torjanac 
Scenografija: Ivan Duić
Kostimi: Žarka Krpan
Glazba: Davor Rocco
Igraju: Amanda Prenkaj, Tena – Antonija Torjanac, Berislav Tomičić, Marko Hergešić
O predstavi
: U dječjem je društvu potreban samo jedan hoću kao ulaznica u svijet igre. Neću je, nasuprot tome, privremeni izlazak iz tog svijeta, ali tek da bi se stvorio novi izazov i put u novu pustolovinu. Upravo takvo neću u svima poznatoj brojalici Pošla koka u dućan portal je između svjetova, a putovanje kroz njih ne slijedi geografsku logiku, već stazu kojom vodi igra.
Trajanje: 40 min
Dob: 3+

19:00 sati, GKM Split
Siniša Novković, ADRIATICO, Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca i Gradsko kazalište mladih Split
Režija, dramaturgija, scenografija, kostimi, glazba, animacije, oblikovanje svjetla: Siniša Novković
Inspicijent: Marin Butorac
Igraju: Serena Ferraiuolo, Giuseppe Nicodemo, Andrea Tich, Aleksandar Cvjetković (glas u off-u)
O predstavi
: Jadransko more… Njegovo nas plavetnilo i ujedinjuje i dijeli. Tri oceanografa, suočena sa smetnjama svojih instrumenata, odlučuju zaroniti u to plavetnilo i razotkriti tajnu. Na dnu mora pronalaze ogroman kovčeg i u njemu nezamislivo blago. Da bi se naši oceanografi Serena, Andrea i Giuseppe spasili, morat će izvršiti vrlo težak zadatak: ispričati priču nad pričama. Onu koja se mora ispričati pod svaku cijenu! A publika? Ona će, zajedno s Kapetanom Luigijem, Brbljavom Sredozemnom Medvjedicom, Sipicom Prdicom i mnogim drugim stanovnicima Jadranskog mora, putovati na valu mašte i uz čudesne projekcije i duhovite likove, uroniti u predstavu punu adrenalina i zabave.
Trajanje: 50 min
Dob: 5+

Petak, 1. listopada

18:00 sati, GKL Split
Nina Mitrović, Renata Carola Gatica, FLEKAVAC, Gradsko kazalište lutaka Rijeka
Režija: Renata Carola Gatica
Glazba i tekstovi songova: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Lutke, scenografija i kostimi: Alena Pavlović
Koreografija: Damian Cortes Alberti
Oblikovanje svjetla: Sanjin Seršić
Igraju: David Petrović, Petra Šarac , Zlatko Vicić, Damir Orlić, Alex Đaković, Andrea Špindel
O predstavi
: Odrastanje je, riječima redateljice, jedna luda, duga, ponekad zabavna i ponekad jako, jako teška avantura tijekom koje se mijenjamo i mi i svijet oko nas. Staze koje u toj avanturi slijedimo ponekad su neravne, teško prohodne i lako je izgubiti se.  Hodajući njima, počinjemo se osjećati velikima, a drugi nas gledaju kao male. Ili su pred nama veliki izazovi pred kojima se osjećamo maleno. No suputnici i vodiči srećom su prijatelji, koji odrastaju zajedno s nama i koji nam pomažu preživjeti odrastanje. Flekavac je priča o jednom takvom putovanju dječaka koji je jednog dana shvatio da je odgovoran za sve što radi i govori i da ako pogriješi, nije teško reći oprosti, a to shvaćanje čini ga velikim, čak i ako je još malen.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+

Subota, 2. listopada

11:00 sati, GKL Split
Nina Mitrović, Renata Carola Gatica, FLEKAVAC, Gradsko kazalište lutaka Rijeka
Trajanje: 45 min
Dob: 5+

Categories
Izdvojeno Vesti

Zanimljiv eksperiment koji će, nadam se, ostati usamljen

Mali Marulić jedan je od najkvalitetnijih, najšarmantnijih i najvažnijih kazališnih festivala za djecu u Hrvatskoj koji meni, kao kazališnom kritičaru i teatrologu, predstavlja bitno mjesto u analizi našeg lutkarskog i kazališta za djecu, njegovih uzleta, mirovanja i padova. No ove je godine Mali Marulić postao još nešto – „živi“ svjedok globalnih pandemijskih neprilika zbog kojih sam svoj selektorski posao odradio u samoći doma, okružen tek laptopom i pokojim znatiželjnim plišancem.

Teatrološki posao često je vezan uz arhivske snimke predstava i više nam je vrijedan, no što nam je mrzak. Ipak, za razliku od tog samotnog prikupljanja informacija, selektorski posao trebao bi biti stvar živog osluškivanja izvođača i gledatelja, prostora i vremena, no pandemija ga je pretvorila u tek plošno informiranje. I zbog toga bih o svakoj odgledanoj predstavi mogao napisati poduži esej, ali tek o pokojoj bih mogao iznijeti svoj emocionalni doživljaj ili prenijeti ushit koji se osjeća u gledalištu nakon završnog pljeska. To prepuštam vama u susretu s onim što kazalište jest i mora biti – živa izvedba.

No nije pandemija samo umrtvila živost izvedbe. Ona je napravila još nešto, ovaj put pozitivno i vrlo važno – potvrdila je trajnu snagu kazališta. S jedne strane njegove vječne žilavosti i živosti (i kad ga umrtvljuju) stoji mogućnost prilagodbe svim neprilikama. Usprkos strogim pandemijskim pravilima koja su se posebno teško prevalila na kazališta za djecu, na festival se prijavilo čak 20 predstava. S druge strane, po meni još važnije, kazališna umjetnost ne samo da se prilagodila pandemiji, već je pandemiju prilagodila sebi, upila je u sebe, u svoju igru, strukturu, koncept, bunt. I upravo predstave koje su svoje izvedbeno ruho istkale s pandemijom i oko nje ostat će najvjerniji svjedoci nemilog vremena.

U prvom planu tu je predstava Sunce djever i Neva Nevičica Male scene koja je u potpunosti pandemijsko dijete. Izrasla je iz programa „Mala scena online“ u kojemu je glumica Buga Šimić svako jutro uživo čitala priče. Redatelj Ivica Šimić taj je pripovjedni sloj obogatio odličnom glazbom i efektnim kazališnim i redateljskim rješenjima, no u osnovi ga je zadržao u onomu što je – pričanje priče. Pričanje, odnosno predavanje, u fokusu je i predstave Hrvatske vile i vještice Kazališta Prijatelj, a obje su predstave, poput velike većine selektiranih, komornog karaktera, dakle, lakopokretljive i prilagodljive svim uvjetima i prilikama, baš kao da govore: ako već gledatelji ne smiju doći nama, krenut ćemo mi u potragu za njima. Kad smo kod potraga, LOFT-ovi Lovci na snove na zanimljiv su način bijeg od pandemijskih stvarnosti potražili u snovima, istražujući pritom rječitost tijela, pokreta, animacije i fizičkog teatra.

Glumačka igra, kao ono što djeci u ovim trenucima silno nedostaje, u fokusu je zabavne predstave-igre Hoću-neću Žar ptice, dok Adriatico Talijanske drame riječkog HNK progovara o važnoj ekološkoj temi na vrlo duhovit i efektan način. Bitna pitanja na pametan i scenski vrlo izazovan način otvara i „punokrvna“ festivalska predstava Pazi što govoriš Kazališta lutaka Zadar. S druge strane, predstava Miš u toću kazališta domaćina festivala protiv epidemije bori se njenim oružjem – riječ je o tek na papiru komornoj predstavi sa samo tri glumca i lakopokretljivom scenografijom, no koja se na krilima odlične glumačke suigre pretvara u pravi mali scenski spektakl. Kad smo kod spektakla, tek jednu predstavu možemo nazvati ansambl predstavom. Riječ je o Flekavcu Gradskog kazališta lutaka Rijeka, nagrađivanoj lutkarskoj predstavi koja osvaja preciznošću animacije, efektnošću i duhovitošću redateljskih i glumačkih rješenja, glazbom koja lakoćom ulazi u uši i zgodno oblikovanom porukom (više o festivalu i predstavama potražite na službenim stranicama).

Na kraju, iako se selekcija za ovogodišnji Mali Marulić pokazala kao zanimljiv eksperiment zahvalan za teatrološke analize, nadam se da će ostati usamljen i da će se predstave vratiti onima kojima su najpotrebnije – gledalištima punim dječje vike, graje, smijeha i suza i tek pokoje stršeće i pomalo brundave glave kritikusa, u društvu plišanca. Jer i njima je dosta predstava na ekranima.

Igor Tretinjak

Categories
Intervjui

SANJA VIDAN: „Lutka je moj produžetak“

Draga gospođo Vidan, u najavi sam namjerno rekao „upoznajući“ jer, iako ih viđamo na sceni, lutkari su vrlo rijetko u medijima, stručnim ili nestručnim. Vi osobno osvojili ste sve što se može osvojiti, od gledatelja do nagrada, a na internetu nisam pronašao niti jedan intervju s vama, što je doista tužno, barem iz kuta nas ljubitelja lutkarstva. Zato krenimo od početka… je li lutkarstvo bilo vaš izbor ili splet slučajeva?  

Moram priznati da moje bavljenje lutkarstvom nije bio izbor nego slučajnost. Kao mlada djevojka imala sam priliku gledati Marinkove pupumanije tadašnjeg Kazališta lutaka Pionir, sadašnjeg Gradskog kazališta lutaka Split, i bila sam oduševljena. Dugo nisam razmišljala o lutkama dok nisu objavili natječaj i ja sam se, naravno, javila. To mi je bila jedna od boljih  odluka u životu. Smatram da nisam radila posao nego se dobro zabavljala. Jednom mi je prijateljica rekla, koja je tada radila jednu mračnu dramu, “Blago ti se. Tebi je uvijek veselo i tvoje predstave sretno završe”. Istina je. Blago mi se.

Tko vas je dočekao u Pioniru?

Kad sam došla u kazalište, a to je bilo 1983 god., bilo je poprilično starijih kolega. Najviše sam naučila od Ivice Tolića, Dragice Saratlije, Mirka Čovića, Davora Vesanovića, Dunje Adam i Zoje Mihelac. Mnogi od njih su nažalost umrli, ali ih se uvijek rado sjetim. Jako puno sam od njih svih naučila pa i to koliko je lijepo raditi lutkarstvo. Bili su zaljubljenici u lutke i majstori zanata.

Kako je bilo raditi s Ivicom Tolićem, jednom od najvažnijih osoba splitskog i hrvatskog lutkarstva?

Ivica Tolić je bio perfekcionist. Šta je dotaknuo, oživilo je i nije pristajao na jednostavna rješenja. Nemali broj noći je proveo u radu da bi predstava mogla izaći i uvijek kad bi došli ujutro, svi bi uzdahnuli vidjevši scenu.

Na vašim počecima nije bilo formalnih mjesta za učenje o lutkarstvu. Što je u vašem slučaju odigralo ulogu „školovanja“? Rad na predstavama ili?

Istina, tada nije bilo akademije za lutkarstvo u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ja sam prije lutaka bila u Glumačkom studiju Marina Carića pri splitskom HNK i tamo dvije godine radila s glumcima i režiserima. Kad sam došla u lutke, učila sam od starijih. Za početak smo mi mladi dobivali jednostavne lutke kao što su ptičice dok ne bi dokazali da smo zaslužili veliku ulogu i svi smo se još više trudili. Moje školovanje bio je rad na predstavama pomno gledanje što stariji glumci rade.

U svom radnom i umjetničkom vijeku prošli ste kroz brojne faze u splitskom kazalištu. Kad ste se osjećali najugodnije?

Pa najugodnije mi je bilo u mojim tridesetim godinama kad sam bila u naponu snage a opet s nekim znanjem. Još uvijek smo imali dosta lutkarskih predstava u kojima se najviše nalazim.

Sanja Vidan, foto: Privatni album
Sanja Vidan, foto: Privatni album

S kojim redateljima vam je bilo najizazovnije i(li) najljepše raditi?

Radila sam s bezbroj redatelja i svaki je imao svoje kvalitete i mane. Trajalo bi previše da svih nabrajam ali spomenuti ću samo prof. Juvančića koji nas je nedavno napustio. Impresioniralo me kako je taj čovjek u kratko vrijeme naučio puno o lutki i koliku je želju za učenjem imao i u poznim godinama.

Splitsko kazalište je najdulje u svom repertoaru zadržalo kraljicu lutaka, danas tako rijetku gošću lutkarskih scena – marionetu. Kako je bilo družiti se s njom?

Tako je. Splitsko kazalište je najduže zadržalo marionetu, no, nažalost nisam radila s marionetom na duge konce, ali jesam s kratkim koncima. Kažu da je marioneta kraljica i da može neke pokrete koje druge lutke ne mogu. Tajna je u dodavanju konaca na neka mjesta koja glumac želi istaknuti. Kod nje mi ne nedostaje bol u leđima. Naime prije su glumci lutkari imali beneficirani radni staž zbog uvjeta.

Kad smo kod pokreta koje drugi ne mogu, kolege o vama pričaju, kao što sam napisao u uvodu, da sve što primite u ruke oživi. Je li to neki spontan odnos koji je nastao „tek tako“ ili iza tog oživljavanja stoji veliki i kontinuirani rad?

Naravno da stoji rad, ali mislim da smo prije svega lutka i ja dobri prijatelji i volimo se.

Kako vi gledate na tu svoju prijateljicu u vašoj ruci ili na njoj? Kao sastavni dio sebe, vaš produžetak, partnericu…? 

Lutka je sigurno ja ili moj produžetak i kroz nju uvijek igram, a nikako nije rekvizit. Ona je u tom trenutku glumac.

Možete li istaknuti nekoliko predstava u kojima ste po vlastitom mišljenju dotakli osobne vrhunce? Likove s kojima ste se posebno spojili i koji su postali dio vas?

Pa, evo, spomenuti ću Pipa kojeg svi uvijek spominju. Mislim da je on na neki način ja. Infantilan, prkosan i naivan.

Pipo i Pipa, Foto: GKL Split
Pipo i Pipa, Foto: GKL Split

Da dobijete priliku za slavljeničku predstavu, tko bi bio vaš tim iz snova i što biste voljeli postaviti na scenu?

Naravno da bi to bili moje drage kolege iz splitskih lutaka – najbolji lutkari na svitu. Velika želja mi je Djevojčica sa šibicama, mada je neizrecivo tužna.

U svojoj velikoj karijeri niste bili samo glumica-animatorica, već ste povremeno i režirali, sudjelovali ste u žiriranju dramskih tekstova za djecu i mlade… koliko može pojedinac napraviti u razvoju jedne umjetnosti? Ima li ikakvu moć ili je tu stvar nekih općih smjernica protiv kojih se ne može puno?

Mislim da pojedinac ne može puno. Potrebno je puno više duša. Kad je nešto „moda“ onda je na svim poljima isto.

Vaša kći polako završava studij glume i lutkarstva u Osijeku. Što ostavlja vaša generacija toj novoj generaciji? Mislite li da će lutkarstvo ići dalje prema totalnom izrazu ili će se vratiti lutki?

Mislim da smo im do sada dosta ostavili, a njihovo je hoće li nastaviti.

Kako vam se čini stanje u splitskom i hrvatskom lutkarstvu danas?

Moram priznati da sam nezadovoljna i nesretna jer sve manje njegujemo lutkarstvo. Nemam ništa protiv glumačkih predstava, ali bi ih trebalo biti manje, odnosno onoliko koliko sad ima lutkarskih predstava. Na koncu lutkarske su predstave uglavnom igrokazi, bajke, basne. Zašto je to važno? Zato jer svi znamo da lutke ne trpe previše priče i najbolje su kad izvode radnju, a rečenice trebaju biti kratke. Dakle, suprotno od drame.

Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo
Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo

Koliko je važno vratiti lutkarstvo djeci i djecu lutkarstvu?

Mislim da lutkarstvo moramo nastaviti njegovati jer je važno za razvoj djece, jer djeca puno bolje reagiraju na lutke nego na žive glumce, što je pokazala psihologija. Nemam ništa protiv lutkarskih predstava za odrasle i mlade, voljela bih da ih ima i više, ali te predstave treba izvoditi odraslima i mladima. Često se takve predstave izvode za djecu manjeg uzrasta jer ih treba prodati.

Možete li povući paralelu između hrvatskog i inozemnog lutkarstva danas?

U ovom trenutku mislim da je bolje stanje s lutkarstvom u inozemstvu, mada po mom skromnom sudu mislim da lutkarstvo nije više na razini. Kad spominjemo svijet, uočljiv je trud za izmišljanjem nečeg novog (u smislu lutaka, tehnologije). Kod nas toga ima premalo ili nikako. Često se žalimo kako nema dovoljno lutkarskih redatelja. Nikada ih nije bilo. Uvijek je bilo redatelja koji su htjeli naučiti nešto više i uhvatiti se ukoštac s lutkama jer im je to bio izazov. Na koncu dovodili smo redatelje iz susjednih zemalja i bili puno češće na lutkarskim festivalima, te na njima sklapali nova poznanstva i poslove. I kad sad razmišljam o pitanju koje je bilo najplodnije vrijeme za lutkarstvo moram reći – ono prije 35 godina. Možda je bilo zastarjelo, ali ga je bilo u  ogromnim količinama.

Categories
Vesti

Ljetno kazalište za djecu u Ljetnom kinu Bačvice

Ljetno kazalište za djecu već osmu godinu za redom, a drugu godinu na otvorenoj pozornici, organizira Gradsko kazalište lutaka Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, uz potporu Turističke zajednice grada Splita.

Sve predstave ovogodišnjeg Ljetnog kazališta za djecu igrat će u večernjem terminu u 20h. Program se sastoji od tri izabrana naslova GKL-a Split: priču otvara predstava Stonoga Goga kojoj se publika uvijek iznova veseli, a nastavljaju ovosezonske premijere Kako rastu djeca? I odlična predstava Miš u toću. Program zatvara gostujuća predstava-koncert Pjeva mi se pjesma Orkestra PocoLoco iz Zagreba.

Cijena ulaznice za sve predstave je 30,00 kn, a možete ih rezervirati telefonom 395-968 i kupiti na blagajni kazališta ili online putem servisa Croatia Tickets https://www.croatia-tickets.com/hr/tickets.html

Program pogledajte u nastavku:

Ponedjeljak, 5.  srpnja u 20h – Andrijana Grgičević: STONOGA GOGA (3+)

Utorak, 6. srpnja u 20h – Grigor Vitez /Belmondo Miliša: KAKO RASTU DJECA? (3+)

Srijeda, 7. srpnja u 20h – Grigor Vitez /Belmondo Miliša: KAKO RASTU DJECA?

Četvrtak, 8. srpnja u 20h – Ivana Vuković: MIŠ U TOĆU (3+)

Petak, 9. srpnja u 20h – Ivana Vuković: MIŠ U TOĆU

Subota, 10. srpnja u 20h – Orkestra PocoLoco: PJEVA MI SE PJESMA (2+)