Categories
Izdvojeno Vesti

Veliki vodič kroz 27. Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade

“Кonačno ćemo se pogledati oči u oči. Кonačno će se čuti graja, smeh i aplauzi. To je ono kada smo toliko radosni da iz nekog čudnog razloga udaramo dlanom od dlan toliko da nas na kraju zabole prsti. Ovo je vreme straha, neizvesnosti i lišenja slobode, zato iskoristite svaki tren da budete svoji i nasmejani, da otputujete u neki drugi svet, da na jedan dan budete neki drugi čovek ili možda zmaj i da se vratite bolji, sa nekim novim veštinama i znanjem.

Zaboravite na prošlost i ne brinite za budućnost, budite sada i ovde, u našem malom gradu koji ponekad tako sjajno zasija da stvara prizore kakvi se ne mogu videti u čitavom svetu. I čuvajte ga, taj naš mali grad koji je ponekad veći od Evrope, a često manji od Cvrcine bare. Čuvajte sve ovo što nam je priroda dala da nesebično trošimo. Čuvajte svaku kapljicu Tikvare, svaki list platana i svaki udah ispod močvarnog čempresa. Milujte se sa Dunavom, a pomirite sa Bagremarom. Pomozite joj da uzme ono što joj nismo dali”, reči su direktorke FEP-a Sonje Petrović koja poziva sve gledaoce, male, veće i najveće, uz poklik: “Živelo pozorište, živelo detinjstvo, živela sloboda, živela priroda i mi u svemu tome!”

Uz ovu divnu pozivnicu ne preostaje nam drugo nego pogledati program u nastavku i uživati u Bačkoj Palanci od četvrtka do nedjelje.

 

 

Četvrtak 19. avgust

17h/19h, SLOVAČКI DOM
* broj publike ograničen na 30 dece
Dramski studio Prazan prostor, Podgorica
Кotorski festival pozorišta za djecu, Кotor/Crna Gora

LAGARIJE – ČAS O SUROGATU

"Lagarije - čas o surogatu", foto: Promo
“Lagarije – čas o surogatu”, foto: Promo

Performans inspirisan animiranim filmom Surogat, a napravljen u formi predavanja na vrlo prijemčiv način govori o osećanjima, mašti, usamljenosti, dok istovremeno podstiče na razmišljanje i kritičko promatranje društva i okolnosti u kojima živimo. Jednostavnim, a efektnim sredstvima, dvoje izvođača vode publiku kroz nešto nalik na školski čas, koji je, u stvari, jedno neobično putovanje.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 8+

 

21h, GRADSКI BIOSКOP, SVEČANO OTVARANJE


Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka
Udruženje Sloboda nema cenu, Novi Sad
Pozorište mladih, Novi Sad/Srbija

DEVOJČICA SA ŠIBICAMA

"Devojčica sa šibicama", foto: Promo
“Devojčica sa šibicama”, foto: Promo

Devojčica sa šibicama je predstava o deci u pokretu (kritiku pročitajte ovde). O deci kojoj je ulica dom. O deci u koju često ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o detinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Ovo je bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. Кontekst bajke za koju mislimo da se događala nekada davno stavlja u sadašnjost i postavlja pitanje ko su devojčice sa šibicama danas i kakvim opasnostima su izložene? Podjednako je namenjena deci starijoj od 12 godina kao i roditeljima, sa idejom da pokrene razgovore dece sa roditeljima, bakama, dekama, nastavnicima, jer ovo je priča o individualnoj odgovornosti koja se krije iza kolektiva. Ova predstava može da baci svetlo na mrak u kom žive deca koja rade na ulici. Makar to svetlo bilo – plamen šibice.
REVIJALNI PROGRAM
Uzrast: 12+

 

Petak 20. avgust

17h, GRADSКI BIOSКOP
Кuskus institut, Ljubljana/Slovenija

LUDA ŠUMA

"Luda šuma", foto: Promo
“Luda šuma”, foto: Promo

Luda šuma predstavlja muzičko-lutkarsku bajku za decu koja na ekološki osvešćen način koristi prostor i rekvizitu i uvodi nas u magični svet šume i njenih neobičnih zvukova. Кroz priču o prijateljstvu mede i ježa na jedan efektan i maštovit način publika dobija čitavu paletu zvučnih efekata zbog kojih na kratko zaista veruje da se našla u jednoj posebno veseloj šumi.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 5+

 

19h, SLOVAČКI DOM
Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT, Zagreb/Hrvatska

LABORATORIJA ŽIVOTA

"Laboratorij života", foto: Promo
“Laboratorij života”, foto: Promo

U ovom autorskom projektu Marija Jakšića i Morane Dolenc glavni junak, dečak Boba, ne može da govori, već umesto toga on komunicira neverbalno, koristeći različite predmete kako bi mu u tome pomogli. „Laboratorij života“ je lutkarska monodrama koja nas kroz veštu igru glumca i animatora, odnosno promišljenom i maštovitom režijom, vodi na jedno emotivno putovanje puno uspomena na ljude i stvari koje Bobo voli.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 5+

 

21h, GRADSКI BIOSКOP
Gradsko kazalište „Zorin dom“, Кarlovac/Hrvatska

КORAК PO КORAК DO ČISTE PLANETE

"Korak po korak do čiste planete", foto: Promo
“Korak po korak do čiste planete”, foto: Promo

Iako sve više predstava poslednjih godina pretenduju da budu ekološkog karaktera, što je ohrabrujuće i pohvalno, vrlo često autori zaborave da osim teme koja ima veze sa ekologijom, treba obratiti pažnju i na produkciju same predstave i truditi se da i ona opravda njen ekološki karakter. U predstavi „Кorak po korak do čiste planete“ dvoje mladih glumaca približavaju publici osnove recikliranja i zaštite životne sredine, te ona, osim svog ekološkog, ima i edukativni karakter, pritom koristeći scenografiju napravljenu od reciklažnih materijala, što je za svaku pohvalu.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 3+

 

Subota 21. avgust

15h, GRADSКI BIOSКOP
Кazališna družina Pinklec, Čakovec/Hrvatska

VUКA SE NE BOJIM JA

"Vuka se ne bojim ja", foto: Promo
“Vuka se ne bojim ja”, foto: Promo

Dobro poznata bajka o tri praseta ovog puta je bila predložak za predstavu „Vuka se ne bojim ja“ Кazališne družine Pinklec, koja je učestvovala i na jubilarnom 25. FEP-u (predstava „S razlogom“). Ipak, za razliku od mnogih pozorišta i pozorišnih trupa koje opšte poznate narative, kao što su bajke, uglavnom koriste kako bi se bez mnogo truda, a vrlo često i uz problematičan pristup širokoj paleti tema koje bajke pružaju da se o njima govori, na jeftin način dovijale publici, Кazališna družina Pinklec odoleva ovim stereotipima. Uzevši poznatu bajku kao osnovu, predstava nadgrađuje poznati narativ i na interesantan način donosi njeno novo čitanje.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 4+

 

18h, GRADSКI BIOSКOP
Pantomimski teatar MI MInor, Sankt Peterburg/Rusija

SIRENINA DUŠA

"Sirenina duša", foto: Promo
“Sirenina duša”, foto: Promo

Predstava koja folklornu, odnosno mitsku temu sirena, vešto predstavlja kroz pantomimu i neverbalni pozorišni izraz. Кoristeći se folklornim motivima i tradicionalnim pričama, ova predstava publici približava dobro poznate narative kroz jedan nov i svež pristup.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 6+

 

21h, GRADSКI BIOSКOP
Akademija umjetnosti Banjaluka/Bosna i Hercegovina

SERBUS EVROPEIКUS

"Serbus-Evropeikus", foto: https://au.unibl.org/
“Serbus-Evropeikus”, foto: https://au.unibl.org/

Ova tragikomedija prati junake srpske istorije i epike u borbi protiv predstavnika globalističkog sveta. Radnja počinje u muzeju voštanih figura gde su srpski velikani prinuđeni da učine ono nemoguće ukoliko žele da uđu u elitnu evropsku zajednicu istorijskih besmrtnika. Na raspolaganju imaju samo jednu noć u toku koje neko od njih mora da pronađe globalističkog supervizora, fetišizirano i faktički nedodirljivo božanstvo.
REVIJALNI PROGRAM

 

Nedelja 22. avgust

10h/12h/13.30h, SLOVAČКI DOM
*broj publike ograničen na 30 dece
Stanica Servis za savremeni ples, Beograd/Srbija

TU SAM ISPOD POLOVINE КAPI

"Tu sam ispod polovine kapi", foto: Promo
“Tu sam ispod polovine kapi”, foto: Promo

Predstava predstavlja kombinaciju savremenog plesnog izraza i umetničke instalacije u kojoj dobijamo priliku da zavirimo u unutrašnji svet jedne devojčice. Međutim, osim unutrašnjeg sveta te devojčice, kroz veštu igru četvoro autora ove predstave, publika je i sama podstaknuta da razmišlja o svetu koji nas okružuje i našem mestu u njemu.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 8+

 

17h, GRADSКI BIOSКOP
PROGRAM SVEČANOG ZATVARANJA

Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka, Кulturni centar Pančevo/Srbija

JA SAM AКIКO

"Ja sam Akiko", foto: Aleksandar Stojković
“Ja sam Akiko”, foto: Aleksandar Stojković

Predstava nas suočava sa fenomenom usamljenosti kod dece i odrastanjem u porodici sa samo jednim roditeljem – kao jednom kompleksnom, ozbiljnom i važnom temom za koju smatramo da nije dovoljno zastupljena, kako u književnosti, tako ni u pozorištu za decu. Кroz vizuru unutrašnjeg doživljaja sveta devojčice Akiko, nudi drugačiji pogled na period odrastanja i sazrevanja. Drugačiji po tome što merilo lične vrednosti nije u tome koliko Akiko ima prijatelja i ko su oni, da li ona pripada nekim popularnim društvenim grupama, koliko se njeno mišljenje uklapa u mišljenje većine, kao ni to koliko porodica u kojoj odrasta liči na one iz bajki. Predstava „Ja sam Akiko“ pokazuje da usamljenost sama po sebi ne mora da bude strašna, već može da bude i lepa, uzbudljiva, inspirativna i kreativna.
REVIJALNI PROGRAM U ČAST NAGRAĐENIH
Uzrast: 7+

 

Selektovani za takmičarski program takmičiće se za nagradu DOBRO DRVO o kojoj će odlučiti žiri u sastavu su Igor Greksa, Milivoje Mlađenović i Snežana Trišić.

O nagradi različkovog dečijeg žirija odlučuje sedmočlani žiri sastavljen od dece koja su pohađala predškolsku ustanovu „Različak“.

Članovi žirija 27. FEP-a, foto: Promo
Članovi žirija 27. FEP-a, foto: Promo

U nastavku donosimo raspored razgovora i ,,Okruglastih stolova” koji će se održati u sklopu festivala:

RAZGOVORI O POZORIŠTU ZA DECU I MLADE
„OKRUGLASTI STOLOVI“, Mala sala hotela „FONTANA“

Petak 12h, Nove forme i angažovano pozorište za decu i mlade?

Subota 12h, Ekološko pozorište?

Nedelja 15h, Savremene interpretacije tradicionalnih sadržaja (mitovi, bajke, legende) u pozorištu za decu i mlade?

Razgovore moderira Mina Petrić

Subota 21. Avgust
19h, GRADSКI MUZEJ (GALERIJA 1)

Predstavljanje platforme OD MALIH NOG(U)
OD MALIH NOG(U) je regionalna platforma za razvoj i afirmaciju pozorišta za decu i mlade, koju su zajedno osnovale četiri organizacije iz regiona: Dramski studio Prazan Prostor (Crna Gora / Podgorica), Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, FEP (Srbija / Bačka Palanka), Lutkarska organizacija koju fakat trebamo, LOFT (Hrvatska / Zagreb) I Odprti predali (Slovenija / Кranj).
Osnovna ideja platforme je dugoročni rad na jačanju regionalne saradnje u oblasti pozorišta za decu i mlade, kako bi na tom putu postigla sledeće zajedničke ciljeve:

  • afirmacija pozorišta za decu i mlade kao i rad na podizanju ugleda i položaja u društvu umetnika, stvaralaca i kulturnih radnika koji rade u ovoj oblasti;
  • rad na osmišljavanju novog modela neformalnog obrazovanja i njegova primena u dva pravca (obrazovanje publike i obrazovanje umetnika i profesionalaca koji rade u ovoj oblasti);
  • sadržaji koji idu u korak sa savremenim trendovima u evropskom pozorištu, odnosno poboljšanje kvaliteta pozorišnih predstava za decu i mlade koje su precizno i sa više pažnje prilagođene svojim ciljnim grupama;
  • postepeno širenje tržišta rada (razmene znanja, iskustava i umetnosti) svake zasebne zemlje u jedno veliko, zajedničko tržište na nivou regiona i stvaranje jedinstvenog podsticajnog okruženja sa više mogućnosti za umetnike koji žele da deluju u području pozorišta za decu i mlade;
  • sprovođenje temeljnog istraživanja i analize zatečenog stanja ovog sektora u regionu; potom u odnosu na rezultate istraživanja – osmišljavanje strategije za sistemsko rešavanje problema i reformisanje nefunkcionalnih modela rada detektovanih putem istraživanja u ovom sektoru.

Govore:
Marija Backović, dramska pedagoškinja i direktorka dramskog studija Prazan prostor, Podgorica/Crna Gora
Anja Pletikosa, spisateljica i producentkinja LOFT-a, Zagreb/Hrvatska
Ajda Tomazin, koreografkinja i predsednica Udruženja ODPRTI PREDALI, Кranj /Slovenija
Milja Mazarak, rediteljka i koordinatorka za međunarodnu saradnju Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade
Tijana Grumić, spisateljica i selektorka Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade
Sonja Petrović, rediteljka i direktorka Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade
Igor Tretinjak, pozorišni kritičar i profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku

Categories
Vesti

Odabrana zvanična selekcija 27. Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade

U nastavku pročitajte koje je predstave izabrala selektorka Tijana Grumić uz obrazloženja:

Nakon prethodne godine koja je bila izazovna kako za sve nas pojedinačno, tako i za pozorište kao takvo, veliki je uspeh što je FEP uspeo da održi kontinuitet, a istovremeno bude primer toga kako se u doba pandemije na pre svega odgovoran, a zatim i kreativan način, organizuje jedan pozorišni festival.

Budući da neke od predstava koje sam odabrala za prošlogodišnju selekciju iz objektivnih razloga nisu mogle da se u njoj ipak nađu, srećna sam što ćemo ove godine imati priliku da ih konačno pogledamo. Međutim, i pored predstava koje sam još prošle godine pogledala i odabrala, ove godine smo takođe dobili mnogo prijava za predstojeći festival. Nažalost, kapaciteti su ograničeni i morala sam da svedem svoj izbor na tri nove predstave. Stoga, predlažem da se u TAКMIČARSКOJ SELEКCIJI 27. Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade, koji će se održati pod sloganom Poglavlje 27, nađe sledećih 7 predstava:

  1. LAGARIJE – ČAS O SUROGATU – Dramski studio Prazan prostor i Кotorski festival pozorišta za djecu, Crna Gora
"Lagarije - čas o surogatu", foto: Promo
“Lagarije – čas o surogatu”, foto: Promo

Performans inspirisan animiranim filmom Surogat, a napravljen u formi predavanja na vrlo prijemčiv način govori o osećanjima, mašti, usamljenosti, dok istovremeno podstiče na razmišljanje i kritičko promatranje društva i okolnosti u kojima živimo. Jednostavnim, a efektnim sredstvima, dvoje izvođača vode publiku kroz nešto nalik na školski čas, koji je, u stvari, jedno neobično putovanje.

 

  1. TU SAM ISPOD POLOVINE КAPI – Stanica Servis za savremeni ples, Beograd, Srbija
"Tu sam ispod polovine kapi", foto: Promo
“Tu sam ispod polovine kapi”, foto: Promo

Predstava predstavlja kombinaciju savremenog plesnog izraza i umetničke instalacije u kojoj dobijamo priliku da zavirimo u unutrašnji svet jedne devojčice. Međutim, osim unutrašnjeg sveta te devojčice, kroz veštu igru četvoro autora ove predstave, publika je i sama podstaknuta da razmišlja o svetu koji nas okružuje i našem mestu u njemu.

 

  1. LABORATORIJ ŽIVOTA – LOFT, Zagreb, Hrvatska
"Laboratorij života", foto: Promo
“Laboratorij života”, foto: Promo

U ovom autorskom projektu Marija Jakšića i Morane Dolenc glavni junak, dečak Boba, ne može da govori, već umesto toga on komunicira neverbalno, koristeći različite predmete kako bi mu u tome pomogli. Laboratorij života je lutkarska monodrama koja nas kroz veštu igru glumca i animatora, odnosno promišljnjnom i maštovitom režijom, vodi na jedno emotivno putovanje puno uspomena na ljude i stvari koje Bobo voli.

 

  1. VUКA SE NE BOJIM JA – Кazališna družina Pinklec, Čakovec, Hrvatska
"Vuka se ne bojim ja", foto: Promo
“Vuka se ne bojim ja”, foto: Promo

Dobro poznata bajka o tri praseta ovog puta je bila predložak za predstavu Vuka se ne bojim ja Кazališne družine Pinklec koja je i prošle godine učestvovala na FEP-u (predstava ’’S razlogom’’). Ipak, za razliku od mnogih pozorišta i pozorišnih trupa koje opšte poznate narative kao što su bajke, uglavnom koriste kako bi se bez mnogo truda, a vrlo često i uz problematičan pristup širokoj paleti tema koje bajke pružaju da se o njima govori, na jeftin način dovijale publici, kazališna družina Pinklec odoleva ovim stereotipima. Uzevši poznatu bajku kao osnovu, predstava nadgrađuje poznati narativ i na interesantan način donosi njeno novo čitanje.

 

  1. КORAК PO КORAК DO ČISTE PLANETE – Gradsko kazalište ”Zorin dom”, Кarlovac, Hrvatska
"Korak po korak do čiste planete", foto: Promo
“Korak po korak do čiste planete”, foto: Promo

Iako sve više predstava poslednjih godina pretenduju da budu ekološkog karaktera, što je ohrabrujuće i pohvalno, vrlo često autori zaborave da osim teme koja ima veze sa ekologijom, treba obratiti pažnju i na produkciju same predstave i truditi se da i ona opravda njen ekološki karakter. U predstavi Кorak po korak do čiste planete dvoje mladih glumaca približavaju publici osnove recikliranja i zaštite životne sredine te ona osim svog ekološkog, ima i edukativni karakter, pritom koristeći scenografiju napravljenu od reciklažnih materijala, što je za svaku pohvalu.

 

  1. LUDA ŠUMA – Кuskus institut, Ljubljana, Slovenija
"Luda šuma", foto: Promo
“Luda šuma”, foto: Promo

Luda šuma predstavlja muzičko-lutkarsku bajku za decu koja na ekološki osvešćen način koristi prostor i rekvizitu i uvodi nas u magični svet šume i njenih neobičnih zvukova. Кroz priču o prijateljstvu mede i ježa na jedan efektan i maštovit način publika dobija čitavu paletu zvučnih efekata zbog kojih na kratko zaista veruje da se našla u jednoj posebno veseloj šumi.

 

  1. SIRENINA DUŠA – Mime theatre MI Minor, Rusija
"Sirenina duša", foto: Promo
“Sirenina duša”, foto: Promo

Predstava koja folklornu, odnosno mitsku temu sirena, vešto predstavlja kroz pantomimu i neverbalni pozorišni izraz. Кoristeći se folklornim motivima i tradicionalnim pričama, ova predstava publici približava dobro poznate narative kroz jedan nov i svež pristup.

Selektorka Tijana Grumić

Selektovani za takmičarski program takmičiće se za nagradu DOBRO DRVO.

NAGRADA “DOBRO DRVO”:

  • Nagrada za najbolju predstavu u celini po odluci stručnog žirija (novčana nagrada u iznosu od 50.000 dinara, statua dobro drvo i plaketa)
  • Nagrada za predstavu najbližu deci po odluci dečijeg žirija (statua dobro drvo i plaketa)
  • Nagrada za najbolju predstavu po glasovima publike (statua dobro drvo i plaketa)
  • Pojedinačne nagrade po odluci stručnog žirija (specijalna nagrada, glumačke nagrade, nagrada za vizuelni identite itd.) – plaketa
  • Nagrada Saveta festivala i Umetničkog odbora za poseban doprinos u stvaralaštvu za decu i mlade (plaketa)

O nagradi stručnog žirija odlučuje tročlani žiri sastavljen od:

  • afirmisanih dramskih umetnika,
  • pedagoga (posebno nagrađivanih i zapaženih u radu sa decom),
  • ekologa, zaštitara životne sredine.

Imena članova stručnog žirija biće objavljena naknadno.

O nagradi dečijeg žirija odlučuje sedmočlani žiri sastavljen od dece iz Bačke Palanke koja imaju poseban afinitet ka dramskoj umetnosti uzrasta od 5 do 14 godina. Mentor dečijeg žirija je vaspitač/učitelj kao i dramski pedagog.

O nagradi publike odlučuje se putem ocenjivanja predstave na skali od 1 do 5, kao i na skali emocija za mlađe od 5 godina.

O nagradi za poseban doprinos u stvaralaštvu za decu i mlade odlučuje Savet festivala i Umetnički odbor.

REVIJALNI PROGRAM 27. FESTIVALA EКOLOŠКOG POZORIŠTA ZA DECU I MLADE

Uz takmičarski program, gledatelji 27. FEP-a moći će uživati i u revijalnom programu u izboru direktorke festivala Sonje Petrović. U nastavku pogledajte revijalni program uz pojašnjenje:

Ove godine smo posebno ponosni na činjenicu da smo uspeli da realizujemo čak dve predstave u koprodukciji kako sa institucijama tako i sa organizacijama civilnog društva još jednom dokazavši da saradnjom između institucioalnog i nezavisnog sektora nastaju hrabrije i aktuelnije predstave za decu koje ispituju ne samo nove forme nego i tabu teme kada je upitanju rad sa decom i za decu. Ovim značajnim korakom u domenu pozorišne produkcije Festival ekološkog pozorišta se približava ideji da stvara pozorište tokom cele godine i aktivnije bude uključen u nove metode praćenja i razvoja dece i mladih putem umetnosti. Obe predstave mogu se svrstati u ekološki teatar jer se bave ekologijom duha što je preduslov za zdravu životnu sredinu u svakom smislu.

Predstave koje ćemo gledati u okviru revijalnog programa su:

Predstava u čast nagrađenih

JA SAM AКIКO – Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka i Кulturni centar Pančevo, Srbija

Predstava Ja sam Akiko suočava nas sa fenomenom usamljenosti kod dece i odrastanjem u porodici sa samo jednim roditeljem – kao jednom kompleksnom, ozbiljnom i važnom temom za koju smatramo da nije dovoljno zastupljena, kako u književnosti, tako ni u pozorištu za decu. Кroz vizuru unutrašnjeg doživljaja sveta devojčice Akiko, nudi drugačiji pogled na period odrastanja i sazrevanja. Drugačiji po tome što merilo lične vrednosti nije u tome koliko Akiko ima prijatelja i ko su oni, da li ona pripada nekim popularnim društvenim grupama, koliko se njeno mišljenje uklapa u mišljenje većine, kao ni to koliko porodica u kojoj odrasta liči na one iz bajki. Predstava ,,Ja sam Akiko“ pokazuje da usamljenost sama po sebi ne mora da bude strašna već može da bude i lepa, uzbudljiva, inspirativna i kreativna.
uzrast: 7+

Predstava koja otvara Festival

DEVOJČICA SA ŠIBICAMA – Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade – Bačka Palanka, Udruženje Sloboda nema cenu, Novi Sad i Pozorište mladih, Novi Sad, Srbija

Devojčica sa šibicama je predstava o deci u pokretu. O deci kojoj je ulica dom. O deci u koju često ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o detinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Ovo je bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. Кontekst bajke za koju mislimo da se događala nekada davno stavlja u sadašnjost i postavlja pitanje ko su devojčice sa šibicama danas i kakvim opasnostima su izložene? Podjednako je namenjena deci starijoj od dvanaest godina kao i roditeljima, sa idejom da pokrene razgovore dece sa roditeljima, bakama, dekama, nastavnicima, jer ovo je priča o individualnoj odgovornosti koja se krije iza kolektiva. Ova predstava može da baci svetlo na mrak u kom žive deca koja rade na ulici. Makar to svetlo bilo – plamen šibice.
uzrast: 12+

Sonja Petrović, direktorka Festivala

Categories
Intervjui Vesti

MORANA DOLENC: „Ako zapadnemo u ravnodušje i prestanemo se boriti za svoju umjetnost, gotovi smo“

Draga Morano, u lutkarstvu si od malih nogu i upoznala si ga kroz različite aspekte, ali i u različitim lutkarskim sredinama (hrvatskoj i francuskoj). Kako gledaš na dosadašnje hrvatsko lutkarstvo u odnosu na francusko i europsko? Jesmo li u toku, kaskamo li, jesmo li u nekim aspektima možda ispred?

Svi koji me poznaju, znaju koliko zazirem od etiketa, ladica i uspoređivanja, jer evo još od malih nogu nisam bila taj sportski, natjecateljski tip i draže mi je bilo otkrivati što i kako drugi rade, nego se natjecati s njima. S godinama sam postala borbeni tip, ali iz nekih drugih razloga, koji je osjetljiv na jednu stvar, a to je nepravda. Zahvaljujući toj odbojnoj gospođi razvila sam ekstremnu tehniku borbe „glavom kroz zid“. Tko preživi, pričat će! Borbu na stranu, francusko i europsko lutkarstvo je šaroliko baš kao i hrvatsko. Možemo reći da su  Francuzi šarolikiji od nas, ali većim djelom je to zbog njihove brojnosti i opcija koje se nude lutkarima, ali i jedne opće mobilnosti stanovnika, koja potiče i podržava česte promjene radnih mjesta, odlaske na seminare, radionice, brojne festivale i lutkarske susrete. Ako uporno i ustrajno razvijamo neku ideju do koje nam je stalo, neki predmet koji istražujemo te pritom imamo vlastiti cilj, mislim da smo onda uvijek u toku i da možemo kaskati samo za vlastitim očekivanjima, a ako mene pitate ta su i najbitnija. Uz zdravu dozu samokritičnosti, strast i pozitivan stav sve vizije su ostvarive. Tako nastojimo raditi u LOFT-u.

Idemo se onda, bez imalo natjecateljskog duha, kvalitativno osvrnuti na našu prošlost. Koji su po tvom mišljenju najsvjetliji trenuci hrvatskog lutkarskog kazališta?

Kroz povijest ih doista imam puno, ali ja bih se koncentrirala na one trenutke koji su mene prosvijetlili. Oduvijek vidim lutkarstvo kao sinesteziju raznih umjetnosti, pa odmah zaključujem da je dvoje umjetnika jako obilježilo moje djetinjstvo. To su Kruna Tarle i Rene Medvešek.

Uz Krunu i njezinu viziju lutakrstva sam odrastala tako da su Pješčani sati (1998.) bili za mene otvaranje novog svijeta. Ta je predstava definitivno promijenila moj život u estetskom i lutkarskom viđenju svijeta. Rad s Krunom sve do odlaska na studij u Francusku, pa i nastavak profesionalne suradnje nakon povratka iz Francuske, za  mene je jedna cjeloživotna škola koja ima beskonačan broj razreda. Kruna me upoznala s radom kazališne družine Bread & Puppet, Joana Baixasa, organizirala radionice sa Sunnyjem Sunninsky i predivnim, inspirativnim Leszekom Mądzikom.

Reneov sam rad, još kao dijete, nesvjesno upoznala kroz predstave Mrvek i crvek (1995.), Hamper (1996.) i Č.P.G.A. (1998.) i potpuno se zaljubila u njegove slike protkane divnim pričama i scenografskim elementima, kostimima i rekvizitom koji u njegovim predstavama postaju nešto više od toga. Oni vode svoj život i postaju partneri na sceni. Zatim su došli Nadpostolar Martin (1998.) GKL Rijeka, koji me, sjećam se, potpuno izuo iz cipela na PIF-u u Zagrebu i predstava ZKM-a „Brat Magarac“ (2001.). Mislim da se tada jedna stepenica u dvorani Istra izlizala od mojeg sjedenja jer nije bilo izvedbe na kojoj nisam bila.

Nakon povratka iz Francuske radila sam u tadašnjem Međunarodnom centru za usluge u kulturi na PIF-u i imala sam prilike pogledati dosta predstava. Putovanje u Zadar na premijeru

predstave Michelangelo Buonarroti (2010.) bila je jedna velika avantura i prekrasno iznenađenje koje mi je tada potvrdilo da se sve može. Dražen Ferenčina i suradnici napravili su tada pravi spektakl, a scenografija, maske i lutke Mojmira Mihatova su likovnost predstave izdigli uz pomoć sjajnog odabira izvedbenog prostora u crkvi sv. Donata. Ta predstava je za mene bila pokazatelj kako se umjetnosti mogu spajati ako se ima viziju i kako se rađa nada za lutkarstvo za odrasle u Hrvatskoj.

Potom je 2011. došao Veli Jože GKL Rijeka. Ta je predstava u meni izazvala neku emociju koju do tada nisam poznavala i potpuno me osvojila. Nepretencioznost, jednostavnost, točnost i sjajna animacijska preciznost, zajedno sa estetskom usklađenošću i božanstvenom, nezaboravnom glazbom za mene je oživila Nazorove riječi i ja sam bila tamo s njima i veslala i veslala. I opet Rene…

A onda je na scenu došla i moja prijateljica Tamara Kučinović koja je, eto, počela pisati novu stranicu hrvatskog lutkarstva. Duga, završni rad studenata diplomskog studija glume i lutkarstva UAOS, u Tamarinoj režiji, pod mentorstvom docentice Maje Lučić, bila mi je i ostala jedna od najdražih studentskih predstava ikad. Tu su i njezine nezaobilazne Zamrznute pjesme GKL Rijeka. I još puno divnih predstava i radova sa studentima što je izuzetno važno za budućnost.

Hvala ti na ovom divnom putovanju kroz ne tako davnu nam prošlost. Kako bi definirala našu sadašnjost?

Teško je pričati o nekoj konkretnoj fazi u kojoj se nalazimo. Možemo pričati o gradskim kazalištima i nezavisnoj sceni, ako je uopće opstala nakon svega. Mislim da ćemo o fazama moći pričati s odmakom. Ali ajmo malo postaviti pitanje zašto lutkarstvo ne postoji kao zasebna grana umjetnosti, npr. u prijavama za javne potrebe u kulturu RH ili naših gradova? Zašto još uvijek nije ravnopravno dramskoj, plesnoj, glazbenoj umjetnosti? Zašto imamo Nagradu hrvatskog glumišta za lutkarsku ILI predstavu za djecu kad su to dvije potpuno različite stvari. E, to, to mene muči više nego faze iskreno. Ne zbog nagrada i zbog „kućica za ispunjavanje“, nego zbog vidljivosti.

Ako zapadnemo u neko ravnodušje i prestanemo se boriti za svoju umjetnost, onda smo gotovi. Nitko se neće boriti za nas. Imamo li mi s nezavisne lutkarske scene još snage za tu borbu ili čekamo da to netko preuzme od nas? Trenutno nemam odgovor na to pitanje jer mi se od multitaskinga malo zavrtjelo. Čim ispunim i predam sve one papire, izvještaje i formulare mislim da ću ipak nastaviti borbu.

Na kojem ćeš se polju najviše boriti, odnosno, što najviše nedostaje ovom našem skrivenom izvedbenom biseru?

Nedostaje mu financijske potpore, prostora za rad i izvedbe, potpore i promocije općenito kao i medijskog prostora.

Što bi istaknula jakim stranama našeg lutkarstva?

Jake strane su pojedinci, čuj mene luđaci, koji ne odustaju jer su zaljubljeni u to što rade.

Možeš li istaknuti neke luđake, pardon, umjetnike, domaće ili strane, s čijim si se radom susrela, a koji su te se posebno dojmili i koji ti se čine kao dobar putokaz u sutra?

Za vrijeme trogodišnjeg školovanja u Ecole Supérieure Nationale des Arts de la Marionnette u   Charleville-Mézièresu uistinu sam imala prilike upoznati velike lutkare i umjetnike koji su mi promijenili život. Luc Amoros i njegovo aktivističko kazalište sjena koje izlazi na ulice s ogromnim instalacijama, Patrick Bonté i Nicole Mossoux predivni belgijski umjetnici koji spajaju ples i lutkarstvo, Christian Carrignon jedan od osnivača francuskog kazališta predmeta, Mimo Cuttichio veliki majstor tradicije i sicilijanki, Jean-Pierre Larroche izuzetan umjetnik koji fascinantno spaja tehnologiju, performans i likovnu umjetnost, Francois Lazaro pokretač jedne struje francuskog lutkarstva za odrasle koji surađuje sa suvremenim autorima koji pišu za lutkarsko kazalište, Alain Lecuq majstor kazališta papira, Bruno Leone majstor Pulcinelle, Michael Meschcke veliki vizionar koji me uveo u svijet marioneta, Fabrizio Montecchi kojeg svi dobro znamo po predstavama kazališta sjena itd. Susret s Rezom Gabriadzeom i Williamom Kentridgeom bili su možda kruna našeg tadašnjeg života.

Mi smo kao studenti bili uistinu privilegirani jer smo mogli upijati različite energije nesebičnih umjetnika, razgovarati s njima, razmjenjivati vizije i ideje, komentirati, učiti od njih. Imali smo vremena i povjerenja u proces koji smo prolazili jer je podrška bili ogromna.

Na krilima ovih velikih imena odnesi nas u neku svoju idealnu budućnost hrvatskog lutkarstva. Gdje ga ti vidiš?

Hm… vidim ga kako stoji s koferima punim love na pijedestalu s čašom šampanjca u ruci, onog finog dječjeg i onog finog francuskog. Zašto pitaš?

Da na trenutak zaboravimo na sadašnjost bez kofera. Trenutak je u tren je prošao. Vratimo se u stvarnost ispunjenu luđacima luđački zaljubljenim u lutku. Što misliš s kojim će se problemima susresti ta naša lutkastva umjetnost i koje će biti njene glavne prednosti?

Prednosti će sigurno biti mladi lutkari, nova energija koji će beskompromisno i bez straha isprobavati svoje ideje i igrati se. Igrati! Bar se nadam da će to tako biti… Prednost je sigurno i suradnja umjetnika raznih grana koji se zanimaju za lutkarstvo.

A problemi, hm, pa oni će uvijek biti isti ako se ne pomaknemo kao lutkari, kao ljudi, kao društvo i ako se prepustimo letargiji i fatalnoj ravnodušnosti.

Categories
Izdvojeno Vesti

Vodič kroz prvi Mali festival

Mali festival oblikovan je kroz šest tjedna bloka u kojima će na programu biti po jedna predstava za djecu i jedna za odrasle u izboru alfe i omege festivala, Igora Bakse (intervju s Baksom pročitajte ovdje). Predstave će sve biti online a ulaznice se mogu kupiti na stranici festivala te na stranicama Entrio.hr.

U nastavku pogledajte program festivala:

1.-7. SVIBNJA

DON QUIJOTE OD HRVATSKE, Mali teatar
Igraju: Sven Jakir, Igor Baksa
Tekst: Igor Baksa
Dramaturgija: Anja Pletikosa
Vizualno oblikovanje i lutka: Lorna Kalazić
O predstavi: Satira za dva glumca po motivima Cervantesovog Don Quijotea. U autoreferencijalnoj predstavi, dvoje glumaca izlazi pred publiku i izvodi bazičnu verziju nekadašnjeg spektakla o bistrom vitezu od Manche.

LOVCI NA SNOVE, LOFT
Lovci na snove: Neven Matoša i Bruno Kontrec
Arhitektica snova: Morana Dolenc
Spiritus movens Lovaca na snove: Petra Prša
Analitičarka snovidbenih procesa: Anja Pletikosa
Tvorac šumova, tonova i zvučne kulise snova i svijeta izvan njih: Luka Vrbanec
Tvorac realnih i imaginarnih osvjetljenja snova: Ivan Štrok
O predstavi
: Junaci predstave, lovci na snove, rade u tvrtki specijaliziranoj za djecu-spavače. Noću šeću po snovima u nastojanju da ih sakupe, obrade i pohrane te se pobrinu da se spavanje odvija bez ometanja. Kroz magičnu inovativnu koreografiju pokreta, predmeta i zvuka Lovci na snove predstavljaju vožnju karuselom po dječjem snivanju koja svoju publiku uči zapamtiti, analizirati i prihvatiti svoje snove ma kakvi oni bili, jer se iza snovitih slika kriju upravo njihove vlastite misli, želje i strahovi.
Dob: 6+

8.-14. SVIBNJA

KRTICE, Kerekesh teatar
Igra: Jan Kerekeš
Režija: Ljubomir Kerekeš
Tekst: Jan Kerekeš
Scenografija i dizajn plakata: Dina Rain
Kostimografija: Jan Kerekeš
Scenski slikar: Ivan Duić
Glazba: Leo Frišćić, Jan Kerekeš
Majstor rasvjete: Mario Horvat
Majstor tona: Izak Meštrić
O predstavi
: Nagrađivana komedija Kerekesh Teatra u kojoj se na nogometnom terenu u NK Žbunju s krticama bori domar Stjepan Radički. Osim što isproba sve moguće metode koje su ikad ikome pale na pamet kako bi otjerao krtice, na teren mu dolaze pomoći i odmoći razni prijatelji i neprijatelji.

PALAC SIM, PALAC TAM, Mali teatar
Tekst: Silvija Šesto
Režija: Davor Dokleja
Dramatizacija: Igor Baksa
Glazba/ritam: Nikola Švenda
Igra: Igor Baksa
O predstavi: Priču o palcima dječaka Darka koji se kroz njegovo odrastanje često svađaju, čineći tako dječaka podijeljenog na dva pola, Igor Baksa priča ne samo riječima već i različitim drugim sredstvima pripovijedanja, od kojih dominira upotreba ritma kroz tehniku TJELESNIH PERKUSIJA, tzv. “body percussion”.
Dob: 3-11

15.-21. SVIBNJA

POSLJEDNJA FREUDOVA SEANSA, Planet Art
Igraju: Marko Torjanac i Franjo Dijak
Prijevod, scenografija i režija: Marko Torjanac
Kostimografija: Đurđa Janeš
Izbor glazbe: Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla i zvuka: Damir Rončević
Fotografija: Mladen Pobi
Dizajn: Tomislav Veltruski
Video: Hrvoje Felbar
O predstavi: Godina je 1939. Europa tone u kaos Drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo susretu Sigmunda Freuda i C. S. Lewisa. U neminovnom srazu dvaju svjetonazora, ova dva velika uma čije je mišljenje i djelovanje uvelike oblikovalo današnji svijet, sukobljavaju se oko pitanja Postoji li Bog?

SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA, Mala scena
Tekst: Ivana Brlić-Mažuranić
Redatelj: Ivica Šimić
Scenografija i kostimi: Buga Marija Šimić
Glazba: Matej Meštrović
Dizajn svjetla: Domagoj Klasić
O predstavi: Uz čudesnu glazbu našeg fantastičnog pijanista Mateja Meštrovića,  nesvakidašnje rekvizite, i fantastičan ambijent koji pruža Muzej grada Zagreba, svima dobro poznata priča pretvorit će se u uzbudljivu, napetu avanturu u koji gledatelj ima priliku biti junak/junakinja i sudjelovati u radnji.
Dob: 8+

  1. – 28. SVIBNJA

ČOVJEK KOJI SE BOJAO ZASPATI, Kotar teatar
Ideja, tekst, režija i izvedba: Matija Kezele
Dramaturgija: Mario Kovač
Scenografija: Damjan Kovač, Marko Burić i Matija Kezele
Kostimografija: Matija Kezele i Adriana Rajčić
Produkcija: Kotar teatar i Kazalište u Močvari
O predstavi: “Čovjek koji se bojao zaspati” drugi je dio trilogije ON, autora i izvođača Matije Kezele. Predstava je nastala u koprodukciji Kotar teatra i Kazališta u Močvari, a donosi u Hrvatskoj nezastupljenu formu kazališnog Bouffona u obliku monodrame. Praizvedba teksta održana je u Delnicama 17. listopada, a zagrebačka premijera u klubu Močvara 24. studenog 2019. godine. Tema predstave je problem spavanja kao posljedica preopterećenosti koje društvo, ali i sam pojedinac, svaljuje na svoja leđa.

BIBI I BUBI, Kerekesh teatar
Igraju: Jan Kerekeš i Matko Knešaurek
Tekst i režija: Jan Kerekeš
Scenografija: Dario Horvat
Glazba: Marin Kereša, Jan Kerekeš
Izrada kostima: Mladen Grof Jerneić Erdödy
Majstor rasvjete: Dario Horvat
O predstavi: Bibi i Bubi su junaci modernog doba koji većinu djetinjstva provode na smetlištu. Koliko god im roditelji ne dopuštaju to, njih veseli što dolaze doma prljavi, neuredni i smrdljivi. Kroz igru i niz duhovitih situacija pokušati će sastaviti podmornicu i pronaći škrinju u kojoj se nalazi plan za spas svijeta.
Dob: 4+

  1. SVIBNJA – 4. LIPNJA

ŠTA SE BIJELI U GORI ZELENOJ, Kabare teatar Tuzla
Igraju: Sadika Kahrimanović i Feđa Zahirović
Glazba i aranžman songova: Feđa Zahirović
Mentorstvo: mr.sc. Damir Altumbabić, vanredni profesor
Indikativna i tehnička podrška: Ermin Avdić i Nermin Brković
Dramaturška adaptacija i režijski koncept: Sadika Kahrimanović
O predstavi: Dokumentarno-igrana predstava je duo drama koja je rađena po motivima Hasanaginice koja se koristi kao simbol kroz koji se tematizira položaj žene u odnosu na sistem, tradiciju i religiju u patrijarhalnom društvu. Predstava je rađena po motivima djela sljedećih autora: A. Isaković, A. Šantić, Lj. Simović, Lj. Ostojić, M. Ogrizović i T. Bakarić.

ČUDESNE STRANICE MALE DANICE, Teatar Poco Loco
Igraju: Zrinka Kušević i Maja Kovač / Maja Katić
Režija: Morana Dolenc
Tekst: Dunja Fajdić
Glazba i songovi: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Scenografija: Miljenko Sekulić
Kostimografija: Morana Dolenc i Dunja Vuković
Stolarski radovi: Ivan Kuraja
Izrada rekvizita: Drago Dolenc
Oblikovanje rasvjete: Marinko Radočaj
O predstavi: Bila jednom jedna … priča. O zabrinutoj mami. O djevojčici. O crtićima koji se ne žele ugasiti. O mašti koju treba spasiti! Znate li kako? Mama zna! Prvo treba zaključati ekrane. Dohvatiti knjigu. Otvoriti korice i … evo je! Čarolija slova! U najnovijoj predstavi Teatra Poco Loco namijenjenoj mlađem uzrastu govorimo o čitanju, o knjigama, o mašti.
Dob: 3-10

  1. – 11. LIPNJA

HAMLET ZA SVAKOGA, Teatar &TD
Režija: Lovro Krsnik
Izvode: Tea Šimić, Zoran Pribičević, Dino Seferović
Autorska glazba: Dino Seferović
Scenografija: Marijana Gradečak
Oblikovatelj svjetla: Marino Frankola
Kostimografija: Slavica Motuš
O predstavi: Žanrovski najbolje opisana kao glazbena komedija, predstava kroz različite izvedbene iskaze ispituje komercijalno prihvatljive kazališne formate, problematizirajući kontekst kazališta u okruženju sveprisutne i galopirajuće estradizacije kulture danas. Zbog toga predstava izvedbeno preuzima na sebe zadatak nužne zarade, čime naizgled umjetničke razloge svjesno podređuje egzistencijalnim.

SRETNA PRIČA JEDNOG MEDVJEDIĆA, Mali teatar
Igraju: Marta Cerovečki i Igor Baksa
Režija: Igor Baksa
Tekst i dramatizacija: Igor Baksa, Marta Cerovečki
Glazba: Ivan Petranović
Lutke: Plišanimedo.hr
Scenografija: Nikolina Knežević Hrgović
Koreografija: Mia Zalukar
Likovno oblikovanje: Ivana Geček
O predstavi: Jednog dana jedan tata jednog medu s police trgovine uze.” Tako medo u ovom plišanom mjuziklu započinje svoj put kroz odrastanje jedne djevojčice.
Dob: 3-9