Vi ste tema. Vi ste suština. Vi ste povod. Vi ste razlog zašto. – Peter Handke, Psovanje publike
Jasne obrise pozorišne publike možemo kreirati još iz vremena Dionizijskih svečanosti, često nazivanih i začetkom stalne pozorišne prakse. Uprkos nestancima i ponovnim obnovama teatarskog života, auditorijum je uvek iznalazio načine da formira kako alternativne prostore za njegovo upražnjavanje, tako i same oblike njegovog postojanja. Ipak, nijedna istorija pozorišta, pretpostavljajući manjak izvora, ne osvrće se na variranja u starosnoj strukturi publike pozorišta, koliko na ona u i danas zastupljenijoj, klasnoj matrici. Ovaj će tekst, stoga, iz pera glumca Lutkarskog pozorišta iz Niša, Tome Bibića, i vanredne profesorke Fakulteta dramskih umetnosti na predmetima iz oblasti pozorišne produkcije, dr Maje Ristić, približiti pozorišno iskustvo neopravdano marginalizovanog dela ove umetničke sfere u javnom diskursu – dečijeg teatra.