Zato ova predstava progovara o veoma važnoj temi koja se pomalo uvukla među ljude u doba komercijalizma i izvanjskih stvari, a to je strah od ljubavi, ili strah od zagrljaja.
Radnja ima nekoliko slojeva, a osjećaji koji prožimaju životinje u predstavi usko su povezani s onima koje svi osjećamo već godinu i pol dana. Naime, medo Ursa ima veliko srce i želi ga podijeliti sa svim šumskim životinjama, no ne uspijeva. Tu se već počinju pojavljivati i drugi problemi, poput ježa koji zbog svojih bodlji nikoga ne može zagrliti, baš kako je i u pandemiji zagrljaj postao zabranjena zona.
– Predstava je nastala u jedno jako čudno vrijeme kad smo svi bili u nekakvim izolacijama, zatvoreni sami sa sobom. Nastala je kao neka moja refleksija na situaciju u kojoj se nalazimo. Iako je tekst napisan u izolaciji i povezan s pandemijom, tematski predstava uopće ne dodiruje tu temu izravno. Tada sam shvatila da je ono što društvu treba otvoreno srce, toplina i razumijevanje, sve ono što je u ovom stoljeću na neki način nestalo, kazala je redateljica Tamara Kučinović.
Činjenica da je ovo zapravo glumačka, a ne lutkarska predstava čini je još neobičnijom. Radnja otvara temu straha od ljubavi i pripadanja te bilo kojeg oblika zajedništva. Kasnije je originalni tekst u potpunosti odbačen, te je novi tekst ponovo stvaran zajedno s glumcima kroz improvizaciju.
Foto: Vedran Karuza
– Pripremajući se za dolazak ovdje dopustili smo si da istražujemo više nego inače, dopustili smo narativu da bude promjenjiv i odlučili nemati lutke i scenografiju već samo glumce. Budući da nema lutaka u predstavi, maštom smo uredili prazan prostor pa se ovo može nazvati i animacijskom predstavom, dodao je Nikša Eldan, dramaturg i asistent redateljice.
»Srce veće od mene samog« primijenjeno je uzrastu od najmanje sedam godina, a svoju pretpremijeru imat će 23. rujna u 18 sati. Već idući dan slijede dvije uzastopne premijere, u 17.30 te u 19.30 sati. Likovno oblikovanje za predstavu radila je Alena Pavlović, glazbu su skladali Ivana Đula i Luka Vrbanić, a oblikovatelji svjetla su Tamara Kučinović i Sanjin Seršić.
Sedam je glumaca, što znači i sedam životinja; ulogu medvjeda Urse koji je cijelo vrijeme na sceni tumači Zlatko Vicić, a tu su još i David Petrović, Tilen Kožamelj, Almira Štifanić, Andrea Špindel, Petra Šarac i Damir Orlić.
O predstavi:
Svako je srce drugačije. Postoje mala srca, zatim još manja od malih i manja od najmanjih, brza, brza od bržih i još brža od najbržih, tiha, zatim tiša od tihih i gotovo nečujna, glasna, glasnija od glasnih i glasnija od buke, spora, sporija i beskrajno spora, hladna, hladnija, najhladnija, topla, toplija od toplih i najtoplija od najtoplijih, mirna, živahna, radoznala, plaha, krhka, ranjena, puna, prazna, razočarana, ozdravljena, tužna, kamena. Velika srca, veća od velikih i najveća od najvećih. Takvo srce ima medvjed Ursa. Najveće. Srce kao kuća.
Ursino srce toliko je veliko da može pustiti unutra i zeca, i soba, i ježa, i tvora, i zmiju. Svakoga. Jer imati takvo srce, a ne dijeliti ga, prava je šteta, veća od najveće štete. Tamo unutra možete se sklupčati uz kamin na debelom tepihu boje lososa, ili sjesti u udobnu bidermajer fotelju, obući najmekanije papuče na svijetu, slušati glazbu iz starog zelenog gramofona, ili pročitati koju dobru knjigu. Za svakoga ponešto i za svakoga sve. U Ursino srce dolazi se zagrljajem. Hoćete li ući? Hoće li ući ijedna životinja, i zašto neće, vidjet ćete u predstavi „ Srce veće od mene samog“.
Tamara Kučinović i Nikša Eldan
