Bajka na note

Peća i vuk je simfonijska bajka ruskog kompozitora Sergeja Prokofjeva iz 1936. godine u kojem je svaki lik predstavljen drugim instrumentom i tako se kroz priču deca upoznaju sa klasičnom muzikom. Adaptaciju doslednu originalu i režiju potpisuje Biserka Kolevska, a predstava je postavljena na sceni Dječijeg Pozorišta Republike Srpske.

Narator i dirigent priče (ubedljiv Duško Mazalica) jedini govori i često prepričava ono što vidimo da drugi likovi fizički rade. Ovakav postupak nepotrebno duplira informacije. Ostatak glumačke ekipe  (Dragan Vučić, Đorđe Janković, Dragan Banjac, Aleksandar Blanić, Božana Bijelić, Zorana Šuman, Ana Anđelić, Đurđa Babić) čini orkestar, svaki sa svojim instrumentom i likom; flauta, oboa, klarinet, fagot, rog, bubanj i violina, odnosno ptičica, patka, mačak, Pećin deda, vuk, lovac i Peća. Svi instrumenti su prvo pokazani, a onda se čula i muzička sekvenca koja uči decu kako koji instrument zvuči i dodaje karakter liku. Pri drugom pojavljivanju junaka na sceni, Narator pita decu da li su zapamtili koji instrument se vezuje za njihovu pojavu što je takođe veoma edukativno.

Koncept je vrlo zanimljiv, ali priča je previše jednostavna, bez bilo kakvog obrta, produbljivanja odnosa, prepreka ili opasnosti: Peća uz pomoć ptičice uhvati vuka i zajedno sa lovcem ga odvede u zoološki vrt. Da je priča složenija, da ima jasnu poruku, onda bi sasvim sigurno deca lakše i dugotrajnije zapamtila muzičke lekcije.

Najveća vrednost ove predstave jeste što je publika čula muziku Sergeja Prokofjeva i što je generalno čula klasičnu muziku. Scenografija (Svila Veličkova) prati temu pa se tako izvedba dešava na velikom platnu preko kojeg je odštampan notni zapis kompozicije. Po potrebi glumci ulaze i izlaze iz platna koje visi sa plafona i prostire se po celom podu. Dizajn lutaka, (takođe Svila Veličkova) odnosno maske glumaca koji su tumačili životinje i Dedu bio je na granici dopadljivosti. Recimo kostim vuka nije bio ni realističan, ni maštovit, ni strašan u krajnjoj liniji iako je vuk trebalo da bude zao i opak. Umesto toga imao je neprikladno dugačko i tanko telo i predimenzioniranu glavu.

Predstava Peća i vuk nije sasvim iskoristila potencijal koji nudi simbioza pozorišnog i muzičkog sveta. Očigledna je namera, ista koju je imao i ruski kompozitor, da se deci približi orkestarska muzika, ali deluje da su Peća i životnje mogli da upadnu u najrazličitije nevolje pre krajnjeg hvatanja vuka.

Autor fotografija:

Dejan Vuković

Autorka kritike:

Divna Stojanov

Naš tim kritičara

Ostavite komentar:

Pročitajte još:

Pratite nas:

O nama:

OD MALIH NOG(U) je regionalna platforma za razvoj i afirmaciju pozorišta/kazališta/gledališća/teatra za d(j)ecu i mlade. Okuplja organizacije i umjetnike koji svojim edukativnim, umjetničkim te teorijskim radom žele promijeniti stanje u sektoru.