Razumijemo li ljubav? Mladi argentinski redatelj i dramaturg Guillermo Baldo postavio je predstavu koja je u njegovoj domovini već osvojila niz nagrada, i za tekst i za predstavu, a sudeći po reakcijama premijerne, velikom većinom mlade publike koja je burnim ovacijama i uzvicima bravo! ispunila Dram(m)a centar u Delti 5, sretan je kazališni život očekuje i u Rijeci.
Oduševljenje, smijeh i suze izazvale su mlade glumice Romina Tonković, koja igra Jelu i sve ostale likove, te Ana Marija Brđanović, u ulozi Roxane koja predstavu prati glazbom na ukuleleu i gitari. Riječ je o Jelinom sjećanju na djetinjstvo, a zaplet se temelji na ljubavnim pismima koja jedna od njih potpisuje kao dječak, kao što je to i u drami Edmonda Rostanda „Cyrano de Bergerac“. Ljubavna priča koja se razvija iz anonimnosti, pritisci i pravila koje odrasli nameću djevojčicama / dječacima u odijevanju, načinima igre, ponašanju, odnosima, društvo koje nameće čak i što dječak / djevojčica mora osjećati, misliti i voljeti, uvijek manje-više jednako – o svemu tome nas toliko suptilno upućuje razmišljati autor i redatelj Baldo koji ne docira, ne osuđuje niti koga optužuje, jednostavno stvari postavlja u situacije koje su takve kakve jesu, a mi možemo, ganuti iskrenošću i ljepotom prikazanog, istinski promišljati različitosti.
Mlade gledateljice i gledatelji o predstavi su rado podijelili dojmove:
„Duhovito, pitko, intimno, prelijepo, sjetno“,
„Jednostavna, topla, efektna scenografija, izvrsne mlade glumice. Preslatke su“,
„Izvrsne su djevojke. Zapravo me iznenadilo koliko me predstava dirnula, nisam mogao suzdržati suze, ali nekako pozitivno. Sjetio sam se vlastitih selidbi i prekinutih prijateljstava i ljubavi za sobom. Predstava me podsjetila i na vlastito djetinjstvo“,
„Prekrasno je bilo! Čarobna predstava u svakom svom segmentu – od scenografije do prekrasne igre i suigre, do sjaja u očima dviju glumica! Očarana sam jako“,
„Bez riječi sam, malo mi se plakalo. Još uvijek mi se plače, najradije bih otišla sa strane isplakati se. Toliko je lijepo i dirljivo, ne znaš plače li ti se od ljepote, od tuge, ganuća… Gluma je vrhunska, djevojke su razvalile“,
„Lijepo je i jako tužno, iako ima i jako puno humora. Životno“,
„Odlično! Scenografija, gluma, sve. Osjeti se veliko srce u predstavi. Jako se lijepo prenosi tematika – što je ljubav zapravo“,
„Ova je predstava dušu dala za osvajanje festivala, čestitam Hrvatskoj drami, cijeloj ekipi i Romini Tonković osobito na ovakvom ostvarenju, praktički je 50 minuta pričala i bila u više uloga, svaka čast i Ani Mariji Brđanović na ulozi, a svladala je i sviranje gitare… Sjajno. Čini mi se da su svih osvojile, vjeruješ im skroz. Znaš, nije ono kao kad odrasli igraju djecu, pa to izgleda iritantno na trenutke. Ova predstava ima najvišu kvalitetu, poslije nje se osjećam ispunjeno“,
„Fantastično je bilo! Mogla je trajati još dva sata koliko mi je lijepa predstava! Magija totalna!“.
Predstava je nastala u suradnji s Riječkim kazalištem mladih „Kamov“ i u koprodukciji s Teatrom Poco Loco iz Zagreba gdje će već u petak 10. prosinca imati i svoju zagrebačku premijeru.
