Postoji jedan grad, grad koji ne postoji. Grad imaginarnih prijatelja. On postoji ako želimo da postoji… i vidimo ga kad ga trebamo vidjeti. Zapravo, ne vide ga svi! Zato ne postoji. Ipak, vide ga neki! Zato postoji. Postoji onda kad u njega netko vjeruje. A on zapravo postoji i kad ne postoji. Razumijete, zar ne? U tom gradu živi Janko. On čeka. Čeka da ga netko pozove. On čeka da u njega netko povjeruje, da nekome bude potreban. Nekad treba dugo čekati. Ali to nije problem. To tako mora biti. To je tako u redu. Predstava Ručak za šestero progovara o ne tako čestoj, a opet tako neobičnoj temi imaginarnih prijatelja kod djece. Ona tu neobičnu pojavu ne osuđuje niti je veliča, već kroz nju progovara o snazi prijateljstva, o osnovnoj ljudskoj potrebi da nekome pripadamo i da s nekim svoje snove pretvorimo u djelo.
Sjeverni čvor
Zamislite svijet koji je baš poput našeg, ali je nekoliko postotaka drugačiji, nagnutiji, pomaknutiji. U
