Rediteljka Sonja Petrović postavila je komad Bure po tekstu Tijane Grumić, a inspirisano pričom Isidore Sekulić. Predstava je namijenjena djeci starijoj od 6 godina. Scenografiju, kostim i lutke potpisuje Irina Samoborac, a muziku Nenad Kojić
Petočlana glumačka postava donosi emotivnu priču o djevojčici koja prolazi kroz proces prihvatanja gubitka majke. Glavnu ulogu dijele Dragana Ilić, kao mlađa verzija djevojčice i Ana Anđelić u ulozi starije verzije djevojčice, a ostale uloge tumače Božana Bijelić, Aleksandar Blanić i Dragan Vučić.
“Isidora Sekulić je baš retko, skoro nikako igrana, pogotovo u pozorištu za decu. ‘Bure’ je napisano 1913. godine i deo je zbirke ‘Saputnici’, ali s obzirom na to da se ono bavi unutrašnjim svetom jedne devojčice, ono je svevremeno. Uvek se možemo vraćati na unutrašnji svet i svest jednog deteta. Jedino što se menja je okruženje tog deteta, ali dete je jednako, danas možda i više usamljeno”, rekla je Petrovićeva.
Uspješan festivalski život “Bureta” predvidjela je Ljiljana Labović Marinković, direktorica DP RS. Ona je naglasila da je u vremenu u kojem živimo jako značajno da pozorište doprinese razvoju djece porukama i odgovorima koje nosi.
Duško Mazalica, umjetnički direktor DP RS, pojasnio je da ova predstava donosi suštinu pozorišta – katarzu i da će biti zanimljiva i mališanima i njihovim roditeljima.
Predstava počinje retrospekcijom starije verzije djevojčice, koja se prisjeća prelomnog trenutka svog života, koji na neki način simbolizuje njen prelazak iz djetinjstva u adolescenciju. Tumači je Ana Anđelić, koja se osvrnula na temu gubitka roditelja.
“To je traumatično i teško, ja mislim da je jako važno da mi kažemo da to nije strašno, nije, naravno, poželjno iskustvo da nemate jednog roditelja, ali da je to nešto što može da se prevaziđe i s čim može da se živi. Mislim da će biti i s te strane dobro da djeca koja žive sa jednim roditeljem, ili nemaju drugog ili nije prosto tu, vide da je to nešto što se nekim ljudima desi, ali nije nešto zbog čega oni treba da odustaju od sebe i svog života”, kazala je glumica.
Scenografiju, kostimografiju i lutke za predstavu izradila je Irina Somborac, a objasnila je da je većina korištenih predmeta i materijala reciklirana, skupljana po podrumima i buvljim pijacama.
“Na ovaj način predstava je ekološki osviješćena, ali i podstiče djecu na kreativnost i uči ih da bilo šta može da bude igračka uz malo mašte”, zaključila je ona.
Početna ideja za likovno i tehničko rešenje lutaka i scenografije bila je upotreba predmeta koji nas svakodnevno okružuju, a koji su odbačeni. Tako da reciklažom flaše postaju ribice, košarice postaju guske, razni kuhinjski predmeti postaju ptice ili bubice. Svi smo imali zadatak da raščistimo podrume, skupljali smo stvari po buvljim pijacama i redovno je publika pozorišta donosila deo predmeta. Sve to čini scenografiju ove predstave – navela je Somborac.
Kako je kazala cilj je bio da pokažu koliko reciklaža može da bude bogata, plodonosna i kreativna i kako lutke mogu da nastanu i od najjednostavnijih materijala i stvari koje nas svakodnevno okružuju.
