Categories
Vesti

Zaključil se je 11. bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije

S slovesno podelitvijo nagrad se je v Veliki dvorani Lutkovnega gledališča Maribor zaključil 11. bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije. To je nacionalni bienalni festival, ki v svoj program uvršča najboljše slovenske lutkovne predstave preteklih dveh sezon, tokrat po izboru selektorja Roka Bozovičarja. Najboljša lutkovna predstava zadnjih dveh sezon je predstava Biti Don Kihot, ki je nastala v koprodukciji KD Matita in MCLU Koper.

Predstave je ocenjevala mednarodna strokovna žirija v sestavi: Zala Dobovšek, Špela Čadež in Marek Waszkiel. Žirija je v svojem poročilu zapisala:

V času 11. bienala lutkovnih ustvarjalcev Slovenije smo si ogledali 12 tekmovalnih predstav, ki jih je zaznamovala izjemna estetska in vsebinska raznolikost. Prepoznali smo širšo vključenost občinstev, saj je izbor skozi pester nabor formatov in tematik nagovarjal malčke, najstnike in odrasle. Selekcija je izkazovala dobrodošlo selektorsko stališče o nenehnem preizpraševanju in redefinicijah lutkovne oziroma animirane umetnosti. Večina ogledanih predstav je razpirala angažirane razmisleke o možnosti, kaj vse je lahko animirano; ne le lutke ali predmeti, temveč tudi zvoki, svetlobe, barve in stanja. Skupaj s široko raznovrstnostjo metodologij in razpiranja pomenov lutkovnega medija, je bilo na festivalu jasno občutiti potrebo ustvarjalcev in ustvarjalk, da problematizirajo aktualna družbena stanja; kar nekaj predstav je namreč izpostavljajo ekološke motive in tudi kritično reflektiralo »novo realnost«, ki nam jo globalno kroji virus. Videli smo živahen spekter različnih lutkovnih tehnologij, scenografskih inovacij in vsebinskih raziskovanj, pa tudi projekte, ki so se s svojo pogumno eksperimentalnostjo dotaknili skrajno robnih in občutljivih eksistencialnih vprašanj.

Nagrade 11. bienala lutkovnih ustvarjalcev Slovenije:

NAGRADA ZA NAJBOLJŠO UPRIZORITEV

Biti Don Kihot (KD Matita, MCLU Koper)

Biti Don Kihot je temperamentna lutkovna ekskurzija, kjer v estetiko natančno urejenega kaosa pronicajo aktualni drobci Cervantesovega romana. Uprizoritvena večplastnost je prisotna v vseh segmentih njenega izrekanja. Biti Don Kihot ni le predstava, je samosvoj izkustveni dogodek, ki prek mozaičnega principa kratkih animiranih prizorov, glasbe in improvizacije ustvari dinamično vzdušje presenetljivih prebliskov, improvizacije in igrivosti, a tudi kritičnega uvida v realnost. Mojstrsko obvladovanje širokega spektra animiranih objektov in obenem pronicljiva refleksija sveta, v uprizoritev vneseta noto nujnosti po nenehni redefiniciji (lutkovne) umetnosti in tudi družbe, v kateri ta nastaja.

NAGRADA ZA NAJBOLJŠO REŽIJO

Matteo Spiazzi za predstavo Ostržek (Lutkovno gledališče Maribor)

Ostržek v režiji Mattea Spiazzija, tudi avtorja priredbe, odraža močno avtorsko estetiko, ki črpa navdih iz premišljenega minimalizma odrskih izraznih sredstev. Z uporabo vsakdanjih predmetov in nenehnega vračanja k lesu kot temelju zgodbe in tudi lutkovne umetnosti predstava načelno vztraja v komorno intimnem vzdušju. Močna idejna osredotočenost je pozorna na učinke animatorja, med njim in objekti se vzpostavi izjemna pripadnost in s tem neprestan živahen dialog med igranim in animiranim.

NAGRADA ZA NAJBOLJŠO ANIMACIJO/IGRO

Miha Bezeljak v uprizoritvi Ostržek (Lutkovno gledališče Maribor)

Ostržek v interpretaciji Mihe Bezeljaka odraža izjemen čut za improvizacijo, humor in senzibilnost. Vrhunsko animacijo lutk in objektov, pa tudi občinstva, zaznamujejo izjemna izvedbena prisotnost, iznajdljivost, želja po eksperimentiranju in navdihujoče kršenje odrskih »pravil«.

Asja Kahrimanović, Iztok Lužar, Zala Ana Štiglic v uprizoritvi Tihožitje (Lutkovno gledališče Ljubljana)

Animatorki in animator se v skrajno specifični in tehnološko zapleteni estetki imitiranja ne le pravih, pač pa resničnih zajcev izkažejo kot kolektiv, ki obvlada pogoje izjemne natančnosti in dinamičnega usklajevanja. V svoji funkciji so suvereni in hkrati tudi izjemno spoštljivi, predvsem pa dovzetni za nove forme animacijskih tehnik.

NAGRADA ZA KONCEPT

Tin Grabnar za uprizoritev Nebo nad menoj

Tin Grabnar v uprizoritvi Nebo nad menoj elemente zgodbe, scenografije in režije preplete v inovativen princip podajanja aktualnih ekoloških problematik najmlajši generaciji. Pri tem izhaja iz domiselne scenografske platforme, ki zanimivo preizprašuje lutkovno metodologijo, hkrati pa v dogajanje vnaša tudi podtekste in skrite simbole. Avtorjeva ideja je inovativna in odpira nove spektre lutkovne umetnosti.

NAGRADA ZA DRAMATURGIJO

Miha Razdrih (Biti Don Kihot)

Dramaturgija uprizoritve Biti Don Kihot izhaja iz ideje »urejenega kaosa« in se sočasno ukvarja na več nivojih reprezentacije. Natančno poskrbi za odmerjeno vključevanje referenc iz izvirnika, a še pomembnejša je v zagotavljanju kompaktnega celostnega odrskega dogajanja. Na videz raztreščena in nenadzorovana narativnost predstave je pravzaprav izrazito taktična, zaznamuje pa jo tudi svojevrstna notranja logika nereda in prostih asociacij.

NAGRADA ZA CELOSTNO LIKOVNO PODOBO

Brane Solce za uprizoritev Tjulenj

Brane Solce uprizori čarobno atmosfero severnega pola s preprosto uporabo belega papirja. Vsak odtrgan košček zmečkanega papirja se s pomočjo odličnih animatorjev hitro spremeni v ribo, lisico ali smučarja. Spreminjanje oblik v papirnati krajini ustvari prelepo igro podob v soju severnega sija. Gre za izstopajoč primer »materialnega gledališča«, v katerem papir dobi svojo zelo razplasteno in nenehno razvijajočo se identiteto.

NAGRADA ZA LUTKOVNO TEHNOLOGIJO

Zoran Srdić za uprizoritev Tihožitje

Tehnologija oživljanja mrtvih živali nas presune skozi natančno uporabo lutkovne tehnologije. Vsak detalj je premišljen in dosledno sledi posnemanju realističnega gibanja živali. Nekaj, kar je bilo včasih živo, je lahko s pomočjo lutkovne tehnologije znova oživelo. Ključno vlogo pri realizaciji projekta odigra tehnologov poznavalski doprinos.

POSEBNA NAGRADA ŽIRIJE ZA UPRIZORITEV Reči reči: Nagrada za igrivo kritiko (ne)uporabnih plastičnih predmetov

Predstava nas na igriv način spodbudi k razmišljanju o prekomerni (ne)uporabi plastičnih predmetov okoli nas. Predmeti, ki se nam v nekem trenutku zdijo nepogrešljivi, se lahko na koncu spremenijo v velikansko pošast, ki neizbežno grozi obstoju življenja na našem planetu.

Na zključni slovesnosti festivala so bile podeljene tudi Pengovove listine in Klemenčičeva nagrada, ki jih podeljuje UNIMA Slovenije. Klemenčičevo nagrado za življenjsko delo je prejela lutkovna ustvarjalka Eka Vogelnik, Pengovove listine pa igralec Miha Bezeljak, režiser Tin Grabnar in samostojni lutkar, lutkovni tehnolog Žiga Lebar.

Festival se je zaključil z gostujočo predstavo Tihi deček gledališča za otroke iz Kragujevca.

Categories
Vesti

Na tronu Dadači, Puljani i Donatolinci

Usprkos očekivano manjem broju prijava nego prošlih godina i opravdanim otkazima u posljednji tren, ali i pomalo iznenađujućem izostanku nekih dramsko-pedagoških družina, što je u konačnici rezultiralo relativno malim brojem prikazanih predstava (šest predstava uživo i dvije snimke predstava), 23. susreta profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC Assitej se pokazao odličnim.

Sve predstave  odlikovao je dobar do odličan rad dramskih pedagoga i, ono što nas je posebno razveselilo, velika motiviranost mladih sudionika u susretu sa scenom i gledateljima te na razgovorima i druženjima na okruglim stolovima.

U konkurenciji od osam predstava, sve redom svojevrsnih junakinja, kvalitetom su se izdvojile tri predstave. Nakon kratke, slatke i skladne rasprave članovi žirija u sastavu Tanja Novak, Kristina Paunovski i Igor Tretinjak jednoglasno su odlučili nagraditi sljedeće tri predstave:

Nagrada za najbolji dramski i pedagoški rad „Zvjezdana Ladika”Anđeli Ćurković-Petković i Ireni Bausović Tomljanović za odlično vođenje velikog ansambla predstave Tvornica čokolade dramsko-lutkarske radionice Donatolina 1, Kazališta lutaka Zadar.

Sadržajno bazirana na motivima slavnog dječjeg romana Charlie i tvornica čokolade, predstava je dramaturški oblikovana kroz dinamične i duhovite epizode. Predstava donosi žive i razigrane karaktere. Svaki od 31 sudionika, u rasponu od 7 do 17 godina, oblikovao je lik s jednakom zastupljenošću, snagom i upečatljivošću. Ta sveprisutna lakoća igre i zavodljivost ukupnog dojma izvedbe rezultat je posvećenog i promišljenog rada nagrađenih dramskih pedagoginja.

Nagrada za najbolji plesni i pedagoški rad „Zvjezdana Ladika“ jednoglasno se dodjeljuje Andreji Gotovini za izuzetno promišljen rad i vođenje plesnog ansambla predstave Beskrilci u oblacima Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta u Puli, koju zbog kovid neprilika nismo imali mogućnost vidjeti uživo, već putem video snimke.

Odličan pedagoško-koreografski rad Andreje Gotovine ogleda se u originalnosti odabira teme i pristupa radu na procesu nastanka predstave, na oblikovanju sadržaja iz zapažanja, te na koreografiji nastaloj kroz dijalog s izvođačima. Virtuozna kombinacija koreografije i plesačke interpretacije prožetih odličnom glazbom ostavlja dojam izuzetno promišljenog i posvećenog pedagoškog angažmana na predstavi.

Nagrada za najbolju predstavu u cjeliniDramskom studiju Dada Kazališne družine Pinklec za predstavu Kralj Lear, rađenu prema djelima Williama Shakespearea i Ulricha Huba.

Riječ je o visoko-estetiziranoj groteski u kojoj su podjednako zastupljeni dramski tekst, karikaturalna gluma i stiliziran scenski pokret baziran na ritmičnosti. U dramaturškom smislu komad obogaćuje okvir predstave u predstavi u kojoj mladi iz skupine Dada traže motive za uprizorenje Kralja Leara, iz čega je vidljiva komunikacija mladih sa spomenutim klasikom.

Categories
Intervjui Vesti

LIVIJA KROFLIN: „Ima nas još koji vjerujemo u snagu lutke!“

Draga Livijo, uz PIF si vezana već više od tri desetljeća. U to vrijeme mijenjala si funkcije, no ljubav prema festivalu je bila trajna. Kakav je bio PIF kad si stigla? Možeš li istaknuti njegove zlatne godine?

Na PIF se često gleda kao na skromni mali festivalić koji je počeo ni od čega i živio od entuzijazma svojih organizatora, kojima ionako nije bilo toliko stalo do lutkarstva koliko do esperanta. Da, točno je da je PIF počeo ni od čega, točno je da je godinama živio od entuzijazma, točno je da su ga organizirali esperantisti, ali točno je i to da su PIF od samih početaka usmjeravali najveći lutkarski stručnjaci: već od prvoga PIF-a dr. Jan Malík, odmah nakon prvoga PIF-a aktivno se uključio Milan Čečuk, od simpozija na 6. PIF-u dr. Henryk Jurkowski, kasnije Edi Majaron, Borislav Mrkšić, Dalibor Foretić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini i drugi. Organizatori su odmah od početka pokazali ozbiljnu ambiciju te su, riječima tadašnjeg direktora Zlatka Tišljara, imali viziju da PIF „s vremenom postane jedan od najrenomiranijih lutkarskih festivala u svijetu“. Već su na prvome festivalu uključili svjetsku UNIMA-u i organizirali simpozij! Dakle, bili su svjesni da postoji svjetska lutkarska udruga! Još su se godinama organizirali simpoziji. Danas toga više nema.

PIF je postajao sve veći, sve snažniji, sve važniji. Ja sam došla na njegov dvadeseti rođendan, bio je mladić u naponu snage a i dalje se razvijao. Grad Zagreb smatrao ga je važnom kulturnom manifestacijom. Nikada nije bio osobito bogat, ali uspijevali smo dobiti važna kazališta i ponajbolje predstave. Rekordan broj sudionika zabilježili su 22. i 30. PIF – na svakom je sudjelovalo po dvadeset i pet kazališta. Uz razne popratne programe. Jubilarni 30. PIF pokazao je dvadeset i sedam predstava i trajao najduže od svih PIF-ova u povijesti: čak devet dana.

Tijekom godina na PIF-u su gostovala gotovo sva najznačajnija europska kazališta 20. i 21. stoljeća, uz neka gostovanja s drugih kontinenata. Također su se predstavili najznačajniji lutkarski umjetnici: redatelji, animatori, likovnjaci.

Možeš li istaknuti neka imena koja su bila na PIF-u, a čija će zvučnost i veličina još dugo odzvanjati u uhu svakog pravog lutkara i kazalištaraca?

To je uvijek nezahvalno, jer tko bi se svih sjetio! Ali evo. Sudjelovali su: Wrocławsko kazalište lutaka, DRAK, Naivno kazalište Liberec, Alfa, Buchty a Loutky, islandski Leikbrúðuland, slovenski Konj, gledališče figur, Družina Jordi Bertran, Stuffed Puppet Theatre (s genijalnim Nevilleom Tranterom), Državno akademsko centralno kazalište lutaka „Sergej Obrazcov“, Vijetnamsko narodno lutkarsko kazalište (sa svojim lutkama na vodi), a od solista Yves Joly, Albrecht Roser, Percy Press Junior, Henrik Kemény, Claudio Cinelli, Salvatore Gatto, Gaspare Nasuto, Mima i Bane Janković. Gledali smo predstave zaista velikih lutkarskih redatelja: Wiesława Hejna, Josefa Krofte, Slavča Malenova, Olega Žjugžde, Aljakseja Ljеljauskog, Atanasa Ilkova, Nikoline Georgieve, Cristiana Pepina, Marije Signorelli, Fabrizia Montecchija, Jože Pengova, Edija Majarona, a tu su bili i naši Davor Mladinov, Borislav Mrkšić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini, Luko Paljetak… Svoje su umijeće kreacije i tehnologije lutaka pokazali čuveni Adam Kilian, Petr Matásek, Ivan Conev, Jadwiga Mydlarska-Kowal, Eva Farkašová, Maja Petrova i naši Berislav Deželić, Branko Stojaković, Zlatko Bourek. Kad sam pisala doktorat, shvatila sam da se povijest europskoga lutkarstva može kroz PIF čitati i učiti kao iz udžbenika! Žao mi je što se ta naša prekrasna, ali prolazna umjetnost ne može sačuvati i pokazati novim generacijama koje dolaze, a nisu imale sreću vidjeti sve te divote.

Livija Kroflin na promociji knjige "Estetika PIF-a", foto, Ivan Špoljarec
Livija Kroflin na promociji knjige “Estetika PIF-a”, foto, Ivan Špoljarec

Što bi istaknula važnim podalje samih lutkarskih imena?

Kao svoj veliki uspjeh vidim jedno organizacijsko, a ne umjetničko pitanje. Naime, kad sam došla, Savjet PIF-a bio je sačinjen po delegatskom načelu. Ja sam se založila za to da u Savjetu budu znalci, a ne birokrati. To se i dogodilo nakon 25. PIF-a. Kako je to uspjelo, zapravo ne znam, ali uspjelo je. Nije dugo trajalo. Da, trajalo jest godinama, ali onda su se opet pojavile ljudske taštine i razne računice, pa smo opet došli na delegiranje raznih ljudi u Savjet PIF-a, ljudi koji veze s lutkarstvom nemaju.

Ponosna sam što smo pokrenuli predstavljanje lutkarskih škola, pa smo tako predstavili Državnu visoku lutkarsku školu (ESNAM) iz Charleville-Mézièresa (nakon toga je predstavljanja tada još vrlo mlada Morana Dolenc odlučila otići učiti lutkarstvo upravo u tu školu), Školu vizualnoga kazališta iz Jeruzalema, akademije iz Praga (DAMU), Sofije (NATFIZ), Varšave (Odsjek za lutkarsku umjetnost u Białystoku), Krakova (Lutkarski odsjek u Wrocławu), Budimpešte, Minska, Bratislave i Sankt Peterburga. PIF je glavni krivac što danas imamo prvu, i dosad jedinu, diplomiranu lutkarsku redateljicu u Hrvatskoj. Naime, kad je Zlatko Sviben, tada voditelj Odsjeka za kazališnu umjetnost na akademiji u Osijeku, vidio njihovo predstavljanje i upoznao se s dekanom, prof. Nikolajem Naumovim, pozvao ga je da predaje na osječkoj akademiji. Tu je Naumov uočio Tamaru Kučinović, koja svoj redateljski nerv očito ni kao studentica nije mogla sakriti, i pozvao je da po završetku studija glume i lutkarstva dođe u njegovu klasu studenata lutkarske režije. Ostalo je povijest…

Bili smo jako ponosni kad smo mogli pokazati i svoga „konja za trku“: studenti prve generacije studija glume i lutkarstva predstavili su se s lutkarskim programom već na 38. PIF-u i ponovno, ambicioznije, na jubilarnom 40. PIF-u.

Pokrenuli smo i izdavačku djelatnost. Tadašnji direktor Zlatko Tišljar uvijek je bio čovjek od akcije i volio je uvoditi novosti i provoditi nove ideje. Odmah je ponudio da će moj magisterij izdati kao knjigu. Tako je izdana Zagrebačka zemlja Lutkanija. Nakon toga pokrenuli smo biblioteku Lutkanija, zatim i Veliku Lutkaniju, u kojima smo objavili Jurkowskoga, Mrkšića, Paljetka i niz knjiga o izradi lutaka i zbirki lutkarskih igrokaza.

Ima još nešto čega se rado sjećam iz toga vremena, a čega nije bilo ni prije ni poslije: izleta za sudionike PIF-a. Nije umjetnička kategorija, ali je silno važno za festivalsku atmosferu. To sam mogla provesti zato što sam u to vrijeme bila i ravnateljica Međunarodnog centra.

Inače, ja sam na PIF došla kao „šljaker“, kao organizator, ali me lutkarstvo zanimalo, pa sam i o svom trošku (tek se kasnije to promijenilo) posjećivala druge lutkarske festivale. Izvijestila bih kad god bih vidjela zanimljivu predstavu i moji su se prijedlozi uvažavali. Tek sam nakon 30. PIF-a, dakle nakon deset godina, postala urednica programa odnosno umjetnička voditeljica PIF-a. Nije mi to palo s neba.

Nakon ove silno bogate šetnje poviješću PIF-a koji je bio puno više od skupa predstava, kako bi definirala PIF, ali i ostale festivale, danas?

Nemam definiciju. Vode se razgovori o festivalima, koliko su se promijenili i imaju li oni danas uopće smisla. Vahid Duraković, na primjer, koji je nekoliko godina vodio, nakon rata ponovno pokrenut, festival u Bugojnu, napisao je i znanstveni rad koji je nazvao „Festival – roba ili znanstveno-estetski laboratorij“. Ono što su nekad bili „znanstveno-estetski laboratoriji“, danas sve više postaje roba, mora se umotati u šareni papir da bi se dobro prodalo i da bi se zaradilo. Naravno da se na PIF-u ne može zaraditi, pa zato ne bih dalje o bolnoj temi.

Ali ja i dalje vjerujem u festivale, na njima se stvara neka posebna energija zbog koje svašta možete, barem dok festival traje. Mnogo se toga vidi, mnogo se sazna, mnogo se nauči, a druženje s kolegama, istomišljenicima i istozaljubljenicima nezamjenjivo je, kako nam je, uostalom, još zornije pokazala izolacija zbog korone.

Livija Kroflin, foto: Privatni album
Livija Kroflin, foto: Privatni album

Tvoj druženje i odnos prema lutkarstvu razvija se usporedo s druženjem s PIF-om. Koliko su na tvoje poglede i razmišljanja utjecale tisuće predstava koje si pogledala, što uživo, što preko snimaka, selektirajući program?

PIF je bio moja najveća lutkarska škola. Rekla sam već da sam se s lutkarstvom upoznala u ZKL-u, koje je tada bilo dobro, ozbiljno i promišljeno kazalište, ali ipak je to bio samo jedan pogled na lutkarstvo. PIF mi je otvorio nevjerojatne vidike. Samo u Zagrebu vidjela sam predstave iz pedesetak zemalja s doslovce svih kontinenata (osim, naravno, Antarktike, ali ne bih se začudila da se i tamo, među pingvinima, nađu nekakve lutke!). Zahvaljujući PIF-u, a zatim i UNIMA-i, putovala sam i u druge zemlje, pa tamo na festivalima vidjela još više raznih kazališta, a nagledala sam se i cijelog mnoštva snimaka. Uvijek se sjetim Edija Majarona, koji je volio naglašavati: „PIF je nama lutkarima škola“. Karakteristično je što je to govorio čovjek koji je već silno mnogo znao o lutkarstvu, koji je i sam putovao po svijetu, gledao i čitao. (Oni koji ništa nisu znali, nisu shvatili niti da bi na PIF-u mogli nešto naučiti.) Dugo, dugo nije u cijeloj tadašnjoj državi, Jugoslaviji, bilo nikakvog studija lutkarstva, sve dok se taj nije pojavio u Osijeku 2004. godine.

Kako bi, nakon tih tisuća i tisuća odgledanih predstava, definirala svoj idealni lutkarski izraz? Što treba imati predstava koja se najviše približava tvojim lutkarskim idealima? Koja se predstava, lutkar ili kazalište najviše primaknula tom izrazu?

Morat ću o tome razmišljati kako bih bila spremna za neke buduće intervjue. Moji su odgovori mucavi i nemušti, to je prevelika tema. Jednostavno ne znam odgovor. Da pokušam. U lutkarskoj predstavi glavna mora biti lutka, zapravo animacija. Lutka može biti bilo kakav predmet, može biti samo znak, lutka čak ne mora biti izravno animirana, može biti animirana akcijom i energijom glumaca koji igraju oko nje, može cijeli prostor biti animiran, ali lutka ne smije biti svedena na rekvizit, ne smije biti manje vrijedna, ne smije pokazivati svoju nemoć pred „svemogućim“ glumcem. To rade nevješti lutkari koji i nisu lutkari, koji ne vjeruju u lutku, koji lutku niti poznaju, niti vole, niti je proučavaju, niti se njome bave.

Naravno, kao i svaka predstava, mora me se ticati, mora prvenstveno pobuditi moje emocije. Sve to imaju (imale su) predstave Josefa Krofte, Wiesława Hejna, Nevillea Trantera… da ih opet ne nabrajam, a u posljednje vrijeme i, srećom, tu „iza ugla“, predstave Tamare Kučinović, a čini se da su na vidiku još neki novi lutkarski redatelji. Jedva čekam!

Categories
Vesti

Uskoro počinje 28. Međunarodni festival pozorišta za decu Subotica

U okviru takmičarskog programa 28. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica, koji se ove godine održava od 19. do 24. septembra u organizaciji Otvorenog univerziteta Subotica, naći će se 12 predstava za decu iz celog sveta, po izboru selektora festivala, profesora dr Zorana Đerića. Publika festivala moći će da pogleda raznovrsne i maštovite predstave koje u Srbiju dolaze iz Bugarske, Izraela, Nemačke, Mađarske, Češke, Rusije, Hrvatske, Brazila, Slovačke, BiH (Republike Srpske) i Srbije.

U takmičarskom programu naći će se dve produkcije iz Srbije. Predstava „Teatru s ljubavlju” Dečjeg pozorišta Subotica je odraz ljubavi prema pozorištu lutaka, a režirali je su istaknuti reditelji Bonjo Lungov i Konstantin Karakostov, koji su i osmislili kompletan scensko vizuelni ambijent, lutke, kostime i koreografiju. Oba autora predstavom izražavaju zahvalnost glumcima i njihovoj posvećenosti sceni i pozorištu, dok različite vrste lutaka oživljavaju kroz muziku, ples i veštu animaciju glumaca. Predstava „Bambi” Pozorišta za decu Kragujevac, reditelja Jakuba Maksimova, autorska je adaptacija lirskog romana koji je pre skoro jednog veka napisao Feliks Salten, koju prati muzika svirana uživo na nekoliko perkusija. Predstava govori o odrastanju i upoznavanju sveta malog jelena, a tokom predstave će publika s njim proživeti njegovo detinjstvo, radosti i poteškoće njegovog odrastanja.

Iz Rusije stiže predstava „Lutkarskastrastpremakraljuliru” u izvođenju Karabaska Teatra, a iz dalekog Brazila ostvarenje „Duhovi šume” teatra Cia Elder Kloster. Nemačko Pozorište Gruene Sosse izvešće predstavu „Tri puta kralj”, češki Drak Teatar „Uspavanu lepoticu”, predstavu „Aero” osmislio je teatar Odivo iz Slovačke a iz Izraela je predstava „Guli” u produkciji Galilejskog multikulturnog pozorišta.

Iz susednih zemalja dolaze četiri predstave: Vaskakas Puppet Theatre izvešće predstavu „Vuk”, Državno lutkarsko pozorište Varna iz Bugarske predstaviće se ostvarenjem „Palčica“, iz Gradskog kazališta Zorin dom Karlovac (Hrvatska) je predstava „Na tragu”, dok predstava „Peća i vuk” dolazi iz Dječijeg Pozorišta Republike Srpske u Banjaluci.

Žiri glavnog takmičarskog programa čine Sandrin Gratalup, nezavisna delatnica na kulturnom polju, bivša potpredsednica ASSITEJ-a u Francuskoj i članica odbora Scenesd’enfance-ASSITEJ Francuske, i ovogodišnji dobitnici nagrade “Mali princ”: reditelj i glumac Jovan Caran, kao i kreatorka lutaka, kostima i scenografije Ljudmila Konstantinova Hense iz Kazahstana. Ove godine je po prvi put oformljen i Mladi žiri, koji čine deca osnovnog i srednjoškolskog uzrasta. Ovaj žiri će dodeliti Nagradu mlade publike za najbolju predstavu.

Svi festivalski programi će se održavati u skladu sa merama borbe protiv pandemije virusa Covid-19 i uz vođenje računa o bezbednosti posetilaca i učesnika festivala.

Međunarodni festival pozorišta za decu Subotica jedan je od najznačajnijih festivala u regionu koji više od četvrt veka okuplja stvaraoce koji su svoj rad posvetili najmlađima. Sa fokusom na lutkarstvu ali i sa prostorom za druge umetničke forme, festival kontinuirano doprinosi promociji i razvoju pozorišta u Srbiji. Za svoj izuzetan doprinos razvoju scenske umetnosti za decu i kulture uopšte, Festival je 2005. godine nagrađen „Vukovom nagradom“, najvećim kulturnim priznanjem u Republici Srbiji, dok je 2009. godine Međunarodnom festivalu pozorišta za decu Subotica dodeljena nagrada „Pro urbe“ za značajan doprinos razvitku i ugledu grada Subotice podizanjem njegovih materijalnih i duhovnih vrednosti. Festival je dobitnik i specijalne Međunarodne nagrade za doprinos razvoju dramskog odgoja „Grozdanin kikot“ za 2009. koju dodeljuje Centar za dramski odgoj iz Mostara (BiH centar IDEA (Međunarodne asocijacije za dramu/pozorište i obrazovanje).

Realizaciju Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica podržali su Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu AP Vojvodine i Grad Subotica.

Categories
Vesti

Počinje Festival profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC Assiteja u Rijeci!

Od ponedjeljka do četvrtka na pozornici HKD-a Sušak imati ćete priliku uživati u izvedbama čak 6 dramskih studija iz cijele Hrvatske: Teatar Tirena, Dramski studio Dada Kazališne družine Pinklec, Dramsko-lutkarska radionica Donatolina Kazališta lutaka Zadar, Dramski studio Kazališta Virovitica, Skupina Tini Bjelokaz Bjelovarskog kazališta te najstarija dramska skupina RKM Kamov.

Već više od 2 desetljeća Festival profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade Hrvatskoga centra Assitej održava se s ciljem promicanja kazališta i kazališne djelatnosti za djecu i mlade, poticanja kvalitete, međusobnog umrežavanja i razmjene iskustava i znanja.

Svrha Festivala je odgajanje mlade kazališne publike na umjetnički vrijednim predstavama prilagođenim dobnim i recepcijskim mogućnostima djece, stvarajući od njih gledatelje koji će svojim tako izgrađenim estetskim i vrijednosnim kriterijima usmjeravati kao publika daljnje putove hrvatskog kazališta.

Osim izvedbi, prikazivat će se i dokumentarni film kazališne radionice Malik o njihovih 20 godina rada!

Također, održat će se i različite radionice za djecu i mlade: radionicom hip-hopa koja će se održati u utorak od 16 do 17 sat predstavit će se plesni centar K2K, a radionicom „Translating creativity into action“ / „Kako kreativnost pretvoriti u scenu?“ koja će se održati u srijedu od 16 do 17 sati predstavit će se Try theatre Rijeka.

Nakon svake predstave održat će se kratki razgovor s mladim izvođačima.

Ulaz za publiku na sve aktivnosti je besplatan i nije potrebna Covid potvrda, no mjesta u gledalištu je jako malo jer je broj posjetitelja ograničen. Ulaznice se mogu rezervirati putem maila: rkm.kamov@gmail.com.

Organizatori podsjećaju da će se tijekom svih festivalskih aktivnosti pridržavati propisanih epidemioloških mjera.

Detaljan raspored provjerite ovdje. 

Categories
Izdvojeno Vesti

Vodič kroz 54. međunarodni festival kazališta lutaka PIF

U nastavku proučite program 54. PIF-a za koji su zaslužni organizatori KUC Travno i urednica službenog programa Livija Kroflin s kojom ćemo imati veliki intervju u srijedu 15. rujna.

O najboljim predstavama odlučivat će stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Olga Vujović i Saša Latinović.

Pretprogram

Četvrtak, 16. rujna, 18.00 sati KUC Travno
Otvorenje izložbe LUTKA, MASKA… PIF, 9. likovni natječaj za djecu (za djecu i odrasle)

Tijekom festivala
MEĐUNARODNA RADIONICA LUTKARSKE KRITIKE
U suradnji s Kritičkom platformom suvremenog lutkarstva EU-a
Voditelj: Igor Tretinjak

Petak, 17. rujna

20.00 sati KUC Travno SVEČANO OTVORENJE 54. PIF-a (ulaz s pozivnicom)
LJEPOTICA I ZVIJER, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku i Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci

Režija: Petronela Dušová
Scenografija i lutke: Miroslav Duša
Kostimografija: Lorna Kalazić Jelić
Glazba: Ivica Murat
Scenski pokret: Maja Huber
Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
Video projekcije: Dražen Golubić
Igraju: Areta Ćurkovć, Maja Lučić, Ivana Vukićević, Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Gordan Marijanović, Srđan Kovačević, Tena Milić Ljubić
O predstavi: Ljepotica i zvijer romantična je i tajanstvena bajka za cijelu obitelj u kojoj snaga ljubavi pobjeđuje strah i predrasude. Ova je bajka do danas doživjela puno filmskih i kazališnih uprizorenja. Za ovo uprizorenje posegnulo se za dramatizacijom Františeka Hrubina, napisana je potpuno nova prilagodba koja očarava svojom svevremenošću i suvremenošću. Priča u sebi krije veliku metaforu života. Stvarna ljepota čovjeka nije u njegovoj vanjštini i izgledu nego je skrivena u njegovu srcu.
Dob: 7+
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Subota, 18. rujna

11.00 sati Tkalčićeva, Trg bana J. Jelačića, Trg P. Preradovića, Trg N. Šubića Zrinskog
PIFKOVA POVORKA (za djecu i odrasle)

16.00 sati KUC Travno, park
LUTKA TAJNU IMA, lutkarska radionica (za učitelje i odgajatelje)

17.00 sati Paviljon Zrinjevac
PRESTANI RADITI CIRKUS!
*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka
Glazba: Ari Mog
Redateljica: Martina Veh
Tekst: ansambl, William Shakespeare, Johann Wolfgang von, Goethe, Lorenzo da Ponte
Dizajn scene: Vlado Král
Igraju: Zuzana, Robert Erby
O predstavi: U ovoj ćemo predstavi svjedočiti sudaru snova i nada nervozne glumice, prezaposlenog kazališnog tehničara i frustriranog kazališnog pijanista. Predstava nalik snu, bez snova… A na kraju se možda pojave i klaunovi.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+
Jezik izvođenja: na njemačkom, engleskom i hrvatskom

18.00 sati KUC Travno
NEBO IZNAD NAS, Kazalište lutaka Ljubljana, Slovenija

Autori: Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar
Režirao i osmislio: Tin Grabnar
Dramaturgija: Tjaša Bertoncelj, Nina Šorak
Oblikovanje lutaka: Jasna Vastl
Glazba: Mitja Vrhovnik Smrekar
Violina: Pavla Smrekar
Scenografija: Tin Grabnar
Oblikovanje zvučnih efekata: Mateja Starič
Oblikovanje svjetla: Kristjan Vidner
Svjetla: Kristjan Vidner
Lutke, kostimi i produkcija scene: Nastja Miheljak, Jasna Vastl, Zala Kalan, David Klemenčič, Zoran Srdić, Žiga Lebar, Uroš Mehle s. p., UV d.o.o., Mizarstvo Perovšek, Sandra Birjukov
Igraju: Anita Gregorec, Lovro Finžgar
O predstavi: Ovom predstavom redatelj Tin Grabnar i drugi članovi kreativnog tima nastoje podići svijest o uzrocima i posljedicama i klimatskih promjena, o međusobnoj povezanosti događaja i ponašanja ljudi u globaliziranome svijetu i o moći pojedinaca da promijene stvari na bolje. Nebo iznad nas odvodi nas na tamo gdje je malo ljudi kročilo, gdje su uvjeti života drugačiji od onoga na što smo navikli, gdje šume više ne rastu i gdje se život prilagodio jednom od najekstremnijih okruženja na Zemlji: na Arktik, kraljevstvo polarnih medvjeda i nepreglednog mora koje je većinu godine prekriveno debelim slojem leda i snijega. To je ujedno i područje visoke bioraznolikosti koje je svakodnevni izvor novih ekoloških priča. Glavni je protagonist naše priče polarni medvjed Nanook. Izlazi iz svoga skloništa, znatiželjno proučava svoju okolinu i čini prve korake po bijeloj ravnici dok kristali snježnih pahulja popuštaju pod njegovom težinom. Pred njim je dugo i zahtjevno putovanje, a njegova sudbina ovisi i o nama…
Dob: 5+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na slovenskom s titlovima na hrvatskom

LGL, "Nebo iznad nas", foto: pif.hr
LGL, “Nebo iznad nas”, foto: pif.hr

18.30 sati Paviljon Zrinjevac
PALAC SIM, PALAC TAM*
, Mali Teatar, Hrvatska
Tekst: Silvija Šesto
Režija: Davor Dokleja
Dramatizacija: Igor Baksa
Glazba i ritam: Nikola Švenda
Igra: Igor Baksa
O predstavi: Priča o vrckastim palcima jednog Darka ispričana je kroz još otkačeniju formu tjelesnog lutkarstva i tjelesnih perkusija. Predstavu nastalu prema tekstu ilustrirane pripovijetke Silvije Šesto Palac Sim Palac Tam glumac prenosi riječima i različitim drugim sredstvima pripovijedanja, od kojih dominira upotreba ritma kroz tehniku tjelesnih perkusija, tzv. body percussion. Priča je to o palcima dječaka Darka koji se kroz njegovo odrastanje često svađaju, čineći tako dječaka podijeljenog na dva pola. Cilj je ove predstave predstaviti djeci mogućnosti igre bez igračaka i bez ekrana. Mogućnosti koje pružaju osnovni alati za igru – ruke, noge, lice, tijelo, glas.
Trajanje: 35 min
Dob: 3+
Jezik izvođenja: na hrvatsko

20.00 sati Galerija Forum
Otvorenje izložbe: SKICA. PRIČA., Puppets Occupy Street Festival, Rumunjska

Nedjelja, 19. rujna

11.00 sati KIC
PSIĆ KOJI NIJE ZNAO LAJATI, Državno kazalište lutaka – Plovdiv, Bugarska
Izvedba po motivima bajke Giannija Rodarija.
Redatelj: Veselin Boydev
Scenografija: Christina Stoilova
Glazba: Ivan Garbachev
Igraju: Daniela Teneva, Dimiter Nikolov, Nataliya Vasileva, Rumen Karamanov
O predstavi: Priča o malome psu, napuštenom i ostavljenom u vreći. Sam je, u nepoznatom, i nema nikoga tko ga može naučiti lajati. Psića na putu čekaju brojni neočekivani susreti, neki zabavni, a neki opasni… No na kraju, psić zapjeva svoju pjesmu. Poput pravoga psa!
Dob: 5+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na bugarskom s titlovima na engleskom

16.00 sati KUC Travno, park
MOJA LUTKA, lutkarska radionica (za osobe treće životne dobi)

17.00 sati Paviljon Zrinjevac
PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka

18.00 sati ZPC
CAREVO NOVO RUHO, Kazalište lutaka Maribor, Slovenija i Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Hrvatska

Po motivima H. C. Andersena / Based on the story by H. C. Andersen
Redatelj: Zoran Petrovič
Autori likovnosti: Toni Soprano, Monika Pocrnjić
Dramaturg: Marek Turošík
Kostimografkinja i autorica video prikaza: Toni Soprano
Glazba: Josip Maršić
Oblikovanje svjetla: Toni Soprano, Andrej Firm
Igraju: Uroš Kaurin, Tilen Kožamelj k. g.
O predstavi: Djeca se igraju u staroj napuštenoj tvornici tekstila. Užad, tkanine, niti, svjetiljke i sjene postaju njihove igračke. Oni pričaju jedni drugima priče i zamišljaju svijet u kojem je tvornica ponovno otvorena, pa njihovi roditelji opet moraju ići raditi. Jedini način da se to dogodi u stvarnome svijetu jest nagovoriti cara da ponovno otvori tvornicu, ali možda postoji drugi način: obmana.
Autorska lutkarska predstava adaptacija je svjetski poznate priče Hansa Christiana Andersena. Ovo nije samo uzbudljiva predstava već i osnovno upoznavanje djece s temama koje definiraju suvremeni svijet: politikom, konzumerizmom, globalizacijom i bitkom za bolji život. Priča pokušava djecu zabaviti dok promišlja svijet u kojem odrastaju.
Dob: 6+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

LGM i GKL Rijeka, "Carevo novo ruho", foto: pif.hr
LGM i GKL Rijeka, “Carevo novo ruho”, foto: pif.hr

20.00 sati KIC
ONI KOJI DOLAZE: Predstave studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska
RAZBIJENO DJETINJSTVO*, Vanja Čiča i Lorenco Tolić
Autori i izvođači: Vanja Čiča, Lorenco Tolić, Andrija Krištof, Marijin Kuzmičić
Mentorice: izv. prof. artD. Maja Lučić, doc. art. Tamara Kučinović
O predstavi: “Razbijeno djetinjstvo” završni je ispit iz lutkarstva treće godine preddiplomskog studija Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Ova emotivna priča o ratu i strahotama koje on sa sobom nosi rađena je prema motivima knjige “I mi smo sudionici rata”, zbirke dječjih sastavaka, priča, pisama i želja nastalih tijekom rata u Slavonskom Brodu. U središtu su ove priče Karlo i Marija, brat i sestra, koji se nakon više od dvadeset godina, vraćaju u podrum obiteljske kuće gdje su proveli najteže dane ratnog razaranja svoga rodnog grada. U podrumu prepunom uspomena, zajedno se prisjećaju kako ružnih, tako i lijepih trenutaka koji su obilježili njihove mlade živote.
Dob: 12+
Trajanje: 65 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati ZKM, Polanec
KATOVI*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska

Lutke i scenografija: studentska grupa Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a / the student group of the Puppetry Studio at the ZeKaeM
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean
Snimanje glasa: Marija Farčić, Matija di Giorgio
Svjetlo: Milan Kovačević
Animacija Velike Lutke: Filip Siretz
Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio
Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima kratkih priča švicarskog pisca Petera Bichsela koje su mladi lutkari pokušali prevesti u medij lutke. Osebujni likovi Bichselovih priča potaknuli su polaznike na kreaciju svojih lutaka koje su smjestili u njihov omeđeni prostor pokušavajući osmisliti moguće odnose između njih. Dramaturška poveznica svih priča postala je Bichselova priča “Katovi” koja postavlja kuću/zgradu u funkciju subjekta radnje te time približava Bichselov način promatranja svijeta nama bliskom lutkarskom promišljanju, gdje objekt scenske radnje preuzima glavnu ulogu u priči/radnji.
Dob: za djecu i odrasle
Trajanje: 40 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Ponedjeljak, 20. rujna

11.00 sati KUC Travno
PALČICA, Gradsko kazalište lutaka Split, Hrvatska

Po motivima bajke Hans Christian Andersena
Redatelj i dramaturg: Branimir Rakić
Kreator lutaka i scenografije: Luka Duplančić
Skladatelj: Joško Koludrović
Tehnolog lutaka: Nenad Keč
Igraju: Andrea Majica, Ivan Medić, Milana Buzolić-Vučica
U predstavi sudjeluju i: Željana Cvitanović, Zdravko Radovniković
O predstavi: Lutkarskim uprizorenjem jedne od najpoznatijih bajki Hansa Christiana Andersena upoznat ćemo maleno biće po imenu Palčica koja bez obzira na svoju veličinu ipak čini velike stvari. Unatoč brojnim preprekama na svom putovanju, koje je metafora odrastanja, sićušna i krhka Palčica pokazuje iznimnu upornost, odlučnost i hrabrost ne štedeći se upravo u onom aspektu življenja koji nas sve poziva na empatično djelovanje – pomaganju drugima.
Dob: 3+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na hrvatskom

12.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

18.00 sati ZPC
BAJKA O IZGUBLJENOM VREMENU, Kazalište lutaka u Mostaru, Bosna i Hercegovina
Redateljica i autorica teksta: Tamara Kučinović
Dramaturški suradnik i asistent redateljice: Nikša Eldan
Kreatorica lutaka, scenografije: Alena Pavlović
Lutkarske tehnologije: Alena Pavlović, Luči Vidanović
Adaptacija teksta: Nedžad Maksumić
Skladatelj: Atilla Aksoj
Kostimografija: Nadina Hubana
Dizajnerica svjetla: Tamara Kučinović
Izrada scenografije i lutaka: Alena Pavlović, Luči Vidanović, Đenan Behmen
Majstor tona i svjetla: Amer Ćatić
Igraju: Sergio Radoš, Igor Vidačković, Fatima Kazazić, Nina Popović, Nermina Denjo
O predstavi: “Bajka o izgubljenom vremenu” jedna je od onih predstava koja progovara o svevremenskim temama poput one o traćenju vremena uzalud. Zanimljiva je to, duhovita i nadasve poetična predstava o dječaku Petji Mihajloviču Zubovu koji se zbog svoje drugačijosti, stidljivosti i sposobnosti da osjeća svijet i postojanje vremena koje mu je namijenjeno, pretvorio u starca. Taj nevjerojatan događaj zbio se jednoga proljetnog popodneva kada je njegovom vremenu koje posjeduje, kao što ga posjeduje svaki čovjek, dozlogrdilo čekati da Petja učini jedan tako jednostavan, a toliko priželjkivan korak, da jednog ne dlakavog leptira podari jednoj djevojčici Stasji koja voli čitati knjige, a zbog koje mu krv zuji u ušima, ježi mu se koža i srce mu stane na jednu milisekundu, te je pobjeglo iz njega glavom bez obzira.
Dob: 7+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na bošnjačkom i hrvatskom

KL Mostar, "Bajka o izgubljenom vremenu", foto: pif.hr
KL Mostar, “Bajka o izgubljenom vremenu”, foto: pif.hr

19.00 sati plato Mamutice
PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka

20.00 sati ZKM, Polanec
AKO ME NE BUDE, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska

Ispitna predstava Maje Lučić na 2. godini diplomskog studija Lutkarske režije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku
Po motivima istoimene priče Sergeja Grigorjeviča Kozlova
Autori teksta: Maja Lučić i ansambl / Maja Lučić and the ensemble
Režija i dramaturgija: Maja Lučić
Mentorstvo: doc. art. Tamara Kučinović
Vizualni identitet predstave: Maja Lučić
Izbor glazbe: Maja Lučić
Igraju: Toni Leaković, Andrija Krištof
O predstavi: Tamo negdje na kraju svijeta, a možda još i dalje, postoji jedna šuma. U toj su šumi dva prijatelja, medo i jež, svaku večer sjedili na ljuljačkama i promatrali nebo. Tako je bilo i te večeri. Izgledalo je kao da će njih dvojica opet zajedno promatrati zvijezde kako padaju i željeti želje. Ali… Jež je tu večer bio nekako neobično tih. Po tome se već dalo naslutiti da će baš ova večer biti drugačija. Da će baš tu večer jež postaviti pitanje koje će im zauvijek promijeniti život…
Dob: 12+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati KUC Travno
LUTKE NA VELIKOM PLATNU: ZDRAVO SVIMA*, projekcija lutkarskog filma, ADRA Hrvatska (za djecu i odrasle)

Utorak, 21. rujna

12.00 sati, ZKL
KRONOPATULJCI, Kazalište lutaka Bratislava, Slovačka
Pustolovna priča o putovanju ka Zubu vremena u obliku lutkarskog kina.
Predstava se temelji na knjizi Překlep a Škraloup koju su napisali Tomáš Končinský i Barbora Klárová
Adaptacija i režija: Jakub Maksymov
Scenografija, lutke i kostim: Olga Ziębińska
Glazba: Lazar Novkov
Autor stihova pjesme Chrono-numero: Petr Váša
Dramaturgija: Peter Galdík
Kamera: Jakub Ťapucha
Fotografije: Juraj Starovecký
Igraju: Michal Adam, Miriam Kalinková, Róbert Laurinec, Ľubomír Piktor
O predstavi: Rezultate njihova rada primjećujete svakodnevno, no do danas ih niste imali priliku vidjeti. Tko su oni? Kronopatuljci, sluge Zuba vremena. Oštećuju računala, izbjeljuju odjeću, brišu oznake s ceste. Ukratko, sve na ovome svijetu stari zbog njih. Kronopatuljke u školi uče da time izvršavaju svoje dužnosti prema čovječanstvu. Na školskome izletu u ljudski svijet jedan se kronopatuljak uzvere na haljinu jedne mlade dame kako bi je uprljao čokoladom. Kako ona reagira? Zaplače! Svijet ovoga patuljka u sekundi se mijenja iz temelja. Zub vremena ne postoji, a i ako postoji, treba ga uništiti! Pustolovna i filozofska priča o pobuni protiv autoriteta, uništenom prijateljstvu i velikom putovanju ka većoj mudrosti ispričana kroz lutkarsko kino.
Dob: 7+
Trajanje: 60 minuta
Jezik izvođenja: na slovačkom

KL Bratislava, "Kronopatuljci", foto: pif.hr
KL Bratislava, “Kronopatuljci”, foto: pif.hr

17.00 sati plato Mamutice
PALAC SIM, PALAC TAM*, Mali Teatar, Hrvatska

18.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

20.00 sati ZPC
JUNACI PAVLOVE ULICE, Lutkarsko kazalište Mostar, Bosna i Hercegovina
Redateljica: Tamara Kučinović
Dramaturška suradnica i asistentica redateljice: Matea Bublić
Scenografkinje i dizajnerice lutaka: Ivana Živković, Sheron Pimpi – Steiner
Skladatelj: Petar Eldan
Oblikovateljica svjetla: Tamara Kučinović
Majstor svjetla: Arijan Knezović
Ton majstor: Dario Šunjić
Igraju: Jelena Kordić Kuret, Jadranka Popović Miljko, Marta Haubrich, Ružica Bošković, Anela Planinić, Ivan Nevjestić, Tibor Oreč
O predstavi: “Junaci Pavlove ulice” jedna je od onih knjiga koju se ne zaboravlja, koja dira, pogađa ravno u srž ljudskog života i veliča širinu međuljudskih odnosa. Taj dječji roman koji govori o srčanoj borbi običnih dječaka obične Pavlove ulice za obično igralište koje je njima znači beskonačnost i slobodu, protiv velikih momaka u crvenim košuljama, ticao nas se onda kada je napisan, davne 1906., rukom Ferenca Molnara, i danas, 113 godina kasnije. Njegovi likovi su živi, puni, dostojni detaljnih opisa i unutarnjeg života. Odabirom ovog materijala kao polazišne točke jedne kazališne predstave osjeća se stanovita odgovornost u želji da se ne propusti niti jedan detalj ove priče o odrastanju, prijateljstvu i zajedništvu. Svaka smrt donosi prebrzo odrastanje, a ona najbližih prijatelja, koji su život izgubili boreći se za komadić dječjeg igrališta, ona donosi želju da postanemo ljudima. U svoj svojoj punini. Stoga se ovom predstavom progovara o važnosti svakog čovjeka, svakog života i svakog i najmanjeg bića koje može nositi promjenu.
Dob: 9+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati KUC Travno
LUTKE NA VELIKOM PLATNU:
MALA SIRENA I DJEČAK ROKO
*, projekcija lutkarskog filma, UO Noć hrvatskog filma i novih medija, Hrvatska (za djecu i odrasle)
OČUVANJE*, projekcija lutkarskog filma, Aurora Adams, Velika Britanija (10+)

20.30 sati ZKM, Polanec
TAJNA JE VRIJEME*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska

Lutke i scenografija: polaznici grupe P5 Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a, uzrast 7. i 8. razred
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean
Svjetlo: Saša Bogojević
Ton: Miroslav Piškulić
Igraju: Jakov Bandić, Greta Ciglenečki, Vilim Cvitanović, Eli Eterović, Mihaela Jakubec, Maša Krapljanov, Livia Mirković, Mihael Palatinuš, Anja Pavić, Lara Škaler
Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio
Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima dječjeg romana Momo njemačkog pisca Michaela Endea gdje se na zanimljiv način tematizira vrijeme. Skupina je pokušala osmisliti kako ovaj opsežan dječji roman prevesti u medij lutke te smo se u tom istraživanju kretali u različitim smjerovima: od dramskih improvizacija na temu vremena do osmišljavanja različitih lutkarskih formi kojima bismo naglasili bitno iz samog romana. U tom procesu ističe se teatar predmeta kojim se  dočarava poseban odnos ljudi i stvari/predmeta kroz pojam vremena – starenja, zastarjevanja, prerastanja…
Dob: za djecu i odrasle
Trajanje: 25 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Srijeda, 22. rujna

11.00 sati KUC Travno
PALKO, Kazalište lutaka Białystok, Poljska

Autorica: Katylin Szegedi
Režija: Kata Csato
Scenografija: Matravolgyi Akos
Glazba: Krzysztof Dzierma
Igraju: Grazyna Kozlowska, Agnieszka Sobolewska, Iwona Szczgsna, Jacek Doilidko
O predstavi: Palko je vrlo znatiželjan dječak koji voli istraživati svijet vozeći se na svome omiljenom romobilu. Svoju bogatu maštu razvija čitajući mnogo knjiga. Vrlo je sličan svojim vršnjacima, veseo je, spreman pomoći i druželjubiv. Od njih se razlikuje samo po jednome, malo je nespretan… Hoće li pronaći stvarnoga prijatelja? Pogledajte predstavu Palko da biste doznali.
Dob: 2+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na poljskom

KL Białystok, "Palko", foto: pif.hr
KL Białystok, “Palko”, foto: pif.hr

12.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

18.00 sati KUC Travno
TRNORUŽICA, Kazalište DRAK i Međunarodni institut figurativnog kazališta, Češka
Lutkarski slapstick po otivima klasične bajke.
Scenarij: Tomáš Jarkovský, Jakub Vašíček
Režija: Jakub Vašíček
Scenografija: Kamil Bělohlávek
Kostimi: Tereza Vašíčková
Lutke: Tereza Vašíčková
Glazba: Daniel Čámský
Dramaturgija: Tomáš Jarkovský
Igraju: Pavla Lustyková, Jan Popela, Milan Žďárský, Jan Čipčala, Petr Seiner, Pavel Černík
O predstavi: Zlu vilu nitko nije tražio da bude kuma novorođenoj princezi. Ipak, to je nije omelo i zla će vila pokušati sudjelovati na kršenju pod svaku cijenu. Hoće li uspjeti? Čitatelji upoznati s ovom pričom znaju da hoće. U našoj predstavi priču pričamo u obliku lutkarske slapstick komedije o neizbježnosti vjere. Kad joj pokažete vrata, vrati se kroz prozor. No osim zlih vila, postoje i one dobre. Svijet je pun prinčeva u potrazi za bogatstvom spremnih osloboditi začarane princeze.
Dob: 6+
Trajanje: 50 minuta
Jezik: na češkom s titlovima na engleskom

19.00 sati KUC Travno
Promocija knjige: LABORATORIJ LUTKARSTVA, Vahid Duraković, Bosna i Hercegovina (za odrasle)

Četvrtak, 23. rujna

9.30 sati DV Potočnica
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica (za djecu DV Potočnica)

11.00 sati ZKL
ZUNA, Kazalište Continuo, Češka
Tekst i režija: Natália Vaňová
Lutke i scenografija: Filip Bednár
Dramaturgija i scenska suradnja: Kateřina Šobáňová
Likovno oblikovanje i kostimi: Helena Štouračová
Glazba: Filip Bednár
Oblikovanje svjetla: Jiří Šmirk
Igraju: Natália Vaňová, Filip Bednár
O predstavi: Nadahnuta čarobnim pričama s različitih strana svijeta, izvorna lutkarska bajka Zuna protkana je temama odgovornosti, prevladavanja straha i moći naših djela. To je priča o djevojčici s izvanrednim darom za čaroliju koja se našla u ljudskome svijetu. Uskoro će doznati što ljutnja, pohlepa i neprijateljstvo čine ljubavi i našim najvećim snovima. Na svojemu putovanju ovim nepoznatim svijetom otkriva moć prijateljstva i pronalazi dobrotu tamo gdje nitko nije ni pomislio tražiti… Ili ste i vi čuli što govore gliste?
Dob: 4+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na češkom s engleskim titlovima

20.00 sati KUC Travno DODJELA NAGRADA I ZATVARANJE 54. PIF-a
Projekcija stop-motion filma RON, VITEZ OD JUTARNJEG DRVETA*, Jakov Gavran (za odrasle)

Categories
Vesti

Odabrane predstave za nešto drukčiji Naj, naj, naj festival

Dvije su posebnosti ovogodišnjeg Naj, naj, naj festivala. Prva je da će biti posvećen 40. obljetnici svog organizatora GK Žar ptica, a druga da će se u konkurenciji naći samo domaća kazališta. Razlog je „zatvaranja“ festivala unutar granica, jasno, pandemijsko nevrijeme koje koči kazališta i festivale da normalno prodišu.

Selektorica Ana Prolić nije imala lagan posao. Na festival se prijavilo 27 predstava, a u Zagrebu ćemo od 26.11. do 30.11. 2021. moći pogledati sljedeće predstave:

  1. VRUM – Patka, Smrt i Tulipan
  2. Gradsko kazalište lutaka Split – Miš u toću
  3. Kazališna družina Pinklec – Plavo Sunce na žutom nebu
  4. Kazalište Trešnja – Najljepši posao na svijetu
  5. RadioTeatar Bajsić i prijatelji – Ratovi svjetova
  6. Kazalište lutaka Zadar – Caffe kraljevstvo
  7. Gradsko kazalište Žar ptica – Mama, ja sam pozelenio!
Categories
Intervjui

SANJA VIDAN: „Lutka je moj produžetak“

Draga gospođo Vidan, u najavi sam namjerno rekao „upoznajući“ jer, iako ih viđamo na sceni, lutkari su vrlo rijetko u medijima, stručnim ili nestručnim. Vi osobno osvojili ste sve što se može osvojiti, od gledatelja do nagrada, a na internetu nisam pronašao niti jedan intervju s vama, što je doista tužno, barem iz kuta nas ljubitelja lutkarstva. Zato krenimo od početka… je li lutkarstvo bilo vaš izbor ili splet slučajeva?  

Moram priznati da moje bavljenje lutkarstvom nije bio izbor nego slučajnost. Kao mlada djevojka imala sam priliku gledati Marinkove pupumanije tadašnjeg Kazališta lutaka Pionir, sadašnjeg Gradskog kazališta lutaka Split, i bila sam oduševljena. Dugo nisam razmišljala o lutkama dok nisu objavili natječaj i ja sam se, naravno, javila. To mi je bila jedna od boljih  odluka u životu. Smatram da nisam radila posao nego se dobro zabavljala. Jednom mi je prijateljica rekla, koja je tada radila jednu mračnu dramu, “Blago ti se. Tebi je uvijek veselo i tvoje predstave sretno završe”. Istina je. Blago mi se.

Tko vas je dočekao u Pioniru?

Kad sam došla u kazalište, a to je bilo 1983 god., bilo je poprilično starijih kolega. Najviše sam naučila od Ivice Tolića, Dragice Saratlije, Mirka Čovića, Davora Vesanovića, Dunje Adam i Zoje Mihelac. Mnogi od njih su nažalost umrli, ali ih se uvijek rado sjetim. Jako puno sam od njih svih naučila pa i to koliko je lijepo raditi lutkarstvo. Bili su zaljubljenici u lutke i majstori zanata.

Kako je bilo raditi s Ivicom Tolićem, jednom od najvažnijih osoba splitskog i hrvatskog lutkarstva?

Ivica Tolić je bio perfekcionist. Šta je dotaknuo, oživilo je i nije pristajao na jednostavna rješenja. Nemali broj noći je proveo u radu da bi predstava mogla izaći i uvijek kad bi došli ujutro, svi bi uzdahnuli vidjevši scenu.

Na vašim počecima nije bilo formalnih mjesta za učenje o lutkarstvu. Što je u vašem slučaju odigralo ulogu „školovanja“? Rad na predstavama ili?

Istina, tada nije bilo akademije za lutkarstvo u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ja sam prije lutaka bila u Glumačkom studiju Marina Carića pri splitskom HNK i tamo dvije godine radila s glumcima i režiserima. Kad sam došla u lutke, učila sam od starijih. Za početak smo mi mladi dobivali jednostavne lutke kao što su ptičice dok ne bi dokazali da smo zaslužili veliku ulogu i svi smo se još više trudili. Moje školovanje bio je rad na predstavama pomno gledanje što stariji glumci rade.

U svom radnom i umjetničkom vijeku prošli ste kroz brojne faze u splitskom kazalištu. Kad ste se osjećali najugodnije?

Pa najugodnije mi je bilo u mojim tridesetim godinama kad sam bila u naponu snage a opet s nekim znanjem. Još uvijek smo imali dosta lutkarskih predstava u kojima se najviše nalazim.

Sanja Vidan, foto: Privatni album
Sanja Vidan, foto: Privatni album

S kojim redateljima vam je bilo najizazovnije i(li) najljepše raditi?

Radila sam s bezbroj redatelja i svaki je imao svoje kvalitete i mane. Trajalo bi previše da svih nabrajam ali spomenuti ću samo prof. Juvančića koji nas je nedavno napustio. Impresioniralo me kako je taj čovjek u kratko vrijeme naučio puno o lutki i koliku je želju za učenjem imao i u poznim godinama.

Splitsko kazalište je najdulje u svom repertoaru zadržalo kraljicu lutaka, danas tako rijetku gošću lutkarskih scena – marionetu. Kako je bilo družiti se s njom?

Tako je. Splitsko kazalište je najduže zadržalo marionetu, no, nažalost nisam radila s marionetom na duge konce, ali jesam s kratkim koncima. Kažu da je marioneta kraljica i da može neke pokrete koje druge lutke ne mogu. Tajna je u dodavanju konaca na neka mjesta koja glumac želi istaknuti. Kod nje mi ne nedostaje bol u leđima. Naime prije su glumci lutkari imali beneficirani radni staž zbog uvjeta.

Kad smo kod pokreta koje drugi ne mogu, kolege o vama pričaju, kao što sam napisao u uvodu, da sve što primite u ruke oživi. Je li to neki spontan odnos koji je nastao „tek tako“ ili iza tog oživljavanja stoji veliki i kontinuirani rad?

Naravno da stoji rad, ali mislim da smo prije svega lutka i ja dobri prijatelji i volimo se.

Kako vi gledate na tu svoju prijateljicu u vašoj ruci ili na njoj? Kao sastavni dio sebe, vaš produžetak, partnericu…? 

Lutka je sigurno ja ili moj produžetak i kroz nju uvijek igram, a nikako nije rekvizit. Ona je u tom trenutku glumac.

Možete li istaknuti nekoliko predstava u kojima ste po vlastitom mišljenju dotakli osobne vrhunce? Likove s kojima ste se posebno spojili i koji su postali dio vas?

Pa, evo, spomenuti ću Pipa kojeg svi uvijek spominju. Mislim da je on na neki način ja. Infantilan, prkosan i naivan.

Pipo i Pipa, Foto: GKL Split
Pipo i Pipa, Foto: GKL Split

Da dobijete priliku za slavljeničku predstavu, tko bi bio vaš tim iz snova i što biste voljeli postaviti na scenu?

Naravno da bi to bili moje drage kolege iz splitskih lutaka – najbolji lutkari na svitu. Velika želja mi je Djevojčica sa šibicama, mada je neizrecivo tužna.

U svojoj velikoj karijeri niste bili samo glumica-animatorica, već ste povremeno i režirali, sudjelovali ste u žiriranju dramskih tekstova za djecu i mlade… koliko može pojedinac napraviti u razvoju jedne umjetnosti? Ima li ikakvu moć ili je tu stvar nekih općih smjernica protiv kojih se ne može puno?

Mislim da pojedinac ne može puno. Potrebno je puno više duša. Kad je nešto „moda“ onda je na svim poljima isto.

Vaša kći polako završava studij glume i lutkarstva u Osijeku. Što ostavlja vaša generacija toj novoj generaciji? Mislite li da će lutkarstvo ići dalje prema totalnom izrazu ili će se vratiti lutki?

Mislim da smo im do sada dosta ostavili, a njihovo je hoće li nastaviti.

Kako vam se čini stanje u splitskom i hrvatskom lutkarstvu danas?

Moram priznati da sam nezadovoljna i nesretna jer sve manje njegujemo lutkarstvo. Nemam ništa protiv glumačkih predstava, ali bi ih trebalo biti manje, odnosno onoliko koliko sad ima lutkarskih predstava. Na koncu lutkarske su predstave uglavnom igrokazi, bajke, basne. Zašto je to važno? Zato jer svi znamo da lutke ne trpe previše priče i najbolje su kad izvode radnju, a rečenice trebaju biti kratke. Dakle, suprotno od drame.

Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo
Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo

Koliko je važno vratiti lutkarstvo djeci i djecu lutkarstvu?

Mislim da lutkarstvo moramo nastaviti njegovati jer je važno za razvoj djece, jer djeca puno bolje reagiraju na lutke nego na žive glumce, što je pokazala psihologija. Nemam ništa protiv lutkarskih predstava za odrasle i mlade, voljela bih da ih ima i više, ali te predstave treba izvoditi odraslima i mladima. Često se takve predstave izvode za djecu manjeg uzrasta jer ih treba prodati.

Možete li povući paralelu između hrvatskog i inozemnog lutkarstva danas?

U ovom trenutku mislim da je bolje stanje s lutkarstvom u inozemstvu, mada po mom skromnom sudu mislim da lutkarstvo nije više na razini. Kad spominjemo svijet, uočljiv je trud za izmišljanjem nečeg novog (u smislu lutaka, tehnologije). Kod nas toga ima premalo ili nikako. Često se žalimo kako nema dovoljno lutkarskih redatelja. Nikada ih nije bilo. Uvijek je bilo redatelja koji su htjeli naučiti nešto više i uhvatiti se ukoštac s lutkama jer im je to bio izazov. Na koncu dovodili smo redatelje iz susjednih zemalja i bili puno češće na lutkarskim festivalima, te na njima sklapali nova poznanstva i poslove. I kad sad razmišljam o pitanju koje je bilo najplodnije vrijeme za lutkarstvo moram reći – ono prije 35 godina. Možda je bilo zastarjelo, ali ga je bilo u  ogromnim količinama.

Categories
Vesti

Prihaja 13. Bobri

Program 13. festivala Bobri je tu. Ponuja pester nabor kakovostnih prireditev za otroke in mlade, ki se bodo odvijale po različnih prizoriščih po Ljubljani. Za gledališke, plesne, glasbene, filmske in literarne prireditve so potrebne brezplačne vstopnice. Na delavnice in vodstva pa se je potrebno predhodno prijaviti. Podatki za prijavo so navedeni pri vsaki ustanovi, ki jih pripravlja.

Več o festivalu izveste v katalogu.

URNIK

10.00–12.00, delavnica
34. grafični bienale Ljubljana: Iskra Delta, termin po dogovoru, od torka do petka, za vrtce in šole 6 + | 60′

TOREK, 14. SEPTEMBER

17.00, Knjiga
Čudežna klop – tukaj poslušamo literaturo (odprtje instalacije), za izven 5 + | 120′

PETEK, 17. SEPTEMBER

17.00, Razstava
Identiteta (odprtje razstave), za izven 7 + | 60′

SOBOTA, 18. SEPTEMBER

11.00, Delavnica
Osebna izkaZINca, za izven 6 + | 120′

11.30, Delavnica
Po poteh medvrstne komunikacije, za izven 9 + | 60′

13.15, Film
Rocca spreminja svet, za izven 8 + | 101′

16.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za izven 4 + | 34′

16.00, Glasba
Dobr-bobr Katalena (odprtje festivala), za izven 5 + | 40′

16.00, Delavnica
Skrivnosti Plečnikovega vrta, za izven 5 + | 90′

NEDELJA, 19. SEPTEMBER

11.00, Gledališče
Oh la la (v slovenščini), za izven 4 + | 35′

11.00, Delavnica
Kiosk lepih želja, za izven 5 + | 120′

13.30, Film
Salon pri Romy, za izven 9 + | 92′

PONEDELJEK, 20. SEPTEMBER

9.00, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za vrtce in šole 4 + | 75′

9.00, Delavnica
Po sledeh rimske Emone, za šole 9 + | 90′

10.00, Gledališče
Moj dedek je bil češnjevo drevo, za vrtce in šole 5 + | 40′

10.00, Ples
Oho, za vrtce in šole 5 + | 30′

10.00, Delavnica
Igrajmo karte Neustrašne ženske, za šole 9 + | 45′

11.30, Film
Salon pri Romy, za šole 9 + | 92′

17.00, Gledališče
Moj dedek je bil češnjevo drevo, za izven 5 + | 40′

17.00, Ples
Oho, za izven 5 + | 30′

TOREK, 21. SEPTEMBER

9.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za vrtce in šole 4 + | 34′

9.00, Delavnica
Od kolišča do mestnega središča, za vrtce in šole 5 + | 90′

10.00, Gledališče
Kako je gospod Feliks tekmoval s kolesom, za vrtce in šole 3 + | 40′

10.00, Glasba
Bajkomat, za šole 11 + | 45′

10.00, Delavnica
PreOBRAZbe, za vrtce in šole 4 + | 90′

11.30, Film
Prinčevo potovanje, za šole 9 + | 76′

17.00, Gledališče
Kako je gospod Feliks tekmoval s kolesom, za izven 3 + | 40′

17.00, Glasba
Bajkomat, za izven 5 + | 45′

SREDA, 22. SEPTEMBER

9.00, Film
Najboljši Sune, za šole 8 + | 88′

9.00, Delavnica
Od kolišča do mestnega središča, za vrtce in šole 5 + | 90′

9.30–11.30, Gledališče
Pokukaj, za šole 6 + | 30′

10.00, Knjiga
Neustrašne, za šole 9 + | 40′

10.00, Delavnica
Po poteh medvrstne komunikacije, za šole 9 + | 60′

17.00–19.00, Gledališče
Pokukaj, za izven 6 + | 30′

ČETRTEK, 23. SEPTEMBER

9.00, Gledališče
Obisk za medveda, za vrtce in šole 3 + | 45′

9.30–11.30, Gledališče
Pokukaj!, za šole 6 + | 30′

10.00, Glasba
Backi iz klavirja, za vrtce in šole 5 + | 40′

10.00, Delavnica
Jaz – ti – mi, za vrtce in šole 5 + | 90′

11.00, Gledališče
Obisk za medveda, za vrtce in šole 3 + | 45’|str. 23

11.00, Delavnica
Pobegli vitez, za vrtce in šole 6 + | 60′

17.00, Gledališče
Obisk za medveda, za izven 3 + | 45′

17.00–19.00, Gledališče
Pokukaj!, za izven 6 + | 30′

17.00, Delavnica
Pobegli vitez, za izven 5 + | 60′

PETEK, 24. SEPTEMBER

9.00, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za vrtce in šole 4 + | 75′

10.00, Film
400 udarcev, za šole 12 + | 99′

10.00, Delavnica
ParkŽur, za šole 8 + | 60′

10.00, Delavnica
Kiosk lepih želja, za vrtce šole 5 + | 120′

11.30, Film
Greta, za šole 13 + | 98′

17.00, Delavnica
Idealno mesto, za izven 6 + | 100′

17.00, Delavnica
Vodstvo po Vodnikovi Ljubljani, za izven 10 + | 120′

SOBOTA, 25. SEPTEMBER

10.00, Delavnica
PreOBRAZbe, za izven 4 + | 90′

10.00, Delavnica
Kaj mi pove moj DNK?, za izven 8 + | 180′

11.00 , Delavnica
Telesa, takšna in drugačna, za izven 9 + | 90′

11.30, Delavnica
ParkŽur, za izven 8 + | 60′

13.45, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za izven 4 + | 75′

16.00, Film
Moj brat lovi dinozavre, premiera – za izven 12 + | 101′

16.00, Delavnica
Brez meja, za izven 5 + | 90 ‘

17.00, Glasba
Backi iz klavirja, za izven 5 + | 40′

17.00, Delavnica
S pravljico okrog sveta: Elmer, za izven 3 + | 60′

NEDELJA, 26. SEPTEMBER

10.00, Delavnica
Brez meja, za izven 5 + | 90′

11.00, Knjiga
Tristo bratov zmerjavcev, za izven 4 + | 35′

13.45, Film
Prinčevo potovanje, za izven 9 + | 76′

17.00, Film
Ne joči, Peter, za izven 6 + | 92′

17.00, Ples
Povodni mož Ambrož, premiera 2 – za izven 4 + | 45′

PONEDELJEK, 27. SEPTEMBER

9.00, Film
Gumbi na potepu, za vrtce in šole 3 + | 32′

9.30, Delavnica
Spomenik enakosti, za šole 9 + | 90′

10.00, Gledališče
Zavrti tigra!, za šole 6 + | 7′

10.00, Ples
Povodni mož Ambrož, za vrtce in šole 4 + | 45′

10.00, Knjiga
Tristo bratov zmerjavcev, za vrtce in šole 4 + | 35′

10.00, Delavnica
Vodstvo po Vodnikovi Ljubljani, za šole 10 + | 75′

11.30 , Film
Moj brat lovi dinozavre, za šole 12 + | 101′

16.00–18.00, Gledališče
Zavrti tigra!, za izven 6 + | 7′

TOREK, 28. SEPTEMBER

9.30, Gledališče
Oh la la (v slovenščini), za vrtce in šole 4 + | 35′

10.00, Ples
Poveljnik Groove, za šole 10 + | 45′

11.30, Film
Prinčevo potovanje, za šole 9 + | 76′

17.00, Ples
Poveljnik Groove, za izven 10 + | 45′

17.00, Knjiga
Iz nekoč v danes, za izven 7 + | 60′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

SREDA, 29. SEPTEMBER

10.00, Knjiga
Vampirček gre v šolo, za vrtce in šole 5 + | 45′

11.00, Film
Ne joči, Peter, za šole 6 + | 92′

10.00, Gledališče
Oh la la (v francoščini), za vrtce in šole 4 + | 35′

17.00, Ples
Dežela sanj, za izven 6 + | 35′

17.00, Knjiga
Vampirček gre v šolo, za izven 5 + | 45′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

ČETRTEK, 30. SEPTEMBER

9.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za vrtce in šole 4 + | 34′

10.00, Ples
Dežela sanj, za šole 6 + | 35′

11.00, Film
Ne joči, Peter, za šole 6 + | 92′

11.00, Ples
CTRL.SHIFT.ESC, za šole 9 + | 45′

11.30, Film
Volkovi, za šole 9 + | 95′

17.00, Ples
CTRL.SHIFT.ESC, za izven 9 + | 45′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

18.00, Glasba
Koala Voice, za izven 12 + | 45′

PETEK, 1. OKTOBER

9.00, Film
Gumbi na potepu, za vrtce in šole 3 + | 32′

10.00, Film
400 udarcev, za šole 12 + | 99′

10.00, Gledališče
Alica, potovanje v sanje, za šole 9 + | 55′

10.00, Ples
Spominčica, za vrtce 1,5 + | 30′

11.30, Film
Rocca spreminja svet, za šole 8 + | 101′

17.00, Gledališče
Alica, potovanje v sanje, za izven 9 + | 55′

17.00, Ples
Spominčica, za izven 1,5 + | 30′

SOBOTA, 2. OKTOBER

10.00, Delavnica
Starogram in kemogram, za izven 7 + | 120′

13.00, Film
Najboljši Sune, za izven 8 + | 88′

15.30, Film
Volkovi, za izven 9 + | 95′

16.00, Ples
Učenec plesnega modreca (sklepna prireditev), za izven 6 + | 45′

Categories
Kritika

Sitnim koracima…

Kritika predstave ,,Korak po korak do čiste planete”

Gradsko kazalište „Zorin dom“ (Karlovac/Hrvatska) Festivalu ekološkog pozorišta donelo je jednu istinski ekološku predstavu.

Foto: Jovana Semiz

Naime, njena je scenografija napravljena od reciklažnog materijala ili već nastala putem reciklaže, a njena je forma – forma časa na kom devojčica Ružica (Lovorka Trdin) uči dečaka Dina (Adro Damiš) pet koraka zaštite životne sredine kako bi se on priključio Ekoratnicima. ,,Korak po korak do čiste planete” je predstava (autorka Petra Cicvarić, reditelj Peđa Gvozdić) koju su autori namenili uzrastu 3+ i jedina predstava za tako malu decu na ovogodišnjem FEP-u.

Foto: Jovana Semiz

Verujem, da to pak ne znači da je preterano afektiranje u glumačkoj igri oboje mladih glumaca opravdano. Njihovo izvođenje ove predstave pokazuje nam da su oni, verovatno, igranje za najmlađe shvatili kao slobodu da se odreknu
mnogobrojnih mogućnosti za glumačko nijansiranje u okviru kreiranja likova. Ipak, nisu ovi mladi ljudi jedini (a ni najveći) krivci za to da ovo bude jedan od dominantnih utisaka o predstavi.

Foto: Jovana Semiz

Takođe, stiče se utisak da i sam tekst afirmiše stereotipe poput „dečaci vole plavu boju i fudbal“, a „devojčice su dobrice-štreberke koje nose naočare i kikice“ kao i da je suviše banalan u smislu izbora situacija naspram važnog i kompleksnog problema koji tretira.

Foto: Jovana Semiz

Sa druge strane, nije preterano ispunjen ni prostor koji je reditelj imao da eventualno nadogradi ili nadomesti nedostatke teksta. Interaktivnost koju predstava sadrži mogla je da bude sprovedena dosta veštije upravo zato što je to jedan od najvećih kvaliteta ove predstave.

,,Korak po korak do čiste planete” je predstava koja nas je pre svega naučila da je važno da recikliramo – što je uprkos svim umetničkim i estetskim nedostacima ove predstave, ipak značajno.

 

Utisci publike sa predstave ,,Korak po korak do čiste planete”

– Predstava mi je bila prelepa. Taman sam naučila sve korake lecikliranja. (Inženjerka menadžmenta, 32)

– Predstava mi se jako svidela, pogotovo gluma. Mislim da je reciklaža super i da svi treba da recikliramo. (Dete, 6)

Foto: Jovana Semiz

– Predstava mi je bila vrlo poučna i mislim da je edukativni deo kreativno predstavljen deci. Treba reciklirati da svet bude tanji. (Stomatološkinja, 41)

– Sjajna predstava. Najviše mi se dopala scena kada su se glumci igrali u dvorcu napravljenom od recikliranog kartona. Važno je reciklirati da bi očistili našu planetu da bi bila lepša. (Učenica, 7)

– Predstava je bila jako poučna, najviše mi se dopao deo kada su objašnjavali šta recikliramo u kojoj kanti, jer su se kante različite boje i u svaka predstavlja drugačiji materijal koji se reciklira. Reciklaža je bitna da bi svet bio mnogo bolji i da bi sve bilo mnogo lepše. (Učenik, 9)

Foto: Jovana Semiz

– Predstava je bila jako lepa, sve mi se dopalo. Treba da recikliramo da bi sačuvali našu zemlju i život na njoj. (Elena, 9)

– Predstava je bila odlična i prilagođena deci. Najupečatljivija mi je bila scenografija, jer je bila drugačija i sama po sebi predstavljala reciklažu. Važno je da recikliramo kako bi sačuvali ovo malo planete što nam je ostalo. (Studentkinja, 20)

Foto: Jovana Semiz

– Jako mi se dopala predstava, bila je zaista prelepa. Najviše mi se dopalo što su uključili i publiku i bili ljubazni prema nama. Reciklaža je važna da ne bi zagadili našu planetu. (Učenica, 12)

 

Utiske publike prikupila: Vanja Stepanović

Autorka naslovne fotografije: Jovana Semiz

Categories
Vesti

Vodnik za 11. bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije

Bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije je osrednji nacionalni lutkovni festival, ki ga organizirata Ustanova lutkovnih ustvarjalcev in Lutkovno gledališče Maribor.

Festival predstavlja prerez slovenske lutkovne ustvarjalnosti zadnjih dveh let, je bienalni in se odvija v letu z liho letnico. Namen Bienala je prikaz izbora najboljših slovenskih lutkovnih predstav preteklih dveh sezon, da bi predstavili umetniške presežke na področju lutkovne ustvarjalnosti.

Na festivalu sodelujejo institucije, nevladne organizacije, umetniške akademije, neformalne skupine in posamezniki ter drugi izvajalci na področju lutkovne ustvarjalnosti (s sedežem v Republiki Sloveniji in zamejstvu).

Tokrat je selekcijo opravil Rok Bozovičar, ki si je ogledal 42 predstav in jih v program festivala uvrstil 12.

V nasledovanju glej program:

Sreda, 8. 9.

10.00 / Velika dvorana
Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar: NEBO NAD MENOJ
LGL, CUK Kino Šiška, SMG, Univerza v Ljubljani; r. Tin Grabnar

16.30 / razstavišče v kleti Minortiske cerkve
Otvoritev razstave Večplastna občutljivost Barbare Stupica

17.00 / Velika dvorana
Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar: NEBO NAD MENOJ
LGL, CUK Kino Šiška, SMG, Univerza v Ljubljani; r. Tin Grabnar
* URADNO ODPRTJE FESTIVALA IZVEN

20.00 / Sodni stolp
Carlo Collodi, Mateo Spiazzi: OSTRŽEK
LGM; r. Mateo Spiazzi, 6+

21.00 / Mala dvorana
Matija Solce: BITI DON KIHOT
Teatro Matita; r. Matija Solce, Vida Cerkvenik Bren, 16+

Četrtek, 9.9.

10.00 / Amfiteater II. gimnazije Maribor

Jan Rozman, Julia Keren Turbahn: REČI REČI
Emanat, v sodelovanju z LGL in FELD Theater für junges Publikum, Berlin; r. Jan Rozman, Julia Keren Turbahn

12.00 / Sončni studio LGM
Pogovori po predstavah, Bienale lutkovnih ustvarjalcev
KRITIŠKO-NOVINARSKI SEMINAR

17.00 / Ljubljana, Kino Šiška
Vlado Gotvan Repnik: POSLEDNJA SKUŠNJAVA
GVR Zavod za umetniško produkcijo, Kino Šiška – Center urbane kulture, Cirkulacija2; r. Vlado Gotvan Repnik

17.00 / Velika dvorana
Anja Štefan: DROBTINE IZ MIŠJE DOLINE
LGM: r. Nika Bezeljak, 2+

19.30 / Ljubljana, Lutkovno gledališče
Avtorski projekt: NEVIDNA
LGL, Zavod Imaginarni: r. Primož Ekart

21.00 / Ljubljana, Lutkovno gledališče
Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj: TIHOŽITJE
LGL: r. Tin Grabnar

Petek, 10.9.

10.00 / Velika dvorana
Anja Štefan: DROBTINE IZ MIŠJE DOLINE
LGM: r. Nika Bezeljak, 2+

10.00 / Amfiteater II. gimnazije Maribor
Ustvarjalci predstave po motivih H. C. Andersena: CESARJEVA NOVA OBLAČILA
LGM, GKL Reka, r. Zoran Petrovič, 6+

11.00 / Sončni studio LGM
Pogovori po predstavah, Bienale lutkovnih ustvarjalcev
KRITIŠKO-NOVINARSKI SEMINAR

16.00 / Studio LGM
Pogovor z Marekom Waszkielom

17.00 / Mala dvorana
Katja Povše: TO NI PIKA!
Hiša otrok in umetnosti, Lutkovno gledališče FRU-FRU; r. Katja Povše

19.00 / Amfiteater II. gimnazije Maribor
Ustvarjalci predstave po motivih H. C. Andersena: CESARJEVA NOVA OBLAČILA
LGM, GKL Reka, r. Zoran Petrovič, 6+

21.00 / Intimni oder / GT22
Avtorski projekt: SLABA DRUŽBA
Nova pošta /Maska, SMG/, Moment; r. Vito Weis

Sobota, 11. 9.

10.00 / Velika dvorana
Matija Solce: TJULENJ
LGL: r. Matija Solce

11.00 / Sončni studio LGM
Pogovori po predstavah, Bienale lutkovnih ustvarjalcev
KRITIŠKO-NOVINARSKI SEMINAR

16.00 / Studio LGM
Film o Cvetu Severju

19.00 / Velika dvorana
Podelitev nagrad Bienala

20.00 / Velika dvorana
Ana Duša in Tin Grabnar, TIHI DEČEK
Pozorište za decu Kragujevac, Srbija, r. Tin Grabnar, 8+

Categories
Kritika

Mala sirena na jeziku tela

Pantomimska predstava ,,Sirenina duša” (Pantomimski teatar MI MInor, Sankt Peterburg/Rusija) rađena je na osnovu bajke Hansa Kristijana Andersena i, za razliku od mnogo poznatijeg Diznijevog filma, zadržava surovi tragični kraj (r. Jekaterina Varlakova). Na planu sadržaja to jest poruke ovakva odluka je vrlo pohvalna, zato što, nasuprot izmenjenom sižeu koji je Dizni procenio pogodnim deci, originalna bajka zapravo uči devojčice da mogu stradati ukoliko se radi ljubavi odreknu sopstvenog glasa.

Foto: Jovana Semiz

Začuđujuća je, zato, odluka da se u formi pantomime, koja ne trpi govor, obrađuje tema čiji je centralni obrt gubitak glasa. Glumci povremeno i koriste govor na izmišljenom jeziku, a takođe postoje glasovni snimci koji nam daju dodatne informacije o onome što gledamo poput nekakvog radio-priloga o rusalkama tj. sirenama ili ključnih rečenica za zaplet (Sirena: „Sve bih na svetu dala za jedan dan ljudskog života“) ili glas veštice koja nam, umesto pantomimom, govorom daje poslednji uslov Sireni: „Probij prinčevo srce ovim nožem ili ćeš umreti.“ Nije sasvim jasno zašto su se autori odlučili da dopuste ovu nedoslednost, kad su nam u toku sat i petnaest minuta trajanja predstave prikazali veliku veštinu vladanja telom i pokretom, neverovatno maštovita rešenja, prelepe jednostave prikaze apstraktnih ideja (poput plesa duša) pa i duhovite i brze gegove.

Foto: Jovana Semiz

Posebno se izdvajaju scene u kojoj Sirena tj. Jekaterina Varlakova sama odigra spasavanje Princa iz bure uz pomoć – prinčeve jakne, scena pripremanja magičnog napitka u veštičinoj pećini i scena Prinčevog traženja Sirene u morskoj peni.

Foto: Jovana Semiz

Osim naizgled neizmenjene i prilično dosledno ispraćene bajke, gledamo i maleni prolog (stilski različit od ostatka) u kom nam glumci pantomimski prikazuju da će odigrati bajku na osnovu knjige Mala sirena te dele uloge. Izuzetnu posvećenost i veštinu u vladanju pantomimom poseduje Antonina Popova te nakon predstave ostaje žal što podela uloga (u predstavi i stvarna) nije ovoj sjajnoj glumici pružila više prostora. Njena androginost u ulozi mornara kao i preciznost u svakoj radnji zaslužuju svaku pohvalu.

Foto: Jovana Semiz

,,Sirenina duša” poseduje problem ritma pa i pomenute nedoslednosti u pozorišnom jeziku, ali je i pored toga vrlo koherentna i vešta, a određene scene se uzdižu do vrhunske umetnosti.

Autorka naslovne fotografije: Jovana Semiz