U ponedjeljak 29.11. održana je online konferencija „Uloga dramskih akademija u razvoju kazališta za djecu i mlade“ u organizaciji regionalne platforme OD MALIH NOG(U). Na konferenciji su sudjelovali predstavnici kazališnih akademija i kazališta za djecu i mlade iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore: dekan ljubljanske akademije Tomaž Gubenšek, prodekan zagrebačke akademije Goran Pavlić, Jasmin Novljaković u ime osječke akademije, Saša Latinović u ime novosadske akademije, Jovana Karaulić sa beogradske akademije i Petar Pejaković ispred cetinjske akademije te redatelj David Alić, glumci Marko Hergešić, Branko Ilić, Rok Kravanja i dramaturzi Aleksandra Jovanović i Anže Virant. Konferenciju je vodio kazališni kritičar i teatrolog Igor Tretinjak.
Na samom početku konferencije otvorena su pitanja potrebe za kolegijima, odnosno predmetima ili nekim oblikom studijskog smjera kazališta za djecu i mlade kao i mogućnosti njihovih pokretanja. Pitanja su pokrenula raspravu i suočila različite stavove i poglede na centralnu temu. Ključne razlike pokazale su se u poimanju kazališta za djecu i mlade – neki od sugovornika ne vide potrebu za razdvajanjem tog izvedbenog izraza od matičnog kazališta, dok drugi smatraju da kazalište za djecu i mlade ima u sebi velik potencijal za stvaranjem vlastitog izraza te bi mu ukazivanje na vlastitim posebnostima i učenje o njima na kazališnim akademijama pomoglo u osamostaljenju. Takvo „oslobođeno“ i prisutno na akademijama, kazalište za djecu i mlade moglo bi se nadati priznanju i boljem pozicioniranju kod struke, ali i institucija političke, društvene, novčane i medijske moći.
U nastavku pogledajte konferenciju:
Usprkos načelnim razlikama, većina sugovornika složila se da postoje brojni problemi i manjkavosti trenutnih oblika studija u kojima susreti studenata glume, režije i dramaturgije s kazalištem za djecu i mlade ovise isključivo o afinitetima profesora te su u pravilu vrlo rijetki, zbog čega studenti u profesionalni svijet zakorače nespremni. No krivica ne leži (isključivo) na akademijama, već prvenstveno na kazalištu za djecu i mlade koje se od svojih početaka „šlepa“ uz starijeg brata te nije uspjelo izgraditi niti vlastitu teoriju, niti vlastitu poetiku. Samim time kao jedan od velikih problema pokazao se manjak stručne literature i stručnog kadra koji oblikuje kazališne predstave za djecu i mlade te koji bi potencijalno predavao na akademijama.
Iako u konferencijama koje, poput ove, rade prve korake, vrlo rijetko dolazi do rješenja, izneseno je nekoliko vrlo zanimljivih mogućih rješenja – od nastave radioničkog tipa na festivalima i akademijama do teorijskih i praktičnih predmeta koje bi akademije mogle međusobno razmjenjivati. Također, načelno je dogovoreno da će se razgovori o otvaranju vrata akademija kazalištima za djecu i mlade nastaviti.
