Categories
Izdvojeno Vesti

Totalni vodič kroz 24. susret HC Assitej

Na 24. susretima HC ASSITEJ bit će izvedeno deset predstava koje je selektirala redateljica Franka Perković Gamulin. O najboljim predstavama odlučitvat će stručni žiri u sastavu: glumica Maja Katić, redatelj Ivan Plazibat i lutkar, glumac i lutkarski pedagog Hrvoje Seršić. U nastavku pogledajte program Susreta.

PONEDJELJAK, 11. listopada

10:00
GK Joza Ivakić Vinkovci i DK Branka Mihaljevića u Osijeku, LJEPOTICA I ZVIJER
Hermína Motýlová i Petronela Dušová: Ljepotica i zvijer
Prema motivima dramatizacije Františeka Hrubína
Dramatizacija: Hermína Motýlová i Petronela Dušová
Režija: Petronela Dušová
Scenografija i lutke: Miroslav Duša
Kostimografija: Lorna Kalazić Jelić
Glazba: Ivica Murat
Scenski pokret: Maja Huber
Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
Video projekcije: Dražen Golubić
Uloge: Areta Ćurković, Maja Lučić, Ivana Vukićević, Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Gordan Marijanović, Srđan Kovačević i Kristina Kovačević / Tena Milić Ljubić
O predstavi:
Romantična i tajanstvena bajka za cijelu obitelj u kojoj snaga ljubavi pobjeđuje strah i predrasude. Ova je bajka do danas doživjela puno filmskih i kazališnih uprizorenja, a za ovo je uprizorenje iskorištena dramatizacija Františeka Hrubina uz potpuno novu prilagodbu. Priča u sebi krije veliku metaforu života. Stvarna ljepota čovjeka nije u njegovoj vanjštini i izgledu nego je skrivena u njegovu srcu. I kako to već u bajkama biva – onaj koji je u krivu nešto nauči, a dobro dobiva zasluženu nagradu.
Trajanje: 55 minuta
Dob: 6+

16:00 sati
Gradsko kazalište Požega, ZATOČENIK KULE BRO
Autorski tim: Mihael Elijaš, Marijin Kuzmičić, Andrija Krištof, Silvijo Švast
Mentor: Hrvoje Seršić
Izrada lutaka: Sara Baričević
Mentor: Ria Trdin
Rasvjeta: Goran Krmpotić
Ton: Dario Hak
Majstor scene: Renato Pok
O predstavi
: Jednom davno, u dalekoj gredici, povrće je živjelo u miru i skladu. Sve dok vojska zlih nametnika nije odlučila obilno blagovati. Tada je hrabri Per Shin, zajedno sa vojskom JOP-ovaca (Jedinica Otpora Povrća) obranio gredicu, i svi su ponovno živjeli u miru i skladu. Ili…?” Simpatična i dinamična priča koja govori o uzajamnoj ljubavi između članova obitelji, mudrosti starijih i ono, što je najbitnije, kako se samo radom i dobrim djelima postižu velike stvari, ispričana kroz vizuru povrća.
Trajanje: 35 minuta
Dob: 4+

UTORAK, 12. listopada

10:00 sati
GK Žar ptica Zagreb, PUSTOLOVINE BARUNA MÜNCHAUSENA
(Igorovu kritiku pročitajte ovdje)
Režija: Aleksandar Švabić
Igra: Marko Hergešić
Dramatizacija i dramaturgija: Dunja Fajdić
Skladatelj: Matija Antolić
Kostimografkinja: Dženisa Pecotić
Suradnica kostimografkinje: Tihana Cizelj
Oblikovatelj rasvjete: Goran Jurković
Vizualni identitet predstave: Mare Milin
Fotografije: Mare Milin
O predstavi
: Zamislite… jednog pustolova. Oplovio je sve znane i neznane zemlje, ukrotio divlje zvijeri, upoznao Svemir i Zemlju uzduž, poprijeko, iznutra, ovako, onako i naopako. Možete li zamisliti takvog čovjeka? Možete? A sad, zamislite da je njegov brod… ma, ne, samo malo. Ovako: zamislite da je on jedan obični tata i zove se vrlo obično, recimo… Marko. Dok radi, dok čisti, kuha i posprema, on mašta. Je l’ i vi to često radite? Maštate dok radite nešto sasvim obično? Da?! Onda brzo s tatom na brod! Pridružite mu se na plovidbi kroz priče baruna Münchausena.
Trajanje: 40 minuta
Dob: 5+

16:00 sati, Mala scena, publika na pozornici
Tigar Teatar Zagrab, JA IMAM LUTKU U ORMARU
Autorica dramskog teksta: María Inés Falconi
Redateljica: Vjera Vidov
Dramaturg: Filip Jurjević
Prilagodba na Hrvatski: Kristina Sajbert
Scenografija i Kostimografija: Autorski Tim
Izbor glazbe: Domagoj Mrkonjić (Heroin And Your Veins “I Feel Nothing”)
Oblikovanje Video Projekcija: Leo Vukelić, Domagoj Mrkonjić
Igra: Domagoj Mrkonjić
O predstavi
: Ja imam lutku u ormaru suvremeni je tekst koji pokušava govoriti o odrastanju i traumi s kojom se nose oni koji su na bilo koji način drugačiji, ali i o važnosti konteksta – obitelji i prijateljstva u takvoj situaciji. Tekst o tim važnim pitanjima progovara s vremenskim odmakom od opisanih zbivanja dok se ista ne spoje u jednu točku sa sadašnjošću, ne nudeći gotove odgovore.
Trajanje: 50 minuta
Dob: 13+

18:00 sati
KAZALIŠNI ŠALABAHTER – NINA HORVAT

predavanje i prezentacija za učitelje, odgajatelje, pedagoge, roditelj, studente – sve one koji rade sa skupinama djece i mladih.

SRIJEDA, 13. listopada

10:00 sati
Kazalište Mala scena, Zagreb, SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA

Tekst: Ivana Brlić Mažuranić, Ivica Šimić
Režija: Ivica Šimić
Glazba: Matej Meštrović
Savjetnica za glazbu: Ana Čorić
Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić
Produkcija: Vitomira Lončar i Buga Marija Šimić
Igra: Buga Marija Šimić
O predstavi: Priča o krasnoj Nevi Nevičici priča je o ljubavi, junaštvu, o pravdi, o odabiru dobra, pravih vrijednosti nad materijalnim bogatstvom i površnim zadovoljstvima. Ova je priča svima poznata, no sasvim sigurno još nikad nije ispripovijedana na ovakav način. Naime, predstava se ne oslanja primarno na osjetilo vida, već na osjetilo sluha. Riječ i govor tako su na prvom mjestu, a uokvireni čudesnom glazbom pijanista Mateja Meštrovića aktiviraju maštu i otvaraju put u uzbudljivu, napetu avanturu u kojoj publika ima priliku sudjelovati u radnju, čak i preuzeti ulogu junaka i junakinje. Ovako istkana Neva sluša se bez daha, nasmijava i potiče, a mogla bi i promijeniti percepciju čitanja priča.
Trajanje: 40 min
Dob: 8+

16:00 sati, Mala scena, publika na pozornici
KD „Ivana Brlić-Mažuranić”, Slavonski Brod, EVO POZE EZOPOVE
Redatelj: Mario Kovač
Dramaturg: Kristina Kegljen
Kostimograf: Nikolina Miletić
Koreograf: Branko Banković
Izrada Lutaka: Ana Sekulić
Glazba: Andrija Rudić
Scenograf: Ivan Barišić
Igraju: Matej Safundžić, Luka Stilinović, Valentina Srnojević i Darija Vlajnić
O predstavi: Predstava  je  zamišljena kao svojevrsni praktikum lutkarstva. Publika je podijeljena u dvije grupe od 20-30 gledatelja koje gledaju izvedbu iste predstave, u trajanju od 20-tak minuta, dva puta zaredom – jednom gledajući predstavu s prednje strane, drugi put sa stražnje strane, prateći  sve  one  detalje „skrivene” oči  javnosti, događanja iza kulisa.
Trajanje: 2 x 20 minuta
Dob: 4+

ČETVRTAK, 14. listopada

10:00
DK Kristalna kocka vedrine, GK Sisak, DOKTOR SVELJEČIĆ
Režija: Peđa Gvozdić
Oblikovanje, izrada lutaka i scenografije: Ivana Živković i Sheron Pimpi – Steiner
Glazba: Saša Tadić
Kostimografija: Danijela Gotal Grgurač
Uloge: Dunja Fajdić, Katarina Šestić i Lino Brozić
O predstavi: Dr. Svelječić je priča o doktoru koji, kako nam i samo ime kaže, ima lijek za sve. Svakoga dana u njegovu ordinaciju dolaze baloni sa željama i molbama razne djece koja imaju određeni problem. U slučaju da se bojite paukova tu je dr. Svelječić, u slučaju da ste sramežljivi tu je dr. Svelječić, ako još piškite u krevet i to će naš doktor izliječiti svojim čarobnim napitkom. U spravljanju napitaka pomažu mu njegovi pomoćnici Vedra, Mrgud, Mudri i Straško koji se brinu da napitak ima sve sastojke i da dođu u prave ruke. No jednoga dana pojavi se djevojčica Mia koja želi postati zločesta kako bi se svidjela svojem društvu.
Trajanje: 50 minuta
Dob: 6+

16:00 sati
Teatar Fort Forno, Kazalište Virovitica i AUKOS, U KAŽNJENIČKOJ KOLONIJI
Tekst: Franz Kafka
Režija: Vjera Vidov
Dramatizacija: Nina Peručić i Filip Jurjević
Scenografija i lutke: Krešimir Tomac
Kostimi: Sanda Štrković
Glazba: Ervin Lustig
Video projekcije i oblikovanje svjetla: Leo Vukelić
Umjetnička suradnja: Nenad Pavlović
Igraju: Nenad Pavlović, Davor Tarbuk, Mihael Elijaš i Silvijo Švast
O predstavi
: U kažnjeničkoj koloniji Franza Kafke kratka je priča prvi put objavljena 1919. godine, u kojoj se pisac na sebi svojstven način osvrće na veliki rat koji je netom završio. Kafka međutim nikada direktnom alegorijom ne adresira rane svoga vremena, već vješto, duhovito i nevino izmiče svakom pokušaju preciznog tumačenja.
Trajanje: 50 min
Dob: 14+

15:00 – 17:00 PREZENTACIJA REGIONALNE PLATFORME ZA RAZVOJ I AFIRMACIJU TEATRA ZA D(J)ECU I MLADE – „OD MALIH NOGU”
OD MALIH NOG(U) je regionalna platforma za razvoj i afirmaciju teatra za djecu i mlade. Okuplja organizacije i umjetnike koji svojim edukativnim, umjetničkim te teorijskim radom žele promijeniti stanje u sektoru.
Misija platforme je kontinuirano djelovanje na unapređenju kvalitete scenskog stvaralaštva za djecu i mlade – umrežavanje umjetnika/ca, institucija, nezavisnih organizacija i festivala u regiji kao i organiziranje teorijskih i edukativnih regionalnih programa.
Vizija platforme je afirmacija, promocija i jačanje scenskog stvaralaštva za djecu i mlade u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.
Plan platforme je u narednom periodu otvoriti dijalog između umjetnika, organizacija, institucija te roditelja i nastavnog kadra po pitanju kvalitativnih kriterija te potreba publike koja posjećuje kazalište – zato na Nacionalnom festivalu profesionalnih kazališta za djecu i mlade pozivamo učitelje i učiteljice te profesore i profesorice, kao i studente pedagogije da nam se pridruže i s nama nađu okvir za kvalitetnije scensko stvaralaštvo.

19:00 sati
OTVORENJE IZLOŽBE IVICE DUIĆA

PETAK, 15. listopada

10:00 sati
KL Zadar, CAFFE KRALJEVSTVO
Režija: Vanja Jovanović
Dramaturg: Patrik Gregurec
Skladatelj: Tomislav Pehar
Likovnost predstave: Vanja Jovanović
Oblikovanje svjetla: Frane Papić
Igraju: Dominik Karakašić, Irena Bausović Tomljanović
O predstavi: Kroz kombinaciju dramske glume i teatra predmeta, predstava tematizira odnos roditelja i djeteta iz perspektive jedne Princeze koja, unatoč roditeljskim željama, najviše od svega želi postati konobaricom.
Trajanje: 45 minuta
Dob: 10+

16:00 sati
KD Pinklec Čakovec, PLAVO SUNCE NA ŽUTOM NEBU
Redatelj: Romano Bogdan
Tekst i dramaturgija: Ivona Marciuš
Koreografija: Virna Hošnjak
Likovno oblikovanje: Nenad Kern
Glazba: Bojan Miljančić
Oblikovanje rasvjete: Neven Taradi
Igraju: Bruno Kontrec, Karolina Horvat, Mario Jakšić
Glas u offu: Davor Dokleja
O predstavi
: Dječak i Djevojčica dane provode crtajući kredama po asfaltu. Kad im jednog dana nestane žute krede, a sunce nije obojano, u pomoć dolazi stari orah, koji Dječaka i Djevojčicu vodi u Kredograd kako bi pronašli žutu kredu i obojali sunce. Kroz avanture u Kredogradu, Dječak i Djevojčica otkrivaju da granice mašte ne postoje i da sunce ne mora uvijek biti žuto.
Trajanje: 40 min
Dob: 4+

Categories
Intervjui Vesti

HANA VEČEK: „Srećom, djeca imaju nisku toleranciju na dosadu“

Draga Hano, tvoj dramski tekst Bijelci ove je godine na natječaju Mali Marulić osvojio prvu nagradu za najbolji lutkarski ili dramski tekst za djecu. U tekstu je riječ o razlikama te nerazumijevanju i neprihvaćanju istih. Iako je malko suvišno pitati otkud ti inspiracija jer nas neprihvaćanje drukčijih okružuje na svim razinama, svejedno ću pitati: zašto si napisala tekst o razlikama i neprihvaćanju sada i ovdje?

To je, naravno, vječna tema. Iako mi je lijepo misliti da idemo na bolje. A tema je zapravo trenutak (točnije zbir mnogih trenutaka) u kojem postajemo svoja osoba, trenutak kad prestajemo biti dijete – a to je kad počinjemo propitivati ono što nam društvo, okruženje i vlastita obitelj nalažu kao normu. Na nama je da mijenjamo paradigmu – na svakoj mladoj osobi je zadatak da proširi horizonte i postane uključivija. I za druge, kao i za same sebe. Trebamo se kretati prema Svijetu koji nas uključuje onakve kakvi jesmo, autentične.

Koliko je važno pisati o ovakvim temama u tekstovima upućenim djeci?

Uvijek je važno govoriti o tome da stvari nisu tako jednostavne, niti crno-bijele, da zločesti dječaci najčešće imaju dobro srce, da se možemo zaljubiti u nekog tko je istog spola kao i mi, da djevojčice ponekad imaju rep…

Kako ti se, kao umjetnici koja je velikim dijelom okrenuta dječjoj publici, ali i kao majci, čine današnja djeca i mladi?

Čine mi se kompleksnima, zanimljivima, bogatim sadržajima, sposobnim da nas mnogo toga nauče. Nedavno sam saznala nešto važno o sebi, nešto što sam oduvijek htjela znati, a saznala sam to od svoje nećakinje koja ima 13 godina. Ona je vidjela nešto što ja nisam uspjela u svojih pedesetak godina. I stalno učim od svog sina. On je odličan pedagog, hvala mu što je tako nježan u odgoju.

Koliko su djeci i mladima potrebni ovakvi sadržaji? Što misliš, na koji način ti sadržaji dopiru do njih?

Najvažnije je da sadržaji za djecu budu autentični. I zabavni, bez obzira koliko je teška tema kojom se bave. I da ne dociraju, to je djeci nepodnošljivo.

Vratimo se malko Bijelcima. Priču si odvela u svijet paunova. Zašto baš paunova? Kad sam prvi put čitao dramu, taj izbor me prilično iznenadio jer, moram priznati, do ove drame nisam imao neke intenzivnije osjećaje i stavove prema tim kočopernim ljepoticama. 

Paunovi! Ne znam točan razlog. Čitala sam Knjigu o prahu Philipa Pullmana. U jednoj su se sceni na tren pojavili paunovi i ja sam se toliko razveselila ideji da ih vidim na sceni, da zamislim trenutak u kojem rašire taj predivni rep… i tako je počelo. Obično počne od neke ideje ili neke slike. Ili neke glumice ili glumca za koje želim nešto napisati.

Prije pet godina osvojila si prvu nagradu s dramom Magnus, meni najboljom među svim nagrađenim dramama dosadašnjih natječaja Mali Marulić. U njoj si progovorila o još jednoj važnoj, ali i mučnoj temi koja se u kazalištima za djecu zaobilazi u širokim lukovima – smrti jednog od roditelja. Koji je tvoj motiv prodora u teme koje se etiketiraju tabuima, poput smrti?

Magnus… Stalno mislim o smrti, sprijateljujem se s njom. I uvijek je to pitanje – da sada umrem, kako mogu pomoći svom sinu da se  s tim lakše nosi? Kako pripremiti djecu da prežive, snažni i svoji, naše smrti? Kako uopće, za sve nas, učiniti smrt dijelom života? Kako maknuti taj tabu i tu sivu formalnost s nje? Kako tom sivilu dodati topline? Time ću se, vjerujem, baviti dok živim, a možda i nakon toga.

Tko je spremniji na smrt u predstavama za djecu – domaća kazališta ili djeca? Ivica Šimić jednom je prilikom napisao da će hrvatsko kazalište za djecu biti otvoreno tek kad će predstave o smrti prestati biti tabu.

Naravno da su djeca spremna na razgovor o toj temi. Djeca vole iskrene razgovore o tabu temama.

Vratimo se mi tebi. Iako smo dosad govorili o tvojim dramskim tekstovima, prije svega si redateljica. Kako pišeš tekstove? Imaš li u glavi redateljska rješenja koja te nose kroz tekst ili odvajaš ta dva procesa? Nosiš li u sebi sliku predstava Magnus i Bijelci? Da dobiješ nedefinirani budžet za ta dva teksta, u kojem bi ih mediju postavila – kazalištu, filmu ili na radiju? 

Kad pišem za kazalište uvijek vidim sve, redateljska rješenja, scenografiju, kostime, zvukove… Kad pišem za radio uvijek u glavi prvo napravim podjelu i pišem tako da čujem glasove glumaca. Slično je i kad pišem za film, također napravim podjelu unaprijed… i pišem zato što bih htjela raditi s određenim glumcima, jer ih želim vidjeti u određenim situacijama. (Evo, upravo ovih mjeseci vrtim po glavi nešto što bih htjela raditi u kazalištu s Filipom Detelićem, Sretenom Mokrovićem i Alexom). Što se tiče kazališta, svakako bih voljela režirati Magnusa – u ZKM-u. Možda će uskoro biti baš dobar trenutak za to. Magnus je i pisan prema Rakanu, a tema smrti je postala sveprisutna… Bijelce bih voljela režirati ili u splitskom ili u zadarskom kazalištu lutaka.

Uz režiranje u kazalištu i na filmu, tvoja je najveća umjetnička ljubav radio, u kojemu i najviše radiš, obraćajući se odraslima i djeci. Što ima radio kao medij, a kazalište (ili film) nema? Što te posebice privlači njemu?

Radio! Odmah se ozarim! Najsretnije trenutke doživim u tonskom studiju. I za vrijeme snimanja s glumcima i kasnije, u montaži. Možda najviše kad dođemo do muzike… još uvijek ne mogu vjerovati da to smijem, da to mogu – reći kako bi muzika trebala zvučati, igrati se time. To mi je kao neko zabranjeno voće… uh… divno. I sve to – snimanje zvukova! (Evo i sad dok pišem ovo cičim od sreće kad se sjetim snimanja zvukova). Za Kraljicu Sol sam danima tražila koje će perle stvarno zvučati kao biseri kad ih u studiju pustim niz stepenice, jedini put kad sam uživala u velikom spremanju je kad sam snimala sebe kako čistim policu u hodniku za jednu malu formu Andree Zlatar o velikom spremanju… Donijela sam svoje stare klizaljke i hodala u njima po studiju za Trostruki aksl, toliko toga i sve kao čudo. I možda najveće – napisala sam tekst za song koji je Maro Market uglazbio, a Ugo Korani otpjevao, za Sinove, kćeri Ivane Bodrožić. Na radiju lako i brzo propitujem vlastite želje, naklonosti i pomičem ono što doživljavam kao vlastite granice.

Kao zaljubljenik u radio dramu, imam dojam da je taj izraz duže vrijeme bio u recepcijskoj krizi, no posljednjih se nekoliko godina u velikom stilu vraća slušateljima zahvaljujući arhivi i podcastu na stranicama Hrvatskog radija (s kojima slušatelji više nisu vezani uz termin emitiranja). Imaš li povratne informacije o recepciji među mlađim slušateljima? Kako djeca prihvaćaju radio drame te prihvaćaju li ih, uopće?

Nives Madunić Barišić, glavna urednica dramskog programa Hrvatskog radija, često radi radionice u osnovnim školama, po cijeloj Hrvatskoj. Ona i naš sjajni ton-majstor Tomislav Šamec pokažu djeci na koji se način snima radio drama, kako se stvore i dodaju zvukovi, te im puste jednu radio dramu za djecu. Bila sam par puta prisutna – slušala se radio drama Junaci Pavlove ulice koju sam režirala s dječacima iz dramske grupe s kojom sam tada radila – i zadivilo me koliko se djeca lako fokusiraju i prate nešto što im je zanimljivo. Naravno, kao i kod svega – djeca imaju nisku toleranciju na dosadu (hvala Bogu). Sad postoji podcast i arhiva i roditeljima je sve lakše djeci puštati dječje drame – prije spavanja, u dugim vožnjama, u čekaonici kod doktora…

Kako vidiš budućnost radija kao medija i radio drama kao umjetničkog izraza?

Nemam pojma. Budućnost je svaki dan. Ali kako su nam slušalice postale dio životne opreme…. optimistična sam.

Sad kad smo se dotakli različitih medija i umjetničkih izraza u kojima stvaraš, možeš li mi reći koje su po tebi glavne prednosti i mane kazališta, filma i radija u osvajanju dječjih publika? U pogledu dopiranja do dječjih publika, utjecaja na njih, mogućnosti tvoje redateljske igre…

Ovo je jedan od onih odgovora – sve ima svoje prednosti. Kad stvarno ima. Ipak, kazalište je živ čin, aktivan, dozvoljava interakciju – kazalište je, kad je dobro –Događaj. Kad je dosadno, onda je trauma. Najgore je kad si želiš na dosadnoj predstavi iščupat nogu i pojest je, kao da si zapeo u Andama. Radio drama je idealna da te umiri i fokusira – mislim da je malo po malo, pa po puno, idealna i za rad sa djecom s problemima fokusiranja i ADHD-om. Inače, djeca glumci s ADHD-om su fantastična i dok glume imaju sjajnu koncentraciju. Film – bogatstvo svega, pogotovo ako je u kinu. Dječji filmovi nam obilježe djetinjstvo – i roditeljstvo. I filmovi i genijalne sinkronizacije crtića.

Na kraju ovog našeg prvog razgovora, nakon što si drugi put zasjela na tron Malog Marulića (a prije godinu dana i na radiodramski tron s divnom radio dramom Ne zaboravi pokriti stopala), koja je tvoja sljedeća velika umjetnička želja?

Hvala ti što me to pitaš. Pitaj me i iduće godine. Pitaj me to uvijek! Imam toliko umjetničkih želja: da napišem knjigu eseja o sreći – o placu, o svojoj baki, o djeci, o moru; da završim roman – krimić koji upravo pišem za Henu, da ton-majstorica Marija Pečnik i ja smontiramo radijski dokumentarac koji smo upravo snimile u Splitu o predivnoj Nives Čičin-Šain; da Vlado Gojun i ja smontiramo longitudinalni dokumentarac koji sam osam godina snimala s jednim razredom, da konačno izađe premijera mog kratkog filma To se sam tak kaže; da Tomislav Torjanac ilustrira moju slikovnicu Dođi da te naučim igrati se sa mnom; da snimim dokumentarac o tome kako Faccini drži probe za Muku po Ivanu… I još puno toga. Sreća, čista sreća.

Categories
Izdvojeno Vesti

Vodič kroz šesti Kliker festival

Šesto izdanje Kliker festivala, nastalog u organizaciji umjetničke organizacije VRUM i pod vodstvom plesne umjetnice Sanje Tropp Frühwald, donosi brojne autorske programe i radionice za djecu svih uzrasta, a uz hrvatske predstavnike u programima će sudjelovati umjetnici i pedagozi iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Poljske i drugih zemalja. U nastavku pogledajte program festivala.

PONEDJELJAK, 4. LISTOPADA

18:00, HNK: Velika scena
Muzeum (SI) i Zavod EN-KNAP, ZEMLJA SNOVA
strip, fantazija, avantura
Režija, pokret i vizuali: Barbara Novakovič Kolenc
Izvode: Igor Sviderski, Kaja Janjić, Dušan Teropšič
Glazba: Gal Škrjanec Skaberne
Dizajn svjetla: Hotimir Knific
Dizajn scene: Remake Sol LeWitt
Fotografija i grafički dizajn: Mojca Gorjan
Video dokumentacija – snimatelj i montaža: Gregor Gobec
Kostimografija: Tanja Lakovnik i Irena Tomažin
Produkcija: Muzeum Ljubljana
Ko-produkcija: Zavod EN-KNAP
O predstavi: Zemlja snova plesna je predstava za djecu i odrasle inspirirana stripom Mali Nemo u Zemlji snova Winsora McCaya, stripovskim remek-djelom snova i fantazija koji je tjedno izlazio u New York Heraldu od 1905. do 1911. godine. Njegova su glavna tema fantastični snovi malog dječaka nacrtani u stilu art nouveaua. Zemlja snova drugi je dio trilogije Sleep/Spavanje koja se bavi temom sanjarenja i spavanja. Njezin prvi dio, Spavanje | oblici, pejzaži, bića (2019.), bavi se temom tijela u umjetnosti između budnosti i snova, a trilogija je zaključena plesnom predstavom Arhitektura snova, III. (2021.).
Mali Nemo kreće u avanturu u Zemlju snova gdje upoznaje nezaboravne likove, čarobne radosti, strahove, opasnosti, čudovišta i princeze, sve u krajoliku nezamislive ljepote i veličine (Richard Marshall). U Nemovom bajkovitom svijetu njegov krevet raste i galopira, rastu kuće i noge životinja i ptica, a i ruke i noge Nemovih prijatelja. Samo Nemo ostaje, malen ili golem, u vrtlogu pustolovina i mističnih događaja.
Dob: 10+

19:00, HNK: Koncertna dvorana
SVEČANO OTVORENJE + PS VINDI (HR)

 

UTORAK, 5. LISTOPADA

10:00, HNK: Podrumska scena “Zvonimir Rogoz”
Emanat (SI) i Feld (DE), STVARI STVARAJU
filozofija, istraživanje, svijet ideja
Režija, koreografija, izvedba: Jan Rozman, Julia Keren Turbahn
Scenografija: Dan Pikalo, Jan Rozman
Dizajn svjetla: Annegret Schalke
Dizajn zvuka: Andres Bucci / Future Legend
Kostimografija: Tanja Pađan/Kiss the Future
Vanjsko oko: Sanja Tropp Frühwald
Kompozicija, tekst i vokal ‘Dinge Dingen’: Alexander Patzelt
Ilustracija: Matija Medved
O predstavi: Stvari su žute, zelene, crvene. Mogu mirovati ili se okretati. Neke se pretvaraju u doista čudne oblike. Mogu imati linije, mogu imati točkice. Meni su ipak najdraže one mekane, poput jastuka. Zaista ima mnogo stvari, ne vidim im kraj!
Koje nas stvari okružuju? Što se sve sa stvarima može činiti? I, još važnije, mogu li stvari nešto činiti s nama? Mogu li stvari zaista nešto reći? Mogu li misliti? Imaju li sve stvari oblik? Ma, što je zapravo ova čudno-obična stvar!?
U predstavi Julia Keren Turbahn i Jan Rozman pozivaju vas u preobilan svijet stvari, u svijet mogućnosti, u kojem susreću razne stvari i stvari susreću njih, na mnogo različitih načina. Što kažete, je li to stvar za tebe? Onda im se pridružite! U ovoj zaigranoj predstavi Julia i Jan zaigrano ostavljaju prostor za tumačenje, istraživanje i susret te nas pozivaju da zajedno stvar-amo.
*Uz ovu predstavu moguće je rezervirati posebnu popratnu radionicu s autorskim timom predstave.
Dob: 6+

SRIJEDA, 6. LISTOPADA

10:00, HNK: Velika scena
Vrum (HR), OD MUHE DO SLONA
igra, izazov, mali veliki svjetovi
Režija i koreografija: Sanja i Till Frühwald
Izvedba: Sunčica Bandić, Marko Gašparović, Linda Tarnovski
Glazba: Damir Šimunović
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Kostimi i scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin
Video: Davor Konjikušić
O predstavi: Od muhe do slona…
…je suvremena i interaktivna plesna predstava koja se događa u razini dječjih očiju.
…postavlja VELIKA pitanja o MALIM stvarima. Što je malo, a što je veliko? Tko je mali, a tko veliki čovjek?
…nas vodi na preslagivanje maštovite scenske slagalice koja pleše priče koje tijelo zna ispričati.
…otvara svijet slobode i vidi stvarnost u dimenzijama i perspektivama koje odrasli putem izgube i zaborave, kroz lakoću i brzinu prelaska iz realnog u nadrealno, u igru, rastvara maštu pokretom.
…govori o identitetu, odrastanju i momentima kad smo “mali, ali smo veliki, odnosno nismo više mali, ali smo dosta veliki da ne budemo mali…”.
…govori o svakodnevnim životnim čudesima  koje možemo naći u najobičnijim sitnicama.
…govori o malim ljudima u velikom gradu, o uklapanju, pripadanju, samostalnosti i samopouzdanju.
…detaljno artikulira dijelove tijela tretirajući ih kao cjelinu.
…promatra ljudsko tijelo kao pozornicu i dozvoljava nam da tijelo i njegove mogućnosti, pa tako i nas same, vidimo na posve nov način.
…je podsjetnik da je svijet puno bogatiji, širi i dublji nego što ga obično percipiramo.
*Uz ovu predstavu moguće je rezervirati posebnu popratnu radionicu s autorskim timom predstave.
Dob: 4+

16:00 – 19:00, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
GENERATOR FORUM: TEACH & REACH DAY – KLIK KLUB KICK OFF
(GENERATOR FORUM)

16:30 – 17:30, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
Sanja Trop Frühwald (HR), NO WORK & JUST PLAY – PLAYSHOP
(GENERATOR FORUM)

19:00 – 21:00, HNK: Koncertna dvorana
Łukasz Czapski (AT/PL), FLOW LIKE WATER
(RADIONICA)

ČETVRTAK, 7. LISTOPADA

10:00, HNK: Podrumska scena “Zvonimir Rogoz”
Vrum i SCHÄXPIR Festival (AT), NOĆU
nepoznato, hrabrost, znatiželja
Režija: Sanja Tropp Frühwald
Dramaturgija: Cornelius Edlefsen
Izvedba: Jolyane Langlois
Glazba: Oliver Stotz
Oprema: Thomas Garvie
Video: Wolfgang Pielmeier
Dizajn svjetla: Dina Marijanović
Voditelj produkcije: Till Frühwald
O predstavi: Noću su sve mačke… zelene? Tamno žute? Nježno roze? Ili ipak jednostavno samo sive? I što su to točno biljke iz noćne porodice sjenila? Rastu li one samo u noćnoj sjeni? I ima li noć uopće sjenu? Otkud svi ti zvukovi, miče li se nešto tamo u onom grmu? Što se to zapravo događa noću, kada navodno – barem kako mama i tata tvrde – sve čvrsto spava?
VRUM-ova nova predstava, temeljena na motivima istoimene knjige Wolfa Erlbrucha – Noću, poziva nas na putovanje u ono najmračnije doba dana, gdje se zvukovi pretvaraju u noćne simfonije, zgrade se odjednom protežu skroz do neba, s kojeg se zvijezde i Mjesec skinu u tren. Noću se ništa ne čini nemogućim ili nestvarnim, više nego danju – posebno u našoj trenutnoj, onoj dnevnoj, stvarnosti.
Predstava Noću slavi hrabrost i maštu, suočava se s čudovištima ispod kreveta i pokazuje kako se može preskočiti vlastita tama.
*Uz ovu predstavu moguće je rezervirati posebnu popratnu radionicu s autorskim timom predstave.
Dob: 4+

16:00 – 19:00, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
GENERATOR FORUM: TEACH & REACH DAY – KLIK KLUB KICK OFF
(GENERATOR FORUM)

16:30 – 17:30, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
NO WORK & JUST PLAY – PLAYSHOP
Sanja Trop Frühwald (HR)
(GENERATOR FORUM)

19:00 – 21:00, HNK: Koncertna dvorana
Łukasz Czapski (AT/PL), FLOW LIKE WATER
(RADIONICA)

PETAK, 8. LISTOPADA

10:00, Franjevački trg / NK: Koncertna dvorana (u slučaju kiše)
INK (HR), BESKRILCI U OBLACIMA
priroda, bube, zabava
Autorica i koreografkinja: Andrea Gotovina
Izvođači i suradnici na pokretu: Alja Erjavec, Karla Medakov / Noa Pavlinović, Lana Crnogorčić, Mark Marić, Mirjana Andrić, Nina Peruško / Michelle Salome Kursar
Autor glazbe i zvuka: Carlos Andres Fagin
Kostimografija: Desanka Janković
Oblikovatelj rasvjete: Dario Družeta
O predstavi: Beskrilci u oblacima je plesna predstava za djecu i odrasle snažnog vizualnog i zvukovnog doživljaja koja publiku uvodi u unutarnji mikrosvijet. U tom mikrosvijetu upoznajemo život, kretanje i habitus kukaca. Promatrajući taj svijet kukaca i transformacijom istog u ljudsko tijelo svjedočimo zanimljivom i izazovnom tjelesnom vokabularu.
*Uz kupljenu ulaznicu za ovu predstavu posjetitelji(ca)ma je omogućen vođeni posjet postavu izložbe “Svijet kukaca” na Entomološkom odjelu Gradskog muzeja Varaždin.
Dob: 3+

14:00 – 16:00, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
OPEN TALK & ACTIVE LISTENING: „POVRATAK U BUDUĆNOST - strategije, alati  i paradigme“
(GENERATOR FORUM)

17:00, HNK: Koncertna dvorana
DANIJEL OTO (HR), PROFESOR OTO SVIRA ZA BEBE
klasika, prvi doživljaji, slušanje prostora
Izvedba: Danijel Oto
O izvedbi: Poznati varaždinski pijanist i profesor klavira na varaždinskoj Glazbenoj školi pripremio je posebnu poslasticu za bebe i njihove odrasle. U sasvim posebnom i neočekivanom okruženju Koncertne dvorane HNK u Varaždinu koji dozvoljava slobodan pokret i reakciju na doživljenu glazbu, najmlađi/e posjetitelji/ce Kliker festivala moći će uživati u posebnom koncertu klasične klavirske glazbe koja je pomno odabrana upravo za najnajmlađi uzrast.
Dob: 0-3

17:30 – 19:00, HNK: Komorna scena 99
Łukasz Czapski (AT/PL), FLOW LIKE WATER (14+)
(RADIONICA OTVORENA ZA JAVNOST)

19:00 – 21:00, HNK: Koncertna dvorana
Łukasz Czapski (AT/PL), FLOW LIKE WATER
(RADIONICA)

SUBOTA, 9. LISTOPADA

9:30 i 11:00, HNK: Velika scena
Shooma (HR) i Kazalište Mala scena (HR), NINABU
priroda, osjetila, poticaj
Ideja, koncept i koreografija: Irma Unušić
Izvedba: Buga Marija Šimić, Irma Unušić
Glazba: Vanesa Petrac, Ivan Marojević
Scena i kostimi: Selena Gazda, Irma Unušić
Svjetlo: Domagoj Klasić
Grafički dizajn: Petra Zlonoga
O predstavi: Ninabu je imerzivna predstava za bebe do 18 mjeseci i njihove odrasle. To je posebno osmišljen prostor i izvedba koja poziva publiku da uroni, otkriva, uživa, gleda, osjeća i igra se u multisenzornom i sigurnom okruženju koje želi biti intimni kolaž pokreta, plesa, glasa, pjevanja, glazbe, mirisa, interaktivne igre, taktilnih i vizualnih objekata. Bebe i njihovi odrasli pozvani su u obilje mašte, kreativnosti, iznenađenja, uživanja, poticajnog okruženja u ovoj nepredvidljivoj igri dva suprotna elementa: “nina” i “bu”. Gdje je nina, tu je bu, a gdje je bu, tamo je nina. Ninabu je zamišljena mala šuma (života) u kojoj će svatko stvoriti vlastitu viziju iz osobnog tjelesnog iskustva, a to može biti puno više od šume same…
Dob: 0-1,5

18:30 – 19:30, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
 (TEEN) KITCHEN TABLE SESSION, “What moves me? / Što me pokreće?”
+ MEMORY LANE DAY, MAKING THE FUTURE OURS AGAIN
(GENERATOR FORUM)

20:00 – 22:00, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
CURA I DEČKO (HR)+

22:00 – 00:00, P4 Centar za mlade i nezavisnu kulturu
OPEN MIC NIGHT, karaoke party
Dob: 16+

Categories
Izdvojeno Vesti

Veliki vodič kroz 14. Mali Marulić

U nastavku pogledajte natjecateljski program, a ovdje pročitajte riječi selektora Igora Tretinjaka.

Utorak, 28. rujna

10:00 sati, GKL Split
Hrvoje Zalar, HRVATSKE VILE I VJEŠTICE, Kazalište Prijatelj, Zagreb
Režija i dramatizacija: Hrvoje Zalar
Scenski pokret: Maja Đurinović
Igraju: Anja Đurinović Rakočević, Vini Jurčić, Hrvoje Zalar
O predstavi: Vještice i vile u većini su priča na suprotnim stranama – jedne predstavljaju dobro, a jedne zlo. No ne i u ovoj predstavi, u kojoj saznajemo ne samo kako izgledaju, nego i da i jedne i druge mogu i pomoći i naštetiti.  Hrvatske vile i vještice uprizoruju hrvatsku usmenu književnu baštinu koja pripovijeda o najpopularnijim ženskim likovima.
Ideje za dramatizaciju preuzete su iz narodnih priča koje su prikupili Jozo Vrkić, Vid Balog, Darinka Hanžek, Josip Kekez, Joža Skoka i drugi.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+

18:00 sati, GKL Split
Autorski projekt tima za snove, LOVCI NA SNOVE, Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT
Lovci na snove: Neven Matoša i Bruno Kontrec
Arhitektica snova: Morana Dolenc
Spiritus movens lovaca na snove: Petra Prša
Analitičarka snovidbenih procesa: Anja Pletikosa
Tvorac šumova, tonova i zvučne kulise snova i svijeta izvan njih: Luka Vrbanec
Tvorac realnih i imaginarnih osvjetljenja snova: Ivan Štrok
O predstavi: Junaci predstave rade u tvrtki specijaliziranoj za djecu spavače. Noću šeću po snovima u nastojanju da ih prikupe, obrade i pohrane, a zadatak im je i pobrinuti se da se spavanje odvija bez ometanja. Oni mirno brinu o zdravom snu male spavačice Franke sve dok jedne noći Franki u san ne uđe jedan problem. Lovci na snove rješavaju problem uz  magičnu inovativnu koreografiju pokreta, predmeta i zvuka.
Trajanje: 40 min
Dob: 7+

Srijeda, 29. rujna

12:00 sati, HNK Split
Filip Jurjević i Vinko Radovčić, PAZI ŠTO GOVORIŠ, Kazalište lutaka Zadar
Režija: Vinko Radovčić
Dramaturgija: Filip Jurjević
Glazba: Tomislav Pehar
Scenografija: Vinko Radovčić
Scenski pokret: Alen Čelić
Kostimi: Anita Goreta
Oblikovanje svjetla: Frane Papić
Oblikovanje zvuka i zvučni efekti: Mate Petričević
Igraju: Sanja Grgina, Dominik Karakašić, Gabrijel Perić, Josip Mihatov
Glasovi: Anđela Ćurković Petković, Tamara Šoletić, Vjera Vidov, Irena Bausović Tomljanović, Asija Rebac, Juraj Aras, Gabrijela Meštrović Maštruko, Luka Nešović, Matej Frakin, Tomislav Šango
Inspicijentica: Radojka Kozulić
O predstavi
: Jednog dana dvojica učenika vide svoju neobičnu Profesoricu u jednako neobičnoj situaciji i pomisle da je nešto ukrala. Puni želje za pravednošću, ali siromašni znanjem prošire glasine o njoj kao o kradljivici. Ovom jednostavnom zabunom predstava progovara o kompleksnoj i važnoj temi – snazi riječi i posljedicama koje mogu imati, o njihovoj sposobnosti da budu oruđe ili oružje, ovisno o tome kako ih upotrebljavamo.
Predstava Pazi što govoriš temeljena je na  gotovo tri stotine godina staroj priči Zli jezik židovskog učitelja Baal Šem Tova, prema kojoj  širenje glasina šteti onome koji govori, onome o kome se govori i onome koji sluša. Postavljena u suvremene okvire, temelj je za zaigranu dječju predstavu beckettovske estetike.
Trajanje: 40 min
Dob: 5+

19:00 sati, GKL Split
Ivana Vuković, MIŠ U TOĆU, Gradsko kazalište lutaka Split
Dramaturginja: Ivana Vuković
Redatelj: Ivan Plazibat
Scenski pokret: Damir Klemenić
Kostimografkinja: Ana Marin
Scenografkinja: Tina Vukasović
Skladatelji: Bojan Brajčić i Željana Cvitanović
Oblikovatelj svjetla: Lucijan Roki
Oblikovatelj tona: Franko Perić
Glazbena korepetitorica, pijanistica i inspicijentica: Željana Cvitanović
Uloge: Franjo Đaković, Ana Marija Veselčić, Milena Blažanović
O predstavi
: Megapopularan chef Mačor Čili, nakon uspješne televizijske karijere, teško nalazi restoran u kojem će nastaviti biti zvijezda. U svom lutanju susreće meganepoznatu Mišku Sol koja sa sobom vjerno nosi bakine recepte s kojima često i eksperimentira dok sanja da će jednog dana postati prava kuharica. Miška u njihovom susretu vidi priliku da uči od svog uzora, od najboljeg među najboljima, a chef Mačor nada se iskoristiti Miškine vještine kako bi povratio vlastitu slavu.
Trajanje: 45 min
Dob: 3+

Četvrtak, 30. rujna

10:00 sati, GKL Split
Ivana Brlić Mažuranić, Ivica Šimić, SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA, Kazalište Mala scena, Zagreb
Režija: Ivica Šimić
Glazba: Matej Meštrović
Savjetnica za glazbu: Ana Čorić
Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić
Produkcija: Vitomira Lončar i Buga Marija Šimić
Igra: Buga Marija Šimić
O predstavi
: Priča o krasnoj Nevi Nevičici priča je o ljubavi, junaštvu, o pravdi, o odabiru dobra, pravih vrijednosti nad materijalnim bogatstvom i površnim zadovoljstvima. Ova je priča svima poznata, no sasvim sigurno još nikad nije ispripovijedana na ovakav način.
Naime, predstava se ne oslanja primarno na osjetilo vida, već na osjetilo sluha. Riječ i govor tako su na prvom mjestu, a uokvireni čudesnom glazbom pijanista Mateja Meštrovića aktiviraju maštu i otvaraju put u uzbudljivu, napetu avanturu u kojoj publika ima priliku sudjelovati u radnju, čak i preuzeti ulogu junaka i junakinje. Ovako istkana Neva sluša se bez daha, nasmijava i potiče, a mogla bi i promijeniti percepciju čitanja priča.
Trajanje: 40 min
Dob: 8+

18:00 sati, GKL Split
Vesna Kosec-Torjanac, Dubravko Torjanac, HOĆU – NEĆU, Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb
Režija: Dubravko Torjanac 
Scenografija: Ivan Duić
Kostimi: Žarka Krpan
Glazba: Davor Rocco
Igraju: Amanda Prenkaj, Tena – Antonija Torjanac, Berislav Tomičić, Marko Hergešić
O predstavi
: U dječjem je društvu potreban samo jedan hoću kao ulaznica u svijet igre. Neću je, nasuprot tome, privremeni izlazak iz tog svijeta, ali tek da bi se stvorio novi izazov i put u novu pustolovinu. Upravo takvo neću u svima poznatoj brojalici Pošla koka u dućan portal je između svjetova, a putovanje kroz njih ne slijedi geografsku logiku, već stazu kojom vodi igra.
Trajanje: 40 min
Dob: 3+

19:00 sati, GKM Split
Siniša Novković, ADRIATICO, Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca i Gradsko kazalište mladih Split
Režija, dramaturgija, scenografija, kostimi, glazba, animacije, oblikovanje svjetla: Siniša Novković
Inspicijent: Marin Butorac
Igraju: Serena Ferraiuolo, Giuseppe Nicodemo, Andrea Tich, Aleksandar Cvjetković (glas u off-u)
O predstavi
: Jadransko more… Njegovo nas plavetnilo i ujedinjuje i dijeli. Tri oceanografa, suočena sa smetnjama svojih instrumenata, odlučuju zaroniti u to plavetnilo i razotkriti tajnu. Na dnu mora pronalaze ogroman kovčeg i u njemu nezamislivo blago. Da bi se naši oceanografi Serena, Andrea i Giuseppe spasili, morat će izvršiti vrlo težak zadatak: ispričati priču nad pričama. Onu koja se mora ispričati pod svaku cijenu! A publika? Ona će, zajedno s Kapetanom Luigijem, Brbljavom Sredozemnom Medvjedicom, Sipicom Prdicom i mnogim drugim stanovnicima Jadranskog mora, putovati na valu mašte i uz čudesne projekcije i duhovite likove, uroniti u predstavu punu adrenalina i zabave.
Trajanje: 50 min
Dob: 5+

Petak, 1. listopada

18:00 sati, GKL Split
Nina Mitrović, Renata Carola Gatica, FLEKAVAC, Gradsko kazalište lutaka Rijeka
Režija: Renata Carola Gatica
Glazba i tekstovi songova: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Lutke, scenografija i kostimi: Alena Pavlović
Koreografija: Damian Cortes Alberti
Oblikovanje svjetla: Sanjin Seršić
Igraju: David Petrović, Petra Šarac , Zlatko Vicić, Damir Orlić, Alex Đaković, Andrea Špindel
O predstavi
: Odrastanje je, riječima redateljice, jedna luda, duga, ponekad zabavna i ponekad jako, jako teška avantura tijekom koje se mijenjamo i mi i svijet oko nas. Staze koje u toj avanturi slijedimo ponekad su neravne, teško prohodne i lako je izgubiti se.  Hodajući njima, počinjemo se osjećati velikima, a drugi nas gledaju kao male. Ili su pred nama veliki izazovi pred kojima se osjećamo maleno. No suputnici i vodiči srećom su prijatelji, koji odrastaju zajedno s nama i koji nam pomažu preživjeti odrastanje. Flekavac je priča o jednom takvom putovanju dječaka koji je jednog dana shvatio da je odgovoran za sve što radi i govori i da ako pogriješi, nije teško reći oprosti, a to shvaćanje čini ga velikim, čak i ako je još malen.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+

Subota, 2. listopada

11:00 sati, GKL Split
Nina Mitrović, Renata Carola Gatica, FLEKAVAC, Gradsko kazalište lutaka Rijeka
Trajanje: 45 min
Dob: 5+

Categories
Izdvojeno Vesti

Odlično društvo na tronu 54. PIF-a

Dječji žiri u sastavu Leonarda Iva Dozan, Mia Dozan i Marko Laštro jednoglasno je donio odluku da se najboljom proglasi predstava AKO ME NE BUDE u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska

Stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Saša Latinović i Olga Vujović donio je na sastanku 23. 9. 2021. slijedeće odluke:

NAGRADE

  1. LAZAR NOVKOV –  za glazbu i dizajn zvuka u predstavi KRONOPATULJCI, u izvedbi Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika;
  2. MAJA LUČIĆza scenografiju i vizualni identitet predstave AKO ME NE BUDE, u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
  3. 3. MAJA LUČIĆ, TAMARA KUČINOVIĆ i TONI LEAKOVIĆ za izradu lutaka u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska
  4. Ansambl predstave KRONOPATULJCI Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika – za dinamičnu, duhovitu i preciznu animaciju te usklađenu i prožimajuću skupnu izvedbu;
  5. UROŠ KAURINza uvjerljivu i energičnu glumačku i animacijsku izvedbu u predstavi CAREVO NOVO RUHO, Kazališta lutaka Maribor, Republika Slovenija;
  6. TILEN KOŽAMELJza uvjerljivu i energičnu glumačku i animacijsku izvedbu u predstavi CAREVO NOVO RUHO, Kazališta lutaka Maribor, Republika Slovenija
  7. TONI LEAKOVIĆza ulogu Mede, suptilnu i preciznu karakterizaciju lika sa snažnom emocijom u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
  8. ANDRIJA KRIŠTOFza ulogu Ježa, suptilnu i preciznu karakterizaciju lika sa snažnom emocijom u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
  9. JAN POPELAza duhovitu i dinamičnu animaciju Zle vile u predstavi TRNORUŽICA, KAZALIŠTA DRAK i Međunarodnog instituta figurativnog kazališta, Češka Republika
  10. JAKUB MAKSYMOVza režiju predstave KRONOPATULJCI, u izvedbi Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika;

 

NAGRADA “TIBOR SEKELJ” za predstavu s najhumanijom porukom dodjeljuje se KAZALIŠTU LUTAKA LJUBLJANA, Republika Slovenija, za predstavu NEBO IZNAD NAS.

 

GLAVNA NAGRADA “Milan Čečuk” za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuje se KAZALIŠTU LUTAKA BRATISLAVA, Slovačka Republika, za predstavu KRONOPATULJCI.

Categories
Izdvojeno Vesti

Zanimljiv eksperiment koji će, nadam se, ostati usamljen

Mali Marulić jedan je od najkvalitetnijih, najšarmantnijih i najvažnijih kazališnih festivala za djecu u Hrvatskoj koji meni, kao kazališnom kritičaru i teatrologu, predstavlja bitno mjesto u analizi našeg lutkarskog i kazališta za djecu, njegovih uzleta, mirovanja i padova. No ove je godine Mali Marulić postao još nešto – „živi“ svjedok globalnih pandemijskih neprilika zbog kojih sam svoj selektorski posao odradio u samoći doma, okružen tek laptopom i pokojim znatiželjnim plišancem.

Teatrološki posao često je vezan uz arhivske snimke predstava i više nam je vrijedan, no što nam je mrzak. Ipak, za razliku od tog samotnog prikupljanja informacija, selektorski posao trebao bi biti stvar živog osluškivanja izvođača i gledatelja, prostora i vremena, no pandemija ga je pretvorila u tek plošno informiranje. I zbog toga bih o svakoj odgledanoj predstavi mogao napisati poduži esej, ali tek o pokojoj bih mogao iznijeti svoj emocionalni doživljaj ili prenijeti ushit koji se osjeća u gledalištu nakon završnog pljeska. To prepuštam vama u susretu s onim što kazalište jest i mora biti – živa izvedba.

No nije pandemija samo umrtvila živost izvedbe. Ona je napravila još nešto, ovaj put pozitivno i vrlo važno – potvrdila je trajnu snagu kazališta. S jedne strane njegove vječne žilavosti i živosti (i kad ga umrtvljuju) stoji mogućnost prilagodbe svim neprilikama. Usprkos strogim pandemijskim pravilima koja su se posebno teško prevalila na kazališta za djecu, na festival se prijavilo čak 20 predstava. S druge strane, po meni još važnije, kazališna umjetnost ne samo da se prilagodila pandemiji, već je pandemiju prilagodila sebi, upila je u sebe, u svoju igru, strukturu, koncept, bunt. I upravo predstave koje su svoje izvedbeno ruho istkale s pandemijom i oko nje ostat će najvjerniji svjedoci nemilog vremena.

U prvom planu tu je predstava Sunce djever i Neva Nevičica Male scene koja je u potpunosti pandemijsko dijete. Izrasla je iz programa „Mala scena online“ u kojemu je glumica Buga Šimić svako jutro uživo čitala priče. Redatelj Ivica Šimić taj je pripovjedni sloj obogatio odličnom glazbom i efektnim kazališnim i redateljskim rješenjima, no u osnovi ga je zadržao u onomu što je – pričanje priče. Pričanje, odnosno predavanje, u fokusu je i predstave Hrvatske vile i vještice Kazališta Prijatelj, a obje su predstave, poput velike većine selektiranih, komornog karaktera, dakle, lakopokretljive i prilagodljive svim uvjetima i prilikama, baš kao da govore: ako već gledatelji ne smiju doći nama, krenut ćemo mi u potragu za njima. Kad smo kod potraga, LOFT-ovi Lovci na snove na zanimljiv su način bijeg od pandemijskih stvarnosti potražili u snovima, istražujući pritom rječitost tijela, pokreta, animacije i fizičkog teatra.

Glumačka igra, kao ono što djeci u ovim trenucima silno nedostaje, u fokusu je zabavne predstave-igre Hoću-neću Žar ptice, dok Adriatico Talijanske drame riječkog HNK progovara o važnoj ekološkoj temi na vrlo duhovit i efektan način. Bitna pitanja na pametan i scenski vrlo izazovan način otvara i „punokrvna“ festivalska predstava Pazi što govoriš Kazališta lutaka Zadar. S druge strane, predstava Miš u toću kazališta domaćina festivala protiv epidemije bori se njenim oružjem – riječ je o tek na papiru komornoj predstavi sa samo tri glumca i lakopokretljivom scenografijom, no koja se na krilima odlične glumačke suigre pretvara u pravi mali scenski spektakl. Kad smo kod spektakla, tek jednu predstavu možemo nazvati ansambl predstavom. Riječ je o Flekavcu Gradskog kazališta lutaka Rijeka, nagrađivanoj lutkarskoj predstavi koja osvaja preciznošću animacije, efektnošću i duhovitošću redateljskih i glumačkih rješenja, glazbom koja lakoćom ulazi u uši i zgodno oblikovanom porukom (više o festivalu i predstavama potražite na službenim stranicama).

Na kraju, iako se selekcija za ovogodišnji Mali Marulić pokazala kao zanimljiv eksperiment zahvalan za teatrološke analize, nadam se da će ostati usamljen i da će se predstave vratiti onima kojima su najpotrebnije – gledalištima punim dječje vike, graje, smijeha i suza i tek pokoje stršeće i pomalo brundave glave kritikusa, u društvu plišanca. Jer i njima je dosta predstava na ekranima.

Igor Tretinjak

Categories
Vesti

Na tronu Dadači, Puljani i Donatolinci

Usprkos očekivano manjem broju prijava nego prošlih godina i opravdanim otkazima u posljednji tren, ali i pomalo iznenađujućem izostanku nekih dramsko-pedagoških družina, što je u konačnici rezultiralo relativno malim brojem prikazanih predstava (šest predstava uživo i dvije snimke predstava), 23. susreta profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC Assitej se pokazao odličnim.

Sve predstave  odlikovao je dobar do odličan rad dramskih pedagoga i, ono što nas je posebno razveselilo, velika motiviranost mladih sudionika u susretu sa scenom i gledateljima te na razgovorima i druženjima na okruglim stolovima.

U konkurenciji od osam predstava, sve redom svojevrsnih junakinja, kvalitetom su se izdvojile tri predstave. Nakon kratke, slatke i skladne rasprave članovi žirija u sastavu Tanja Novak, Kristina Paunovski i Igor Tretinjak jednoglasno su odlučili nagraditi sljedeće tri predstave:

Nagrada za najbolji dramski i pedagoški rad „Zvjezdana Ladika”Anđeli Ćurković-Petković i Ireni Bausović Tomljanović za odlično vođenje velikog ansambla predstave Tvornica čokolade dramsko-lutkarske radionice Donatolina 1, Kazališta lutaka Zadar.

Sadržajno bazirana na motivima slavnog dječjeg romana Charlie i tvornica čokolade, predstava je dramaturški oblikovana kroz dinamične i duhovite epizode. Predstava donosi žive i razigrane karaktere. Svaki od 31 sudionika, u rasponu od 7 do 17 godina, oblikovao je lik s jednakom zastupljenošću, snagom i upečatljivošću. Ta sveprisutna lakoća igre i zavodljivost ukupnog dojma izvedbe rezultat je posvećenog i promišljenog rada nagrađenih dramskih pedagoginja.

Nagrada za najbolji plesni i pedagoški rad „Zvjezdana Ladika“ jednoglasno se dodjeljuje Andreji Gotovini za izuzetno promišljen rad i vođenje plesnog ansambla predstave Beskrilci u oblacima Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta u Puli, koju zbog kovid neprilika nismo imali mogućnost vidjeti uživo, već putem video snimke.

Odličan pedagoško-koreografski rad Andreje Gotovine ogleda se u originalnosti odabira teme i pristupa radu na procesu nastanka predstave, na oblikovanju sadržaja iz zapažanja, te na koreografiji nastaloj kroz dijalog s izvođačima. Virtuozna kombinacija koreografije i plesačke interpretacije prožetih odličnom glazbom ostavlja dojam izuzetno promišljenog i posvećenog pedagoškog angažmana na predstavi.

Nagrada za najbolju predstavu u cjeliniDramskom studiju Dada Kazališne družine Pinklec za predstavu Kralj Lear, rađenu prema djelima Williama Shakespearea i Ulricha Huba.

Riječ je o visoko-estetiziranoj groteski u kojoj su podjednako zastupljeni dramski tekst, karikaturalna gluma i stiliziran scenski pokret baziran na ritmičnosti. U dramaturškom smislu komad obogaćuje okvir predstave u predstavi u kojoj mladi iz skupine Dada traže motive za uprizorenje Kralja Leara, iz čega je vidljiva komunikacija mladih sa spomenutim klasikom.

Categories
Intervjui Vesti

LIVIJA KROFLIN: „Ima nas još koji vjerujemo u snagu lutke!“

Draga Livijo, uz PIF si vezana već više od tri desetljeća. U to vrijeme mijenjala si funkcije, no ljubav prema festivalu je bila trajna. Kakav je bio PIF kad si stigla? Možeš li istaknuti njegove zlatne godine?

Na PIF se često gleda kao na skromni mali festivalić koji je počeo ni od čega i živio od entuzijazma svojih organizatora, kojima ionako nije bilo toliko stalo do lutkarstva koliko do esperanta. Da, točno je da je PIF počeo ni od čega, točno je da je godinama živio od entuzijazma, točno je da su ga organizirali esperantisti, ali točno je i to da su PIF od samih početaka usmjeravali najveći lutkarski stručnjaci: već od prvoga PIF-a dr. Jan Malík, odmah nakon prvoga PIF-a aktivno se uključio Milan Čečuk, od simpozija na 6. PIF-u dr. Henryk Jurkowski, kasnije Edi Majaron, Borislav Mrkšić, Dalibor Foretić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini i drugi. Organizatori su odmah od početka pokazali ozbiljnu ambiciju te su, riječima tadašnjeg direktora Zlatka Tišljara, imali viziju da PIF „s vremenom postane jedan od najrenomiranijih lutkarskih festivala u svijetu“. Već su na prvome festivalu uključili svjetsku UNIMA-u i organizirali simpozij! Dakle, bili su svjesni da postoji svjetska lutkarska udruga! Još su se godinama organizirali simpoziji. Danas toga više nema.

PIF je postajao sve veći, sve snažniji, sve važniji. Ja sam došla na njegov dvadeseti rođendan, bio je mladić u naponu snage a i dalje se razvijao. Grad Zagreb smatrao ga je važnom kulturnom manifestacijom. Nikada nije bio osobito bogat, ali uspijevali smo dobiti važna kazališta i ponajbolje predstave. Rekordan broj sudionika zabilježili su 22. i 30. PIF – na svakom je sudjelovalo po dvadeset i pet kazališta. Uz razne popratne programe. Jubilarni 30. PIF pokazao je dvadeset i sedam predstava i trajao najduže od svih PIF-ova u povijesti: čak devet dana.

Tijekom godina na PIF-u su gostovala gotovo sva najznačajnija europska kazališta 20. i 21. stoljeća, uz neka gostovanja s drugih kontinenata. Također su se predstavili najznačajniji lutkarski umjetnici: redatelji, animatori, likovnjaci.

Možeš li istaknuti neka imena koja su bila na PIF-u, a čija će zvučnost i veličina još dugo odzvanjati u uhu svakog pravog lutkara i kazalištaraca?

To je uvijek nezahvalno, jer tko bi se svih sjetio! Ali evo. Sudjelovali su: Wrocławsko kazalište lutaka, DRAK, Naivno kazalište Liberec, Alfa, Buchty a Loutky, islandski Leikbrúðuland, slovenski Konj, gledališče figur, Družina Jordi Bertran, Stuffed Puppet Theatre (s genijalnim Nevilleom Tranterom), Državno akademsko centralno kazalište lutaka „Sergej Obrazcov“, Vijetnamsko narodno lutkarsko kazalište (sa svojim lutkama na vodi), a od solista Yves Joly, Albrecht Roser, Percy Press Junior, Henrik Kemény, Claudio Cinelli, Salvatore Gatto, Gaspare Nasuto, Mima i Bane Janković. Gledali smo predstave zaista velikih lutkarskih redatelja: Wiesława Hejna, Josefa Krofte, Slavča Malenova, Olega Žjugžde, Aljakseja Ljеljauskog, Atanasa Ilkova, Nikoline Georgieve, Cristiana Pepina, Marije Signorelli, Fabrizia Montecchija, Jože Pengova, Edija Majarona, a tu su bili i naši Davor Mladinov, Borislav Mrkšić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini, Luko Paljetak… Svoje su umijeće kreacije i tehnologije lutaka pokazali čuveni Adam Kilian, Petr Matásek, Ivan Conev, Jadwiga Mydlarska-Kowal, Eva Farkašová, Maja Petrova i naši Berislav Deželić, Branko Stojaković, Zlatko Bourek. Kad sam pisala doktorat, shvatila sam da se povijest europskoga lutkarstva može kroz PIF čitati i učiti kao iz udžbenika! Žao mi je što se ta naša prekrasna, ali prolazna umjetnost ne može sačuvati i pokazati novim generacijama koje dolaze, a nisu imale sreću vidjeti sve te divote.

Livija Kroflin na promociji knjige "Estetika PIF-a", foto, Ivan Špoljarec
Livija Kroflin na promociji knjige “Estetika PIF-a”, foto, Ivan Špoljarec

Što bi istaknula važnim podalje samih lutkarskih imena?

Kao svoj veliki uspjeh vidim jedno organizacijsko, a ne umjetničko pitanje. Naime, kad sam došla, Savjet PIF-a bio je sačinjen po delegatskom načelu. Ja sam se založila za to da u Savjetu budu znalci, a ne birokrati. To se i dogodilo nakon 25. PIF-a. Kako je to uspjelo, zapravo ne znam, ali uspjelo je. Nije dugo trajalo. Da, trajalo jest godinama, ali onda su se opet pojavile ljudske taštine i razne računice, pa smo opet došli na delegiranje raznih ljudi u Savjet PIF-a, ljudi koji veze s lutkarstvom nemaju.

Ponosna sam što smo pokrenuli predstavljanje lutkarskih škola, pa smo tako predstavili Državnu visoku lutkarsku školu (ESNAM) iz Charleville-Mézièresa (nakon toga je predstavljanja tada još vrlo mlada Morana Dolenc odlučila otići učiti lutkarstvo upravo u tu školu), Školu vizualnoga kazališta iz Jeruzalema, akademije iz Praga (DAMU), Sofije (NATFIZ), Varšave (Odsjek za lutkarsku umjetnost u Białystoku), Krakova (Lutkarski odsjek u Wrocławu), Budimpešte, Minska, Bratislave i Sankt Peterburga. PIF je glavni krivac što danas imamo prvu, i dosad jedinu, diplomiranu lutkarsku redateljicu u Hrvatskoj. Naime, kad je Zlatko Sviben, tada voditelj Odsjeka za kazališnu umjetnost na akademiji u Osijeku, vidio njihovo predstavljanje i upoznao se s dekanom, prof. Nikolajem Naumovim, pozvao ga je da predaje na osječkoj akademiji. Tu je Naumov uočio Tamaru Kučinović, koja svoj redateljski nerv očito ni kao studentica nije mogla sakriti, i pozvao je da po završetku studija glume i lutkarstva dođe u njegovu klasu studenata lutkarske režije. Ostalo je povijest…

Bili smo jako ponosni kad smo mogli pokazati i svoga „konja za trku“: studenti prve generacije studija glume i lutkarstva predstavili su se s lutkarskim programom već na 38. PIF-u i ponovno, ambicioznije, na jubilarnom 40. PIF-u.

Pokrenuli smo i izdavačku djelatnost. Tadašnji direktor Zlatko Tišljar uvijek je bio čovjek od akcije i volio je uvoditi novosti i provoditi nove ideje. Odmah je ponudio da će moj magisterij izdati kao knjigu. Tako je izdana Zagrebačka zemlja Lutkanija. Nakon toga pokrenuli smo biblioteku Lutkanija, zatim i Veliku Lutkaniju, u kojima smo objavili Jurkowskoga, Mrkšića, Paljetka i niz knjiga o izradi lutaka i zbirki lutkarskih igrokaza.

Ima još nešto čega se rado sjećam iz toga vremena, a čega nije bilo ni prije ni poslije: izleta za sudionike PIF-a. Nije umjetnička kategorija, ali je silno važno za festivalsku atmosferu. To sam mogla provesti zato što sam u to vrijeme bila i ravnateljica Međunarodnog centra.

Inače, ja sam na PIF došla kao „šljaker“, kao organizator, ali me lutkarstvo zanimalo, pa sam i o svom trošku (tek se kasnije to promijenilo) posjećivala druge lutkarske festivale. Izvijestila bih kad god bih vidjela zanimljivu predstavu i moji su se prijedlozi uvažavali. Tek sam nakon 30. PIF-a, dakle nakon deset godina, postala urednica programa odnosno umjetnička voditeljica PIF-a. Nije mi to palo s neba.

Nakon ove silno bogate šetnje poviješću PIF-a koji je bio puno više od skupa predstava, kako bi definirala PIF, ali i ostale festivale, danas?

Nemam definiciju. Vode se razgovori o festivalima, koliko su se promijenili i imaju li oni danas uopće smisla. Vahid Duraković, na primjer, koji je nekoliko godina vodio, nakon rata ponovno pokrenut, festival u Bugojnu, napisao je i znanstveni rad koji je nazvao „Festival – roba ili znanstveno-estetski laboratorij“. Ono što su nekad bili „znanstveno-estetski laboratoriji“, danas sve više postaje roba, mora se umotati u šareni papir da bi se dobro prodalo i da bi se zaradilo. Naravno da se na PIF-u ne može zaraditi, pa zato ne bih dalje o bolnoj temi.

Ali ja i dalje vjerujem u festivale, na njima se stvara neka posebna energija zbog koje svašta možete, barem dok festival traje. Mnogo se toga vidi, mnogo se sazna, mnogo se nauči, a druženje s kolegama, istomišljenicima i istozaljubljenicima nezamjenjivo je, kako nam je, uostalom, još zornije pokazala izolacija zbog korone.

Livija Kroflin, foto: Privatni album
Livija Kroflin, foto: Privatni album

Tvoj druženje i odnos prema lutkarstvu razvija se usporedo s druženjem s PIF-om. Koliko su na tvoje poglede i razmišljanja utjecale tisuće predstava koje si pogledala, što uživo, što preko snimaka, selektirajući program?

PIF je bio moja najveća lutkarska škola. Rekla sam već da sam se s lutkarstvom upoznala u ZKL-u, koje je tada bilo dobro, ozbiljno i promišljeno kazalište, ali ipak je to bio samo jedan pogled na lutkarstvo. PIF mi je otvorio nevjerojatne vidike. Samo u Zagrebu vidjela sam predstave iz pedesetak zemalja s doslovce svih kontinenata (osim, naravno, Antarktike, ali ne bih se začudila da se i tamo, među pingvinima, nađu nekakve lutke!). Zahvaljujući PIF-u, a zatim i UNIMA-i, putovala sam i u druge zemlje, pa tamo na festivalima vidjela još više raznih kazališta, a nagledala sam se i cijelog mnoštva snimaka. Uvijek se sjetim Edija Majarona, koji je volio naglašavati: „PIF je nama lutkarima škola“. Karakteristično je što je to govorio čovjek koji je već silno mnogo znao o lutkarstvu, koji je i sam putovao po svijetu, gledao i čitao. (Oni koji ništa nisu znali, nisu shvatili niti da bi na PIF-u mogli nešto naučiti.) Dugo, dugo nije u cijeloj tadašnjoj državi, Jugoslaviji, bilo nikakvog studija lutkarstva, sve dok se taj nije pojavio u Osijeku 2004. godine.

Kako bi, nakon tih tisuća i tisuća odgledanih predstava, definirala svoj idealni lutkarski izraz? Što treba imati predstava koja se najviše približava tvojim lutkarskim idealima? Koja se predstava, lutkar ili kazalište najviše primaknula tom izrazu?

Morat ću o tome razmišljati kako bih bila spremna za neke buduće intervjue. Moji su odgovori mucavi i nemušti, to je prevelika tema. Jednostavno ne znam odgovor. Da pokušam. U lutkarskoj predstavi glavna mora biti lutka, zapravo animacija. Lutka može biti bilo kakav predmet, može biti samo znak, lutka čak ne mora biti izravno animirana, može biti animirana akcijom i energijom glumaca koji igraju oko nje, može cijeli prostor biti animiran, ali lutka ne smije biti svedena na rekvizit, ne smije biti manje vrijedna, ne smije pokazivati svoju nemoć pred „svemogućim“ glumcem. To rade nevješti lutkari koji i nisu lutkari, koji ne vjeruju u lutku, koji lutku niti poznaju, niti vole, niti je proučavaju, niti se njome bave.

Naravno, kao i svaka predstava, mora me se ticati, mora prvenstveno pobuditi moje emocije. Sve to imaju (imale su) predstave Josefa Krofte, Wiesława Hejna, Nevillea Trantera… da ih opet ne nabrajam, a u posljednje vrijeme i, srećom, tu „iza ugla“, predstave Tamare Kučinović, a čini se da su na vidiku još neki novi lutkarski redatelji. Jedva čekam!

Categories
Izdvojeno Vesti

Vodič kroz 54. međunarodni festival kazališta lutaka PIF

U nastavku proučite program 54. PIF-a za koji su zaslužni organizatori KUC Travno i urednica službenog programa Livija Kroflin s kojom ćemo imati veliki intervju u srijedu 15. rujna.

O najboljim predstavama odlučivat će stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Olga Vujović i Saša Latinović.

Pretprogram

Četvrtak, 16. rujna, 18.00 sati KUC Travno
Otvorenje izložbe LUTKA, MASKA… PIF, 9. likovni natječaj za djecu (za djecu i odrasle)

Tijekom festivala
MEĐUNARODNA RADIONICA LUTKARSKE KRITIKE
U suradnji s Kritičkom platformom suvremenog lutkarstva EU-a
Voditelj: Igor Tretinjak

Petak, 17. rujna

20.00 sati KUC Travno SVEČANO OTVORENJE 54. PIF-a (ulaz s pozivnicom)
LJEPOTICA I ZVIJER, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku i Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci

Režija: Petronela Dušová
Scenografija i lutke: Miroslav Duša
Kostimografija: Lorna Kalazić Jelić
Glazba: Ivica Murat
Scenski pokret: Maja Huber
Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
Video projekcije: Dražen Golubić
Igraju: Areta Ćurkovć, Maja Lučić, Ivana Vukićević, Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Gordan Marijanović, Srđan Kovačević, Tena Milić Ljubić
O predstavi: Ljepotica i zvijer romantična je i tajanstvena bajka za cijelu obitelj u kojoj snaga ljubavi pobjeđuje strah i predrasude. Ova je bajka do danas doživjela puno filmskih i kazališnih uprizorenja. Za ovo uprizorenje posegnulo se za dramatizacijom Františeka Hrubina, napisana je potpuno nova prilagodba koja očarava svojom svevremenošću i suvremenošću. Priča u sebi krije veliku metaforu života. Stvarna ljepota čovjeka nije u njegovoj vanjštini i izgledu nego je skrivena u njegovu srcu.
Dob: 7+
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Subota, 18. rujna

11.00 sati Tkalčićeva, Trg bana J. Jelačića, Trg P. Preradovića, Trg N. Šubića Zrinskog
PIFKOVA POVORKA (za djecu i odrasle)

16.00 sati KUC Travno, park
LUTKA TAJNU IMA, lutkarska radionica (za učitelje i odgajatelje)

17.00 sati Paviljon Zrinjevac
PRESTANI RADITI CIRKUS!
*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka
Glazba: Ari Mog
Redateljica: Martina Veh
Tekst: ansambl, William Shakespeare, Johann Wolfgang von, Goethe, Lorenzo da Ponte
Dizajn scene: Vlado Král
Igraju: Zuzana, Robert Erby
O predstavi: U ovoj ćemo predstavi svjedočiti sudaru snova i nada nervozne glumice, prezaposlenog kazališnog tehničara i frustriranog kazališnog pijanista. Predstava nalik snu, bez snova… A na kraju se možda pojave i klaunovi.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+
Jezik izvođenja: na njemačkom, engleskom i hrvatskom

18.00 sati KUC Travno
NEBO IZNAD NAS, Kazalište lutaka Ljubljana, Slovenija

Autori: Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar
Režirao i osmislio: Tin Grabnar
Dramaturgija: Tjaša Bertoncelj, Nina Šorak
Oblikovanje lutaka: Jasna Vastl
Glazba: Mitja Vrhovnik Smrekar
Violina: Pavla Smrekar
Scenografija: Tin Grabnar
Oblikovanje zvučnih efekata: Mateja Starič
Oblikovanje svjetla: Kristjan Vidner
Svjetla: Kristjan Vidner
Lutke, kostimi i produkcija scene: Nastja Miheljak, Jasna Vastl, Zala Kalan, David Klemenčič, Zoran Srdić, Žiga Lebar, Uroš Mehle s. p., UV d.o.o., Mizarstvo Perovšek, Sandra Birjukov
Igraju: Anita Gregorec, Lovro Finžgar
O predstavi: Ovom predstavom redatelj Tin Grabnar i drugi članovi kreativnog tima nastoje podići svijest o uzrocima i posljedicama i klimatskih promjena, o međusobnoj povezanosti događaja i ponašanja ljudi u globaliziranome svijetu i o moći pojedinaca da promijene stvari na bolje. Nebo iznad nas odvodi nas na tamo gdje je malo ljudi kročilo, gdje su uvjeti života drugačiji od onoga na što smo navikli, gdje šume više ne rastu i gdje se život prilagodio jednom od najekstremnijih okruženja na Zemlji: na Arktik, kraljevstvo polarnih medvjeda i nepreglednog mora koje je većinu godine prekriveno debelim slojem leda i snijega. To je ujedno i područje visoke bioraznolikosti koje je svakodnevni izvor novih ekoloških priča. Glavni je protagonist naše priče polarni medvjed Nanook. Izlazi iz svoga skloništa, znatiželjno proučava svoju okolinu i čini prve korake po bijeloj ravnici dok kristali snježnih pahulja popuštaju pod njegovom težinom. Pred njim je dugo i zahtjevno putovanje, a njegova sudbina ovisi i o nama…
Dob: 5+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na slovenskom s titlovima na hrvatskom

LGL, "Nebo iznad nas", foto: pif.hr
LGL, “Nebo iznad nas”, foto: pif.hr

18.30 sati Paviljon Zrinjevac
PALAC SIM, PALAC TAM*
, Mali Teatar, Hrvatska
Tekst: Silvija Šesto
Režija: Davor Dokleja
Dramatizacija: Igor Baksa
Glazba i ritam: Nikola Švenda
Igra: Igor Baksa
O predstavi: Priča o vrckastim palcima jednog Darka ispričana je kroz još otkačeniju formu tjelesnog lutkarstva i tjelesnih perkusija. Predstavu nastalu prema tekstu ilustrirane pripovijetke Silvije Šesto Palac Sim Palac Tam glumac prenosi riječima i različitim drugim sredstvima pripovijedanja, od kojih dominira upotreba ritma kroz tehniku tjelesnih perkusija, tzv. body percussion. Priča je to o palcima dječaka Darka koji se kroz njegovo odrastanje često svađaju, čineći tako dječaka podijeljenog na dva pola. Cilj je ove predstave predstaviti djeci mogućnosti igre bez igračaka i bez ekrana. Mogućnosti koje pružaju osnovni alati za igru – ruke, noge, lice, tijelo, glas.
Trajanje: 35 min
Dob: 3+
Jezik izvođenja: na hrvatsko

20.00 sati Galerija Forum
Otvorenje izložbe: SKICA. PRIČA., Puppets Occupy Street Festival, Rumunjska

Nedjelja, 19. rujna

11.00 sati KIC
PSIĆ KOJI NIJE ZNAO LAJATI, Državno kazalište lutaka – Plovdiv, Bugarska
Izvedba po motivima bajke Giannija Rodarija.
Redatelj: Veselin Boydev
Scenografija: Christina Stoilova
Glazba: Ivan Garbachev
Igraju: Daniela Teneva, Dimiter Nikolov, Nataliya Vasileva, Rumen Karamanov
O predstavi: Priča o malome psu, napuštenom i ostavljenom u vreći. Sam je, u nepoznatom, i nema nikoga tko ga može naučiti lajati. Psića na putu čekaju brojni neočekivani susreti, neki zabavni, a neki opasni… No na kraju, psić zapjeva svoju pjesmu. Poput pravoga psa!
Dob: 5+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na bugarskom s titlovima na engleskom

16.00 sati KUC Travno, park
MOJA LUTKA, lutkarska radionica (za osobe treće životne dobi)

17.00 sati Paviljon Zrinjevac
PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka

18.00 sati ZPC
CAREVO NOVO RUHO, Kazalište lutaka Maribor, Slovenija i Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Hrvatska

Po motivima H. C. Andersena / Based on the story by H. C. Andersen
Redatelj: Zoran Petrovič
Autori likovnosti: Toni Soprano, Monika Pocrnjić
Dramaturg: Marek Turošík
Kostimografkinja i autorica video prikaza: Toni Soprano
Glazba: Josip Maršić
Oblikovanje svjetla: Toni Soprano, Andrej Firm
Igraju: Uroš Kaurin, Tilen Kožamelj k. g.
O predstavi: Djeca se igraju u staroj napuštenoj tvornici tekstila. Užad, tkanine, niti, svjetiljke i sjene postaju njihove igračke. Oni pričaju jedni drugima priče i zamišljaju svijet u kojem je tvornica ponovno otvorena, pa njihovi roditelji opet moraju ići raditi. Jedini način da se to dogodi u stvarnome svijetu jest nagovoriti cara da ponovno otvori tvornicu, ali možda postoji drugi način: obmana.
Autorska lutkarska predstava adaptacija je svjetski poznate priče Hansa Christiana Andersena. Ovo nije samo uzbudljiva predstava već i osnovno upoznavanje djece s temama koje definiraju suvremeni svijet: politikom, konzumerizmom, globalizacijom i bitkom za bolji život. Priča pokušava djecu zabaviti dok promišlja svijet u kojem odrastaju.
Dob: 6+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

LGM i GKL Rijeka, "Carevo novo ruho", foto: pif.hr
LGM i GKL Rijeka, “Carevo novo ruho”, foto: pif.hr

20.00 sati KIC
ONI KOJI DOLAZE: Predstave studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska
RAZBIJENO DJETINJSTVO*, Vanja Čiča i Lorenco Tolić
Autori i izvođači: Vanja Čiča, Lorenco Tolić, Andrija Krištof, Marijin Kuzmičić
Mentorice: izv. prof. artD. Maja Lučić, doc. art. Tamara Kučinović
O predstavi: “Razbijeno djetinjstvo” završni je ispit iz lutkarstva treće godine preddiplomskog studija Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Ova emotivna priča o ratu i strahotama koje on sa sobom nosi rađena je prema motivima knjige “I mi smo sudionici rata”, zbirke dječjih sastavaka, priča, pisama i želja nastalih tijekom rata u Slavonskom Brodu. U središtu su ove priče Karlo i Marija, brat i sestra, koji se nakon više od dvadeset godina, vraćaju u podrum obiteljske kuće gdje su proveli najteže dane ratnog razaranja svoga rodnog grada. U podrumu prepunom uspomena, zajedno se prisjećaju kako ružnih, tako i lijepih trenutaka koji su obilježili njihove mlade živote.
Dob: 12+
Trajanje: 65 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati ZKM, Polanec
KATOVI*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska

Lutke i scenografija: studentska grupa Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a / the student group of the Puppetry Studio at the ZeKaeM
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean
Snimanje glasa: Marija Farčić, Matija di Giorgio
Svjetlo: Milan Kovačević
Animacija Velike Lutke: Filip Siretz
Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio
Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima kratkih priča švicarskog pisca Petera Bichsela koje su mladi lutkari pokušali prevesti u medij lutke. Osebujni likovi Bichselovih priča potaknuli su polaznike na kreaciju svojih lutaka koje su smjestili u njihov omeđeni prostor pokušavajući osmisliti moguće odnose između njih. Dramaturška poveznica svih priča postala je Bichselova priča “Katovi” koja postavlja kuću/zgradu u funkciju subjekta radnje te time približava Bichselov način promatranja svijeta nama bliskom lutkarskom promišljanju, gdje objekt scenske radnje preuzima glavnu ulogu u priči/radnji.
Dob: za djecu i odrasle
Trajanje: 40 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Ponedjeljak, 20. rujna

11.00 sati KUC Travno
PALČICA, Gradsko kazalište lutaka Split, Hrvatska

Po motivima bajke Hans Christian Andersena
Redatelj i dramaturg: Branimir Rakić
Kreator lutaka i scenografije: Luka Duplančić
Skladatelj: Joško Koludrović
Tehnolog lutaka: Nenad Keč
Igraju: Andrea Majica, Ivan Medić, Milana Buzolić-Vučica
U predstavi sudjeluju i: Željana Cvitanović, Zdravko Radovniković
O predstavi: Lutkarskim uprizorenjem jedne od najpoznatijih bajki Hansa Christiana Andersena upoznat ćemo maleno biće po imenu Palčica koja bez obzira na svoju veličinu ipak čini velike stvari. Unatoč brojnim preprekama na svom putovanju, koje je metafora odrastanja, sićušna i krhka Palčica pokazuje iznimnu upornost, odlučnost i hrabrost ne štedeći se upravo u onom aspektu življenja koji nas sve poziva na empatično djelovanje – pomaganju drugima.
Dob: 3+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na hrvatskom

12.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

18.00 sati ZPC
BAJKA O IZGUBLJENOM VREMENU, Kazalište lutaka u Mostaru, Bosna i Hercegovina
Redateljica i autorica teksta: Tamara Kučinović
Dramaturški suradnik i asistent redateljice: Nikša Eldan
Kreatorica lutaka, scenografije: Alena Pavlović
Lutkarske tehnologije: Alena Pavlović, Luči Vidanović
Adaptacija teksta: Nedžad Maksumić
Skladatelj: Atilla Aksoj
Kostimografija: Nadina Hubana
Dizajnerica svjetla: Tamara Kučinović
Izrada scenografije i lutaka: Alena Pavlović, Luči Vidanović, Đenan Behmen
Majstor tona i svjetla: Amer Ćatić
Igraju: Sergio Radoš, Igor Vidačković, Fatima Kazazić, Nina Popović, Nermina Denjo
O predstavi: “Bajka o izgubljenom vremenu” jedna je od onih predstava koja progovara o svevremenskim temama poput one o traćenju vremena uzalud. Zanimljiva je to, duhovita i nadasve poetična predstava o dječaku Petji Mihajloviču Zubovu koji se zbog svoje drugačijosti, stidljivosti i sposobnosti da osjeća svijet i postojanje vremena koje mu je namijenjeno, pretvorio u starca. Taj nevjerojatan događaj zbio se jednoga proljetnog popodneva kada je njegovom vremenu koje posjeduje, kao što ga posjeduje svaki čovjek, dozlogrdilo čekati da Petja učini jedan tako jednostavan, a toliko priželjkivan korak, da jednog ne dlakavog leptira podari jednoj djevojčici Stasji koja voli čitati knjige, a zbog koje mu krv zuji u ušima, ježi mu se koža i srce mu stane na jednu milisekundu, te je pobjeglo iz njega glavom bez obzira.
Dob: 7+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na bošnjačkom i hrvatskom

KL Mostar, "Bajka o izgubljenom vremenu", foto: pif.hr
KL Mostar, “Bajka o izgubljenom vremenu”, foto: pif.hr

19.00 sati plato Mamutice
PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka

20.00 sati ZKM, Polanec
AKO ME NE BUDE, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska

Ispitna predstava Maje Lučić na 2. godini diplomskog studija Lutkarske režije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku
Po motivima istoimene priče Sergeja Grigorjeviča Kozlova
Autori teksta: Maja Lučić i ansambl / Maja Lučić and the ensemble
Režija i dramaturgija: Maja Lučić
Mentorstvo: doc. art. Tamara Kučinović
Vizualni identitet predstave: Maja Lučić
Izbor glazbe: Maja Lučić
Igraju: Toni Leaković, Andrija Krištof
O predstavi: Tamo negdje na kraju svijeta, a možda još i dalje, postoji jedna šuma. U toj su šumi dva prijatelja, medo i jež, svaku večer sjedili na ljuljačkama i promatrali nebo. Tako je bilo i te večeri. Izgledalo je kao da će njih dvojica opet zajedno promatrati zvijezde kako padaju i željeti želje. Ali… Jež je tu večer bio nekako neobično tih. Po tome se već dalo naslutiti da će baš ova večer biti drugačija. Da će baš tu večer jež postaviti pitanje koje će im zauvijek promijeniti život…
Dob: 12+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati KUC Travno
LUTKE NA VELIKOM PLATNU: ZDRAVO SVIMA*, projekcija lutkarskog filma, ADRA Hrvatska (za djecu i odrasle)

Utorak, 21. rujna

12.00 sati, ZKL
KRONOPATULJCI, Kazalište lutaka Bratislava, Slovačka
Pustolovna priča o putovanju ka Zubu vremena u obliku lutkarskog kina.
Predstava se temelji na knjizi Překlep a Škraloup koju su napisali Tomáš Končinský i Barbora Klárová
Adaptacija i režija: Jakub Maksymov
Scenografija, lutke i kostim: Olga Ziębińska
Glazba: Lazar Novkov
Autor stihova pjesme Chrono-numero: Petr Váša
Dramaturgija: Peter Galdík
Kamera: Jakub Ťapucha
Fotografije: Juraj Starovecký
Igraju: Michal Adam, Miriam Kalinková, Róbert Laurinec, Ľubomír Piktor
O predstavi: Rezultate njihova rada primjećujete svakodnevno, no do danas ih niste imali priliku vidjeti. Tko su oni? Kronopatuljci, sluge Zuba vremena. Oštećuju računala, izbjeljuju odjeću, brišu oznake s ceste. Ukratko, sve na ovome svijetu stari zbog njih. Kronopatuljke u školi uče da time izvršavaju svoje dužnosti prema čovječanstvu. Na školskome izletu u ljudski svijet jedan se kronopatuljak uzvere na haljinu jedne mlade dame kako bi je uprljao čokoladom. Kako ona reagira? Zaplače! Svijet ovoga patuljka u sekundi se mijenja iz temelja. Zub vremena ne postoji, a i ako postoji, treba ga uništiti! Pustolovna i filozofska priča o pobuni protiv autoriteta, uništenom prijateljstvu i velikom putovanju ka većoj mudrosti ispričana kroz lutkarsko kino.
Dob: 7+
Trajanje: 60 minuta
Jezik izvođenja: na slovačkom

KL Bratislava, "Kronopatuljci", foto: pif.hr
KL Bratislava, “Kronopatuljci”, foto: pif.hr

17.00 sati plato Mamutice
PALAC SIM, PALAC TAM*, Mali Teatar, Hrvatska

18.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

20.00 sati ZPC
JUNACI PAVLOVE ULICE, Lutkarsko kazalište Mostar, Bosna i Hercegovina
Redateljica: Tamara Kučinović
Dramaturška suradnica i asistentica redateljice: Matea Bublić
Scenografkinje i dizajnerice lutaka: Ivana Živković, Sheron Pimpi – Steiner
Skladatelj: Petar Eldan
Oblikovateljica svjetla: Tamara Kučinović
Majstor svjetla: Arijan Knezović
Ton majstor: Dario Šunjić
Igraju: Jelena Kordić Kuret, Jadranka Popović Miljko, Marta Haubrich, Ružica Bošković, Anela Planinić, Ivan Nevjestić, Tibor Oreč
O predstavi: “Junaci Pavlove ulice” jedna je od onih knjiga koju se ne zaboravlja, koja dira, pogađa ravno u srž ljudskog života i veliča širinu međuljudskih odnosa. Taj dječji roman koji govori o srčanoj borbi običnih dječaka obične Pavlove ulice za obično igralište koje je njima znači beskonačnost i slobodu, protiv velikih momaka u crvenim košuljama, ticao nas se onda kada je napisan, davne 1906., rukom Ferenca Molnara, i danas, 113 godina kasnije. Njegovi likovi su živi, puni, dostojni detaljnih opisa i unutarnjeg života. Odabirom ovog materijala kao polazišne točke jedne kazališne predstave osjeća se stanovita odgovornost u želji da se ne propusti niti jedan detalj ove priče o odrastanju, prijateljstvu i zajedništvu. Svaka smrt donosi prebrzo odrastanje, a ona najbližih prijatelja, koji su život izgubili boreći se za komadić dječjeg igrališta, ona donosi želju da postanemo ljudima. U svoj svojoj punini. Stoga se ovom predstavom progovara o važnosti svakog čovjeka, svakog života i svakog i najmanjeg bića koje može nositi promjenu.
Dob: 9+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati KUC Travno
LUTKE NA VELIKOM PLATNU:
MALA SIRENA I DJEČAK ROKO
*, projekcija lutkarskog filma, UO Noć hrvatskog filma i novih medija, Hrvatska (za djecu i odrasle)
OČUVANJE*, projekcija lutkarskog filma, Aurora Adams, Velika Britanija (10+)

20.30 sati ZKM, Polanec
TAJNA JE VRIJEME*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska

Lutke i scenografija: polaznici grupe P5 Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a, uzrast 7. i 8. razred
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean
Svjetlo: Saša Bogojević
Ton: Miroslav Piškulić
Igraju: Jakov Bandić, Greta Ciglenečki, Vilim Cvitanović, Eli Eterović, Mihaela Jakubec, Maša Krapljanov, Livia Mirković, Mihael Palatinuš, Anja Pavić, Lara Škaler
Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio
Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima dječjeg romana Momo njemačkog pisca Michaela Endea gdje se na zanimljiv način tematizira vrijeme. Skupina je pokušala osmisliti kako ovaj opsežan dječji roman prevesti u medij lutke te smo se u tom istraživanju kretali u različitim smjerovima: od dramskih improvizacija na temu vremena do osmišljavanja različitih lutkarskih formi kojima bismo naglasili bitno iz samog romana. U tom procesu ističe se teatar predmeta kojim se  dočarava poseban odnos ljudi i stvari/predmeta kroz pojam vremena – starenja, zastarjevanja, prerastanja…
Dob: za djecu i odrasle
Trajanje: 25 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Srijeda, 22. rujna

11.00 sati KUC Travno
PALKO, Kazalište lutaka Białystok, Poljska

Autorica: Katylin Szegedi
Režija: Kata Csato
Scenografija: Matravolgyi Akos
Glazba: Krzysztof Dzierma
Igraju: Grazyna Kozlowska, Agnieszka Sobolewska, Iwona Szczgsna, Jacek Doilidko
O predstavi: Palko je vrlo znatiželjan dječak koji voli istraživati svijet vozeći se na svome omiljenom romobilu. Svoju bogatu maštu razvija čitajući mnogo knjiga. Vrlo je sličan svojim vršnjacima, veseo je, spreman pomoći i druželjubiv. Od njih se razlikuje samo po jednome, malo je nespretan… Hoće li pronaći stvarnoga prijatelja? Pogledajte predstavu Palko da biste doznali.
Dob: 2+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na poljskom

KL Białystok, "Palko", foto: pif.hr
KL Białystok, “Palko”, foto: pif.hr

12.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

18.00 sati KUC Travno
TRNORUŽICA, Kazalište DRAK i Međunarodni institut figurativnog kazališta, Češka
Lutkarski slapstick po otivima klasične bajke.
Scenarij: Tomáš Jarkovský, Jakub Vašíček
Režija: Jakub Vašíček
Scenografija: Kamil Bělohlávek
Kostimi: Tereza Vašíčková
Lutke: Tereza Vašíčková
Glazba: Daniel Čámský
Dramaturgija: Tomáš Jarkovský
Igraju: Pavla Lustyková, Jan Popela, Milan Žďárský, Jan Čipčala, Petr Seiner, Pavel Černík
O predstavi: Zlu vilu nitko nije tražio da bude kuma novorođenoj princezi. Ipak, to je nije omelo i zla će vila pokušati sudjelovati na kršenju pod svaku cijenu. Hoće li uspjeti? Čitatelji upoznati s ovom pričom znaju da hoće. U našoj predstavi priču pričamo u obliku lutkarske slapstick komedije o neizbježnosti vjere. Kad joj pokažete vrata, vrati se kroz prozor. No osim zlih vila, postoje i one dobre. Svijet je pun prinčeva u potrazi za bogatstvom spremnih osloboditi začarane princeze.
Dob: 6+
Trajanje: 50 minuta
Jezik: na češkom s titlovima na engleskom

19.00 sati KUC Travno
Promocija knjige: LABORATORIJ LUTKARSTVA, Vahid Duraković, Bosna i Hercegovina (za odrasle)

Četvrtak, 23. rujna

9.30 sati DV Potočnica
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica (za djecu DV Potočnica)

11.00 sati ZKL
ZUNA, Kazalište Continuo, Češka
Tekst i režija: Natália Vaňová
Lutke i scenografija: Filip Bednár
Dramaturgija i scenska suradnja: Kateřina Šobáňová
Likovno oblikovanje i kostimi: Helena Štouračová
Glazba: Filip Bednár
Oblikovanje svjetla: Jiří Šmirk
Igraju: Natália Vaňová, Filip Bednár
O predstavi: Nadahnuta čarobnim pričama s različitih strana svijeta, izvorna lutkarska bajka Zuna protkana je temama odgovornosti, prevladavanja straha i moći naših djela. To je priča o djevojčici s izvanrednim darom za čaroliju koja se našla u ljudskome svijetu. Uskoro će doznati što ljutnja, pohlepa i neprijateljstvo čine ljubavi i našim najvećim snovima. Na svojemu putovanju ovim nepoznatim svijetom otkriva moć prijateljstva i pronalazi dobrotu tamo gdje nitko nije ni pomislio tražiti… Ili ste i vi čuli što govore gliste?
Dob: 4+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na češkom s engleskim titlovima

20.00 sati KUC Travno DODJELA NAGRADA I ZATVARANJE 54. PIF-a
Projekcija stop-motion filma RON, VITEZ OD JUTARNJEG DRVETA*, Jakov Gavran (za odrasle)

Categories
Vesti

Odabrane predstave za nešto drukčiji Naj, naj, naj festival

Dvije su posebnosti ovogodišnjeg Naj, naj, naj festivala. Prva je da će biti posvećen 40. obljetnici svog organizatora GK Žar ptica, a druga da će se u konkurenciji naći samo domaća kazališta. Razlog je „zatvaranja“ festivala unutar granica, jasno, pandemijsko nevrijeme koje koči kazališta i festivale da normalno prodišu.

Selektorica Ana Prolić nije imala lagan posao. Na festival se prijavilo 27 predstava, a u Zagrebu ćemo od 26.11. do 30.11. 2021. moći pogledati sljedeće predstave:

  1. VRUM – Patka, Smrt i Tulipan
  2. Gradsko kazalište lutaka Split – Miš u toću
  3. Kazališna družina Pinklec – Plavo Sunce na žutom nebu
  4. Kazalište Trešnja – Najljepši posao na svijetu
  5. RadioTeatar Bajsić i prijatelji – Ratovi svjetova
  6. Kazalište lutaka Zadar – Caffe kraljevstvo
  7. Gradsko kazalište Žar ptica – Mama, ja sam pozelenio!
Categories
Intervjui

SANJA VIDAN: „Lutka je moj produžetak“

Draga gospođo Vidan, u najavi sam namjerno rekao „upoznajući“ jer, iako ih viđamo na sceni, lutkari su vrlo rijetko u medijima, stručnim ili nestručnim. Vi osobno osvojili ste sve što se može osvojiti, od gledatelja do nagrada, a na internetu nisam pronašao niti jedan intervju s vama, što je doista tužno, barem iz kuta nas ljubitelja lutkarstva. Zato krenimo od početka… je li lutkarstvo bilo vaš izbor ili splet slučajeva?  

Moram priznati da moje bavljenje lutkarstvom nije bio izbor nego slučajnost. Kao mlada djevojka imala sam priliku gledati Marinkove pupumanije tadašnjeg Kazališta lutaka Pionir, sadašnjeg Gradskog kazališta lutaka Split, i bila sam oduševljena. Dugo nisam razmišljala o lutkama dok nisu objavili natječaj i ja sam se, naravno, javila. To mi je bila jedna od boljih  odluka u životu. Smatram da nisam radila posao nego se dobro zabavljala. Jednom mi je prijateljica rekla, koja je tada radila jednu mračnu dramu, “Blago ti se. Tebi je uvijek veselo i tvoje predstave sretno završe”. Istina je. Blago mi se.

Tko vas je dočekao u Pioniru?

Kad sam došla u kazalište, a to je bilo 1983 god., bilo je poprilično starijih kolega. Najviše sam naučila od Ivice Tolića, Dragice Saratlije, Mirka Čovića, Davora Vesanovića, Dunje Adam i Zoje Mihelac. Mnogi od njih su nažalost umrli, ali ih se uvijek rado sjetim. Jako puno sam od njih svih naučila pa i to koliko je lijepo raditi lutkarstvo. Bili su zaljubljenici u lutke i majstori zanata.

Kako je bilo raditi s Ivicom Tolićem, jednom od najvažnijih osoba splitskog i hrvatskog lutkarstva?

Ivica Tolić je bio perfekcionist. Šta je dotaknuo, oživilo je i nije pristajao na jednostavna rješenja. Nemali broj noći je proveo u radu da bi predstava mogla izaći i uvijek kad bi došli ujutro, svi bi uzdahnuli vidjevši scenu.

Na vašim počecima nije bilo formalnih mjesta za učenje o lutkarstvu. Što je u vašem slučaju odigralo ulogu „školovanja“? Rad na predstavama ili?

Istina, tada nije bilo akademije za lutkarstvo u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ja sam prije lutaka bila u Glumačkom studiju Marina Carića pri splitskom HNK i tamo dvije godine radila s glumcima i režiserima. Kad sam došla u lutke, učila sam od starijih. Za početak smo mi mladi dobivali jednostavne lutke kao što su ptičice dok ne bi dokazali da smo zaslužili veliku ulogu i svi smo se još više trudili. Moje školovanje bio je rad na predstavama pomno gledanje što stariji glumci rade.

U svom radnom i umjetničkom vijeku prošli ste kroz brojne faze u splitskom kazalištu. Kad ste se osjećali najugodnije?

Pa najugodnije mi je bilo u mojim tridesetim godinama kad sam bila u naponu snage a opet s nekim znanjem. Još uvijek smo imali dosta lutkarskih predstava u kojima se najviše nalazim.

Sanja Vidan, foto: Privatni album
Sanja Vidan, foto: Privatni album

S kojim redateljima vam je bilo najizazovnije i(li) najljepše raditi?

Radila sam s bezbroj redatelja i svaki je imao svoje kvalitete i mane. Trajalo bi previše da svih nabrajam ali spomenuti ću samo prof. Juvančića koji nas je nedavno napustio. Impresioniralo me kako je taj čovjek u kratko vrijeme naučio puno o lutki i koliku je želju za učenjem imao i u poznim godinama.

Splitsko kazalište je najdulje u svom repertoaru zadržalo kraljicu lutaka, danas tako rijetku gošću lutkarskih scena – marionetu. Kako je bilo družiti se s njom?

Tako je. Splitsko kazalište je najduže zadržalo marionetu, no, nažalost nisam radila s marionetom na duge konce, ali jesam s kratkim koncima. Kažu da je marioneta kraljica i da može neke pokrete koje druge lutke ne mogu. Tajna je u dodavanju konaca na neka mjesta koja glumac želi istaknuti. Kod nje mi ne nedostaje bol u leđima. Naime prije su glumci lutkari imali beneficirani radni staž zbog uvjeta.

Kad smo kod pokreta koje drugi ne mogu, kolege o vama pričaju, kao što sam napisao u uvodu, da sve što primite u ruke oživi. Je li to neki spontan odnos koji je nastao „tek tako“ ili iza tog oživljavanja stoji veliki i kontinuirani rad?

Naravno da stoji rad, ali mislim da smo prije svega lutka i ja dobri prijatelji i volimo se.

Kako vi gledate na tu svoju prijateljicu u vašoj ruci ili na njoj? Kao sastavni dio sebe, vaš produžetak, partnericu…? 

Lutka je sigurno ja ili moj produžetak i kroz nju uvijek igram, a nikako nije rekvizit. Ona je u tom trenutku glumac.

Možete li istaknuti nekoliko predstava u kojima ste po vlastitom mišljenju dotakli osobne vrhunce? Likove s kojima ste se posebno spojili i koji su postali dio vas?

Pa, evo, spomenuti ću Pipa kojeg svi uvijek spominju. Mislim da je on na neki način ja. Infantilan, prkosan i naivan.

Pipo i Pipa, Foto: GKL Split
Pipo i Pipa, Foto: GKL Split

Da dobijete priliku za slavljeničku predstavu, tko bi bio vaš tim iz snova i što biste voljeli postaviti na scenu?

Naravno da bi to bili moje drage kolege iz splitskih lutaka – najbolji lutkari na svitu. Velika želja mi je Djevojčica sa šibicama, mada je neizrecivo tužna.

U svojoj velikoj karijeri niste bili samo glumica-animatorica, već ste povremeno i režirali, sudjelovali ste u žiriranju dramskih tekstova za djecu i mlade… koliko može pojedinac napraviti u razvoju jedne umjetnosti? Ima li ikakvu moć ili je tu stvar nekih općih smjernica protiv kojih se ne može puno?

Mislim da pojedinac ne može puno. Potrebno je puno više duša. Kad je nešto „moda“ onda je na svim poljima isto.

Vaša kći polako završava studij glume i lutkarstva u Osijeku. Što ostavlja vaša generacija toj novoj generaciji? Mislite li da će lutkarstvo ići dalje prema totalnom izrazu ili će se vratiti lutki?

Mislim da smo im do sada dosta ostavili, a njihovo je hoće li nastaviti.

Kako vam se čini stanje u splitskom i hrvatskom lutkarstvu danas?

Moram priznati da sam nezadovoljna i nesretna jer sve manje njegujemo lutkarstvo. Nemam ništa protiv glumačkih predstava, ali bi ih trebalo biti manje, odnosno onoliko koliko sad ima lutkarskih predstava. Na koncu lutkarske su predstave uglavnom igrokazi, bajke, basne. Zašto je to važno? Zato jer svi znamo da lutke ne trpe previše priče i najbolje su kad izvode radnju, a rečenice trebaju biti kratke. Dakle, suprotno od drame.

Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo
Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo

Koliko je važno vratiti lutkarstvo djeci i djecu lutkarstvu?

Mislim da lutkarstvo moramo nastaviti njegovati jer je važno za razvoj djece, jer djeca puno bolje reagiraju na lutke nego na žive glumce, što je pokazala psihologija. Nemam ništa protiv lutkarskih predstava za odrasle i mlade, voljela bih da ih ima i više, ali te predstave treba izvoditi odraslima i mladima. Često se takve predstave izvode za djecu manjeg uzrasta jer ih treba prodati.

Možete li povući paralelu između hrvatskog i inozemnog lutkarstva danas?

U ovom trenutku mislim da je bolje stanje s lutkarstvom u inozemstvu, mada po mom skromnom sudu mislim da lutkarstvo nije više na razini. Kad spominjemo svijet, uočljiv je trud za izmišljanjem nečeg novog (u smislu lutaka, tehnologije). Kod nas toga ima premalo ili nikako. Često se žalimo kako nema dovoljno lutkarskih redatelja. Nikada ih nije bilo. Uvijek je bilo redatelja koji su htjeli naučiti nešto više i uhvatiti se ukoštac s lutkama jer im je to bio izazov. Na koncu dovodili smo redatelje iz susjednih zemalja i bili puno češće na lutkarskim festivalima, te na njima sklapali nova poznanstva i poslove. I kad sad razmišljam o pitanju koje je bilo najplodnije vrijeme za lutkarstvo moram reći – ono prije 35 godina. Možda je bilo zastarjelo, ali ga je bilo u  ogromnim količinama.

Categories
Vesti

Prihaja 13. Bobri

Program 13. festivala Bobri je tu. Ponuja pester nabor kakovostnih prireditev za otroke in mlade, ki se bodo odvijale po različnih prizoriščih po Ljubljani. Za gledališke, plesne, glasbene, filmske in literarne prireditve so potrebne brezplačne vstopnice. Na delavnice in vodstva pa se je potrebno predhodno prijaviti. Podatki za prijavo so navedeni pri vsaki ustanovi, ki jih pripravlja.

Več o festivalu izveste v katalogu.

URNIK

10.00–12.00, delavnica
34. grafični bienale Ljubljana: Iskra Delta, termin po dogovoru, od torka do petka, za vrtce in šole 6 + | 60′

TOREK, 14. SEPTEMBER

17.00, Knjiga
Čudežna klop – tukaj poslušamo literaturo (odprtje instalacije), za izven 5 + | 120′

PETEK, 17. SEPTEMBER

17.00, Razstava
Identiteta (odprtje razstave), za izven 7 + | 60′

SOBOTA, 18. SEPTEMBER

11.00, Delavnica
Osebna izkaZINca, za izven 6 + | 120′

11.30, Delavnica
Po poteh medvrstne komunikacije, za izven 9 + | 60′

13.15, Film
Rocca spreminja svet, za izven 8 + | 101′

16.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za izven 4 + | 34′

16.00, Glasba
Dobr-bobr Katalena (odprtje festivala), za izven 5 + | 40′

16.00, Delavnica
Skrivnosti Plečnikovega vrta, za izven 5 + | 90′

NEDELJA, 19. SEPTEMBER

11.00, Gledališče
Oh la la (v slovenščini), za izven 4 + | 35′

11.00, Delavnica
Kiosk lepih želja, za izven 5 + | 120′

13.30, Film
Salon pri Romy, za izven 9 + | 92′

PONEDELJEK, 20. SEPTEMBER

9.00, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za vrtce in šole 4 + | 75′

9.00, Delavnica
Po sledeh rimske Emone, za šole 9 + | 90′

10.00, Gledališče
Moj dedek je bil češnjevo drevo, za vrtce in šole 5 + | 40′

10.00, Ples
Oho, za vrtce in šole 5 + | 30′

10.00, Delavnica
Igrajmo karte Neustrašne ženske, za šole 9 + | 45′

11.30, Film
Salon pri Romy, za šole 9 + | 92′

17.00, Gledališče
Moj dedek je bil češnjevo drevo, za izven 5 + | 40′

17.00, Ples
Oho, za izven 5 + | 30′

TOREK, 21. SEPTEMBER

9.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za vrtce in šole 4 + | 34′

9.00, Delavnica
Od kolišča do mestnega središča, za vrtce in šole 5 + | 90′

10.00, Gledališče
Kako je gospod Feliks tekmoval s kolesom, za vrtce in šole 3 + | 40′

10.00, Glasba
Bajkomat, za šole 11 + | 45′

10.00, Delavnica
PreOBRAZbe, za vrtce in šole 4 + | 90′

11.30, Film
Prinčevo potovanje, za šole 9 + | 76′

17.00, Gledališče
Kako je gospod Feliks tekmoval s kolesom, za izven 3 + | 40′

17.00, Glasba
Bajkomat, za izven 5 + | 45′

SREDA, 22. SEPTEMBER

9.00, Film
Najboljši Sune, za šole 8 + | 88′

9.00, Delavnica
Od kolišča do mestnega središča, za vrtce in šole 5 + | 90′

9.30–11.30, Gledališče
Pokukaj, za šole 6 + | 30′

10.00, Knjiga
Neustrašne, za šole 9 + | 40′

10.00, Delavnica
Po poteh medvrstne komunikacije, za šole 9 + | 60′

17.00–19.00, Gledališče
Pokukaj, za izven 6 + | 30′

ČETRTEK, 23. SEPTEMBER

9.00, Gledališče
Obisk za medveda, za vrtce in šole 3 + | 45′

9.30–11.30, Gledališče
Pokukaj!, za šole 6 + | 30′

10.00, Glasba
Backi iz klavirja, za vrtce in šole 5 + | 40′

10.00, Delavnica
Jaz – ti – mi, za vrtce in šole 5 + | 90′

11.00, Gledališče
Obisk za medveda, za vrtce in šole 3 + | 45’|str. 23

11.00, Delavnica
Pobegli vitez, za vrtce in šole 6 + | 60′

17.00, Gledališče
Obisk za medveda, za izven 3 + | 45′

17.00–19.00, Gledališče
Pokukaj!, za izven 6 + | 30′

17.00, Delavnica
Pobegli vitez, za izven 5 + | 60′

PETEK, 24. SEPTEMBER

9.00, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za vrtce in šole 4 + | 75′

10.00, Film
400 udarcev, za šole 12 + | 99′

10.00, Delavnica
ParkŽur, za šole 8 + | 60′

10.00, Delavnica
Kiosk lepih želja, za vrtce šole 5 + | 120′

11.30, Film
Greta, za šole 13 + | 98′

17.00, Delavnica
Idealno mesto, za izven 6 + | 100′

17.00, Delavnica
Vodstvo po Vodnikovi Ljubljani, za izven 10 + | 120′

SOBOTA, 25. SEPTEMBER

10.00, Delavnica
PreOBRAZbe, za izven 4 + | 90′

10.00, Delavnica
Kaj mi pove moj DNK?, za izven 8 + | 180′

11.00 , Delavnica
Telesa, takšna in drugačna, za izven 9 + | 90′

11.30, Delavnica
ParkŽur, za izven 8 + | 60′

13.45, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za izven 4 + | 75′

16.00, Film
Moj brat lovi dinozavre, premiera – za izven 12 + | 101′

16.00, Delavnica
Brez meja, za izven 5 + | 90 ‘

17.00, Glasba
Backi iz klavirja, za izven 5 + | 40′

17.00, Delavnica
S pravljico okrog sveta: Elmer, za izven 3 + | 60′

NEDELJA, 26. SEPTEMBER

10.00, Delavnica
Brez meja, za izven 5 + | 90′

11.00, Knjiga
Tristo bratov zmerjavcev, za izven 4 + | 35′

13.45, Film
Prinčevo potovanje, za izven 9 + | 76′

17.00, Film
Ne joči, Peter, za izven 6 + | 92′

17.00, Ples
Povodni mož Ambrož, premiera 2 – za izven 4 + | 45′

PONEDELJEK, 27. SEPTEMBER

9.00, Film
Gumbi na potepu, za vrtce in šole 3 + | 32′

9.30, Delavnica
Spomenik enakosti, za šole 9 + | 90′

10.00, Gledališče
Zavrti tigra!, za šole 6 + | 7′

10.00, Ples
Povodni mož Ambrož, za vrtce in šole 4 + | 45′

10.00, Knjiga
Tristo bratov zmerjavcev, za vrtce in šole 4 + | 35′

10.00, Delavnica
Vodstvo po Vodnikovi Ljubljani, za šole 10 + | 75′

11.30 , Film
Moj brat lovi dinozavre, za šole 12 + | 101′

16.00–18.00, Gledališče
Zavrti tigra!, za izven 6 + | 7′

TOREK, 28. SEPTEMBER

9.30, Gledališče
Oh la la (v slovenščini), za vrtce in šole 4 + | 35′

10.00, Ples
Poveljnik Groove, za šole 10 + | 45′

11.30, Film
Prinčevo potovanje, za šole 9 + | 76′

17.00, Ples
Poveljnik Groove, za izven 10 + | 45′

17.00, Knjiga
Iz nekoč v danes, za izven 7 + | 60′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

SREDA, 29. SEPTEMBER

10.00, Knjiga
Vampirček gre v šolo, za vrtce in šole 5 + | 45′

11.00, Film
Ne joči, Peter, za šole 6 + | 92′

10.00, Gledališče
Oh la la (v francoščini), za vrtce in šole 4 + | 35′

17.00, Ples
Dežela sanj, za izven 6 + | 35′

17.00, Knjiga
Vampirček gre v šolo, za izven 5 + | 45′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

ČETRTEK, 30. SEPTEMBER

9.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za vrtce in šole 4 + | 34′

10.00, Ples
Dežela sanj, za šole 6 + | 35′

11.00, Film
Ne joči, Peter, za šole 6 + | 92′

11.00, Ples
CTRL.SHIFT.ESC, za šole 9 + | 45′

11.30, Film
Volkovi, za šole 9 + | 95′

17.00, Ples
CTRL.SHIFT.ESC, za izven 9 + | 45′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

18.00, Glasba
Koala Voice, za izven 12 + | 45′

PETEK, 1. OKTOBER

9.00, Film
Gumbi na potepu, za vrtce in šole 3 + | 32′

10.00, Film
400 udarcev, za šole 12 + | 99′

10.00, Gledališče
Alica, potovanje v sanje, za šole 9 + | 55′

10.00, Ples
Spominčica, za vrtce 1,5 + | 30′

11.30, Film
Rocca spreminja svet, za šole 8 + | 101′

17.00, Gledališče
Alica, potovanje v sanje, za izven 9 + | 55′

17.00, Ples
Spominčica, za izven 1,5 + | 30′

SOBOTA, 2. OKTOBER

10.00, Delavnica
Starogram in kemogram, za izven 7 + | 120′

13.00, Film
Najboljši Sune, za izven 8 + | 88′

15.30, Film
Volkovi, za izven 9 + | 95′

16.00, Ples
Učenec plesnega modreca (sklepna prireditev), za izven 6 + | 45′