Categories
Izdvojeno Vesti

Mali-veliki kazališni div iz Bijeničke

Prije punih 40 godina, u studenom 1981. godine registrirano je novo zagrebačko dječje kazalište Teatar Žar ptica, sa sjedištem u staroj Vlaškoj. Osnivači kazališta – Tomica Milanovski, Vojmil Rabadan, Vid Fijan, Irena Kolesar, Slavica Fila i Olga Pivac – na čijem je logu pisalo kratko TŽP, znali su da će svoje predstave izvoditi u zagrebačkim osnovnim školama i vrtićima i putovati djeci diljem tadašnje države, ali vjerujem da tada nisu ni slutili da su pritom udarili temelje poznatog gradskog kazališta, koje će samo 16 godina poslije dobiti svoj novi dom u Bijeničkoj.

Tomica Milanovski bio je jedan od osnivača i prvi ravnatelj Teatra Žar ptica, čovjek koji je čudesnom ljubavlju i entuzijazmom osnovao i vodio novootvoreno dječje kazalište sve do 2000. godine, kad nam ga je ostavio u naslijeđe. U tom periodu Žar ptica je od A(damovca) do Ž(upanje) odigrala više od 3800 predstava, a razveselili su pritom više od 800000 djece u svakom pa i najmanjem mjestu u Hrvatskoj i šire.

Po mnogima najuspješnije naše predstave tog doba Dekameron, Matjaž Grabancijaš Dijak, Šumar ima šumu na dlanu – režirao je Ladislav Vindakijević. Uz njega su redateljsko dramaturšku okosnicu repertoara držali Vojmil Rabadan, Vid Fijan, Đurđa Dević, Joško Juvančić Jupa, Vladimir Gerić i dr.

U počecima, kao i danas, Žar ptica je na sceni imala i ima glumačke veličine kao što su: Irena Kolesar, Slavica Fila, Žarko Savić, Đuka Rogina, Gordan Pičuljan, Mia Oremović, Olga Pivac, Dragan Milivojević, Marija Kohn, Marija Sekelez, Pero Juričić, Ljubica Jović, Mirela Brekalo, Suzana Nikolić, Vlasta Knezović, Višnja Babić, Duško Valentić, Vlado Kovačić, Željko Mavrović, Sanja Marin, Džimi Jurčec, Žarko Potočnjak, Vinko Kraljević, Nataša Maričić, Branka Cvitković, Etta Bortolazzi, Ana Karić, Špiro Guberina, Pero Kvrgić, Ana Kvrgić, Nina Erak, Lucija Šerbedžija, Jasna Palić, Željko Šestić, Ivana Boban, Vesna Tominac, Filip Juričić, Filip Križan, Robert Bošković, Igor Mešin, Perica Martinović…

Osnivači kazališta Slavica Fila, Irena Kolesar, Olga Pivac, Tomica Milanovski i Vojmil Rabadan, na slici s Petrom Večekom, foto: Žar ptica
Osnivači kazališta Slavica Fila, Irena Kolesar, Olga Pivac, Tomica Milanovski i Vojmil Rabadan, na slici s Petrom Večekom, foto: Žar ptica

Putovanja

Jasna Palić, koja je još kao djevojčica igrala u Žar ptici, sjeća se da su se prešle stotine kilometara do škole kako bi u jednom razredu za cijelu generaciju odigrali predstavu za samo sedam učenika. Žarko Savić, pak, prve predstave s kojima se putovalo kamionom i igralo na kamionu kao sceni, usred zime, pamti po crvenim dječjim nosićima, ali i užarenim dlanovima od aplauza, te glumcima koji su redovno ostajali bez glasa nakon nekoliko predstava od hladnoće.

Dnevno se na predstave putovalo između 20 i 200 km. Turneje po Istri, Dalmaciji, Slavoniji… potrajale bi četiri do pet dana. Prvo putovanje Teatra Žar ptica našim povijesnim busom bila je Švedska 1982. prijeđenih kilometara s predstavom Crvene cipelice. Najveći problem nije bio koliko predstava odigrati – uglavnom od tri do pet dnevno – već kako dobiti slobodne termine glumaca na tako dug period.

Prvo pitanje direktora Milanovskog poslije svakog putovanja bilo je: “Jesu li djeca bila sretna?” Bili su, itekako, i dugo su pamtili te susrete s glumcima iz Zagreba. Mnogima je to bio i prvi susret s kazalištem.

Ratnih 90-ih putovalo se djeci naših izbjeglica u kampove u Italiji i Mađarskoj.  A onda smo 1994. s predstavom za odrasle Paola i lavovi stigli i u daleku Australiju, na nezaboravnoj turneji po Sidneyu, Melbourneu, Canberri i Perthu, te Novom Zelandu.

Tomica Milanovski ispraća ekipu "Paole i Lavova" u Autraliju, foto: Žar ptica
Tomica Milanovski ispraća ekipu “Paole i Lavova” u Autraliju, foto: Žar ptica

Gradsko kazalište

Teatar Žar ptica 1997. godine postaje GK Žar ptica. Prvu premijeru Kad se vrazi žene, kojom je otvorena nova dvorana, režirao je češki redatelj Jarmil Chabina, a novu zgradu svečano je otvorila tadašnja gradonačelnica Marina Dropulić.

S Tomicom Milanovskim na otvorenju kao i u nekoliko predstava u staroj Vlaškoj bila je Marija Sekelez, koja će Žar pticu voditi od 2000. postavši njena druga ravnateljica.

Marija Sekelez nastavlja graditi Žar pticu s “novim” početkom – ovaj put kao novootvoreno Gradsko kazalište. Ne samo da su djeca ubrzo shvatila da se najljepše dječje predstave prikazuju u Bijeničkoj 97, već je  uslijedila organizacija, do danas jedinog kazališnog dječjeg festivala u Zagrebu, nazvanog Naj, naj, naj festival.

Marija Sekelez, dugogodišnja ravnateljica Žar ptice i pokretačica Naj, naj, naj festivala, foto: Žar ptica
Marija Sekelez, dugogodišnja ravnateljica Žar ptice i pokretačica Naj, naj, naj festivala, foto: Žar ptica

U početku je Festival bio zamišljen kao smotra najboljih predstava za djecu iz cijele Hrvatske, koje se djeci Zagreba besplatno prikazuju za vrijeme proljetnih školskih praznika. 2007. godine Naj, naj, naj festival postaje međunarodni. Interes djece i roditelja iz godine u godinu raste – Naj, naj, naj predstave gleda više od 5000 mališana, a igraju se u svim gradskim dvoranama. Marija Sekelez pokrenula je i druge besplatne akcije, želeći kazalište otvoriti što većem broju djece. Među njima su Nema zime u Žar ptici, Dobrodošli dragi prvoškolci i Osmijehom do zdravlja.

Uslijedila su i brojna međunarodna gostovanja od Venezuele, New Yorka, Francuske, Egipta, Velike Britanije, Poljske, Rumunjske, Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Mongolije…

Svake godine Žar ptica djeci prikazuje oko 300 predstava koje pogleda oko 60000 malih gledatelja. Za njih ih nesebično svako jutro i 10 i 11.30 igra naš ansambl u kojem su: Gorana Marin, Ana Marija Vrdoljak, Vesna Ravenšćak, Amanda Prenkaj, Dunja Fajdić, Berislav Tomičić, Ante Krstulović, Petar Atanasoski, Marko Hergešić i Bogdan Ilić uz brojne vanjske suradnike, glumce i redatelje kao što su: Ivica Boban, Snježana Banović, Slađana Kilibarda, Anica Tomić, Krešimir Dolenčić, Dora Ruždjak, Oliver Frljić, Zlatko Sviben, Saša Broz, Saša Božić i Ksenija Zec, Želimir Mesarić, Mario Kovač, Renata Carola Gatica…

Sudjelujući na brojnim domaćim i stranim festivalima, Žar ptica je osvojila preko 80 nagrada – od kojih i sedam Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju dječju predstavu.

Žar ptica danas

Žar pticu od početaka do danas, kad je unatoč svim pandemijskim problemima s istim žarom i novim projektima od 2016. godine vodi Drago Utješanović, krase impresivne brojke od preko 8000 izvedenih predstava 1 600 000 gledatelja.

Na međunarodnom planu pokrenuli smo novu neformalnu inicijativu Dječji teatar bez granica, zamišljenu kao razmjenu gostovanja prijateljskih kazališta, s ciljem poticanja na upoznavanje različitih kultura, toleranciju i prihvaćanje različitosti. U projekt su se uključila kazališta iz Sankt Peterburga, Antalije, Beograda i Skopja, a na čekanju je gostovanje u Gruziju.

GK Žar ptica repertoarno se okreće društveno angažiranim predstava kojim se u sklopu šireg pratećeg projekta želi što više utjecati na senzibiliziranje društvene zajednice na sveprisutne probleme u odrastanju suvremene djece. Najuspješniji od njih su: #naNAJjače protiv vršnjačkog nasilja; Srce koje spaja; Durica – iz stripa, preko scene do tvoga smartphona; Nije sam onaj tko ima prijatelja; Živjeti zdravo s HZJZ

Uspjeh Žar ptice je u predanom radu svakog njenog zaposlenika i u  našoj publici. Hvala za ljubav i vjernost u proteklih 40, što nas obvezuje i motivira.

Categories
Izdvojeno Vesti

Važan prvi korak u približavanju akademija i kazališta za djecu i mlade

U ponedjeljak 29.11. održana je online konferencija „Uloga dramskih akademija u razvoju kazališta za djecu i mlade“ u organizaciji regionalne platforme OD MALIH NOG(U). Na konferenciji su sudjelovali predstavnici kazališnih akademija i kazališta za djecu i mlade iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore: dekan ljubljanske akademije Tomaž Gubenšek, prodekan zagrebačke akademije Goran Pavlić, Jasmin Novljaković u ime osječke akademije, Saša Latinović u ime novosadske akademije, Jovana Karaulić sa beogradske akademije i Petar Pejaković ispred cetinjske akademije te redatelj David Alić, glumci Marko Hergešić, Branko Ilić, Rok Kravanja i dramaturzi Aleksandra Jovanović i Anže Virant. Konferenciju je vodio kazališni kritičar i teatrolog Igor Tretinjak.

Na samom početku konferencije otvorena su pitanja potrebe za kolegijima, odnosno predmetima ili nekim oblikom studijskog smjera kazališta za djecu i mlade kao i mogućnosti njihovih pokretanja. Pitanja su pokrenula raspravu i suočila različite stavove i poglede na centralnu temu. Ključne razlike pokazale su se u poimanju kazališta za djecu i mlade – neki od sugovornika ne vide potrebu za razdvajanjem tog izvedbenog izraza od matičnog kazališta, dok drugi smatraju da kazalište za djecu i mlade ima u sebi velik potencijal za stvaranjem vlastitog izraza te bi mu ukazivanje na vlastitim posebnostima i učenje o njima na kazališnim akademijama pomoglo u osamostaljenju. Takvo „oslobođeno“ i prisutno na akademijama, kazalište za djecu i mlade moglo bi se nadati priznanju i boljem pozicioniranju kod struke, ali i institucija političke, društvene, novčane i medijske moći.

U nastavku pogledajte konferenciju:

Usprkos načelnim razlikama, većina sugovornika složila se da postoje brojni problemi i manjkavosti trenutnih oblika studija u kojima susreti studenata glume, režije i dramaturgije s kazalištem za djecu i mlade ovise isključivo o afinitetima profesora te su u pravilu vrlo rijetki, zbog čega studenti u profesionalni svijet zakorače nespremni. No krivica ne leži (isključivo) na akademijama, već prvenstveno na kazalištu za djecu i mlade koje se od svojih početaka „šlepa“ uz starijeg brata te nije uspjelo izgraditi niti vlastitu teoriju, niti vlastitu poetiku. Samim time kao jedan od velikih problema pokazao se manjak stručne literature i stručnog kadra koji oblikuje kazališne predstave za djecu i mlade te koji bi potencijalno predavao na akademijama.

Iako u konferencijama koje, poput ove, rade prve korake, vrlo rijetko dolazi do rješenja, izneseno je nekoliko vrlo zanimljivih mogućih rješenja – od nastave radioničkog tipa na festivalima i akademijama do teorijskih i praktičnih predmeta koje bi akademije mogle međusobno razmjenjivati. Također, načelno je dogovoreno da će se razgovori o otvaranju vrata akademija kazalištima za djecu i mlade nastaviti.