Hrvatska je zemlja festivala. U svakom gradu i gradiću, selu ili zaseoku, u gotovo svakom trenutku kreće, traje ili svoje kulminativne trenutke daje barem jedan festival. Iako na papiru ovo zvuči odlično, riječ je uglavnom o hladnim i distanciranim, financijama motiviranim i rutinski odrađenim razmjenama novca i (umjetničkih) proizvoda. I dok će se neki od čitatelja dići na zadnje noge i sasuti drvlje i kamenje na ove moje riječi, činjenica je da je velika većina festivala kod nas nevidljiva i nebitna van svojih uskih okvira (prostornih i interesnih), a upitna je i njena važnost unutar njih. „Ali takvo je vrijeme!“, uskliknut će ovi isti krilaticu odustalih i posustalih. Iako ona u pravilu preokreće priče o današnjicama u kojima se preživljava (i) od festivala prema dobrim starim vremenima kad se živjelo za festivale, ovaj put ću sve njihove adute izbiti iz rukava tek jednim – Kotorskim festivalom pozorišta za djecu.
Ove godine Kotorski festival slavio je svoju jubilarnu 30-eticu, a ja sam ga pažljivo promatrao iz prvih redova i prikrajka, u ulozi člana stručnog žirija čije su obaveze prema festivalu završile sa svečanim zatvaranjem. Samim time ovaj tekst osjećam i pišem isključivo kao obavezu prema sebi.
Djeca izgubljena u festivalu
Većina kazališnih festivala za djecu u Hrvatskoj može se svesti na sljedeću formulu: odrasli stvaraju okvir u koji jednako odrasli ubacuju sadržaj i dovode organizirane čete djece (vrtićke grupe ili školske razrede). I ta formula zadovoljava sve (opet) odrasle želuce – programi su realizirani i uglavnom (solidno) popunjeni. Problem je u činjenici da su iz ove igre na rub izgurani oni kojima su festivali posvećeni i zbog kojih bi se trebali organizirati – djeca. Istina, ona dolaze na predstave, ali uglavnom organizirano, vjerojatno niti ne znajući da bi trebali činiti onaj „ključni“ dio festivala. Znaju tek da tih par sati nemaju vrtić ili školu.
Riječ je o lakšem putu koji se na duge staze pokazuje višestruko lošim i problematičnim. Naime, on ciljane publike pretvara u pasivne promatrače koje se ništa ne pita i koji nemaju nikakav utjecaj na sam festival, samim time niti osjećaje prema njemu. U isto vrijeme, festivale pretvara u nevidljive i u pravilu poprilično nezanimljive koncentrate predstava. Da je tome tako potvrđuje većina festivala koja lagodno šeta tim nimalo izazovnim putem i koja je gotovo u potpunosti izgubila svoj nekadašnji šarm i vidljivost (o imenima nekom drugom prilikom, no siguran sam da će se neki prepoznati).
Festival pronađen u djeci
Suprotno ovom lakšem, no krivom putu, Kotorski festival je izabrao teški, rudarski put, omotan znojem (i obiljem smijeha), put na kojemu se po potrebi radi do 6 ujutro, ali koji djecu i mlade ne gura na rub, već uzdiže na pijedestal. Upravo oni su istureni u organizaciji, najvidljiviji u realizaciji i sveprisutni u konzumaciji sadržaja. Festival im je okrenut u potpunosti.
Ove godine bilo je oko 180 volontera koji su se od jutra do mraka zabavljali na radionicama, predstavama i oko njih, na recepciji i u ćelijamazatvora-hotela, gradskim ulicama i trgovima, radeći, igrajući se, šećući, družeći se s gostima festivala i (nonšalantno, a uspješno) rješavajući njihove probleme. I bili su važni, jako važni! Elegantno, fino, (naizgled) opušteno i gotovo neprimjetno organizirani i usmjeravani od strane direktora festivala Petra Pejakovića, najužih suradnika Marije Backović, Nataše Risteljić, Marka Jeličića i Jelene Odalović te nekadašnje djece, danas profesionalnih glumaca i dramskih pedagoga u Praznom prostoru (jednom od organizatora festivala).
Takva vesela i radišna djeca, zaljubljena u festival, kazalište, radionice i druženje s autorskim i izvođačkim timovima, predstavljaju čvrst zalog za budućnost festivala. Jednako tako kao što nekadašnja djeca (danas mladi ljudi još uvijek vezani uz festival na sve moguće načine) pokazuju zašto je Kotorski festival miljama iznad svih hrvatskih festivala sličnog profila – generacije i generacije djece odrasle su u festivalu, aktivno sudjelujući u svim njegovim aspektima.
Sva ta djeca, jučerašnja, današnja i sutrašnja, osjećaju Kotorski festival svojim festivalom. On teče njihovim, a ona njegovim venama i u toj prepletenosti stvaraju nešto što niti jednom hrvatskom festivalu danas ne uspijeva – na deset dana pretvaraju Kotor u grad-festival u kojemu vladaju kazalište i djeca. A kada na tron bilo čega postavite taj divan spoj, znate da je riječ o nekom daleko boljem svijetu, ostvarenoj utopiji. Barem na deset dana. Do sljedećeg festivala.
Gušen ljetnom sparinom, Kotor se prži i cvrči na 35 vrućih stupnjeva, no nije to ništa prema starom kotorskom zatvoru u kojemu kipi, buči, bukti, trese, lupa, udara! Ćelije podrhtavaju, a nemir, debeo i gust, reže se škarama za živicu. Trenutni upravitelj zatvora Petar Pejaković kreće u ophodnju, praćen tajanstvenom gošćom i nimalo tajanstvenim čuvarom zatvora Pavlom Prelevićem. Nezadovoljstvo, koje je dosad tinjalo, lagano se rasplamsava. Iz ćelija proviruju ručice i šačice, praćene glasićima, pardon, glaščinama zatvorenika…
„Moj prijatelj Shakespeare“, „Nakon smrti sve ću ostaviti njemu!“, „Ja sam samo htio konja!“ i slični uzvici očajnika stapaju se i bujaju. Upravitelj Pejaković šeta od ćelije do ćelije, proviruje i propituje, upija nezadovoljstvo zatvorenika i paradokse u kojima žive („Koliko dugo si ovdje?“ / „Dvadeset godina!“ / „A koliko imaš godina?“ / „Četrnaest!“). Napušta teške slučajeve i odlazi do lakših prestupnika koji pod vedrim nebom čiste balkon, no ovdje, usprkos balkonskoj slobodu, još više kipi. Na dolazak čudnovate povorke zatvorenici počinju urlati neke čudne krilatice poput „Mali su veliki, veliki su mali!“, što god im to značilo.
U jednom trenutku, kao po dogovoru, svi zatvorenici izlete iz svojih ćelija i u sumanutom jurišu krenu na drugi kat! Što će drugo upraviteljsko-čuvarsko-tajnovita povorka, nego krenuti za njima. Par stepenica kasnije uranjaju u grotlo buke, vike, rock’n’rolla – u sobicu ispunjenu mlađahnim zatvorenicima koji lupaju po bubnjevima, stolcima, stolovima, nogama, rukama, zidovima, glavama… ok dobili ste sliku… i nekontrolirano urlaju, sve dok se u jednom trenutku, na krilima čuvarova uzvika, kaos ne pretvori u gotovo opipljivu energiju, a buka u tek jednu riječ, jedan uzvik, jedan usklik, jedan svijet – „Pozorište!“
Eto, tako se bori za pozorište!
30. Kotorski festival pozorišta za djecu slavi svoju zaokruženu brojku pa su se organizatori potrudili da ga pretoče u punokrvni kazališni praznik za djecu, mlade, nešto starije, još starije i vječno mlade. No organizatori ne gledaju samo unatrag, slaveći i otpuhujući svjećice prošlosti, već su njihovi pogledi usmjereni prema bliskoj budućnosti kad bi se u Kotoru trebalo osnovati kazalište za djecu, prvo takvo u Crnoj Gori. Politika je obećala, a nadamo se da će se držati obećanja i da 31. festival neće otvarati s Pinokijevim nosom. Tijekom cijelog festivala organizatori rade diskretnu i nenametljivu, no sveprisutnu kampanju za skoro kazalište, od okruglog stola preko crtica u najavama predstava do zatvorskog performansa kao kulminacije.
Stari kotorski zatvor više nije zatvor, već prostor koji u sebi skriva silan umjetnički potencijal. Dio tog potencijala demonstrirali su mlađahni polaznici glumačke radionice Kotorskog festivala i Dramskog studija Prazan prostor, ujedno i festivalski volonteri koji su s Pejakovićem i Prelevićem oblikovali ovaj nabrijan i žestok, duhovit, hrabar, sočan i silno moćan performans za tajanstvenu gošću – ministricu kulture i medija. Performans čija je svaka pora urlala da ova djeca zaslužuju kazalište za sebe. Zaslužuju da ih se pusti iz ćelija u kojima je Shakespeare krivično djelo, a pozorište za djecu stran ili slabo znan pojam, u slobodu osvjetljenu scenskim reflektorima i omotanu škripom i mirisom pozorišnih dasaka.
Ovaj nepretenciozan, a beskrajno šarmantan, duhovit, neopterećen, iskren i žestok performans samo je kap koja ispunja čašu žudnje te djece za svojim kazalištem. Djece koja iz generacije u generaciju stvaraju i žive (za) ovaj odličan festival i koja zaslužuju da se on pretoči u cjelogodišnji festival koji se zove pozorište. No ova djeca pokazala su i svakodnevno pokazuju ne samo koliko je kotorskoj djeci važno pozorište, već koliko je ono važno svoj djeci – pozorište kao mjesto druženja i okupljanja, bijega od sve sivlje i surovije stvarnosti u onu scensku koja ne poznaje granice, pozorište kao mjesto kreativnosti i stvaralaštva, tih proplamsaja svjetla unutar tame tunela. Dajmo djeci pozorište, pokažimo im da, ako žele, ipak mogu promijeniti svijet, prvo onaj pozorišni, a nakon njega…
Festival će biti otvoren u subotu 2. jula u 20 sati putovanjem kroz vrijeme na Trgu od Oružja, mjestu odakle je sve davne 1993. godine i počelo, a gdje je Napoleon prije 200 godina osnovao pozorište. Do 12. jula publika će imati priliku da besplatno uživa u pozorišnim predstavama od ledenog Islanda, do sunčane Španije, a sve preko Transilvanije. U Kotor dolaze Hajdi, Sirano, Djevojčica sa šibicama, Guliver, Bambi, Snježna kraljica, muzičari, slikari, glumci, pjesnici i klovnovi. Svi oni dolaze na feštu i na mobu osnivanja pozorišta.
U nastavku pogledajte program predstava na festival:
Milena Depolo po motivima romana J. Špiri Režija: Đurđa Tešić Dramaturgija: Nina Plavanjac Scenografija: Isidora Spasić Kostimografija: Zora Mojsilović Kompozitor: Vladimir Pejković Scenski pokret: Damjan Kecojević Igraju: Mia Jovanović, Milica Sužnjević, Jelena Trkulja, Uroš Jovčić, Nemanja Oliverić, Branislav Platiša, Boba Latinović O predstavi: Čim se pojavila, priča o Hajdi je svojom svježinom i ljupkošću unijela nešto novo u književnost za djecu – vitalnost, životni elan, inspiraciju i osjećaj slobode u kome se svako dijete vrlo rado prepoznaje. U današnje vrijeme, kada nam je naša planeta na najsuroviji način poručila da moramo da zastanemo i pogledamo se oči, kada su materijalistički pristup životu i otuđenost od prirode postali preovlađujući okvir u kome djeca odrastaju, ova priča je posebno aktualna i potrebna mladom gledatelju. Trajanje: 70 min. Dob: 5+
PONEDJELJAK, 4. jul
18.00 i 21.30h; Kulturni centar Nikola Đurković Pozorište 10 prstiju (Island), ŽIVOT – PITA OD BLATA
Režija i dizajn: Helga Arnalds Režija: Charlotte Böving Kompozitor: Margrét Kristín Blöndal Dizajn svjetla: Björn Bergsteinn Guđmundsson Igraju: Sólveig Guđmundsdóttir, Sveinn Ólafur Gunnarsson O predstavi: Dva bića izlaze iz sjenki, pronalaze džak zemlje, počinju da se igraju i da otkrivaju smisao života. Život – pita od blata je savršena predstava da čitava porodica uživa u njoj! Najmlađi će uživati posmatrajući kako dvije figure oživljavaju na sceni, otkrivaju jedno drugo i svijet oko njih. Valjaće se od smijeha dok likovi na sceni, dječak i djevojčica ili muškarac i žena, jedu blato, igraju se njime, prave od njega životinje, predjele, život i ljubav. Starija će publika prepoznati priču o stvaranju Zemlje, nastanku čovjeka, Darvinovu teoriju evolucije; priču o tome kako se zemlja dijelila, a granice uspostavljale, vidjeće uzroke ratova i to kako je kroz smijeh i igru moguće ostvariti mir i zaliječiti rane; kako sve nastaje ni iz čega – priču o krugu života. Predstava bez riječi – za veliku i malu djecu! Trajanje: 40 min. Dob: 5+
UTORAK, 5. jul
18h & 20h; Kulturni centar Nikola Đurković Lutkovno gledališče Ljubljana, NEGDJE DRUGDJE
Zala Dobovšek, Nina Šorak, Tin Grabnar, Asja Kahrimanović Babnik Režija: Tin Grabnar Dramaturgija: Zala Dobovšek Umjetnički dizajn: Matija Medved Animacija: Matija Medved, Lea Vučko Asistent reditelja: Nina Šorak Igra: Asja Kahrimanović Babnik O predstavi: Predstava govori o djevojčici koja se zadesi u ratu. Kroz njene oči posmatramo grad koji se mijenja, puneći se užasom, nasiljem i strahom. Ali i nadom. Djevojčica samo želi da ode u drugu zemlju gdje će joj biti ljepše. Želi da ode negdje drugdje, negdje daleko od užasa rata. Negdje drugdje je dirljiva priča o apsurdu rata i njegovim užasima. Kako ratna zbivanja izgledaju u očima djeteta? Samo kroz ovu perspektivu možemo razumjeti puni apsurd rata. Ova tema je vrlo osjetljiva i bolna, stoga se često zaobilazi. Međutim, vrlo je važno da o njoj govorimo, naročito pred najmlađom publikom. Trajanje: 45 min. Dob: 7+
21.30h; Ljetnja pozornica Pozorište za decu Kragujevac, BAMBI
Jakub Maksimov po motivima bajke Feliksa Saltena Režija: Jakub Maksimov Scenografija i kostimografija: Olga Ziebinska Dizajn i izrada lutaka: Olga Ziebinska Originalna muzika: Lazar Novkov Igraju: Miloš Milovanović, Darija Vulić, Milomir Rakić, Vladimir Đoković, Ljubica Radomirović, Marko Đurić O predstavi: Duboko u šumi, jednog proljećnog dana, dva mala oka su se otvorila. I od kada su se otvorila, više nisu prestala da se pitaju šta to vide: mamin nos, travu, drvo, miša, vjevericu, sojku, lišće, kamenje, vodu, tvora, svoja kopita, zeca, Falina, rogove jelena, put, žbunje i najljepše od svega – livadu! U stvari, postoji još nešto. Nešto visoko. Nešto što stoji na dvije noge. Nešto što nema ništa na njušci! Nešto što ima ogromnu snagu… Bambi je autorova adaptacija lirskog romana koji je prije skoro jednog vijeka napisao Feliks Salten. Predstava govori o odrastanju i upoznavanju svijeta malog jelena. Trajanje: 55 min. Dob: 6+
SRIJEDA, 6. jul
17.00h i 20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Pozorište za decu Kragujevac, TIHI DEČAK (PRIČA O TIŠINI)
Ana Duša i Tin Grabnar Režija: Tin Grabnar Dramaturgija: Ana Duša Muzika: Mirja Vrhovnik Smrekar Kostimografija: Sara Smrajc Žnidarčič Prevod: Nebojša Pop Tasić Prevod na znakovni jezik: Ana Keler Igraju: Milomir Rakić, Ljubica Radomirović, Miloš Milovanović, Sanja Matejić O predstavi: U velikoj kući, negdje na selu, živi dječak. Njegova porodica ima četiri člana: pored tate i mame, tu je i dječakova petogodišnja sestrica Lejla. Otac, glava porodice, je lovac; u zaključanom ormanu na tavanu, daleko od djece, on čuva veliku lovačku pušku. Ponekad, dječak ide s tatom u lov, ali pušku ne smije ni da pipne – moći će da puca tek kad bude položio ispit za lovca. Jednoga dana, kad su djeca ostala sama kod kuće, dječak je otkrio da su tavanska vrata otključana. Iako to nikako ne bi smjeli, brat i sestra krenu u istraživanje tajanstvenog prostora I pronalaze pušku. Dječak se zove Vuk i ovo je njegova priča. Tihi dečak (Priča o tišini) je lutkarska predstava bez lutaka – to je ples prstiju i gluma tijela, koji su zasnovani na principima takozvanog ‘platform’ teatra, gdje čovjek na sceni može biti ujedno i glumac, i lutka, i scenski element, i rekvizit. Trajanje: 45 min. Dob: 7+
ČETVRTAK, 7. jul
18.00h & 20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Krpeni anđeli (Španija), ERROR 404
Wagner Gallo Režija: Julio Gallo, Wagner Gallo Drvodjeljstvo: Antonio Martín Kostimografija: Iolanda Atalla Audiovizuelna produkcija: Wagner Gallo Muzika: Kevin Macleod Igraju: Wagner Gallo O predstavi: Error 404 je predstava bez riječi, namijenjena djeci i tinejdžerima – publici naviknutoj na upotrebu novih tehnologija, poput Stiva, glavnog lika, prosječnog dječaka sa prosječnim životom uronjenim u svijet elektronskih uređaja. Ova suptilna i emotivna predstava ohrabriće vas da razmišljate o smislu životu, o čudima koje život pruža, a koja često previdimo i zanemarimo. U 4:04 izjutra, snovi i košmari preuzimaju kontrolu nad Stivovom noći. Okružuju ga četiri hladna zida, svjedoci njegovih dugih i dosadnih dana ispred blještećih ekrana, opkoljen je video igricama, uronjen u neopipljivu stvarnost društvenih mreža i zarobljen svim vrstama tehnoloških spravica dizajniranim tako da crpe njegovo dragocjeno vrijeme. Ali danas, ništa nije isto. Nakon serije neobičnih događaja, Stiv se zadesi u čudnoj situaciji zbog koje će napraviti najveću grešku u životu. A možda i ne. Trajanje: 50 min. Dob: 8+
21.30h; Ljetnja pozornica Teatar Poco Loco i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, I SIRANO I DJEVOJČICA
Guillermo Baldo Režija i dramaturgija: Guillermo Baldo Scenografija: Agostina Barbarini, Guillermo Baldo Kostimografija: Yanina Pastor Kompozitori: Lusiana Lipchak, Franco Dallamore Dizajn svjetla: Daniel Maluf Uvodna pjesma: Susy Schock Igraju: Zrinka Kušević (Romina Tonković), Maja Katić (Ana Marija Brđanović) O predstavi: Predstava govori o ljubavi, o prijateljstvu, o selidbi i koliko one teško padaju djeci, o maloj sićušnoj laži koja po malo raste, raste, raste i postane toliko velika da te žulja i grebe iznutra i više ne znaš šta je ispravno i dobro i kako treba postupiti. Govori takođe i o tome kako je to kad se zaljubiš u nekoga u koga ne bi trebalo da se zaljubiš. Šta ako se djevojčica zaljubi u djevojčicu? Treba li to zatajiti i sakriti ili je moguće i biti iskren? Tekst crpi inspiraciju iz priče o Siranu de Beržeraku koji je takođe bio zapleten u jednu laž, jer nije vjerovao da zaslužuje da bude voljen. Često se usredsredimo na nešto čime nismo zadovoljni, čega se stidimo i što skrivamo. Nešto što odskače od prosjeka i onog uobičajenog. I tada stvaramo laži. Laži kojima prikrivamo svoju unutrašnju istinu su najbolnije i zato ova predstava pokušava da otvori novu mogućnost: mogućnost da živimo svoje istinsko biće! Trajanje: 55 min. Dob: 10+
PETAK, 8. jul
20.00h; Riva Pozorište mladih Novi Sad, GULIVEROVA PUTOVANJA
Branislava Ilić i Nina Plavanjac po motivima romana Dž. Svifta Režija: Kokan Mladenović Dramaturgija: Nina Plavanjac Kostimografija i dizajn lutaka: Milica Grbić Komazec Scenografija: Marija Kalabić Kompozitor: Marko Grubić Scenski pokret: Timea Filep Scenski govor: Saša Latinović Dizajn svjetla: Ratko Jerković Igraju: Aleksa Ilić, Stefan Ostojić, Ivan Đurić, Jelica Gligorin, Aleksandar Milković, Saša Stojković, Slobodan Ninković, Saša Latinović, Aleksa Jovčić, Slavica Vučetić, Marija Todorović, Sanja Tomić, Đorđe Mitrović, Nikolina Vujević, Miloš Macura, Marija Radovanov, Neda Danilović, Dejan Šarković, Darko Radojević, Danilo Milovanović, Kristina Savkov O predstavi: Guliverova putovanja su putovanja svih nas. Njegove čarobne ekspedicije u egzotične predjele jesu naše suočavanje sa stranim kulturama, na prvi pogled zastrašujućim i različitim, ali pri dubljem upoznavanju i – otvorenom umu – razoružavajuće sličnim našim sopstvenim iskustvima. Opasnosti i izazovi na ovim putovanjima su iskušenja i etičke dileme, sa kojima se borimo u svakodnevnom životu. Lična transformacija koju putovanje budi i zahtijeva je naše odrastanje i sazrijevanje. Pet avantura ne pripada samo Guliveru. To je iskustvo zajedništva i samospoznaje. Na kraju, Guliver nam poklanja još jednu avanturu, na koju moramo da se otisnemo bez njega. Šesta avantura je sve što smo kroz proces putovanja zajedno stekli, učinili i naučili, ali i sve što našu budućnosti tek čeka da sami istražimo i spoznamo. Trajanje: 120 min. Dob: 12+
21.30h; Trg od oružja DS Prazan prostor; FDU Cetinje, (NE) PRIČAJ MI BAJKE
Po motivima bajki H. K. Andersena Autori: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković, Pavle Prelević Mentor: Petar Pejaković Dramaturgija: Ilija Gajević Video: Andrija Rašović Umjetnički koncept: Milana Matejić Igraju: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković, Pavle Prelević O predstavi: Ne pričaj mi bajke je rečenica odraslog svijeta koji je zaboravio da su bajke najrealnije i najsurovije priče koje nas kao dijete pripremaju za život. Bajke su često mračne i strašne, ali umiju da budu i tople i nježne. Baš kao i život, bajke su satkane od najfinijih svilenih končića koji se zapetljavaju i raspetljavaju svuda oko nas. Hajde, probaj da zamisliš kako se sve mogu pričati bajke. Takva je ova predstava. Trajanje: 50 min. Dob: 8+
SUBOTA, 9. jul
21.30h; Ljetnja pozornica Pozorište mladih Novi Sad,Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade i Sloboda nema cenu,DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA
Sonja Petrović i Mina Petrić po motivima bajke H. K. Andersena Režija: Sonja Petrović Dramaturgija: Mina Petrić Stručne saradnice: Dobrila Marković i Jelena Sokić Kostimografija: Jasmina Radujko Scenografija: Katarina Kelić Kompozitor: Igor Sakač Dizajn svjetla: Nikola Marinkov Muzičari: Igor Sakač, Filip Grubač, Petar Banjac, Stefan Sithaler, Svjetlana Vukomanovič, Marina Kozačenkov Igraju: Kristina Savkov, Vera Hrćan Ostojić, Ervin Hadžimurtezić, Aleksa Ilić, Danilo Milovanović O predstavi: Djevojčica sa šibicama je predstava o djeci u pokretu. O djeci kojoj je ulica dom. O djeci u koju ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o djetinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Djevojčica sa šibicama je predstava za djecu i roditelje, i bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvijezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. ‘Želim nešto drugo / Hoću nešto novo / Otići negde treba / I početi ispočetka’ Trajanje: 55 min. Dob: 12+
NEDJELJA, 10. jul
20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Gradsko pozorište Podgorica, SNJEŽNA KRALJICA
Jevgenij Švarc po motivima bajke H. K. Andersena Režija: Jagoš Marković Scenografija: Matija Vučićević Scenski pokret: Jagoš Marković Izbor muzike: Jagoš Marković Igraju: Jelena Simić, Emir Ćatović / Vukan Pejović, Vanja Jovićević, Božidar Zuber, Sanja Popović, Maja Šarenac, Miloš Pejović, Sejfo Seferović, Omar Bajramspahić, Lazar Đurđević, Lara Dragović O predstavi: Bajka Snježna kraljica Hansa Kristijana Andersena, koju je po dramatizaciji Jevgenija Švarca režirao Jagoš Marković, govori o ljubavi i prijateljstvu tako snažnom da može pobijediti zlo. Gerda ide u zemlju vječitog leda da bi oslobodila svog zaleđenog prijatelja Kaja kojeg je zarobila Snježna kraljica. Na Gerdinom putu dešavaju se brojne prepreke. Susret sa Snježnom kraljicom promijeniće im život. Trajanje: 55 min. Dob: 5+
21.30h; Ljetnja pozornica Pozorište za djecu i mlade Merlin, Temišvar, CRVENE CIPELICE
Baczó Tünde po motivima bajke H. K. Andersena Režija i koreografija: Baczó Tünde Scenografija: Bajko Attila Kostimografija: Cristina Milea Muzika: Cari Tibor Tekstovi pjesama: Geanina Jinaru-Dobos Igraju: Patricia Gavril, Magyari Etelka, Cristian Brătoiu, Mădălina Ghitescu Petre, Raul Lăzărescu, Lucian Matei, Laurentio Pleşa O predstavi: Taština i egocentričnost su veliki izazov za djecu današnjice. U društvu koje je opsjednuto vanjštinom, interesovanja učenika su prirodno okrenuta svom izgledu i ničem više. Škole su postale modne piste umjesto mjesta gdje djeca uživaju u plodovima dragocjenog dara – obrazovanja. Zdrave takmičarske atmosfere koja je motivisala djecu više nema, nju je zamijenio destruktivni rivalitet kog pokreće egocentrizam. Svjedoci smo procesa iskrivljenja, a pozorišno-plesnim performansom Crvene cipelice autor pali alarm da upozori djecu, roditelje i profesore, ne upirući pritom prstom u krivce, jer to i nije uloga pozorišta. Svako od nas mora pronaći rješenje, kao što to Karina čini u priči. Trajanje: 65 min. Dob: 10+
PONEDJELJAK, 11. jul
20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Kazalište lutaka Zadar, CAFFE KRALJEVSTVO
Vanja Jovanović i Patrik Gregurec Režija: Vanja Jovanović Dramaturgija: Patrik Gregurec Kompozitor: Tomislav Pehar Vizuelni identitet: Vanja Jovanović Dizajn svjetla: Frane Papić Kostimografija: Nataša Perović Igraju: Dominik Karakašić, Irena Bausović Tomljanović O predstavi: Kroz kombinaciju dramske glume i teatra predmeta, lutkarska predstava Caffe Kraljevstvo tematizuje odnos roditelja i djeteta iz perspektive jedne Princeze koja, uprkos roditeljskim željama, najviše od svega želi da postane – konobarica. Naša Princeza prolazi kroz važno razdoblje u svom odrastanju u kojem će morati da suoči svoju potrebu za samoostvarivanjem s pritiskom roditelja i cijelog kraljevstva te tradicionalnim obavezama koje joj oni nameću i za koje očekuju da će Princeza da ispuni. Trajanje: 40 min. Dob: 10+
21.30h; Ljetnja pozornica KFPD; KC Nikola Đurković; DS Prazan prostor, LAGARIJE – ČAS O SUROGATU
Režija i vizuelni identitet: Mirko Radonjić Kompozitor: Nina Perović Asistentkinja režije: Marija Backović Igraju: Mirko Radonjić, Marija Backović, Nina Perović O predstavi: Lagarije – čas o surogatu je predavanje-performans namijenjen djeci i mladima, a rađen prema motivima animiranog filma Surogat Dušana Vukotića. Film iz 1961. godine je satirični komentar na tadašnji društveni trenutak, no danas, kad je ono što je neposredni doživljaj skoro sasvim iščililo iz naših života i surogat postaje norma po kojoj dišemo, djeluje poražavajuće aktuelno. Uronjeni u društvene mreže kao u rastvor formaldehida, nikada nismo bili usamljeniji. Sagledati taj svijet i prihvatiti ga kao normalan je teško, ali promijeniti ga je nemoguće jer to bi značilo: ići protiv istorije. Ipak, alternativu je nužno pronaći, i mi je tražimo. Vukotićev film je osnova i inspiracija za multimedijalni i interaktivni performans koji govori o idejama, usamljenosti, emocijama i mašti. Služeći se performativnim i pozorišnim sredstvima, insistiramo na čulnim, opipljivim iskustvima i posredujemo ideju o kreaciji kao ultimativnom surogatu koji (ironično) donosi izbavljenje od surogata samog. Trajanje: 45 min. Dob: 7+
UTORAK, 12. jul
21.30h; Ljetnja pozornica Teatar mladih; KC Nikola Đurković, ZELENA GORA
Teatar mladih po motivima teksta Mile Mašović Nikolić Režija / Directed by: Branko Ilić Kreativni producent / Creative producer: Branka Femić Šćekić Scenografija / Set design: Ivanka Vana Prelević Kostimografija / Costume design: Ana Krgović Muzika / Music: Ivan Marović Autor songova / Song lyrics: Dejan Đonović Dizajn i izrada maske / Mask design and production Igraju / Cast: Danica Rajković, Katarina Krek, Lazar Đurđević
O predstavi: Dramski okvir priče prati djevojčicu Goranu koja je na zadatku spašavanja prirode. Gorana je pred izazovom i treba da se suprotstavi svijetu odraslih koji zaboravljaju na važnost očuvanja prirode i njenu vezu sa čovjekom. Priča obuhvata odnos djece i odraslih prema planeti, konzumerizmu, materijalnim dobrima, odnosno svijesti o očuvanju životne sredine, ljubavi prema živom svijetu, te o neminovnosti globalne međuzavisnosti i zajedničke budućnosti na Zemlji. Djeci ne treba ništa objašnjavati. Treba ih pustiti da odlučuju. Ako bi djeca odlučivala, svaka sječa šume bi prestala, odnos prema prirodi bi bio istinski brižan, koristila bi se samo solarna energija, niko ne bi mogao da gradi na obali mora, bez obzira na to kojoj partiji pripada, kapitalne investicije bi išle u obnovljive izvore energije, mislilo bi se na budućnost i naša zemlja bi zaista bila ekološka… A do tada… Moramo da pravimo edukativne predstave za odrasle. Da ih djeca dovedu da gledaju. Trajanje: 50 min. Dob: 6+
Volontiranjem ćete saznati kako naš Festival živi, koji su mu djelovi potrebni da bi prodisao, šta je potrebno uraditi da bi počeo da se kreće, valja, trči i prevrće po Kotoru. Dobićete priliku da radite unutar jednog festivalskog sektora, pratite programe, družite se i sklopite nebrojena prijateljstva.
Pravila konkursa: – Rok za prijavljivanje traje od 6. do 15. juna 2022. godine; – Pravo na prijavu imaju svi od 7 do 107 godina; – Broj volontera je ograničen*; – Volonteri će do 1. jula biti raspoređeni po sektorima i obavješteni o tome.
*Shodno Zakonu o volonterskom radu, kandidati stariji od 15 godina će moći da uđu u selekciju Volontera i potpišu volonterski ugovor, dok će svi ostali prijavljeni djelovati kroz Dramski i Volonterski klub i učestvovati u aktivnostima Festivala po rasporedu rada kluba.
Volonteri, vi ste najveća snaga KFPD! Festivalu su upravo vaše ruke i glavice omogućile da postane veliki. Budite i ove godine uz nas. Da zajedno radimo, učimo i uživamo!
OD MALIH NOG(U) je regionalna platforma za razvoj i afirmaciju teatra za djecu i mlade. Okuplja organizacije i umjetnike koji svojim edukativnim, umjetničkim te teorijskim radom žele promijeniti stanje u sektoru.
Kontinuirano djelovanje na unapređenju kvaliteta u oblasti teatarskog stvaralaštva za djecu i mlade – umrežavanje umjetnika/ca, institucija, nezavisnih organizacija i festivala u regionu, kao i organizovanje teorijskih i edukativnih regionalnih programa jeste misija ove platforme. Krajnji cilj je afirmacija, promocija i jačanje teatarskog stvaralaštva za djecu i mlade u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.
Kotorski festival pozorišta za djecu je mjesto rođenja ideje ove platforme i cilj promocije njenog dosadašnjeg rada jeste da o svom radu i djelovanju upozna stručnu javnost, institucije kulture, lokalne i državne centre odlučivanja i širu javnost.