Author: OMN-srbija

Lutka je naš prvi prijatelj, saborkinja, utjeha i čuvarka snova.
Lutka je dječije sredstvo komunikacije sa svijetom i dječiji poligon za vježbanje svih uloga koje će igrati u životu.
Lutka može biti bilo šta i može predstavljati bilo kog.
Lutkarstvo je duša pozorišta za djecu i mlade.
Čuvajmo dušu jer bez nje ne postojimo, isto kao što je lutka samo objekat dok joj umjetnici ne podare dušu.

Srećan Međunarodni dan lutkarstva!

Uživajte u porukama koje su odaslane sa raznih krajeva sveta danas – povodom Međunarodnog dana lutkarstva!

Poruka Odre Azul, generalne direktorke UNESCO-a:

„Od 2003. godine na inicijativu UNIME, Međunarodne lutkarske asocijacije, Svetski dan lutkarstva prilika je da se obeleži izuzetno bogata i drevna umetnost.
Veština suptilnih pokreta. Međusobno delovanje gesta i iluzije, senke i svetla. Majstorstvo kostima, forme i skulpture. Umetnost dramatizacije, preciznosti i simbolike. Tehnička virtuoznost i poezija. Lutkarska umetnost je univerzalna. To je savršena umetnost.
Da parafraziramo Pola Klodela, lutke su reči koje deluju. Lutke, kroz ovo stvarno pripovedanje, mogu tumačiti svakodnevicu jednako dobro kao što mogu oživeti bajke i priče iz davnina. Neprocenjiva manifestacija baštine, lutkarska umetnost – bilo da su lutke deo svečanog rituala ili postavljene u savremenoj pozadini – takođe sasvim savremena.
To potvrđuje i Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovečanstva koji do danas sadrži 12 različitih oblika ove umetnosti. Od kambodžanskog Sbek Thom do slovačkog i češkog pozorišta lutaka, svaki oblik predstavlja izuzetnu koncentraciju veštine i tradicije i zajedničko nasleđe koje se mora zaštititi.
Ova je predanost toliko važnija danas kada se ova krhka umetnost suočava s neviđenim izazovima.
Prvo i najvažnije, pandemija bolesti koronavirusa (COVID-19) podsetila nas je koliko nam je potrebna evokativna i nadahnjujuća moć lutaka. Međutim, istovremeno je ugrozila i opstanak lutkarstva, otimajući nebrojenim lutkarima uslove u kojima se mogu baviti trgovinom, uskraćujući im često vrlo nestabilne prihode. Napori UNIME da finansijski podrži kulturne radnike u ovom sektoru neprocenjivi su i moraju biti široko podržani.
Međutim, izvan krize, umetnost lutkarstva suočava se s istim pretnjama kakve su i one s kojima se suočava kulturna raznolikost uopšte. A za ovu posebnu umetnost digitalna tranzicija kulturnog života je od posebne važnosti.
Stoga je u svrhu ocrtavanja vizije budućnosti i razmišljanja o načinima za prevladavanje krize prošlog aprila UNESCO pokrenuo globalni debatni pokret ResiliArt koji okuplja umetnike i profesionalce u kulturi kako bi razmislili o izazovima s kojima se taj sektor suočava. Zahvaljujući podršci UNIME, 2020. godine održano je više od 15 debata sa lutkarskim stručnjacima iz celog sveta. Sada moramo izvući pouke iz iskustva i pokrenuti se kolektivno kako bismo osigurali dalje postojanje i širenje ovog oblika umetnosti i osigurali da nas i dalje nadahnjuje.
Na Svetski dan lutkarstva, UNESCO odaje počast svima koji ovu drevnu umetnost održavaju na životu sa strašću i, u ovim čudnim vremenima, hrabrošću.“

Slovenski gledališki inštitut je zbral poslanice ob svetovnem dnevu lutk 2021!

Marija Đurić i Pavle Popović, glumci Gradskog Pozorišta Podgorica iz Crne Gore:

Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT, iz Hrvatske:

Za kraj, video UNIMA Internationale, napravljen od snimaka pristiglih iz celog sveta na temu “What is your vision of the future?”:

Glumac, kao i profesor glume u Dramskom studiju ,,Prazan Prostor“, Slaviša Grubiša, povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade, govori o situaciji u Crnoj Gori kada su dramske umjetnosti u pitanju.

Koliko su, po tvom mišljenju, djeca i mladi u Crnoj Gori zainteresovani za pozorište?

– Zainteresovani su onoliko koliko im se ponudi. Ako pričamo o djeci, njih neko mora da povede u pozorište, teško da mogu poći sami. Tu je osnovna odgovornost na roditeljima i na školskom sistemu, a onda i na akterima sa scene koji moraju da ponude dobar proizvod kako bi djeca poželjela ponovo da dodju u pozorište. Zvuči jednostavno zar ne.

Da li, i kako pozorište utiče na razvoj ličnosti?

– Naravno da utiče. Kroz pozorište imamo priliku da se sretnemo sa nekim problemima i uopšte životnim situacijama na koje i sami kroz život nailazimo i pozorište nam daje mogućnost da takve situacije sagledavamo takoreći sa strane. Nudi nam rješenja, postavlja nam pitanja koja sami sebi možda nemamo hrabrosti da postavimo. Suočavamo se licem u lice sa životom. Pored toga pozorište nam budi i najtananija osjećanja i donosi pročišćenje tako da htjeli ne htjeli pozorište utiče ne samo na razvoj ličnosti nego na život uopšte. Takođe utiče i na one koji ne idu u pozorište, ali tako što ti koji ne idu u pozorište ostaju siromašniji za sve ovo gore navedeno.

Koje su prednosti poznavanja teatra i kako uopšte zainteresovati nekoga za isti?

– Teatar se može upoznavati ali mislim da se ne može poznavati. Toliko je to more široko i duboko da svima nama koji volimo teatar ili koji se njijme bavimo ostaje samo da neprestano plivamo, istražujemo i stvaramo.

Kako nekoga zainteresovati već sam gore naveo. Mislim da se publika stvara od malih nogu, sistemski, od početka osnovne škole, pa čak i ranije… Osnovni preduslov su kvalitetne predstave jer ako dobijete nešto kvalitetno ili osjetite neke jake emocije sigurno ćete poželjeti ponovo da dođete, ako gledate neku praznu, nebitnu priču onda gubite i publiku. Opet je sve jednostavno.

Da li je razvoj tehnologije uticao na vrijednost i posjećenost pozorišta?

– Kako stoje stvari na svjetskom nivou ja tačno ne znam ali što se našeg podneblja tiče mislim da na vrijednost pozorišta tehnologija nije uticala, više je uticao sistem vrijednosti koji se kod nas izopačio zadnjih nekoliko decenija pa je samim tim i pozorište nekako spustilo svoje kriterijume. Malo se ušlo u neku rutinu koja je za pozorište pogubna. Sve rjeđe kao gledaoci izlazimo iz pozorišta preispitivajući se, čačkajući po svojoj duši, a pozorište se bavi dušom. Tim površnim odnosom, u procesu stvaranja predstava, gube se i vrijednost i publika.

Da li misliš da u Crnoj Gori postoji dovoljno događaja / festivala koji su posvećeni pozorištu za mlade i djecu?

– Sama činjenica da u Crnoj Gori ne postoji ni jedno pozorište koje se bavi isključivo stvaralaštvom za djecu i mlade je porazna. Gradsko pozorište Podgorica jedino ima scenu za djecu i lutkarsku scenu, ali oni još uvijek nemaju svoju zgradu. Pored toga pozorištem za mlade se ne bavi apsolutno ni jedno pozorište u Crnoj Gori. Time se eventualno bave ili nezavisne produkcije ili amaterska pozorišta, školske sekcije, što je svakako pohvalno, međutim to su pojedinačni slučajevi, incidenti, ali je porazno da se sistemski time niko ne bavi. Prema tome mnogo je problema i mnogo je zapuštena situacija kada pričamo o stvaralaštvu za djecu i mlade a niko ne nudi rješenja.

Kako rad sa djecom u Dramskom studiju „Prazan Prostor“ utiče na njih, a onda i na tebe?

– Ja mogu da kažem šta ja pokušavam da im dam, a to je prije svega sloboda i širina u mišljenju i osjećanjima. Pokušavam i da im otključavam neke zatvorene fioke, i da ono što je unutra izađe napolje. To su najčešće neke lijepe emocije koje u tom nekom periodu odrastanja često stidljivo čuvamo samo za sebe i ako ih na vrijeme ne otvorimo ostaće tako zaključane zauvijek. Mislim da su i polaznici koji dolaze kod nas u Prazan Prostor toga svjesni i da zbog toga budu tu i po više godina, neki čak i duže od decenije. A ja od njih dobijam vječitu dječiju maštu, ljubav i osjećaj da sam i da ću uvijek biti mlad.

Osim dolaska proleća, 20. marta svake godine slavimo i Svetski dan pozorišta za decu i mlade. Međutim, platforma OD MALIH NOG(U) ovog 20. marta ima još jedan razlog za slavlje – nakon godinu dana vrednog rada, konačno je otvoren naš web portal!

U proteklih godinu dana nije bilo moguće da se sastajemo i okupljamo u pozorištu, zbog čega se radujemo postojanju prostora nastalog upravo zbog potrebe da stvaramo pozorište i o njemu pričamo. Ovaj web portal neće biti samo baza pozorišnih stvarateljki i stvaralaca, kritičarki i kritičara, dramskih pedagoškinja i pedagoga, festivala i predstava, već i mesto na kojem ćemo se sastajati, diskutovati, razmenjivati priče i deliti iskustva.

Mesto sa kog ćemo se, od malih nogu, boriti za pravo dece i mladih na kvalitetno i promišljeno pozorište, kao i za pravo onih koji pozorište stvaraju i o njemu promišljaju, na priliku da rade i stvaraju na kolegijalan, pošten i pravedan način. Uz poruku Ivet Hardi predsednice Međunarodne ASSITEJ asocijacije, četiri devojčice (iz Japana, Belgije, Brazila i Južne Afrike), kao i uz poruke Anje Suše ispred ASSITEJ Srbija i Lee Anastazije Fleger ispred ASSITEJ Hrvatska, želimo vam dobrodošlicu na web portal platforme OD MALIH NOG(U).

Poruka – Lea Anastazija Fleger

Poruka – Anja Suša