Тhis year all performances will be held both outdoors and indoors. All puppet and children’s theatres, as well as all those theatres which have performances for children in their repertoire are invited to send their applications to Festival Head Office address: Babec theatre Bitola Nikola Kirov Majski 33 7000 Bitola Republic of Macedonia or to: babecteatar@gmail.com, by 01 March 2024 at the latest. Applications received beyond the stated deadline will not be considered. ( Application form download on www.babec.mk)
How to apply: All those applying for official selection are under obligation, besides sending the completed application form by regular mail or by e-mail, to send the following: 1. full length DVD (i.e. video recording of the whole performance) 2. 5 photographs of the performance 3. short summary of the performance in English (up to 900 characters) 4. cast and production team list (full names please) 5. short text about theatre, or CV (up to 900 characters) 6. theatre logo
Without these elements the application will NOT e considered valid and complete. These elements are necessary for the selection ( recording – when it is not possible to see live performance) and for creating the catalogue of the Festival. Submitted material will be kept in the Festival archives and will not be returned. Selection process: The basic criteria for the selection of performances is their artistic quality. The quality of the performances applied for competitive programme will be judged by selector of the Festival (Julijana Mirchevska). Selection results will be published on the Festival website by 01 April 2024 at the latest.
Individual notifications will be send only to those theatres/participants whose performance is chosen to be presented within competitive programme.
Award: 1. Grand Prix of the Festival for the Best Performance Award is decided by 3-member international jury chosen from among world-renowned theatre artist and theoreticians. Conditions of participation: The Festival covers: – Food and accommodation for (max.) 3 days. – A fee of 300 EUR. – Local transport – Technical support
Please note: The Festival is of a non-commercial character; entrance to all festival events is free of charge to all visitors. If you have any questions or need more information, please do not hesitate to contact us. The contact person is Vasko Mavrovski, director of the Festival (phone: 0038976290095 , e-mail: babecteatar@gmail.com )
Gledališče za najmlajše je format, ki ima, podobno kot otroška književnost, specifičen položaj znotraj umetnosti. Velikokrat je odrinjeno nekam na obrobje, kritiških in teoretičnih odzivov je malo, pogosto je celo označeno za manj kompleksno kot gledališče za odrasle in se v veliki večini pojavlja v nekoliko bolj komercialnih verzijah. Pomen dostopa do kakovostnih kulturno-umetnostnih vsebin v zgodnjem otroštvu, s pomočjo katerih otrokom omogočamo razvoj različnih oblik pismenosti, domišljije, socialnih in drugih veščin, pa je na drugi strani velik. Predstave, kot je Rumena pika na nebu, so zato v slovenskem gledališkem prostoru še kako pomembne, saj kažejo na to, kako inovativno, domišljeno, večplastno in spodbudno je lahko gledališče za otroke in posledično postavljajo primere dobrih praks za nadaljnji razvoj.
Rumena pika na nebu, interaktivna gibalno-taktilna predstava z značilnostmi predmetnega gledališča, namenjena otrokom od desetega meseca starosti naprej, je nastala v produkciji Zavoda Odprti predali in koprodukciji Hiše otrok in umetnosti ter Zavoda Carnica. Osrednja vsebinska točka, okrog katere se (tako kot v naravi), nizajo dodatni manjši tematski drobižki, je sonce in način, kako se giblje okrog Zemlje. Rumeni piki na nebu se skozi dogajanje seveda pridružijo še drugi nebesni pojavi – gre torej za temo, ki je neločljivo zvezana z našim vsakdanom. Koncept, pod katerim se podpisuje režiserka in koreografinja predstave Ajda Tomazin, se v sami izvedbi popolnoma umakne od pričakovanega in predvidljivo poučnega, rumeno piko na nebu pa na metaforični ravni obravnava (in uporabi) kot ključno povezovalno tkivo vsega, kar izhaja iz narave. Izrazita prisotnost organskih oblik, ki nagovarjajo različna čutila, se kaže na vseh ravneh uprizoritvene poetike. Fizično, oprijemljivo se odraža v scenografskih elementih – v materialih in načinih, kako se premikajo, slišno na ravni glasbe in intonacije igralčevega glasu, vizualno pa v gibu, ki črpa iz gibanja narave, iz gibanja telesa in iz svetlobe, ki daje mehkobo, ko je ta potrebna, ne boji pa se niti bolj dramatičnih in ostrih poudarkov. Ta vseprisotna organskost ima kvaliteto nekakšne primarnosti, skorajda mitološkosti, podobne tisti, s katero je človek od nekdaj pristopal k razmišljanju o tem, kaj se giblje nad nami in kako narekuje način našega bivanja.
Predstava to idejo o gibanju uporablja tudi v smislu prenašanja zgodbe. Gib je tisti osrednji komunikator, ki narekuje dramaturški potek s tem, ko usmerja pozornost otrok in jim dovoli, da se posvetijo vsakemu zgodbenemu drobcu, spoznavajo rekvizite ter da sami tvorijo odnos do tega, kaj se dogaja. Čeprav predstava prinaša nekaj subtilnih poučnih momentov, se ne zaduši v pedagoškosti, v veliki večini se celo umakne od dobesednega, direktnega poimenovanja in raje poseže po minimalizmu, po metafori, po abstraktnosti, po ekonomičnih in usmerjenih izraznih sredstvih, zaradi katerih vseskozi sicer ostaja oprijemljiva, ampak kljub vsemu skrivnostna in posledično vznemirljiva. Zaradi harmoničnega dialoga med vsemi gledališkimi elementi jezik v smislu (pretiranega) pojasnjevanja niti ni potreben – predstava je premišljena do te mere, da zavrže vse, kar bi lahko delovalo kot odvečno ali nasičeno. V skladu s to idejo je na odru prisoten samo en igralec. Rok Kravanja, tudi soavtor predstave, z neizmerno lahkotnostjo in razumevanjem ciljnega občinstva ustvarja in povezuje poetične slike, oblikuje ritmično razgibane glasovne ter gibalne pokrajine, pri tem pa črpa iz telesnega in zvočnega besednjaka, s katerim se otroci zlahka povežejo.
Minimalističen pristop narekuje tudi način, kako se sestavni deli predstave medsebojno podpirajo. Vsak uprizoritveni element ima svoj namen, omogoča vsestransko uporabo ter se tako očarljivo zliva v celoto, da predstava diha kot neločljiv sistem. Vizualna plat predstave, oblikovana po idejni zasnovi Ajde Tomazin (vzporedno je potekal proces prostorskih rešitev, ki so nastale v sodelovanju Bienala BIEN in s študenti Fakultete za dizajn, za oblikovanje kostumov je poskrbel Iztok Hrga, za svetlobo Anže Virant ter Nika Arhar kot zunaje oko) je posledično preprosta, ampak presenetljiva v tem, koliko rešitev ponuja, kakšno dinamiko omogoča in kakšne kompozicijske strukture in podobe je zmožna sestaviti. Podobno podporno okolje ustvarja edinstvena glasba Drejca Pogačnika in Saša Tepine, ki znatno prispeva k samemu vzdušju, posamezne slike opremi s popolno izbranimi zvočnimi teksturami in se – tako kot vse ostalo – brezpogojno trudi približati otroškemu naslovniku, a ga hkrati tudi spodbujati k čim bolj celostnemu in raznovrstnemu doživljanju.
Rumena pika na nebu poskuša čim bolje razumeti otroško radovednost, jo nagovoriti in ji celo dati možnost, da se izrazi. Predstava vabi k dotiku, k soustvarjanju in se obrača h kolektivnemu – išče možne točke, v katerih lahko mladi gledalci vstopijo in celo delno narekujejo potek dogajanja. Ustvarjalcem tako uspe ustvariti kreativen prostor, ki se je zmožen odpirati in širiti, vse dokler
nazadnje ne postane tako prostran kot nebo, po katerem se giblje rumena pika; postane prostor za povezovanje, za varen in direkten dialog, v katerega lahko vsak izmed otrok svobodno vstopa in vzpostavlja odnos do zgodbe, do igralca, do rekvizitov, do odra, drug do drugega in do samega sebe. Zaključna slika tako ponudi nekaj izjemno ganljivega – gledališko predstavo uporabi kot trenutek za skupno igro ter raziskovanje, ki dovoli (in spodbuja) čudenje, dokler nazadnje ne izzveni v nežno pomiritev; skorajda v nekakšno obliko katarze. Končna čarovnija ob zaključku potovanja, ko se otroci, kot majhne pike na Zemlji, zberejo ob veliki rumeni piki, ki bdi nad njimi, pa je zato še toliko močnejša.
Pozivaju se teatri, teatarske trupe i ostale institucije profesionalne teatarske produkcije iz Bosne i Hercegovine i inostranstva da prijave predstave rađene u njihovoj produkciji ili koprodukciji za učešće u Takmičarskom pozorišnom programu X Festivala dječije umjetnosti FEDU 2024., koji će se održati od 3. do 7. maja/svibnja 2024. godine. PROPOZICIJE:
– teatri mogu prijaviti do dvije predstave različitih pozorišnih žanrova (dramski, lutkarski, muzički, kombinarani) sa datumom premijere.
– selekcija predstava će biti objavljena najkasnije do 1. 4. 2024. godine; – uz precizno popunjen prijavni list (koji se može preuzeti na web stranici www.fedu.ba) obavezno je priložiti i slijedeće:
1. videozapis predstave; 2. kratku biografiju autora dramskog teksta; 3. kratku biografiju reditelja predstave; 4. plakat predstave; 5. afišu/brošuru/programsku knjižicu predstave; 6. izbor iz kritike i press-clipinga; 7. fotografije iz predstave (visoke rezolucije u elektronskoj formi); 8. ostale promotivne i teatrološke materijale (ukoliko postoje); 9. listu tehničkih zahtjeva sa detaljnim popisom svih potreba i specifičnih zahtjeva; 10. rooming listu i posebne zahtjeve u vezi smještaja i ishrane (odnosi se na teatre i trupe iz inostranstva).
Za predstave koje su trenutno u fazi pripreme, a koje nemaju finaliziran teatrološki materijal neophodno je dostaviti samo ispunjen Prijavni list, uz obavezu naknadnog dostavljanja zahtjevanih priloga.
USLOVI UČEŠĆA NA FESTIVALU
Udruženje FANI kao producent i organizator Festivala preuzima obavezu troškova smještaja i polupansiona najviše dva noćenja za trupe izvan Bosne i Hercegovine.
Udruženje FANI ne snosi troškove prijevoza. Svim gostujućim ansamblima će biti pružena tehničko-tehnološka podrška u pripremi i realizaciji adaptacione probe i festivalske izvedbe predstave, u skladu sa tehničko-tehnološkim i kadrovskim resursima pozorišnih scena na kojima će se odvijati Festival.
SELEKCIJA
Selekciju Takmičarskog pozorišnog programa X Festivala dječije umjetnosti izvršit će selektor Festivala. Selecija će se izvršiti isključivo putem gledanja video zapisa predstave.
Festival je takmičarskog karaktera, a osnovni kriterij selekcije je umjetnički kvalitet. Selektor Festivala od ukupnog broja prijavljenih predstava, nakon gledanja i stručne procjene, poziva one najkvalitetnije, najviše do deset (10). Selekcija će biti objavljena najkasnije do 1. aprila / travnja 2024. godine.
Napominjemo da je preporuka ovogodišnjeg Festivala: predstave konceptualno promišljane sa manjim brojem izvođača, s akcentom na žanru bajke/basne.
NAGRADE
Festival dodjeljuje nagrade u kategoriji: najbolja predstava, najbolji reditelj/ica, glumac/ica, najbolji dramski tekst, najbolja scenografija i kostimografija, kao i nagrada publike Najjači aplauz.
Javni poziv je otvoren do 1.3.2024.
Prijave sa ostalim prilozima slati na adresu: Udruženje za promociju kulture “Fani” Sime Milutinovića 15/4 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina ili na mail: info@fedu.ba, ikucuksorguc@gmail.com
Poziv i prijavni obrazac u .doc i .pdf elektronskim formatima dostupni su i na zvaničnoj internetskoj stranici Festivala dječije umjetnosti www.fedu.ba
Open call for the ‘After Gathering’ Pitch Session at Assitej Artistic Gathering 2023
Novi Sad, Serbia, November 24th at 10.30 AM
Deadline for pitchers: 15th November
ASSITEJ Serbia and the regional platform From the First Step invites artists and theatre collectives for a Pitch Session at Assitej Artistic Gathering 2023 ‘Turning point’
Open call for the ‘After Gathering’ Pitch Session
Novi Sad, Serbia, November 24th at 11 AM
Deadline: November 15th
‘After Gathering’ Pitch Session is a place and time within the Assitej Artistic Gathering, during which young theatre artists are invited to present their work and ideas to the broader international audience made of theatre professionals. It is one of the many initiatives implemented by ASSITEJ Serbia and From the First Step platform designed to support artistic and cultural exchange and collaboration between international artists interested in theater for young audiences. We want our mission to endure between our annual gatherings and activities. ‘After Gathering’ Pitch Session is a perfect opportunity for all artists aged 36 years or below to establish a new international exchange or set up their next project.
ASSITEJ Serbia and the regional platform From the First Step invite artists (actors, dancers, directors, scenographers, critics, producers, researchers, pedagogues, etc.) and/or their collectives to attend the ‘After Gathering’ Pitch Session and apply for pitching their ideas.
Feel free to present your ideas and ideals, your work, the work of the organization you come from, or the people you work with. ‘After Gathering’ is an opportunity to get attention, interest, and contacts for your next creative thing.
You don’t need to have an ongoing project, or a detailed plan to pitch!
Every presenter must follow the following rules:
– Each presenter has exactly 5 minutes for their pitch (introduction and conclusion included);
– They must use visual material throughout the presentation consisting of 15 slides, each of them lasting exactly 20 seconds;
– The content of the slides is not given (it can be a photo, screenshot, video, gif, etc.);
Artists aged 36 or below can apply for a pitch session. The applicants will be chosen based on the creativity and originality of their idea, the field in which they work, compatibility with the aims of AAG 2023, and it’s ‘turning point’ themes: development, new technologies, new engaging means, and sustainability.
Apply with your artistic resume until 15th November at office@odmalihnogu.org. All applications must be written in English and under 300 words.
Platform FROM THE FIRST STEP/OD MALIH NOG(U) is a regional platform dedicated to the development and affirmation of the TYA in the Balkan region. It brings together organizations and artists who want to change the situation in the TYA sector with their educational, artistic and theoretical work.
ASSITEJ ARTISTIC GATHERING
An ASSITEJ Artistic Gathering is a space in which all the members of ASSITEJ have the opportunity to meet to discuss the artistic life of the organization and their own artistic life within the field of theater for young audiences through Forums, Workshops, Seminars, performance programs, and other related events. The gathering takes place every year and is the most important global event in the field of theater and the performing arts for young audiences of the year. The gathering is hosted by a new country and festival each year and will take place in Serbia (2023) and France (2025). In addition, in 2024, the ASSITEJ members will meet at the 21st World Congress & Performing arts Festival in Cuba.
10 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena VRUM PERFORMING ARTS COLLECTIVE, LJUBIČASTO
Po motivima Romea i Julije W. Shakespearea u dramatizaciji Maje Katić Redateljica i koreografkinja: Sanja Tropp Frühwald Dramaturginja: Maja Katić Koreografkinja zračnih elemenata: Nikolina Komljenović Skladatelji i glazbenici na sceni: Vanesa Petrac i Ivan Marojević/ Cura i Dečko Scenograf: Denis Rubinić Kostimografkinja: Ana Fucijaš Dizajner rasvjete: Aleksandar Čavlek Izvođači: Hedera Perhaj (Iris), Endi Schrotter (Mak), Filip Sever (Ljiljan, Makov najbolji prijatelj), Bojan Ban (Neven, Irisin tata), Hana Kunić (Đurđica, Irisina mama), Sara Ipša (Ljubica, Makova mama), Nikolina Komljenović (Ivančica, Ljiljanova mama), i članice PS Vindi (Kupači, Skakači, Mačke, Dugokosi, Zemljani): Lorena Benčić, Tara Breški, Ivona Čorko, Lea Golub, Paula Ivaniš, Lana Jergan, Dora Obelić, Lola Perhaj (Bosiljka), Greta Posavec / Magdalena Bermanec / Bella Ostroški, Vida Rak, Iva Stanisavljević (Smiljka), Tea Težak
O predstavi: Postoje dvoje mladih: Mak i Iris. Žive na prekrasnom planetu Đumbatronu, prepunom mirisnog cvijeća i slasnih plodova drveća. No, njih dvoje nikad se ne smiju sresti, ni upoznati jer on pripada jednom plemenu, a ona drugom. On je jedne boje, a ona je druge i te dvije boje, zajedno se ne smiju miješati, ali oni to ne razumiju! Zašto se ne bi smjeli zajedno igrati? U ovoj kazališno-plesno-cirkusko-glazbenoj predstavi, inspiriranoj klasikom Romeo i Giulietta, međugeneracijski ansambl i umjetnički tim bavi se aktualnim temama različitosti i tolerancije drugih i drugačijih u našem društvu.
Trajanje: 70 minuta Uzrast: 6+
16 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena GK POŽEGA, GK VIROVITICA I GK „JOZA IVAKIĆ”, VINKOVCI, TONKA ĆE SUTRA
Režija i adaptacija teksta: Marijana Matoković Scenski pokret i asistentica režije: Tihana Strmečki Scenografija i kostimografija: Ana Mikulić Oblikovanje zvuka: Bojan Jambrošić Oblikovanje svjetla: Goran Krmpotić Glume: Katarina Šestić, Anabela Sulić, Monika Lanšćak
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima istoimene slikovnice, autorice Jelene Pervan. Tonka je jedna sasvim obična djevojčica koja voli stvari odgađati za sutra. A sutra ponekad postane i preksutra, a preksutra i prekpreksutra. Kako bi je naučile odgovornosti, mama i teta putoholičarka dosjete se priče o sutrićima – malenim bićima koja dolaze samo onima koji odgađaju stvari za sutra. A sutrića se možete riješiti, ako počnete rješavati svoje obveze već danas.
Trajanje: 50 minuta Uzrast: 6+
19 sati, Galerija CZK IZLOŽBA RADOVA STUDENATA Odsjeka za kreativne tehnologije pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku
Postav izložbe: Lorna Kalazić Jelić, ass. i studentice Ida Klarić i Laura Reljan Autori radova: studenti Odsjeka za kreativne tehnologije
O izložbi: Posjetitelji izložbe imat će priliku vidjeti široku lepezu radova – razne vrste lutaka, makete scenografija, maske, rekvizitu, ali i nešto sasvim novo – lutka-film Žuta minuta koji je produciran i realiziran na Odsjeku, uz pomoć animatora Božidara Trkulje. Svi radovi na izložbi rezultat su umjetničkog istraživanja studenata koje započinje samom idejom, a raste kroz daljnje razvijanje i promišljanje iste, te konačno, kroz praktičan rad, postaje završni proizvod primijenjene umjetnosti.
Utorak, 3. listopada
10 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena GK ŽAR PTICA, MJESTO GDJE ODLAZE IZGUBLJENE STVARI
Režija: Renata Carola Gatica Dramaturginje: Dunja Fajdić i Maja Katić Koreograf: Damian Cortes Alberti Kostimografkinja: Sandra Dekanić Scenograf: Matija Dijanović Autori glazbe i pjesama: Ivana Đula i Luka Vrbanić Igraju: Bogdan Ilić, Dunja Fajdić, Maja Katić i Dean Krivačić
O predstavi: Za one koji su izgubili maštu, Duško je jedan običan dječak. Za sve ostale, Duško je dječak koji gubi neobično mnogo stvari, više nego veš mašina čarape. Izgubio je loptu, sat, kišobran, ruksak… Ali sve se to promijenilo jednog neobičnog dana, kad je Duško izgubio svoj prvi mliječni zub! Tada je pomislio da više nije mali, da se mora uozbiljiti i prestati gubiti stvari, prestati gubiti vrijeme u igri, prestati biti pogubljen! Duško kreće u avanturu pronalaska izgubljenih stvari. Sva sreća, uz njega su mama koja po potrebi postaje astronautica i tata koji se čarolijom pretvara u moreplovca.
Trajanje: 50 minuta Uzrast: 5+
16 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena HNK U VARAŽDINU, KROKODIL MARKO
Redatelj: Dubravko Torjanac Dramaturginja: Vesna Kosec-Torjanac Scenograf, kreator lutaka i autor video projekcija: Ivan Duić Skladatelj: Vid Novak Kralj Igraju: Marko Cindrić, Filip Eldan, Nikša Eldan
O predstavi: Tekst je napisan po motivima slikovnice Ivane Guljašević, Kako je krokodil Marko pronašao svoj dom. Publika će, zajedno s Markom, proputovati svijet, upoznati geografske raznolikosti i njihove specifičnosti, kao i stanovnike koji tamo žive: devu, orla, kita, pingvina…, sve kako bi pronašao najljepše mjesto na svijetu koje će mu biti dom.
Trajanje: 50 minuta Uzrast: 3+
Srijeda, 4. listopada
10 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena GKL SPLIT, ALO, TO SAM JA
Redatelj: Ivan Plazibat Scenografkinja: Tina Vukasović Kostimografkinja: Sonja Obradović Suradnica za scenski pokret i koreografkinja: Matea Bilosnić Skladatelj: Damir Šimunović Izbor glazbe: Ivan Plazibat Uloge: Nika Petrović, Stipe Gugić, Anja Ostojić, Alin Antunović, Andrea Majica, Franjo Đaković, Justina Vojaković-Fingler, Sanja Vidan (glas)
O predstavi: Na jednom igralištu na našoj planeti, Dunja i njena ekipa su se svakodnevno igrali, zabavljali i trenirali za štafetu. Nije se pitalo čija je vijača, čija je košarkaška lopta i tko je najbrži, a navijali su svi za jednog i jedan za sve. A onda, jednog dana, na igralište stiže novi učenik Aaron, a na nogama nosi, pazi sad, BAJA3000gklX tenisice!!! Dunjina ekipa odmah postaje Aaronova ekipa, zaslijepljena tim najbržim, najmoćnijim, najgenijalnijim top topova tenisicama. Dunja, želeći vratiti svoju ekipu i trčati s njima štafetu, napravi nešto što nikad nije mislila da je moguće. Predstava govori o hrabrosti da pokažemo tko smo i otvorenosti da biramo nove prijatelje po onome što nose u sebi, a ne što nose na sebi.
Trajanje: 45 minuta Uzrast: 4+
16 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici KD PINKLEC, DRVLJACI
Autori teksta: Vanja Jovanović i Patrik Gregurec Redatelj: Vanja Jovanović Dramaturg: Patrik Gregurec Likovnost predstave: Alena Pavlović Oblikovanje svjetla: Vanja Jovanović Autor glazbe: Šimun Matišić Igraju: Ena Jagec, Mario Jakšić, Davor Dokleja, Bruno Kontrec
O predstavi: Djetetu je najprije potrebna briga i njega. Zatim se javlja potreba za pričom. Potreba za pričom ostaje do kraja čovjekova života. Putem pričanja priča se razumijemo, učimo, spoznajemo sreću i podnosimo nesreću. Priče nam omogućuju da izađemo iz svojih okvira i sagledamo naš život iz drugog kuta. Jedna od tih priča je priča o Drvljacima, malim bićima koja žive na, naravno – drvetu, odnosno stablu. Priču o Drvljacima sigurno još niste čuli, a prvi je put sluša i jedan Sin jednog Oca. Taj Sin i taj Otac nalaze se u jednom kazalištu, točnije u skladištu za kostime, još točnije – u bunkeru. Otac, u maniri najslavnije pripovjedačice Šeherezade, pripovijeda Sinu priču o Drvljacima ne bi li mu smetnuo s uma nadolazeću životnu opasnost. Hoće li Otac, kao i Šeherezada, uspjeti u svojoj namjeri da spasi Sina pričom? Hoće li mu uspjeti objasniti važnost pacifizma u suprotnosti s nasiljem? I, je li pacifizam uvijek pravi izbor?
Trajanje: 50 minuta Uzrast: 11+
Četvrtak, 5. listopada
10 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici TEATAR POCO LOCO, OVO SAM JA
Koreografija i režija: Damian Cortes Alberti Glazba: Carlos Andres Fagin Dramatizacija: Maja Katić, Damian Cortes Alberti Kostimi: Ana Fucijaš Scenografija: Damian Cortes Alberti, Julio Escudero Rasvjeta: Ivan Sabljak Igraju: Maja Katić, Zrinka Kušević, Filip Sever
O predstavi: Tri čovječuljka se igraju da su lisica, patka i žirafa, a možda to stvarno i jesu. Oni su možda djeca koja se igraju da su životinje, a možda su odrasli koji se igraju da su djeca. Svaki ima svoju omiljenu igračku i svoju kućicu. I svoju najdražu odjeću. Svaki ima svoju boju. Svaki od njih uživa u životu, u svom tijelu, u pokretu, u igri. Sretan što je baš taj koji je, sa svojim stvarima, svojim osobinama i načinima kako radi stvari. A onda otkriju da nisu sami. Ova neverbalna predstava obraća se najmlađoj djeci jezikom plesa i pokreta. Pratimo odnos tri simpatična lika od samostalnog bivanja do zajedničke igre. Ova minijaturna enciklopedijica plesa publici prezentira i razne stilove pokreta kroz povijest plesa, na način prilagođen najmanjim gledateljima, pa ćemo među ostalim vidjeti kako žirafa pleše balet, patka jazz dance, a lisac suvremeni ples.
Trajanje: 30 minuta Uzrast: 2+
16 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici KL ZADAR, SAGRADIT ĆEMO KUĆU PONOVNO
O predstavi: Što kada u trenutku izgubimo sve što imamo? Ili barem ono za što vjerujemo da nam je sve? Djevojčica Dunja u potresu gubi svoju kuću, sve igračke koje je voljela ostaju zatrpane pod teretom građevnog materijala i ona s mamom napušta razrušeno mjesto. Tijekom dugih mjeseci u kojima njen otac ponovno gradi kuću, jedina Dunjina utjeha je lutka Lila koju joj je s drugog kraja zemlje poslala nepoznata djevojčica Dora. Tužna i uvjerena da je izgubila dom, Dunja se povjerava Lili koja je uči važnu životnu lekciju. Dom je ono što nosimo u srcu i sve dok imamo ruke, glave, srca i ljude koje volimo zapravo imamo sve.
Trajanje: 35 minuta Uzrast: 7+
20 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici KD PINKLEC / DERBY THEATRE, TRAGOVI CIPELA U BLATU
Predstava izvan konkurencije Koprodukcija u sklopu projekta ConectUP financiran iz progama Creative Europe Autorica: Mateja Posedi Redateljica: Sarah Brigham Dramaturginja: Odette Bereska Scenograf: Neno Kern Glazba: Ivan Stott i Nikola Švenda Oblikovanje rasvjete: Neven Taradi Igraju: Ena Jagec, Mario Jakšić, Davor Dokleja i Bruno Kontrec
O predstavi: Tragovi cipela u blatu kazališni je projekt s finalnim proizvodom – kazališnom predstavom namijenjenoj djeci i mladima u rasponu od otprilike 11 do 16 godina. Okosnica projekta sadržajno uključuje romsku zajednicu, a posebno onu u Međimurskoj županiji. Predstava tematski propituje život mladih Roma i romske djece u obitelji i društvu. Ujedno, bavi se njihovim snovima i životnim planovima te predrasudama s kojima se suočavaju u neromskom okruženju. Ideja projekta je također upoznati život mladih Roma koji žive u udomiteljskim obiteljima kako bi se uvidjelo kako romsko naslijeđe, tradicija i kultura te potencijalni gubitak istih utječu na budućnost pojedine osobe.
Trajanje: 50 minuta Uzrast: 10+
Petak, 6. listopada
10 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici LOFT & UO CLOU, LILA
Režija: Morana Dolenc Scenografija: Andreja Jandrečić Glazba: Anita Valo i Meri Jaman Oblikovanje rasvjete: Marinko Radočaj Gluma: Nina Sabo
O predstavi: Predstava je izmaštana po istoimenoj slikovnici autorice Nine Sabo, a u njoj su zabilježene dogodovštine klaunice LiLe, koja putem otkrije da njezin nos sam od sebe mijenja boju. Ideja je razigranim stilom približiti djeci figuru klauna te im dati do znanja koliko je on zapravo sličan njima – spava, doručkuje, pere zube, pokušava spretno izračunavati matematičke jednadžbe, a sve to čini na osebujan način – služeći se klaunovskom logikom. Vodeći se motom: Manje je manje, a više je taman, LiLa zadovoljno kroči kroz život te želi potaknuti male gledatelje da širom otvorenih očiju i s puno mašte promatraju sebe i svijet, baš kao što to čini i ona.
Trajanje: 45 minuta Uzrast: 4+
16 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena DK DUBRAVA, DUGA
Autorice koncepta: Ana Maria Štefanac, Ana Kreitmeyer i Dina Vukelić Redateljica: Ana Kreitmeyer Dramaturginja i autorica teksta: Dina Vukelić Skladateljica: Linda Uran Scenografkinja i kostimografkinja: Stella Leboš Izvođačica: Ana Maria Štefanac
O predstavi: Duga Dinka Šimunovića bezvremenska je pripovijetka koja rastvara svjetove mašte i vodi generacije mladih čitateljica i čitatelja kroz krajolike prošlosti i sva ondašnja pravila, forme i običaje, odvojene za djevojčice i dječake. U ovoj kazališnoj interpretaciji donosi se jedan od mogućih pogleda na klasični predložak, tako što se isprepliću i prožimaju sudbine dviju Srna iz dvaju različitih vremenskih perioda. Današnja Srna ide u 6. b razred. Voli duksice, crnu boju, TikTok i nogomet. No, smije li Srna igrati nogomet s dečkima iz razreda? I što će Srna napraviti da se izbori za slobodnu igru? Što povezuje dvije imenjakinje – modernu buntovnicu i maštovitu, ali suspregnutu djevojčicu iz „Duge”? I što za obje predstavlja duga? Rascjep od više od sto godina dijeli živote djevojčica, no njihove su želje, maštanja i ciljevi ujedinjeni u jednakom naumu – borbi za jednakost.
Festival je nastal leta 2022 v želji združiti in revitalizirati slovensko neodvisno lutkovno sceno. Slovenska neinstitucionalna lutkovna gledališča so že nekaj let v zatonu, padla je tako kvaliteta kot kvantiteta predstav. Zaradi skromnejših sredstev in omejenih produkcijskih zmožnosti se po obsegu produkcije ne morejo primerjati z obema slovenskima institucionalnima gledališčema, Lutkovnim gledališčem Ljubljana in Lutkovnim gledališčem Maribor. V zadnjih letih so bila tudi vse bolj izključena iz rednega preglednega festivala Bienala lutkovnih ustvarjalcev. Letošnji Bienale je sicer prinesel spremembo, saj sta med šestimi izbranimi predstavami tekmovalnega programu dve nastali v neodvisni produkciji: Ves svet je marmelada, ki se predstavlja tudi na letošnjem VNGL in Under Costruction, ki je prejela grand prix za najboljšo uprizoritev festivala, nagrado za igro in animacijo ter nagrado za izvirno dramsko predlogo in avtorski koncept.
Festival VNGL po besedah organizatorjev zapolnjuje omenjeno vrzel Bienala lutkovnih ustvarjalcev in ponuja vpogled v dogajanje med nevladnimi lutkarji. Poteka V Hiši otrok in umetnosti v Ljubljani, ki je neodvisni center za lutkovne in interaktivne predstave za otroke, s svojo dvorano pa ponuja produkcijske pogoje za izvedbo manjših predstav.
Na lanskem prvem VNGL se je predstavilo šest predstav sedmih producentov, v letošnji ediciji pa je festival program razširjen tudi s spremljevalnimi dogodki – okroglo mizo o stanju neodvisnih lutkovnih gledališč v Sloveniji, druženji lutkarjev in zaključnim koncertom. Poskrbeli so tudi za predstavitev nevladnih lutkovnih gledališč s povabilom tujih selektorjem.
Na festivalu se bodo predstavila gledališča: LG Tri in LS Bobek (Grdi raček), Gledališče Uš in Društvo MismoNismo (Prigoda s kontrabasom), LG Fru-Fru (Mamin zmaj), LG Lalanit in Gledališče za Luno (Deklica in kapitan), Gledališče Matita (Kuharica Micka), Društvo lutkovnih ustvarjalcev (Gozdovilimo!), Lea Menard in KUD Baobab (Čebula), ŠKUC Gledališče (Štorkljica Minca Binca dobi bratca), Moment/GT22 (Via Matti/Ulica norcev), Gledališče Zapik (Rdeča Kapica) in Pripovedno gledališče gdč. Bazilike (Ves svet je marmelada).
Podroben program je objavljen na spletni strani Hiše otrok in umetnosti.
30. Međunarodni festival pozorišta za decu u Subotici, radovao nas je celih 6 dana. Kao i svih predhodmih godina okupili su se lutkari iz celog sveta da nam ispričaju neke nove price i pokažu neke lutkarske nove veštine. Videli smo kako se anđeli pretvaraju u male lokomotive i košarkaške lopte, učili da “nije najvažnije na svetu odrasti”, smejali smo se drvetu koji priča o ljubavi, macama od sunđera koje mjauču, gavranovima koji se pretvaraju u ljude. Hodali smo po mraku u potrazi za svetlom i novim znanjima. Budili smo svoje osecaje i poverenje držeći se za ruke, učili da pričamo na “pra” jezicima, oljutili se od Jančijeve paprike, bili u čarobnom svetu senki…
Uživajući zajedno sa Vama gledaocima mi, žiri 30. Festivala, morali smo pažljivo da uočavamo sve detalje i merimo arsinima uvek i jedino po zakonima naše, lutkarske umetnosti. Pokušavali smo na osnovu viđenog da shvatimo Vaše ideje, ocenimo Vaše vođenje lutaka I “čujemo” Vaše unutrašnje monologe i dijaloge. Ograđujući se od sopstvenog ukusa, vodeći se logikom i znanjem, priklanjajući se samo normama postavljenim davno pre svih nas, pokušavali smo da izdvojimo samo najsvetlije momente i najznačajnije uspehe.
Stvaralački putevi su uvek novi i nepredvidivi. Ipak, kao i na svim ostalim putevima, postoje smernice koje moramo da uvažavamo da bi stigli do cilja. Na tim putevima moramo da vodimo računa o brzini i krivinama iza kojih nikada ne znamo šta nas čeka. Sloboda stvaranja kao i bilo koja druga sloboda prija ali I nosi sobom opasnosti da ne propadnemo u provaliju. U zavisnosti od “snage motora tog našeg stvaralačkog bića” zavisi i da li ćemo, kad i kako stići do cilja. U pozorištu postoje procesi i to je najlepša etapa u radu, ali postoji i rezultat koji zavisi od našeg umeća, požrtvovanosti, htenja, misli, fantazije…
Nekada i najgenijalnije ideje ne uspeju da dođu do nas ukoliko je nije pravilno korišćen izbor izražajnih sredstava. Osećaj mere je neobično važan u pozorištu i njegovo prisustvo ili odsustvo može da bude sudbonosno. Umetnost je Sloboda u stvaralačkom zanosu, ali je naša profesija protkana zakonima koji se opiru na mnogobrojne nauke. Kada se ispoštuju svi ti zakoni mi dolazimo do cilja srećni, a publika odlazi s predstave zadovoljna i ispunjena nekim novim mislima. Najvažniji zadatak teatra -dovesti gledaoca do katarze. Tek kada se to desi naša misija je završena. Imajući u vidu sve rečeno, nas žiri doneo je jednoglasno odluke o nagradama.
Žiri 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica (17-22. septembar 2023) u sastavu Jaroslav Antonjuk (Poljska), Jelena Sitar (Slovenija) i Amela Vučenović (Srbija) doneo je sledeće odluke:
GRAN PRIX FESTIVALA
dodeljuje se predstavi “Pradevojcica” u izvodjenju Narodnog pozorista Toša Jovanović, Zrenjanin, Srbija -za visoko estetično objedinjenje svih neophodnih parametara lutkarske predstave, kako u dramaturškom, rediteljskom, likovnom I muzičkom kontekstu, tako i u odličnoj igri glumačkog ansambla
NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU
Evgeniju Ibragimovu za predstavu “Nokturno” u izvodjenju pozorista “Leteca krava”, Talin, Estonija -za uspesno nalazenje forme “teatra u teatru” s aktivnim ucescem publike kao ravnopravnog partnera u predstavi
SPECIJALNE NAGRADE ŽIRIJA
1.za kolektivnu animaciju lutke Bogdane u sceni odlaska iz kuce u predstavi “Sedam gavranova”, Djecijeg pozorista Republike Srpske, Banja Luka, Bosna I Hercegovina -zahvaljujuci izvrstnoj kolektivnoj animaciji lutke Bogdane ostvarila se sjajna iluzija pokreta ljudske figure u hodu
2. za najbolje ostvaren kontakt s publikom u perdstavi “Paprika Janci” Lutkarskog pozorista “Harlekin” iz Madjarske -umelom igrom glumci predstave uspeli su da ispune jedan od najvaznijih zadataka tradicionalnog pozorista sa tom vrstom lutke-interaktivnost sa publikom
3.Maji Lucic za originalnu dramatursku koncepciju predstave “Dedine price” u izvodjenju Djeciijeg kazalista Branka Mihaljevica, Osijek, Hrvatska -dramaturska koncepcija koja u predlosku ima vizuelne elemente rezije, dostize vazne humane I eticke vrednosti sa jakom emotivnom porukom
4. za izraženu fantaziju i odlicno izražavanje jezikom scenskog pokreta u predstavi “Umetnost ratovanja”, Dečjeg pozorišta instituta za blagostanje Kine, Sangaj, NR Kina -glumci su plastikom svog tela uspeli da nam donesu emociju
5. Za najbolji scenski pokret Agyas Adamu i Dudaš Danielu u predstavi “Iza brda preko brega” u izvođenju Dečjeg pozorišta, Subotica, Srbija -temperamentnom i preciznom glumačkom igrom sa velikom dozom humora glumci su odlično izvrsili rediteljski i horeografski zadatak u predstavi
NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJU I NAJBOLJE RESENJE LUTAKA:
Irini Somborac, za predstavu “Pradevojčica”, u izvođenju Narodnog pozorista “Toša Jovanović”, Zrenjanin, Srbija -za originalnu personifikaciju svih likova u predstavi dajući im vizualnost mitoloških bića i izvanrednom stilizacijom lutaka I maski motivirano lokalnom arheološkom baštinom
NAGRADA ZA NAJBOLJU ORIGINALNU MUZIKU:
Nikolaj Jakimov, za predstavu “Nokturno” u izvođenju pozorišta “Leteća krava”, Talin, Estonija -muzika je bila u funkciji magične atmosphere, nepretenciozno pomagajucć rediteljskoj zamisli u plasiranju materijala i celokupnom utisku koji je proizvela na gledaoca
NAGRADA ZA ORIGINALNOST I FANTAZIJU:
Evgeniju Ibragimovu i Irini Marijapuu za predstavu “Nokturno”, u izvođenju pozorišta “Leteća krava” , Talin, Estonija -raznovrsnost lutkarskih elemenata-lutke, maske, svetlo, muzika… doneli su visoku estetičnost metafore i proizveli do sada neviđeni prijem i utisak
NAGRADE ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE
1-Ivici Lučiću za ulogu dede u predstavi “Dedine priče”, Dečjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka, Hrvatska -za izuzetno promišljenu i emotivnu igru s vrhunskom animacijom i oživljenjem predmeta i dekora
2-Panesi Meszaros za ulogu Vestice u predstavi “Paprika Janči”, Lutkarskog pozorišta “Harlekin” iz Mađarske -umelom animacijom rukavične lutke sa elementima tradicionalnog narodnog pozorišta Paprike Jančija, uspela je da donese svu specifiku lika Veštice
3-Hose Gill, Sofia Vinagre, Natasa Peira u predstavi “I tako dalje” u izvođenju Teatra S.A.Marionetas-Teatro e Bonecos, Portugal -izuzetno preciznom animacijom u stilu minimalizma pod vešto izabranim svetlom
4-Lucia Svobodova za ostvarenje u predstavi “Žena-Foka”, u izvođenju pozorišta Anima-Act, Slovačka -animacijom lutaka, rekvizite, kostima, svetla i dekora glumica je objedinila sve lutkarske elemente čime je stvorila jedan celoviti, bajkoviti svet
5-Ansamblu predstave “Petar i Vuk” u izvođenju Gradskog pozorista “Baja Mare”, Rumunija -za vrhunsku animaciju u mnogoplanovom prijemu objedinjenih raznovidnih tehnika teatra senki
Ovogodišnji slogan Pozorišta Zvezdarišta Prepoznaj svoju zvezdu je višeznačan, jer on može da se odnosi na ljude i njihovu konekciju sa prirodom, onaj divan trenutak kada noću, kada je vedro, možemo da zaista vidimo zvezde koje sijaju, posebno na Zvezdari. Prepoznavanje svoje zvezde je i prepoznavanje smisla, onog dobrog i lepog u nama, zvezde vodilje, neke nove ideje, do tada nepoznate ili neotkrivene. Prepoznavanje svoje zvezde može biti prepoznavanje nekog heroja i junaka predstave koji se odlikuje nekom vrlinom, posebnom hrabrošću i humanošću.
Zvezdarište je ove godine ponovo velika radost, zbog ponovnog susreta, zbog razgovora, razmene misli i osećanja, zbog široke lepeze tema, stilova i ideja koje donosi jedanaest zaokruženih, nežnih i odvažnih predstava. Svake godine pokušavamo da pronađemo neki pravac, tendenciju, neku zajedničku nit, koja povezuje sve selektovane predstave. Ove godine to je moguće na nekoliko načina, ovaj tekst je samo jedna sugestija kako posmatrati ovogodišnji program, koji je sastavljen od recentnih i relevantnih predstava iz Srbije i okruženja. Primetna je tematska okrenutost prirodi, čežnja za njom, veliki povratak zelenom uzbudljivom svetu, koji je gradskoj deci često stran. Personifikacija devojčice iz prirode je upravo Hajdi, koju ćemo upoznati kao i šumsko društvo, iz čak dve predstave – Nedostajanje i Luda šuma. Prateći život biljaka i životinja, drveća i bubica, razumećemo bolje i sebe i svoje osobine i osećaje, saznaćemo nešto o svetu koji nam je, iako mnogo zeleniji i zdraviji, zapravo prilično sličan. Priča o nežnom lanetu Bambiju potpuno se logično nadovezuje na pomenute predstave i biće zadovoljstvo videti kako je ova priča ispričana pozorišnim sredstvima. U toj šumi susrešćemo razne životinje, ali i jednu koja se, iako naizgled iz divljine, obrela u velikom gradu, gradu velikog i dragog Duška Radovića. Da, imamo veliku sreću da ćemo na Zvezdarištu gledati predstave po delima sjajnih domaćih pisaca – od pomenutog Duška Radovića, preko Ive Andrića, do mladog i aktivnog Stefana Tićmija. Duško Radović nam je još davno darovao strašnog lava, Andrić storiju o Aski i vuku, referišući se na priču o Šeherezadi, a mladi Leskovčanin Stefan Tićmi uvodi u naš svet Akiko, neobičnu devojčicu, koja je zapravo jedna od nas. Sve ove predstave zapravo su priče o identitetu, o našem shvatanju sebe u našem okruženju i šire. O tome je i Snežna kraljica, koja pripoveda o neraskidivom prijateljstvu, prihvatanju, ranjivosti i nežnosti, jedne velike šume ideja.
Ta šuma u sebi ima i nešto iskonsko i arhetipsko, pa nas tako pričom o momcima pretvorenim u stabla drveta predstava Bajka o začaranoj lepotici vraća mitologiji i našim narodnim verovanjima, bajkama i pitoresknom folkloru. Ovogodišnji festival otvoriće, kao i svaki put neke važne i velike teme, pa ćemo tako u Devojčici sa šibicama videti kako žive deca na ulici, ona koji su primorana da se bore, ona kojima u gorkom i teškom detinjstvu može pomoći empatija i pružena ruka. Kafe Kraljevstvo ohrabriće male gledaoce koji žele da ostanu istrajni u nekoj svojoj originalnoj zamisli, da ubede druge da je ono za šta imaju osećaj da je dobro – prava stvar. I opet priča o identitetu i o tome kako je dobro biti sam svoja zvezda i prihvatiti sebe takvog kakav si.
Pred nama, malim i velikim gledaocima je zaista veliki i bujan izbor predstava, koje su sve iskrene, plemenite i zvezdane, i na nama je samo da razmislimo, i prepoznamo predstavu za sebe, da prepoznamo svoju zvezdu!
Četrnaest predstava imat će 21 izvedbu, a na repertoaru su ‘Razigrani tonovi’ (1+) kazališta Toihaus iz Austrije, ‘Šumska nimfa’ (5+) i ‘Svjetlucanje’ (2+) koje će izvesti skupine iz Bugarske, ‘Ne čačakaj mečku’ (14+) kazališta The Key iz Izraela, predstava ‘Sam’ za sve uzraste skupine Bubble Dragon iz Koreje te ‘Ružno pače’ (5+) skupine Oh Gustav! iz Poljske.
Za odrasle na programu su ‘Metamorfoze’ Kazališta mladih Novi Sad iz Srbije, ‘Mehanika duše’ kompanije Zero en Conducta iz Španjolske i ‘Lutanja dobrog Hansa Böhma Europom’ kazališta Alfa iz Češke.
Kako je priopćeno, predstave će pratiti stručni žiri koji čine predsjednica UNIMA International Karen Smith iz Australije, Edvard Majaron iz Slovenije, Hrvoje Seršić iz Hrvatske te tročlani dječji žiri.
U sklopu popratnog programa najavljene su predstave ‘Kazalište lutaka sunčeve svjetlosti’ i ‘Divovski mjehur sapunice’ Kazališta lutaka Malle Malle iz Bugarske, ‘Tunja’ UO KD Ivana Brlić Mažuranić iz Slavonskog Broda te ‘Kraljevna na listu koprive’ Lutkarske skupine Kopriva pec pec iz Koprivnice i ‘Crna ljepotica’ Lutkarske radionice OŠ Vjenceslava Novaka.
Održat će se i promocija knjige ‘Suvremeno lutkarstvo i kritika’ Igora Tretinjaka te ‘”Grad i mi”, monografija u povodu 70 godina Lutkarskog kazališta Mostar’ Darka Juka.
Popratni program donosi i radionice izrade lutaka za odgajatelje i učitelje, radionice za osobe treće životne dobi, radionice za djecu iz vrtića i škola te za publiku.
Festival će uz dodjelu nagrada zatvoriti predstava ‘Kliker*” studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Drage pokolokice, kako ste došle do ideje za pokretanjem mini festivala o nečemu o čemu se uglavnom šuti i izbjegava u širokim likovima – tabu temama u kazalištu za djecu i mlade?
Maja Katić: Ne laje pas zbog sela, nego zbog svoje vlastite predstave koju jako volimo, a slabo igramo. Radi se o Cyranu, naravno. Žulja nas ta nepravda. I sad stvaramo novu predstavu koja će isto biti na neki način škakljiva. I onda se pitamo, ako ne možemo raditi predstave kakve želimo i koje nas zanimaju, što učiniti? Predati se i prepustiti čarima lektire i dobro poznatih naslova ili…? Želimo razgovarati o tome i otvoriti te teme sa kazališnom zajednicom.
Zrinka Kušević: Da, kako je Maja rekla, krenulo je sa Cyranom, iako nismo napravili nikakav udar na škole da vidimo je li uistinu takav otpor po svim školama zbog tematike predstave. Uslijedilo je sljedeće pitanje: kako uopće oglašavati takve predstave… „drito u glavu” ili dozirano, suptilno… a onda smo pročitali tekst koji je predložila Renata, Mali ogar, koji je otvarao ista pitanja.
Dunja Fajdić: Povod je bio i natječaj za dramski tekst platforme Od malih nog(u). Izbor najboljih tekstova poveo je niz rasprava oko toga koje su to „dopuštene“ teme u repertoarnom kazalištu, što škole NEĆE izabrati za posjet kazalištu u Hrvatskoj, a što hoće u Sloveniji, zašto je to tako, dokle će to biti tako… sve neka mumljanja u bradu. Ovim ciklusom zapravo želimo otvoriti dijalog između kazališta, obrazovnog sustava i stručnjaka za određenu temu. Nadam se da je zajednički razgovor temelj promjene.
Zrinka Kušević: Tako je. I ideja na ideju, došle smo do ideje: Bolje da o tome (ne) razgovaramo. S tim da je važno napomenuti da se to sve odnosi isključivo na kazalište za djecu i mlade.
O ovom našem kazalištu za djecu i mlade Ivica Šimić je prije dvadeset i više godina napisao kako je ispunjeno tabuima koje se ignorira – od smrti nadalje. Kakvo je stanje danas? Budući da nemate prilike igrati odličnu predstavu poput Cyrana, očito nije odlično, ali sama činjenica da postoji Cyrano, kao i dovoljan broj predstava za mini festival o temama koje se zaobilaze, pokazuje da je ipak nešto bolje.
Maja Katić: Sigurno je bolje. Poneki ne šute, pretežno upravo ove umjetničke organizacije koje će se predstaviti na festivalu, i još neki, uglavnom nezavisni. Ali kao producent, to radiš svjesno i znaš da će biti jednoznamenkasti broj izvedbi.
Dunja Fajdić: I dalje je problem što takve predstave ignoriraju oni koji biraju predstave koje djeca gledaju. Zašto je to tako – trebali bi doznati na našim razgovorima i smisliti prijedloge, nadamo se i strategiju kako da se to promijeni.
Zrinka Kušević: Imam osjećaj da ljudi općenito ne vole u kazalištima gledati neke teške teme, u kazalištu za djecu i mlade to odlučuje prosvjeta i roditelji, pa ako uzmeš neku škakljivu tematiku, to je zato što želiš prenijeti neku važnu pouku. Vjerujem da je uvijek postojala potreba da preko nekog medija poput kazališta postavljamo pitanja koja nas žuljaju. Današnja vremena otvaraju više mogućnosti i načina da se to napravi. Imamo puno više načina da proširimo neku informaciju, pa je danas to dostupnije široj publici u odnosu na prije. A tko to želi čuti i diskutirati o tome? To je nešto što i sami pokušavamo otkriti.
Vjerujem da djeca žele. Sjećam se okruglog stola nakon izvedbe Cyrana u Kotoru, gdje je jedna curica vrlo emocionalno progovorila o svojoj situaciji, predstavu shvativši saveznički i gotovo terapeutski. Susrećete li se uglavnom s takvim reakcijama? Ima li negativnih?
Maja Katić: Razvod braka možda nije tabu tema u Hrvatskoj, ali je isto jako osjetljivo pitanje, a o tome se radilo u našoj predstavi Pola-pola, nakon koje smo provodili razgovor s publikom. Bilo je jako dirljivih i moćnih trenutaka u kojima vidiš da ima mladih koji promišljaju, proživljavaju svoje situacije i drago im je da ih se pita, samoinicijativno se javljaju, iznose mišljenja pred svima hrabro, otvoreno, snažno. Nakon izvedbe Cyrana u Rijeci jedan mladić je otkrio koliko mu znači takva predstava, i da bi volio da ju je mogao vidjeti ranije, u doba kad mu je postalo jasno da je gej. To su momenti u kojima mi se činilo da je naš posao važan. Gradimo sigurno mjesto, platformu gdje možeš nešto reći i znati, gdje će te čuti i gdje će tvoj glas i mišljenje biti važno.
Dunja Fajdić: Nakon Pola-pola reakcije mladih i djece su bile iznenađujuće iskrene i hrabre, ali jako puno razvedenih roditelja nisu željeli voditi djecu na predstavu o razvodu da ne bi otvarali stare rane. Ono što se meni najviše svidjelo je što ta predstava ne nudi loš happy end – pomirenje roditelja, nego jasno govori da mi nismo naši roditelji, imamo pravo na svoju priču. Imam i primjer TheArtove predstave Nasilje koju igramo desetak godina u učionicama. U nekim školama igramo za svaku novu generaciju jer su profesori prepoznali da mogu mnogo toga detektirati gledajući svoje učenike kako reagiraju na predstavu.
Zrinka Kušević: Za razliku od Dunje, ja sam imala situaciju gdje su me neki roditelji zvali (ili su zvali Teatar Exit u kojem smo izvodili Pola-Pola) kada ćemo igrati predstavu jer žele to doći gledati sa svojom djecom kako bi im bilo lakše razgovarati o tome s njima. Nakon igranja Cyrana, kada bismo imale razgovor s publikom, uvijek smo dobivali komentare kako je važno mladima da imaju mogućnost gledanja takvih predstava. Moje osobno mišljenje je da nakon takvih predstava mora postojati mogućnost razgovora o toj tematici.
Iako si ti, Majo, nešto rekla o tome u svom prvom odgovoru, vratimo se još malo problemima, da ih dodatno podcrtamo. Dakle, koji je ključan problem s tabu-predstavom na repertoaru jednog kazališta? Ujedno, gdje vi vidite najveće potencijale?
Maja Katić: Teško ih je prodavati. Postprodukcija nam nije plaćena – sufinanciranje izvedbi. Daju nam da napravimo predstavu, ali ne da igramo, nego bismo se trebali sami snaći, a takve predstave nisu komercijalne. Zapravo se troše novci uludo jer predstava nastane, odigra se osam puta i umre. Ali, ovo nije poziv na to da se ne financiraju više takve predstave, nego da institucije ili možda nepoznati mecene podrže i kasniji život predstave. Po našem iskustvu, najveći problem je što pedagozi ne žele dovesti svoj razred na takvu predstavu jer si ne žele, uz sve ostale probleme koje donosi to zanimanje, natovariti na leđa i konflikte i bijes roditelja.
Što se tiče potencijala, tabu teme kroz umjetnost dopiru do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno. Zbog nekih predstava se osjećaju kao da nisu sami. Ili osvijeste nešto što se može rješavati, možda je dovoljno razgovarati s nekime. Kazalište, a možda i izložba, koncert, ili neki treći vid umjetnosti nosi razrješenje, katarzu, buđenje dubokih emocija. Neki osjećaji se ne mogu verbalizirati, nešto se desi unutra, raspetlja se. Kroz umjetnost. Bilo bi fantastično da svoje probleme, muke, crnila, nepoznata čudovišta iz dubine i ostale aveti mladi liječe kroz katarzu, a ne kroz nasilje, tučnjavu, drogu. Kazalište je moćno jer može liječiti društvo.
Dunja Fajdić: Problem je što se nezavisno kazalište nakon nekoliko takvih „tabu rizika” umori i molite Crvenkapicu za pomoć. Ali svaki glumac koji je imao priliku igrati u nekoj predstavi o tabu temama za mlade mogao je osjetiti na svojoj koži snagu takve predstave. Svaka izvedba je katarzična bar za tri osobe u publici koje bi najradije zagrlio. Onda je ta spoznaja o potrebi i važnosti takvih predstava još snažnija i stvarno se želite boriti za takvo kazalište. Kao iznimka koja potvrđuje tu potrebu je predstava koja se bavi nasiljem na repertoaru mog matičnog kazališta Žar ptica Ako kažeš, gotov si. U trenu kad je izašla, prije četiri godine, škole su bile toliko zainteresirane za tu temu da je cijelu sezonu mogla igrati samo ta predstava!
Zrinka Kušević: Super je Dunja rekla – ako si ikada radio takvu predstavu onda znaš koliko je to važno! Meni osobno, u adolescentskoj dobi, niti jedna predstava koja mi nije imala štogod poručiti, nije bila gledljiva. Moje mišljenje i moje iskustvo kao glumice u Hrvatskoj je da je naša publika poprilično zatvorena (govorim o odraslima), pa kada takva publika ocjenjuje predstave tabu tema (na neviđeno), one su osuđene na propast. No to ne znači da ta predstava nema svoju publiku. A kada hrabro i iskreno istupiš van, naiđeš na veliko odobravanje i pohvale za hrabrost. Ljudi ustvari vole iskrenost i ljepotu, a svaka takva predstava za djecu i mlade nosi iskrenost, ljepotu i nježnost.
Ako mogu rezimirati vaše mudre riječi, predstave o temama o kojima se šuti terapeutske su za sve sudionike. Nadam se da će to razumjeti i oni koji stoje poput nepropusnog zida i razdvajaju ovaj nužan susret. Uostalom, možda je upravo festival „Bolje da o tome (ne) razgovaramo“ pravo mjesto za probijanje tog zida. Na festivalu će se pojaviti predstave o bullingu i huliganima, istospolnoj ljubavi, nametnutim podjelama, smrti… Koje su teme vama trenutno najaktualnije? O kojima se još uvijek šuti, a ne bi trebalo? Koje sad vrište i čekaju da ih se scenski propita?
Maja Katić: Mi smo tako zatvorena, ustrašena, posvađana zemlja. Koju god temu odabereš, nećeš pogriješiti.
Zrinka Kušević: Osim tema koje si spomenuo sigurno ima još pitanja o kojima bi trebalo razgovarati. Jedno OGROMNO pitanje prepuno potpitanja je školski sustav kao takav koji je toliko podbacio u nekoliko nivoa, a nivo koji je najočitiji je onaj o mentalnom zdravlju djece. Moje jako veliko nadanje usmjereno je prema osvještavanju koliko utjecaja ima školstvo i njegov sirovi sustav u razvoju djece. Zašto pucamo po šavovima. Ma šavovi su odavno pukli! Da sad ne ulazim u dubinu, moje mišljenje je da treba otvarati što više diskursa s djecom, na sve teme, otvoreno, iskreno, moramo čuti njihovo mišljenje, moramo im dati da na pravi način kanaliziraju svoju ogromnu energiju, moramo to raditi zajedno, a ne da stalno na nekoga prebacujemo odgovornosti.
Dunja Fajdić: Iskreno, ja se samo nadam, koju god tabu temu odabrali – da će biti pažljivo scenski postavljena. Odgovornost autora je velika. Takvu predstavu treba raditi s temeljitom pripremom uz stručne suradnike, a onda biti jako umjetnički inteligentan i (u)poznati svoju publiku. Neodgovorno je, a vrlo lagano – poigravati se emocijama mladih.
Vi važnim temama ne pristupate odgovorno samo u radu predstava, već i u vrlo pažljivom, promišljenom i slojevitom oblikovanju festivala. Naime, predstave čine samo jedan njegov dio. Možda još važniji je razgovor nakon predstava. Važniji zato što će svaku večer za stolom okupiti one koji o tome odlučuju – autore, kazališne kritičare i znalce, stručnjake za pojedinu temu i ljude iz školskog sustava. Samim time na jednom mjestu će se okupiti ljudi o kojima ovisi hoće li se kazališta baviti tabu temama, kako će se baviti njima i hoće li biti publika za njih. Što mislite, može li se ovakvim okruglim stolovima pomaknuti nešto? Što biste vi voljeli kao rezultat ovog festivala?
Maja Katić: Iskreno se nadamo da se može nešto promijeniti na bolje. Da možemo zajedno naći načine i strategije kako djelovati. Da saznamo tko je prava publika za koju predstavu, kako je pronaći. Da saznamo tko nam sve može pomoći, savjetovati nas, uputiti – udruge, institucije ili čak i tvrtke koje mogu donirati ili drugačije podržati ovakav važan rad. Da počnemo unutar struke pričati o tome jer se niti to trenutno ne događa.
Zrinka Kušević: Pošto se radi o podcastu, i ove naše razgovore će moći gledati i slušati svi koje zanima, ja bih utopijski rekla da bi neki krajnji cilj (barem u mojoj glavi) bio da otklonimo strahove o takvim temama, roditelja prije svega, jer kad imaš djecu, rađaju se strahovi o kojima prije nisi niti sanjao, zbog straha se zatvaramo, lažemo, izbjegavamo, a važna pitanja uvijek isplivaju van. Više glava je pametnije od jedne, pa se nadam da ćemo zajedno skupljeni s takvom namjerom da razgovaramo o onome o čemu ne želimo, naći način da vuk ostane sit, a ovca cijela.
Dunja Fajdić: Ja bih voljela da ne bude govora mržnje na društvenim mrežama u komentarima i da mi nitko ne baci kamen u glavu nakon ovog ciklusa. Zezam se. Strukturirale smo razgovore tako da sugovornici ponude konkretne ideje kako da pojedina predstava dođe do svoje publike u što većem broju. Vjerujem da se iz tih prijedloga može dalje djelovati. Imamo jednog slona u sobi već toliko godina, sam neće izaći nikad, moramo ga malo pogurati. Ovo je naš način.
Razmišljate li o ovom projektu kao prvom izdanju trajnog festivala?
Maja Katić: Da. Smatramo da postoji potreba za time. Ove godine smo same izabrale predstave, a sljedeći godine planiramo raspisati natječaj da nam se jave kazališta koja se bave ovakvim temama. Naravno, treba prvo uspješno odraditi prvo izdanje i učiniti razgovore zanimljivima i konstruktivnima za sve sudionike.
Dunja Fajdić: Sljedeće godine ćemo obračunati s lektirom, hihi. Ostavljamo opciju da vidimo hoće li biti neke goruće teme.
… Jedva čekam sljedeću godinu…
Zrinka Kušević: Mi smo se već na probi za podcast tako dobro zabavljale da nam je to sve otvorilo hrpu nekih novih ideja…
Vidio sam i na daljinu se zabavljao s vama. No, odmaknimo se malko od samog festivala i tabu tema. Pričat ćemo o tome na okruglim stolovima i oko njih, a nadam se i u razgovoru nakon festivala, da rezimiramo situaciju. Poco Loco u novu sezonu ide u svom prostoru. Što nam pripremate u njemu?
Maja Katić: Konačno smo svi zajedno – ljudstvo, pocomobil i scenografija svih naših predstava – na istoj adresi. Presretni smo! Sada sastančimo uživo, probe i dogovore, intervjue, polaske na gostovanja (a nadam se uskoro i slavlja)… sve imamo na jednom mjestu. Osim nas, u prostor uskoro dolazi i hrpa klinaca; stvarati i učiti, pjevati, glumiti, igrati se u dramskim grupama, u glazbenim igraonicama za najmanje, a za one malo veće tu je zbor koji brusi glasnice i ozbiljno „napada“ pocoloco repertoar hitova.
Povodom ovih veselih događaja, vjerojatno ćemo uskoro jedne subote otvoriti vrata naše „casite“ (kućice) i pozvati prijatelje i buduće polaznike na kavicu i sokić!
Jupi!!! Bacam se na peglanje svečane prijateljske košuljice!
Zrinka Kušević: U našoj casiti osjećamo se napokon skupljeni na jednom mjestu, što nam stvara i veću odgovornost prema svemu. Sada kuhamo nešto novo što ćete samo kao ideju moći degustirati na našem mini festivalu, a to je tekst kanadske autorice Suzzane Lebeau Mali Ogar. Tamo ćemo prezentirati tekst, a kasnije, kad sve izglancamo, i kao predstavu u režiji Renate Carole Gatice, i izvedbi Deana Krivačića i mene.
Dunja Fajdić: Nakon koncertne izvedbe Malog Ogra, zagrebačka publika će imati priliku vidjeti i naš novi projekt koji još nije gotov, ali raste – Dramsko predavanje: glasna Zagorka. Glancat ćemo ga u našem prostoru i igrati u školskim učionicama.
Iako je već i ovo puno, planirate li ili skrivate još koji adut u svojoj casiti?
Maja Katić: Što ne planiramo? Ispred nas je veliki višemjesečni projekt „Kulture i umjetnosti u zajednici“ kojeg provodimo već drugu godinu za redom na području cijele Gradske četvrti Stenjevec – dovodimo razne umjetničke poslastice u taj kvart, poput predstava, koncerata, radionica, predstavljanja slikovnica i svakakvih drugih čudesa. Drugi važan projekt je “PRIČA MI SE PRIČA – prilagodba dječjih predstava za slijepe i slabovidne osobe” kojeg radimo u suradnji s Centrom Vinko Bek te u kojem spajamo naš višegodišnji ciklus pričaonice bajki sa radionicama i popratnim programima u kojim će sudjelovati i slijepa i slabovidna djeca i ona koja to nisu.
Čeka nas dosta festivala (sarajevski Mess, Skopje, Beč, Linz…) i gostovanja mnogih predstava. Bajka za van putuje u parkove diljem Hrvatske, Orkestra Pocoloca ide na turneju… Pred nama je i prvi europski projekt Erasmus – putujemo u Finsku! Zahvaljujući partnerstvu s finskim centrom za kulturu, s kojim ćemo jačati kapacitete iz programa kazališta za održive zajednice. Poco loco slavi 10 godina postojanja i tom prigodom sami sebi poklanjamo mali poklon – Gepek festival! Smiju sudjelovati samo predstave koje stanu u gepek!!! Otvaramo ga našom premijernom predstavom, čiji naslov još ne znamo, ali gabarite znamo. U proljeće je u planu i koprodukcija s Dječjim kazalištem Dubrava. Radimo Male ljudetine genijalnog pisca za djecu – Zvonimira Baloga.
I za kraj, samo da napomenem da smo otvoreni za donacije svih vrsta, financijskih, ayurvedskih, prehrambenih, motornih, i inih. A da vam zahvalimo, za vas glumimo, sviramo podoknice ili poklon koncerte, pričamo viceve, dubimo na glavi, snimamo humoristične podcaste na bilo koju zadanu temu, poklanjamo majice, platnene vrećice, CD-e, te online izdanja priča i poezije u sekciji Audiopriča i druga bića. I još dobijete i set noževa! Podržite našu ludost!
Imam dva jako smiješna vica za sve između pet i sedam godina i kad se vidimo, darovat ću vam ih! Sretno!
Naše prijateljice iz LOFT-a Morana i Anja ove godine za Dan Donjeg grada u Zagrebu od 21. do 23.9. organiziraju program predstava i nastupa zagrebačkih učenica i učenica. Uz veliku potporu velikog broja dragih ljudi iz Centra mladih Ribnjak, Centra za kulturu i film August Cesarec, donjogradskih mjesnih odbora, Grada Zagreba te naravno zagrebačkih škola i nezavisnih kazališta smislile su trodnevni događaj koji poklanjaju svima koji se tih dana nađu u susjedstvu parka Ribnjak ili Trga kralja Petra Krešimira IV. A dio tog programa je i umjetničko-revijalni program u zagrebačkim parkovima „Od malih nog(u) u zajednici“!
Kao kreativni savjetnik naša platforma je predložila nekoliko raznovrsnih kazališnih predstava koje su namijenjene različitim uzrastima i idealne za izvođenje na otvorenom, pogotovo u lijepoj scenografiji zagrebačkih parkova. Kao i uvijek, kriteriji su nam bili formalna zaigranost i inovativnost odnosno nesvakidašnjost! Sve odabrane predstave su autorske, makar se potkrala i jedna poznata lektira interpretirana potpuno drugačije od onoga na što smo navikli. Pa krenimo redom!
U četvrtak 21.9. u 18 sati proslavu Dana Donjeg grada otvara Teatar Poco Loco. Ispred Centra mladih Ribnjak u istoimenom parku okupit će sve zaljubljenike u karakterističan pokolokasti scenski jezik i priprediti spektakl! „Pjeva mi se pjesma: Orkestra Pokoloka“ izvedbeni je koncert u kojem šesteročlani orkestar svira sve same hitove nastale u tvornici Poco Loca. Ova predstava-koncert posebno nam je važna jer rasplesuje, razbija 4. zid i ne priča previše – što mi fakat volimo! U petak 22.9. u 17 sati na livadi kraj CMR-a okupljamo se da pogledamo poznat naslov Ivane Brlić-Mažuranić, „Sunce Djevera i Nevu Nevičicu“. Naslov je poznat, no autorica i izvođačica Buga Marija Šimić, koja je za ovu izvedbu dobila vrlo važne nagrade, svojim glasom i posebnom koreografijom rekvizita stvara jedno novo, magično iskustvo. Uz zelenu kulisu Ribnjaka predstava će i velike i male dovesti u posve posebno kasnoljetno raspoloženje. Posljednjeg dana na repertoaru je predstava „Generacija X Y Z“ Teatra Cirkus Punkt. Namijenjena uzrastu 10+, ova predstava je zapravo akrobatska senzacija i parkur u isto vrijeme te predstavlja sjajan audiovizualni događaj za sve koji ne misle da se u kazalištu mora sjediti i šutjeti u mraku. Okupljamo se oko jedne naizgled obične penjalice i puštamo da nas tri izvođačice iznenade svojim ludim vještinama.
Sve predstave su na otvorenom i potpuno besplatne, stoga pozivamo one koji se nađu u Zagrebu da provedu topli rujanski vikend s nama.
PREGLED PROGRAMA
četvrtak 21.9.2023. na Ribnjaku u 18 sati Teatar Poco Loco „Pjeva mi se pjesma: Orkestra Pokoloka“ u parku Ribnjak
ženska klapa XVI. gimnazije nastup učenika i učenica GU Elly Bašić
petak 22.9. na Ribnjaku u 17 sati Kazalište Mala scena „Sunce Djever i Neva Nevičica“ lutkarska predstava „Zagrebi legendu“, 4.b OŠ Petar Zrinski
subota 23.9. u rondeli na Trgu Petra Krešimira IV u 11 sati Teatar Cirkus Punkt „Generacija X Y Z“
Uz predstave, zanimljive radionice i talent show, drugu godinu zaredom organiziramo Ljeto u Trešnji.
Ljeto u Trešnji održat će se od 19. do 21. lipnja 2023. Svaki dan, u 19 sati, na rasporedu je predstava Praljudi, u režiji Radovana Ruždjaka.
Kupnjom ulaznice za predstavu publika može besplatno sudjelovati u ostalom programu za djecu koji su pripremili u kazalištu Trešnja: zanimljive radionice (kreativne, steam radionice, radionica Prapovijesna izrada torbica u suradnji s Muzejom krapinskih neandertalaca), besplatna frizura za predstavu, facepainting ili TALENT show za koji traju prijave (kategorije su pjevanje, ples, gluma i sl.), a natjecatelji će na velikoj pozornici imati priliku pred publikom pokazati svoj talent. Svi ostali pozvani su da bodre male natjecatelje. Broj polaznika po radionici i za TALENT show je ograničen, a prijave traju do popunjavanja slobodnih mjesta putem obrasca za prijavu.
I ovom prilikom dvorište kazališta Trešnja postat će prava mala ljetna oaza u kojoj će posjetitelji moći pronaći i kutak za osvježenje.
TALENT show je na rasporedu 19. i 20. lipnja, a proglašenje pobjednika 21. lipnja. Nagrada je: godišnja članarina za dramske radionice kazališta Trešnja, obiteljska ulaznica za predstavu po želji, Lidlov poklon paket iznenađenja. Detaljan raspored programa i obraza za prijavu možete pronaći na web stranici kazališta Trešnja.
