U Centru za kulturu Čakovec je od 6. do 11.10.2024. održan još jedan Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade u organizaciji Hrvatskog centra Assitej. Uz izvedbe 10 predstava u konkurenciji, u popratnom programu održani su i razgovori dječjeg žirija s autorima i glumcima predstava, radionica kritike koju je vodila Katarina Kolega, predstavljanje zbirke dramskih tekstova i još puno toga. Festival su ove godine, osim sudionika iz Hrvatske, posjetili i gosti iz inostranstva: producenti i autori iz Crne Gore, Srbije, Mađarske, Slovačke, Irske… Naša platforma je na festivalu sudjelovala s dva programa. From the First Step: A Rooted Tour, turneja koju podržava Perform Europe, u Čakovec je dovela predstavu “Lagarije”, dok je kao završni događaj programa EmpowerINK: buđenje glasova mladih umjetnika u CZK-u održana promocija zbirke autorskih dramskih tekstova umjetnica Miljane Matejić, Dunje Matić i Ivone Marciuš. O svemu više čitajte u našoj kronici!
O nagrađenim predstavama:
Dječji žiri u sastavu: Luna Šarić, Petar Mavrin, Ida Lajtman, Matilda Ključarić, Tia Šimič, Vito Ivančić i Eni Vibović odlučio je dodijeliti dvije nagrade za najbolju predstavu u cjelini:
Najbolja predstava za djecu osvojila je predstava “MIRABILIA” – VRUM – umjetnička organizacija
Najbolja predstava za mlade osvojila je predstava “SUTRA TO MOŽEŠ BITI TI” – koprodukcija Kazališta Virovitica i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku
Žiri u sastavu: Ivana Vukićević, Ivana Vuković i Drago Utješanović dodjelio je sljedeće nagrade uz napomenu: “Koristimo ovu priliku da skrenemo pažnju kako većina selektiranih predstava pati od ozbiljnih dramaturških problema, nerijetko lako rješivih, a koji bi znatno doprinijeli kvalitetama predstava. Indikativno je da se od 10 selektiranih predstava tek među tri autorska tima nalazi i dramaturginja.”
NAGRADA ZA OBLIKOVANJE SVJETLA – LUCIJAN ROKI ZA PREDSTAVU “MACA PAPUČARICA” GKL SPLIT
NAGRADA ZA KOSTIMOGRAFIJU – ANITA GORETA ZA KOSTIME U PREDSTAVI “ZEZOP“ KAZALIŠTE LUTAKA ZADAR
NAGRADA ZA SCENOGRAFIJU – DAVOR MOLNAR ZA SCENOGRAFIJU U PREDSTAVI “ŠAPAT DUŠE“ HNK VARAŽDIN
NAGRADA ZA GLAZBU – IVANA ĐULA I LUKA VRBANIĆ ZA AUTORSKU GLAZBU U PREDSTAVI “ŠAPAT DUŠE” HNK VARAŽDIN
NAGRADA ZA LIKOVNO OBLIKOVANJE LUTAKA – ALENA PAVLOVIĆ ZA PREDSTAVE “ŠAPAT DUŠE” HNK VARAŽDIN I “MACA PAPUČARICA” GKL SPLIT
NAGRADA ZA KOLEKTIVNU IGRU – ANSAMBL PREDSTAVE “BOMBONIERA VARIETE!” GKL RIJEKA
NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – GORAN VUČKO I NIKOLA RADOŠ ZA ULOGU BABE U PREDSTAVI “BAJKA SVA OD ŠEĆERA” KOPRODUKCIJA KAZALIŠTA VIROVITICA I GRADSKOG KAZALIŠTA “JOZA IVAKIĆ” VINKOVCI
NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – FILIP ELDAN ZA ULOGU IDRISA U PREDSTAVI “ŠAPAT DUŠE” HNK VARAŽDIN
NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – SARA IPŠA ZA ULOGU YUSRE U PREDSTAVI “ŠAPAT DUŠE” HNK VARAŽDIN
NAGRADA ZA DRAMSKI TEKST – IVANI ĐULI I MILICI SINKAUZ ZA “MACU PAPUČARICU” GKL SPLIT
Radionica “Predmet kao duša” zamišljena je kao četverodnevni izlet u predjele emotivnog aparata glumca. Radionica se bavi kazalištem predmeta u širem smislu. Pokušat ćemo glumcima/lutkarima/studentima dati alate pomoću kojih će se s lakoćom moći izraziti kroz predmet, dati mu novo značenje i razotkriti njegovu simboliku. Predmet kao živo biće ili predmet kao dio glumca ili predmet kao metafora emotivnog aspekta glumca samo su neki od aspekata kazališta predmeta na čija ćemo vrata pokucati i na taj način se susresti sa samim sobom u glumačkom smislu. Kroz suvremeni pristup lutkarstvu istražiti ćemo odnos glumac i objekt tako da ih povežemo u neodvojivu cjelinu u kojoj se savršeno nadopunjuju.
Radionica je namijenjena glumcima, lutkarima, plesačima i svim izvedbenim umjetnicima te studentima istih područja.
Vrijeme održavanja: subota i nedjelja, 4. i 5. svibnja 2024. / od 10 do 14 sati i od 18 do 21 sat subota i nedjelja, 11. i 12. svibnja 2024. / od 10 do 14 sati i od 18 do 21 sat Obavezno pohađanje cijelog ciklusa radionica.
Mjesto održavanja: Teatar Poco Loco, Hebrangova 36, Zagreb
Pred tobom se nalazi set pitanja koja se tiču tvojih iskustava i stavova u vezi s kazalištem i kazališnim predstavama, a ti svojim sudjelovanjem daješ doprinos jednom od najvećih istraživanja u kazališta za djecu i mlade u cijelom regiji. Cilj ovog istraživanja je da što bolje razumijemo tvoje i potrebe tvojih vršnjaka, i da ih uklopimo u sve ono što kazalište može ponuditi. Tvoji odgovori će značajno oblikovati daljnji razvoj kazališnih predstava za djecu i mlade, zato nam je svaki tvoj odgovor izuzetno važan! Trebat ćeš izdvojiti 20-ak minuta za popunjavanje ovog upitnika – znamo da nije malo, ali važne stvari ne treba raditi na brzinu, zar ne? Svi tvoji odgovori bit će zabilježeni anonimno kako bismo sačuvali tvoju privatnost, a voljeli bismo da od tebe dobijemo baš iskrene odgovore. A svi koji budu zainteresirani moći će škicnuti u prve rezultate, ukoliko pošalju mail na office@odmalihnogu.org
Park je odlično mesto, kjer v poletnem popoldnevu lahko parkirajo škrati. No, tudi gozd je čudovit, vendar pa se tam lažje zagozdijo, če na primer vlačijo s sabo tudi kako večjo nepremičnino. Bo zato že v redu, če tokrat svoj mobilni grad prinesejo med vrhniška drevesa, na trato, kjer že čakajo rdeči ležalniki (mmmm!) in se zbirajo radovedne očke v pričakovanju. »Ampak, čakaj malo«, se mi pred nosom zloži ležalnik, »kako pa veš, da je grad?« … Toliko, da ne bi prehitro odplavala, in kakor pač tudi stvari in drevesa vselej že tiho šepetajo svojo zgodbo tam, kjer poslušajo otroci … In ker odrasli navadno slišimo nekoliko slabše, morda ni odveč, če najprej zanje povem, da predstavo gledam (o njej pišem) že drugič. Da nimam nobenih čarodejsko čaruljastih sposobnosti, če v kupu plastične plahte na tleh že »vidim« grad. Tisti skupni element (notranje okolje), ki je zaznamoval tako krajšo intervencijo za odrasle (septembra 2022 v PTL) kot zdaj predelano predstavo za otroke. In da bom zato, ker se spomina ne da kar izbrisati, tudi neizbežno primerjavo, ki se tokrat spontano odvija v mojih očeh, pač raje uporabila kot oprimek v zasledovanju prenovljene pustolovščine. Torej: još jedan put – nekim drugim putom. Kar pa še ne pomeni, da tudi sama pustolovščina ne more biti čaruljasta!
fotografije: Gašper Tominc
Iz zvočnikov se zasliši pripoved – jasno, kakšna pustolovščina pa bi to bila, če je ne bi spremljalo pravljično povabilo! Za malčke je lahko dovolj že, da se nekaj pripravlja: že ko čakajo na pričetek, so vidno na trnih. In to vznemirjenje se z vsako besedo pripovedi le še vidneje dviga v njih. Kot na bližnjem Močilniku iz tal nevidno vre voda. Toda, kako sedaj to Ljubljanico majhnih pustolovcev ujeti v strugo? Včasih so recenzenti res neumni – skozi portal vendar. Performerji … ma, kakšni performerji, »senior« pustolovci … s svojimi telesi postavijo vrata. Vhod, pred katerim nogice kar cepetajo, a si, čeprav v nizkem štartu, ne upajo steči tja, preden jim vrata ne pomahajo. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, zdaj pa lahko! Najprej se zdi, da se bodo takoj zagozdili in se bo odvil prizor, kot ga poznamo izpred vrat trgovin, kjer odrasli neučakano kurblajo in se vsi naenkrat zaženejo, ko jih končno spustijo na razprodajo.A starejši pustolovci so pripravljeni in poskrbijo, da se pravljična-sobota ne bi spremenila v črni-petek. Z njihovo pomočjo malčki eden po eden poskačejo skozi … in že se radostno vrtijo v krogu. Ah, ne samo krogu, verjetno okoli jezera ali pa mogočnega drevesa v pragozdu, njegovega debelega debla, ki ga tudi vse te ročice komaj objamejo, morda devete gore. Skratka, tistega, česar recenzent ne vidi, ker je ostal za vrati – si pa lahko zato toliko bolj misli. Ker vidi izraze na obrazih, iz katerih se da brati dinamiko notranjega sveta. Pa tudi, ker se otrokom vselej toliko dogaja, da tudi, ko kaka mala gozdna vila malce odtava iz kroga, na rob prizorišča, nasloni glavo na ramo in se nekam zagleda, ni nujno, da je odtavala tudi iz zgodbe. Kar pri otroku od zunaj daje vtis izstopa, je lahko ravno intenzivno notranje doživljanje. Zato je pravzaprav veliko težje delati interaktivne predstave z otroci, sploh pa, če jih je toliko. Performerji/koreografi, ki so sicer vajeni ustvarjati gibalno urejene in pomensko jasne kompozicije, so se preprosto primorani prepustiti zaupanju, da navidezni kaos (razpuščenost in neulovljivost gibanja otrok po prostoru) in hitro spremenljiv otroški fokus, še ne pomenita, da otrok ni globoko angažiran. Morda prav iz tega napora rastejo tudi tiste značilno pretirane performativne geste in izrazi v otroških predstavah – modus, značilen (in vsaj nekaterim nekoliko odbijajoč) tudi za klovnjenje* , ali pa tudi bolj splošno prisoten »tik«, ki ga odrasli že spontano dobimo, ko nagovarjamo otroke. Nikoli mi ni bilo jasno, ali je to res potrebno ali pa s tem odrasli več povemo o svojem nerazumevanju (podcenjvanju) otrok kot o njih. … V poskusih doumevanja tu in tam človeka pač zmanjka …
Čisto zares zmanjka! Ena od »senior« pustolovk nenadoma izgine. Pade v podzemno jamo? Morda eno tistih, kjer ponika Ljubljanica. Druga dva jo skušata izvleči iz nagužvane plahte, pa ne gre. Spominja na kita – nemara prav istega, ki se je že vprejšnji predstavi gnetel pod gladino in prišel veselo pozdravit opazujoče, tokrat pa ga aktivisti na vse pretege rešujejo, ker se je zapletel v vse tiste plastične zadevščine, ki jih ljudje po vseh možnih strugah spuščamo v oceane. Ob takih akcijah pa reševalci včasih tudi sami nastradajo: potegne ju noter. Nekaj se zdaj premetava v podzemnih dvoranah in rovih pod površino. Zgleda, da bosta prebrskala ves ponikalniški sistem vse tja nazaj do Pivke … dokler iz enega od izvirov ne bodo pokukala stopala. No, to pa zdaj torej ni več kit, kaj pa potem? Ko stvari nimajo več forme, se hitro pojavi vprašanje začudenih: »Mami, kaj je to sploh?«, in takoj zatem razodetje, ko ven ponovno pripleza človeško telo. Ok, tega pa prepoznamo!
Ne prepoznamo pa kot otroci nujno, zakaj pustolovci rabijo toliko časa, kaj se tako obirajo, da se s prekopicevanjem zdaj sami prebijejo preko skal, hribčkov in dolin nazaj do Vrhnike, kjer jih na izhodišču čakamo, da bi spet skupaj z njimi poskakovali. Ker nam otrokom čas teče veliko hitreje in zato že deset min doooooooooooolgo traja. Ali pa verjetno tudi iz atmosfere, ki jo na tistem mestu ustvarja nekoliko preodrasla glasba**, ne prepoznamo, da je teren res zahteven, poln skrivnostnih ovir in nevarnosti. In smo tako, čeprav se iz hitro-staccato giba vidi, da kar starejši pustolovci kar le morejo hitijo k nam (kakor sta nam sporočila dva sla, ki sta medtem za izvidnico splezala na kandelaber), skoraj že obupali …, preden na ličkih ne začutimo tiste težko pričakovane sape. Vetrca, ki ga pustolovci ob svoji vrnitvi pošljejo proti nam s svojim čarobnim pihanjem.
Medtem ko med pihanjem pustolovce časovni stroj vrže v »slow motion« in se za njimi napihuje grad, recenzent, ki tokrat ne sedi pred »odrom«, ampak na strani, pomisli, kako se pravzaprav s tem, ko polovico časa bolj opazuje odzive otrok kot pa dogajanje na odru (in da to isto počne tudi sogledalec, ki ni videl prejšnje predstave), ustvarja zanimiv »score«. Posaditi eno polovico gledalcev pred oder, da po običajni poti spremljajo predstavo, drugo polovico pa za oder, od koder predstavo lahko spremljajo le preko izrazov na obrazih prve skupine gledalcev. Tudi tako se človek zamoti, dokler iz »stepene smetane« grajske sadne kupe ne pogleda ven šest slamic, se pravi, bincajočih nog. Grad je zdaj že skoraj nared in otroci, ki začutijo tisto večje-od-sebe, eden za drugim vstajajo, da bi velikanu lahko s telesom sledili v nebo. Prizorišče spet napolni vzhičeno pričakovanje, da se bodo podali na skakališče, kjer za začetek že poskakujejo »senior« pustolovci – ki verjetno tudi sami komaj čakajo, da po (za odraslega resnično utrujajočem) poskakovanju z malčki pravljični teren slednjič tudi povsem predajo tem najmlajšim in neumornim pustolovčkom.
Čeprav ne moremo vedeti, v koliko več in še veliko bolj polnih zgodb so v svojih čaruljastih glavicah odpotovali mali škrati, pa smo lahko gotovi, da bodo danes dobro spali – jih bo zmanjkalo že v avtu. Pa tudi, da so takšne predstave pomembne za vse male in velike občine, z ali brez Ljubljanice, ker z njimi otroci razvijajo še kako drugo vrsto domišljije, kot jo po mestih zadnje čase sejejo (pravzaprav ugonabljajo) gradbinci s svojimi vila-blok gradovi.
***
Koreografija: JERNEJ BIZJAK Izvedba: ANAMARIA BAGARIĆ, PETRA PEČEK, JERNEJ BIZJAK Dramaturgija: SARA ŽIVKOVIČ KRANJC Glasba: MATIJA STRNIŠA Besedilo in pripovedovanje: NINA IVANIŠIN Alternacija: ALJA LACKOVIĆ Koreografska asistenca: FABIO LIBERTI Mentorstvo in svetovanje: MY GRÖNHOLDT Kostumografija: TANJA PAĐAN / KISS THE FUTURE Oblikovanje svetlobe: JANKO OVEN Vizualno oblikovanje: AJDA TOMAZIN Kreativni producent: JERNEJ BIZJAK Produkcija: ZAVOD 0.1 Predstava je podprta s strani Ministrstva za kulturo RS in Mestne občine Ljubljana. Datum premiere: 1. 6. 2023 (Novo mesto) Datum ogleda: 29. 7. 2023 (Poletje na Vrhniki 2023, Park samostojnosti, Vrhnika)
* Kar pa še ne pomeni, da je to edina prvina klovnjenja ali, da je to v celoti neumna praksa! ** V ušesu odraslega sicer odlična in že skoraj filmska glasba, ki pa skoraj gotovo presega otrokovo izkušenjsko polje in s tem možnost vživetja, opomenjenja atmosfere. Kot nek manj topen element, ki se v predelavi prejšnje intervencije (še) ni povsem zlil s to novo raztopino za otroke.
Dječji žiri u sastavu: Helena Takač, Sana Cimerman, Leona Pokos, Dora Zvošec, Neo Loparić, Sara Hassan donio je odluku da je Najbolja predstava u cjelini po njihovom sudu:
DUGA – DJEČJE KAZALIŠTE DUBRAVA
Obrazloženje:
Izabrali smo predstavu Duga jer smatramo da je glumica odlično izvela monodramu. Tema predstave je vrlo aktualna i nosi poruku koja je djeci potrebna. Predstava je također vizualno stvarala atmosferu koja je podupirala temu. Svidjela nam se i interakcija glumice s publikom te dobro iskorišteno probijanje četvrtog zida.
Žiri u sastavu: Matilda Sorić, Vedrana Balen Spinčić i Maja Lučić dodjelio je sljedeće nagrade.
NAGRADA ZA OBLIKOVANJE SVJETLA – VANJA JOVANOVIĆ ZA PREDSTAVU “DRVLJACI” KAZALIŠNE DRUŽINE PINKLEC
Suptilnim oblikovanjem svjetla autor naglašava emotivne trenutke u predstavi te prigušenim tonovima oslikava ratno ozračje, na sceni oku nevidljivo. Svjetlo u predstavi zaista postaje umjetničko djelo i nema samo fukciju stvaranja kazališne iluzije.
NAGRADA ZA KOSTIMOGRAFIJU – ANA FUCIJAŠ ZA KOSTIME U PREDSTAVI “OVO SAM JA“ TEATRA POCO LOCO
Kroz boju, odabir materijala i sami kroj kostima, autorica je nježno naznačila karakter pojedinog lika. Tako oblikovani kostimi izvrsno su se stopili s dramaturgijom predstave pružajući podršku i obogaćujući glumačku igru.
NAGRADA ZA GLAZBU – VANESA PETRAC I IVAN MAROJEVIĆ ZA AUTORSKU GLAZBU U PREDSTAVI “LJUBIČASTO” KOPRODUKCIJE VRUM PERFORMING ARTS COLLECTIVE, EKSCENA, PLESNI STUDIO VINDI I HNK VARAŽDIN
Glazba skladana za predstavu vrlo je nekonvencionalna u smislu kazališne glazbe, te njena uloga nije samo uloga zvučne kulise već podupire dramaturšku nit I sam koncept režijske postavke. Raznoliki glazbeni žanrovi, prisutstvo izvođača na sceni koji su ujedno i autori te njihova upečatljiva interpretacija i glazbna ekspresivnost doprinose posebnoj atmosferi predstave te predstavljaju ozbiljan iskorak u poimanju glazbe u predstavama za djecu i mlade.
NAGRADA ZA LIKOVNO OBLIKOVANJE – ALENA PAVLOVIĆ ZA PREDSTAVU “DRVLJACI” KAZALIŠNE DRUŽINE PINKLEC
Uporabni predmeti iz svakodnevnog života pred očima gledatelja postaju scenska bića na vrlo jednostavan, a efektan način. Scenografska rješenja nisu gotov proizvod već potiču publiku na domaštavanje i stvaranje vlastite slike. Ništa na sceni nije samo sebi svrhom, predmet postaje sredstvo igre i s lakoćom mijenja svoju funkciju i ulogu otvarajući prostor mašti i slobodi.
NAGRADA ZA KOLEKTIVNU IGRU – ANSAMBL PREDSTAVE “LJUBIČASTO” KOPRODUKCIJE VRUM PERFORMING ARTS COLLECTIVE, EKSCENA, PLESNI STUDIO VINDI I HNK VARAŽDIN
Sinergija svestranih i različitih izvođača –glumaca, plesača i pjevača na scenu je donijela suvremenu ljubavnu priču koja svoje korijene vuče iz renesanse. Cjelokupni je ansambl svojom dinamičnom, efektnom fizičkom i glumačkom energijom uspio prikazati spektar odnosa, emocija i scensko zbivanje koje nijednoga gledatelja nije ostavilo ravnodušnim.
NAJBOLJA ŽENSKA ULOGA – DVIJE RAVNOPRAVNE NAGRADE – MAJA KATIĆ I ZRINKA KUŠEVIĆ U PREDSTAVI “OVO SAM JA” TEATRA POCO LOCO
Služeći se jezikom plesa i pokreta, na potpuno drugačijii način i s odmakom od uobičajenih obrazaca stvaranja životinjskih karaketra na sceni, glumice Zrinka Kušević i Maja Katić kreirale su ljupke i šarmantne likove Patkice i Žirafe. Premda je njihova izvedba namijenjena najmlađim gledateljima, što je režijski i dramaturški postavljeno vrlo dobro, suptilnim glumačkim i izvođačkim dosjetkama uvlače i stariju publiku u svoj svijet i potiču na promišljanje o razvoju osobnosti kroz drugoga. Svojom razigranošću obje glumice potvrđuju kako se minimalističkim glumačkim rješenjima, nenametljivo i bez dociranja, može doprijeti do publike.
NAGRADA ZA NAJBOLJU MUŠKU ULOGU – FILIP SEVER ZA LJILJANA U PREDSTAVI “LJUBIČASTO” KOPRODUKCIJE VRUM PERFORMING ARTS COLLECTIVE, EKSCENA, PLESNI STUDIO VINDI I HNK VARAŽDIN I ZA ULOGU LISICE U PREDSTAVI “OVO SAM JA” TEATRA POCO LOCO
Svojim glumačkim šarmom i osebujnom sceničnošću plijeni pažnju među mnogobrojnim anasmblom. Istovremeno poštuje kolege na sceni ne zauzimajući veći prostor no što je potrebno te se uklapa i u manji i u veći anasambl, ne gubeći svoju nježnu ekspresivnost koja dopire i do zadnjeg reda gledališta. Scenskim pokretom i neverbalnim sredstvima istančano je i vrlo zavodljivo dočarao karaktere likova. U lijepoj interakciji s najmlađom publikom pokazao je toplinu i neposrednost te ljubav prema onome što radi.
NAGRADA ZA DRAMSKI TEKST – NE DODJELJUJE SE
Ne dodijeljujući nagradu za dramski tekst, stručni žiri želi potaknuti dramske pisce na preciznije promišljanje strukture samoga teksta u kreiranju kazališne predstave.
NAJBOLJA REŽIJA – VANJA JOVANOVIĆ ZA PREDSTAVU “DRVLJACI” KAZALIŠNE DRUŽINE PINKLEC
Vješto objedinjujući sve elemente kazališnog jezika, stvarajući snažne scenske slike, Vanja Jovanović postavio je na pozornicu intrigantnu i neočekivanu priču. Izmjenjući dramsko pismo s lutkarskim elementima, sigurnom redateljskom rukom i već prepoznatljivom režijskom poetikom, donosi neobičnu i drugačiju estetiku koja svjedoči o univerzalnosti i svevremenosti fenomena kazališnog čina.
NAJBOLJA PREDSTAVA U CJELINI – PREDSTAVA “DRVLJACI” U IZVEDBI KAZALIŠNE DRUŽINE PINKLEC
Otvarajući teške i bolne teme, cjelokupni tim, autorski i glumački, hrabro se uhvatio u koštac s nelakim zadatkom – pričanje priče o ratu, roditeljskoj ljubavi, žrtvi i neumoljivoj činjenici da život donosi neizbrisive ožiljke. Na scenu donose višeslojnost u svim segemntima predstave što ne utječe na ujednačenost scenskog čina. Sugestivna glumačka izvedba lišena patetike, inovativna režijska rješenja koja u sebi uključuju i lutkarski mišljeno kazalište za mlade, tvore dojmljivu scensku cjelinu.
Platforma Od malih nog(u) svoje ovogodišnje festivalsko putovanje završava u Čakovcu na festivalu koji godinama posjećujemo i volimo. Tim povodom s produkcijom festivala dogovorili smo nekoliko aktivnosti kojima zaokružujemo godišnje festivale te se pripremamo za najveći događaj godine – Assitej Artistic Gathering u Srbiji!
U Čakovcu smo za djecu i odrasle pripremili nekoliko sjajnih radionica koje provode naši članovi. Mirko Radonjić u prvoj polovici tjedna održati radionicu vizualnog kazališta za djecu i studente Učiteljskog fakulteta na kojoj će se igrati s multimedijalnim mogućnostima kazališne umjetnosti i raznim idejama koje spajaju vizualne i izvedbene umjetnosti. Slična ideja stoji iza radionice glazbenih instrumenata koju vodi Peter Kus. Kus u svojim predstavama glazbu tretira gotovo kao glavni lik, a u Čakovec dovodi niz predmeta za koje uopće ne bismo znali da mogu svirati da ih Peter ne koristi u svom radu! Radionica glazbenog kazališta odvit će se krajem ovog lijepog tjedna. Naposljetku, negdje u sredini tjedna – nakon izvedbe “Drvljaka” KD Pinklec – Anja Pletikosa i Marija Backović održat će radionicu za djecu i studente Učiteljskog fakulteta. Radionica se odvija u okviru programa Rezervirano za tinejdžere! i posvećena je osnovnoj temi – što djecu starije osnovnoškolske dobi zanima u kazalištu?
Na našem Facebooku čitav tjedan moći ćete čitati OMN bilten koji će do vas širiti vijesti s festivala. Pratite nas – na kraju tjedna otvaramo “kladionicu” u kojoj predviđamo nagrađene! A već sada čestitamo svima koji sudjeluju i zahvaljujemo organizatoru!
Od 18. do 22.9. u zagrebačkom Centru kulture na Peščenici, popularnom Knapu, odvija se jedan poseban ciklus predstava koje baš čine suprotno i otvaraju one teme koje se tiču veće djece i mlađih mladi – od viših razreda osnovne škole pa do srednjoškolske dobi. To su teme koje zovemo gorućima i aktualnima, a rijetko kada ih javno spominjemo. Zato su one tabu ili kako stoji u nazivu ciklusa – bolje da o njima (ne) razgovaramo. Vršnjačko nasilje, cyber bullying, bolne obiteljske priče, kruti i okrutni školski sustav, pa čak i pitanje ljubavi, sve to su teme o kojima s djecom i mladima pričamo unutar svoja četiri zida ili pojedinačno, ako uopće pričamo. A njihove važnosti danas su svjesni oni koje ciklus okuplja, kazališne profesionalke i profesionalci i prosvjetne radnice i radnici predvođeni kreativnim pogonom, Teatrom Poco Loco koji je inicirao i organizirao ovu manifestaciju. Pa krenimo redom – zašto bismo sa svojom djecom u dobi od 10 do 18 godina uopće došli u Knap i gledali ove predstave?
Prije svega da nauče da kultura na različite načine živi u centrima za kulturu, da upoznaju Knap i njegov prostor i saznaju da i tamo mogu ponekad gledati predstave. No to ovdje nije tema. Popis predstava iz ciklusa Bolje da o tome (ne) razgovaramo je prezanimljiv i u trenu kada u Zagrebu uopće ne postoje kazališni festivali (kazališta za djecu i mlade) i nevjerojatno potreban. Sve predstave počinju u 19 sati (s izuzetkom „Huligan“ koji počinje u 17.30), a nakon njih slijedi razgovor na temu koju smo netom na sceni pogledali. Ti „razgovori odraslih“ su neobvezni, no preporučamo djeci da ipak na njima ostanu i da čuju da ljudi iz sektora kulture i obrazovanja misle na njih i (ponekad) pritom rade u skladu s njihovim potrebama i željama. U ponedjeljak 18.9. na redu je scensko čitanje buduće predstave Teatra Poco Loco „Mali Ogar“. Iako je ovo događaj „uz pozivnice“, preporučamo svima da nakon predstave na Facebook stranicama platforme Od malih nog(u)poslušaju razgovor na temu transgeneracijske traume koja ponekad više muči ovu odraslu djecu od one malo mlađe. Možda nas sve to skupa potakne da malo više međusobno razgovaramo, a možda nas „samo“ zagrije za „Malog Ogra“ koji će bez sumnje postati novi Poco Loco hit! Idućeg dana na repertoaru je „Gideonov čvor“u produkciji Teatra Fort Forno, režiji Roberta Raponje te izvedbi Katice Šubarić i Matee Bublić. Predstava otvara pitanje školskog sustava, odgovornosti i slobode, pojmovima koji, čini se, u Hrvatskoj rijetko kada imaju veze jedan s drugim. Ova predstava nosi oznaku 15+ i u njoj se vrte teme samoubojstva i nasilja, stoga u utorak u Knap dođite oprezno, no hrabro! Vjerujem da ćemo svašta zajedno zaključiti nakon „Gideonova čvora“! U srijedu i petak su na programu moja dva osobna favorita hrvatskog kazališta za mlade – „I Cyrano i djevojčica“ redatelja Guillerma Balda u izvedbi Pokolokica Maje Katić i Zrinke Kušević i „Huligan“ Paška Vukasovića (produkacija Kazalište Mala scena) koji izvodi fantastičan Matija Šakoronja. E sad, ako ste djeca 11+ ili ako se s njima družite, svima preporuka za jedan niski start prema Knapu! Ove predstave pokazuju što sve kazalište namijenjeno mlađim mladima može biti! Nježni „Cyrano“ i naoko nabrijani „Huligan“ i sadržajem i formom su takozvano „baš to šta nam treba“! Jedan govori o novom prijateljstvu i iznenadnoj ljubavi, drugi o navijaštvu i iznenadnoj ljubavi (i jasno nam daju do znanja da ljubav rješava većinu konflikata). Jedan nostalgično podsjeća na francuski teen film iz osamdesetih „La Boum“ u kojem se Sophie Marceau uklapa u novu okolinu, a drugi nas šamara u facu dok se sa sramom prisjećamo navijača u Grčkoj. Magične lampice ili vreća za boks – odabira nema odnosno on je jasan: svi koji vole teatar trebaju doći u srijedu i petak u Knap!
U četvrtak je na programu bila predstava Nore Krstulović i Nine Horvat „Boje odgoja“ u produkciji Teatra Tirena. Predstava je, nažalost, zbog slomljene noge otkazana. Razgovor će se svejedno održati, a Tirena ostaje mjesto koje je u Zagrebu gotovo oduvijek poznato kao mjesto za susret djece i mladih s umjetnošću, a posljednjih su godina fokusirani upravo na predstave za mlađe mlade. Tirenine žene vrlo su vrlo ozbiljne u pristupu i temi – a pitanje rodnih uloga i rodne ravnopravnosti danas kada muškarci javno mole za doličnost žene nikada nije bilo važnije! Pozivam djevojčice da preuzmu tu ludu emancipaciju a dječake da prigrle nježnost i otvorena srca i uma dođu na razgovor – online ili uživo – te da kasnije posjete neku od budućih Tireninih izvedbi. A glumici Petri želimo što bezbolniji oporavak!
Popis sudionika i sudionica na razgovorima nakon predstava možete naći na webu Teatra Poco Loco. Regionalnu platforma Od malih nog(u) na ciklusu predstavlja Anja Pletikosa koja će sudjelovati na razgovoru o temi transgeneracijske traume kroz prizmu aktivnosti koje OMN i LOFT provode u 2023. To je prije svega iskustvo razgovora s tinejdžerima kroz program „Rezervirano za tinejdžere!“ te s tim povezano istraživanje potreba publike 11+ koje provodimo s kolegicama iz Srbije Tijanom Grumić, dramaturginjom i Jelenom Sokić, psihologinjom. Slušajte nas u ponedjeljak 18.9. oko 20 sati na Facebooku!
I zapamtite: ulaznice u iznosu od 6 eura u slobodnoj prodaji / 5 eura za organizirani dolazak škola možete rezervirati na pocoloco.rezervacije@gmail.com ili kupiti 30 minuta prije početka predstava na blagajni Knapa.
𝐁𝐨𝐥𝐣𝐞 𝐝𝐚 𝐨 𝐭𝐨𝐦𝐞 (𝐧𝐞) 𝐫𝐚𝐳𝐠𝐨𝐯𝐚𝐫𝐚𝐦𝐨 naziv je ciklus predstava i razgovora o tabu temama u kazalištu za djecu i mlade koji će se održati u Centru kulture na Peščenici – KNAP 𝐨𝐝 𝟏𝟖. 𝐝𝐨 𝟐𝟐. 𝟗. 𝟐𝟎𝟐𝟑. Cilj ciklusa je ukazati na nove smjerove u razvoju kazališne publike te senzibilizirati odrasle za predstave o važnim temama za djecu i mlade o kojima tako malo razgovaramo. Svake večeri programa izvodi se nova predstava kojoj slijedi novi razgovor.
ulaznice se kupuju 30 min prije početka predstave na blagajni Centra KNAP
rezervacije: pocoloco.rezervacije@gmail.com
ulaznice za izvedbu Teatra Poco Loco “Mali Ogar” nisu u slobodnoj prodaji
Razgovori nakon predstava namijenjeni su stručnoj publici, organizatorima odlazaka na kazališne predstava te zainteresiranom građanstvu. Sudionici razgovora su stručnjaci iz kazališta, psihologije, pedagogije, socijalne pedagogije i obrazovanja.
Program razgovora nalazi se u opisu svake od predstava.
Kako da predstave koje nisu lektirni naslovi, a govore o vrlo važnim temama za mlade, nađu put do publike kojoj su namijenjeni? Kako da takve predstave konkuriraju poznatim, “sigurnim” naslovima?
Može li kazališna predstava pomoći stručnom školskom osoblju u razgovoru s djecom o određenom problemu ili samo nepotrebno “zapaliti vatru”?
Cilj ovog ciklusa predstava i razgovora je otvoriti i neka nova pitanja, ukazati na nove smjerove u razvoju kazališne publike te senzibilizirati odrasle za predstave o važnim temama za djecu i mlade o kojima tako malo razgovaramo.
Razgovori nakon predstava bit će prenošeni uživo putem društvenih mreža te će kasnije biti dostupni u formi podcasta.
Program medijski podržava Regionalna platforma za afirmaciju kazališta za djecu i mlade OD MALIH NOG(U).
Ovo je majstorska radionica za sve one koji se ne mogu odlučiti što je bolje – kazalište ili film!
Kroz radionicu uhvatit ćemo se sličnosti i razlika ova dva umjetnička medija. Kako glumi glumac u kazalištu, a kako na filmu? Je li film popularniji od kazališta – i zašto? Kako dolazi od ideje od realizacije u filmu, a kako u kazalištu?
Na radionici ćemo gledati primjere nekih vrlo važnih kombinacija kazališta i filma. Predstavljat ćemo svoje ideje za priču. Igrat ćemo se kazališnih producenata. Zajedno ćemo pisati scenarij za kratak film i baviti se njegovom adaptacijom na kazališne daske. Tražit ćemo rekvizitu i kostime, graditi scenografije naših priča i igrati se nekih stvarnih ili izmišljenih likova.
Svoju viziju suradnje filma i kazališta predstavit ćemo kroz lutkarske etide, kratke igrane scene ili izvedbene instalacije i performanse u javnom prostoru – kad se kazalište i film sretnu, sve je moguće! A sve je moguće uz naše voditelje Anju Pletikosu i Venu Mušinovića. Svaki dan oko 11 h polaznici gledaju vrhunske filmove i potom ih analiziraju iz različitih motrišta: likovi, mjesta i vrijeme radnje, gluma, posebne tehnike snimanja, način režije, glume, snimanja, montaže, dramaturgije, itd.
Radionice traju cijeli dan, uz mogućnost dolaska od 8:00 h kada se počinjemo skupljati te započinjemo s razigranom nastavom u 9:00 h koja traje do 15:00 h, s pauzom za fini ručak oko 12.30h.
Djeca se nakon 15 h mogu ostati i slobodno se igrati uz nadzor voditelja do 16h.
Preporučeni uzrast za radionicu je od 10 do 15 godina.
Bacači Sjenki su višestruko nagrađivana neprofitna organizacija iz Zagreba koja je u svom 20-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija na 4 kontinenta. Uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.
Kazalište Mala scena najstarije je privatno kazalište za djecu i mlade u Hrvatskoj koje još djeluje. Aktivni su već 38 godina, 34 u svom prostoru na Medveščaku.
Rade predstave za bebe (od 3 mjeseca naviše), djecu i mlade. Putuju diljem Hrvatske i svijeta te godišnje imamo više od 400 izvedbi.
Mala su kompanija, važna su im komunikacija, rad u timu, dobra atmosfera i poduzetnost na radnom mjestu.
Primaju i pse i djecu i biljke!
TRAŽI SE –
Osobu na puno radno vrijeme na poziciji voditelja prodaje (ž/m).
Posao uključuje:
– Prodaja predstava (telefonska i e- mail komunikacija)
– Priprema dokumentacije za putovanja (ispis putnih naloga, priprema ugovora za klijente (sve prema špranci))
– Komunikacija i dogovaranje termina s glumcima
– Dočekivanje škola i vrtića u kazalište na predstavu (printanje karata, priprema plakata, komunikacija)
– Rad na blagajni
MALA SCENA NUDI:
– Mogućnost stalnog zaposlenja
– Radno vrijeme od 8 do 14 sati te dva radna vikenda
– 6 tjedana godišnjeg odmora
– Zarada dodatnog bonusa po predstavi nakon pređene osnovice
– Plaćen javni prijevoz
– Jedan dnevni obrok u kazalištu
– Mogućnost dodatnog putovanja (često gostuju na međunarodnim festivalima po svim kontinentima te ukoliko je to moguće ide cijeli tim kazališta na put kao svojevrstan bonus)
Prijašnje iskustvo u prodaji nije nužno, ali se preferira.
Kako i zašto kazalište za djecu i mlade u tvom profesionalnom životu?
S kazalištem za djecu i mlade počela sam se baviti davno još kao profesorica hrvatskoga jezika u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Oduvijek sam voljela kazalište i željela sam da ga zavole i moja djeca (tehnički, moji učenici, ali većina profesora svoje učenike naziva svojom djecom). Ti odlasci u kazalište s učenicima važan su dio moga profesionalnoga razvoja i tijekom metodičkih obrada gledanih predstava dobila sam neke jako vrijedne uvide u to kako djeca razumiju kazalište, što im se sviđa i koliko zapravo osjećaju i razumiju predstave (pod uvjetom da su dobre). Ti su mi uvidi pomogli u znanstvenim istraživanjima i u osmišljavanju nastave koju pripremam za svoje studente na Učiteljskome fakultetu u Zagrebu. Posve novu dimenziju promišljanja kazališta za djecu dali su mi odlasci u kazalište s mojim sinom Grgom. Razgovori s njim otvarali su mnoga pitanja (ponekad i sumnje) i pokretali me da tražim odgovore na njih. Jako je zanimljivo kada publika raste uz tebe i kada možeš iz prvoga reda pratiti na koji se sve način s odrastanjem i kazališnim iskustvom mijenja dječja (a za koju godinu i mladenačka) recepcija predstava i doživljaj kazališta općenito.
Kakvo kazalište djeca i mladi 21. stoljeća trebaju?
Rekla bih najbolje. Ali to su rekli mnogi prije mene. Kazalište za djecu treba svoj sustav znakova, treba različite predstave za različite dječje i mladenačke publike. Treba se baviti temama koje zanimaju djecu i mlade (a ne temama za koje odrasli misle da su za njih dobre, poučne, vrijedne itd.). Treba poticati djecu i mlade da osjećaju (i radost, i tugu, i ljutnju…); treba ih poticati da misle i propituju. Treba ih poučavati, ali o kazalištu i njegovim načinima pričanja priče. To je ono što ja mislim, a zapravo bi najtočnije bilo pitati djecu i mlade. I njihovi odgovori bi trebali nama, zainteresiranim odraslima, biti kompas – u osmišljavanju i postavljanju predstava i njihovoj izvedbi; u odabiru predstava posebice za organizirano gledanje pa kasnije analizu i interpretaciju; ali i za promišljanje kazališta za djecu i mlade u odgojnim, obrazovnim i kulturnim politikama.
Kako djeca opisuju svoje kazalište i što im ono znači?
Sreću i užitak (imam i dokaze za to). Nevjerojatno je koliko kazališnih znakova djeca u dobi od 7 do 9 godina uspiju upiti i posložiti u vlastite interpretacije. Puno toga uočavaju, razumiju mnoge poruke i u razgovoru o gledanim predstavama oslanjaju se na svoje osobno iskustvo, ali i ono dobiveno u školi na predmetima poput Likovne i Glazbene kulture, glazbom oprimjeruju svoj doživljaj i atmosferu predstave; razumiju i mnoge kazališne konvencije. Međutim postoje i mnoge koje ne razumiju i koje bi svakako trebale biti dio kazališnoga opismenjavanja djece i mladih. Čini mi se da je to zajednički posao kazalištaraca, metodičara i znanstvenika koji moramo suradnički, pametno i kvalitetno osmisliti, kako bi djeca i mladi dobili od kazališta… pa sve.
Ovo mi je najteže pitanje. Ne znam što će biti u budućnosti, ali znam što bih voljela da bude. Vjerujem u pojedince i u to da pojedinci mogu biti točka preokreta. Posebice ako se dobro organiziraju. Voljela bih da se na nekom mjestu nađemo za istim stolom – kazališni umjetnici, odgojitelji, učitelji i nastavnici, znanstvenici i ključne osobe u kreiranju odgojnih, obrazovnih i kulturnih politika. Da za tim stolom osmislimo kako i na koje načine uključiti djecu i mlade u sve etape i segmente promišljanja njihova kazališta; da nađemo način da se i njihov glas čuje. Osim toga, voljela bih da pronađemo neki model suradnje u kojem svaka strana ne radi samo svoj dio posla, nego da svi skupa tražimo premosnice i spojeve, nadopunjavamo se i zajednički gradimo sjajno kazalište za djecu i mlade.
Promocija knjige održat će se u petak 17.3. u 18 sati u prostoru Teatra Tirena u Zagrebu.
Zaklada Kultura nova osnovana je na inicijativu organizacija civilnog društva koje su dugi niz godina zagovarale osnivanje posebne zaklade za civilni sektor u kulturi. Zaklada pruža stručnu i financijsku podršku programima organizacija civilnog društva u kulturi kroz različita programska područja. Na taj način potiče se razvoj produkcijskih i organizacijskih kapaciteta nositelja programa; podiže se razina profesionalnog djelovanja putem neformalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja; potiče se uspostavljanje međusektorske suradnje; pospješuje se programsko umrežavanje i suradnja na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini; potiče se umjetničko stvaralaštvo i kulturno djelovanje mladih ta razvoj drugih programa usmjerenih ostvarivanju svrhe Zaklade.
Platforma Od malih nogu ostvarila je pravo na financiranje kroz Programsko područje 5: Razvoj suradničkih platformi u Europi. S više od 90% od ukupnog broja bodova, programi Od malih nogu za iduću godinu bit će financirani s 190 000 kuna.
Od malih nogu jedna je od pet platformi koja je dobila financijsku podršku u ovom programu, a jednogodišnji program koordinirat će Lutkarska organizacija koju fakat trebamo!
