Svaki rat vuče za sobom brojne istine. U sjeni one službene pobjedničke, jer pobjednici pišu povijest, stoji gubitnička, a tu su negdje i naša, vaša i njihova, odrasla i, rijetko spominjana, no nama trenutno najzanimljivija – dječja. Rijetko tko se sjeti da su i djeca bila sudionici rata i kakve je posljedice rat ostavio na njih, počesto i mnogo teže nego na odrasle. Nešto više o tome kako je rat izgledao u očima djece možemo vidjeti u predstavi Razbijeno djetinjstvo autora i izvođača Vanje Čiče i Lorenca Tolića. Predstava progovara o ratu kroz istinite ispovijesti djece, sada odraslih ljudi, koji su proživjeli teror i neizvjesnost ratnih dana.
Predstava Razbijeno djetinjstvo izvedena je uživo na 54. PIF-u 19. rujna u poprilično intimnom okruženju, u maloj prostoriji sa svega 20-ak gledatelja. Mislim da je to dodatno pridonijelo teškoj, ali usamljenoj atmosferi koja je prevladavala kroz predstavu. U središtu su likovi Karlo i Marija, koje uglavnom utjelovljuju Lorenco i Vanja. Povremeno likovi postaju plišanci preko kojih izvođači lakše dočaravaju posebno teške i dojmljive scene. Uz to, u predstavi se pojavljuju i animacija materijala, odnosno dijelova odjeće koji predstavljaju sporedne likove te kazalište sjena i animacija dijelova tijela u svima nam poznatim oblicima zeca, psa i ptica. Za animaciju se, naravno, koriste dječji rekviziti koji su ujedno u funkciji prikaza jasnog oblika posttraumatskog stresa.
Iako su odrasli ljudi, Karlo i Marija su zapeli u vremenu rata, što su izvođači jasno upisali u reakcijama likova na zvukove koji ih podsjećaju na to doba – od zvuka sirene do radijskog šuma koji su gradacijom na scenu i u gledalište unijeli jak nemir i nelagodu, koja se još ostatkom priče, gdje Karlo i Marija (sada plišanci) odigravaju scenu sa početka rata, dodatno pojačava. Plišanci su u ovoj sceni dobro poslužili jer su mekani i pokret je lakše prodirao kroz njih. Doduše udarci glavom o zid nisu se jako čuli, ali vizualno je to bilo dovoljno. Najzanimljiviji trenutak u toj sceni bio je kada je Tolić počeo vaditi vatelin iz plišanca, što je dovelo do toga da se Karlo doslovno „trgao“ od tuge.
Zvuk metaka također je dopirao iz radija. Taj zvuk je pokrenuo novi val sjećanja, ovaj put animiran odjećom. Svaki komad odjeće predstavljao je drugu osobu koja je pala pred Marijinim očima. Odjeća je bila odličan medij i rješenje zbog lakoće pokreta i brzog padanja. Čiča je vješto animirala odjeću te se i karakter lika mogao osjetiti kroz sam pokret, što mi je bilo jako interesantno i zanimljivo. Još jedan posebno uočljiv trenutak bila je svađa između Karla i majke koji su se gledali u oči uz osjetnu napetost – bombe padaju, kava teče, ali majka je u potpunosti slomljena, tek ljuska osobe iz koje ne izlazi niti jedna suza. No zato je cijela scena zapravo plakala za nju. Tu su u pomoć priskočili skriveni glumci koji su lagano pokretali i rušili predmete napunjene s vodom. U tom trenutku, budući da nisam gledala popis izvođača, nisam ni znala da netko drugi pokreće scenografiju, već sam se čudila kako su se odjednom vrčevi prevrnuli. Bio je to iznenađujući trenutak jake poruke – sve je plakalo osim osobe slomljene tugom. U tom trenutku sam i ja zaplakala, nekako sam imala pred očima lice svoje majke kako plače, i zamislila sam i sebe u toj situaciji, tu bol i prestrašenost i suze su same potekle.
Svjetlo i glazba igrali su važnu ulogu jer su naglašavali promjene iz sadašnjosti u prošlost i nazad, te su davali i poseban ugođaj nelagode, tuge, značajnosti. Doduše nakon silnih pohvala, stiže i mala kritika. Naime, tijekom predstave bilo je trenutaka kada je tekst bio redundantan, nije imao funkciju jer smo radnju mogli iščitati iz glumaca. Tekst u tim trenucima nije naglasio radnju, nego je djelovao poput pomalo suvišnog pripovijedanja. Osim toga emocije i ekspresije glumaca bile su odlične i hvale vrijedne. Zaista se mogla vidjeti bol na njihovim licima i djelovali su kao da su prošli kroz to što su glumili.
Sve u svemu, predstava Razbijeno djetinjstvo srcedrapajuća je i bolna, ali vješto izvedena, s ponekim zamjerkama, no ne presudnim. Vidjeli smo djelić onoga kako je rat djelovao na djecu stvorivši im psihološke utege nimalo lake za nositi (se) kroz život. Zanima me kako je sada tim ljudima, kakav život vode, jesu li ostali ili su otišli iz ovih krajeva, mogu li se prisjetiti tih trenutaka bez previše boli ili je i dalje svaki put kao da su opet tamo, skriveni u podrumu i u tami. Nadam se da ih tama više ne skriva i da su zatvorili ta vrata podruma za sobom poput Karla i Marije.
Dječji žiri u sastavu Leonarda Iva Dozan, Mia Dozan i Marko Laštro jednoglasno je donio odluku da se najboljom proglasi predstava AKO ME NE BUDE u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska
Stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Saša Latinović i Olga Vujović donio je na sastanku 23. 9. 2021. slijedeće odluke:
NAGRADE
LAZAR NOVKOV – za glazbu i dizajn zvuka u predstavi KRONOPATULJCI, u izvedbi Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika;
MAJA LUČIĆ – za scenografiju i vizualni identitet predstave AKO ME NE BUDE, u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
3. MAJA LUČIĆ, TAMARA KUČINOVIĆ i TONI LEAKOVIĆza izradu lutaka u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska
Ansambl predstave KRONOPATULJCI Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika – za dinamičnu, duhovitu i preciznu animaciju te usklađenu i prožimajuću skupnu izvedbu;
UROŠ KAURIN – za uvjerljivu i energičnu glumačku i animacijsku izvedbu u predstavi CAREVO NOVO RUHO, Kazališta lutaka Maribor, Republika Slovenija;
TILEN KOŽAMELJ – za uvjerljivu i energičnu glumačku i animacijsku izvedbu u predstavi CAREVO NOVO RUHO, Kazališta lutaka Maribor, Republika Slovenija
TONI LEAKOVIĆ – za ulogu Mede, suptilnu i preciznu karakterizaciju lika sa snažnom emocijom u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
ANDRIJA KRIŠTOF – za ulogu Ježa, suptilnu i preciznu karakterizaciju lika sa snažnom emocijom u predstavi AKO ME NE BUDE, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Republika Hrvatska;
JAN POPELA – za duhovitu i dinamičnu animaciju Zle vile u predstavi TRNORUŽICA, KAZALIŠTA DRAK i Međunarodnog instituta figurativnog kazališta, Češka Republika
JAKUB MAKSYMOV – za režiju predstave KRONOPATULJCI, u izvedbi Kazališta lutaka Bratislava, Slovačka Republika;
NAGRADA “TIBOR SEKELJ” za predstavu s najhumanijom porukom dodjeljuje se KAZALIŠTU LUTAKA LJUBLJANA, Republika Slovenija, za predstavu NEBO IZNAD NAS.
GLAVNA NAGRADA “Milan Čečuk” za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuje seKAZALIŠTU LUTAKA BRATISLAVA, Slovačka Republika, za predstavu KRONOPATULJCI.
Draga Livijo, uz PIF si vezana već više od tri desetljeća. U to vrijeme mijenjala si funkcije, no ljubav prema festivalu je bila trajna. Kakav je bio PIF kad si stigla? Možeš li istaknuti njegove zlatne godine?
Na PIF se često gleda kao na skromni mali festivalić koji je počeo ni od čega i živio od entuzijazma svojih organizatora, kojima ionako nije bilo toliko stalo do lutkarstva koliko do esperanta. Da, točno je da je PIF počeo ni od čega, točno je da je godinama živio od entuzijazma, točno je da su ga organizirali esperantisti, ali točno je i to da su PIF od samih početaka usmjeravali najveći lutkarski stručnjaci: već od prvoga PIF-a dr. Jan Malík, odmah nakon prvoga PIF-a aktivno se uključio Milan Čečuk, od simpozija na 6. PIF-u dr. Henryk Jurkowski, kasnije Edi Majaron, Borislav Mrkšić, Dalibor Foretić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini i drugi. Organizatori su odmah od početka pokazali ozbiljnu ambiciju te su, riječima tadašnjeg direktora Zlatka Tišljara, imali viziju da PIF „s vremenom postane jedan od najrenomiranijih lutkarskih festivala u svijetu“. Već su na prvome festivalu uključili svjetsku UNIMA-u i organizirali simpozij! Dakle, bili su svjesni da postoji svjetska lutkarska udruga! Još su se godinama organizirali simpoziji. Danas toga više nema.
PIF je postajao sve veći, sve snažniji, sve važniji. Ja sam došla na njegov dvadeseti rođendan, bio je mladić u naponu snage a i dalje se razvijao. Grad Zagreb smatrao ga je važnom kulturnom manifestacijom. Nikada nije bio osobito bogat, ali uspijevali smo dobiti važna kazališta i ponajbolje predstave. Rekordan broj sudionika zabilježili su 22. i 30. PIF – na svakom je sudjelovalo po dvadeset i pet kazališta. Uz razne popratne programe. Jubilarni 30. PIF pokazao je dvadeset i sedam predstava i trajao najduže od svih PIF-ova u povijesti: čak devet dana.
Tijekom godina na PIF-u su gostovala gotovo sva najznačajnija europska kazališta 20. i 21. stoljeća, uz neka gostovanja s drugih kontinenata. Također su se predstavili najznačajniji lutkarski umjetnici: redatelji, animatori, likovnjaci.
Možeš li istaknuti neka imena koja su bila na PIF-u, a čija će zvučnost i veličina još dugo odzvanjati u uhu svakog pravog lutkara i kazalištaraca?
To je uvijek nezahvalno, jer tko bi se svih sjetio! Ali evo. Sudjelovali su: Wrocławsko kazalište lutaka, DRAK, Naivno kazalište Liberec, Alfa, Buchty a Loutky, islandski Leikbrúðuland, slovenski Konj, gledališče figur, Družina Jordi Bertran, Stuffed Puppet Theatre (s genijalnim Nevilleom Tranterom), Državno akademsko centralno kazalište lutaka „Sergej Obrazcov“, Vijetnamsko narodno lutkarsko kazalište (sa svojim lutkama na vodi), a od solista Yves Joly, Albrecht Roser, Percy Press Junior, Henrik Kemény, Claudio Cinelli, Salvatore Gatto, Gaspare Nasuto, Mima i Bane Janković. Gledali smo predstave zaista velikih lutkarskih redatelja: Wiesława Hejna, Josefa Krofte, Slavča Malenova, Olega Žjugžde, Aljakseja Ljеljauskog, Atanasa Ilkova, Nikoline Georgieve, Cristiana Pepina, Marije Signorelli, Fabrizia Montecchija, Jože Pengova, Edija Majarona, a tu su bili i naši Davor Mladinov, Borislav Mrkšić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini, Luko Paljetak… Svoje su umijeće kreacije i tehnologije lutaka pokazali čuveni Adam Kilian, Petr Matásek, Ivan Conev, Jadwiga Mydlarska-Kowal, Eva Farkašová, Maja Petrova i naši Berislav Deželić, Branko Stojaković, Zlatko Bourek. Kad sam pisala doktorat, shvatila sam da se povijest europskoga lutkarstva može kroz PIF čitati i učiti kao iz udžbenika! Žao mi je što se ta naša prekrasna, ali prolazna umjetnost ne može sačuvati i pokazati novim generacijama koje dolaze, a nisu imale sreću vidjeti sve te divote.
Livija Kroflin na promociji knjige “Estetika PIF-a”, foto, Ivan Špoljarec
Što bi istaknula važnim podalje samih lutkarskih imena?
Kao svoj veliki uspjeh vidim jedno organizacijsko, a ne umjetničko pitanje. Naime, kad sam došla, Savjet PIF-a bio je sačinjen po delegatskom načelu. Ja sam se založila za to da u Savjetu budu znalci, a ne birokrati. To se i dogodilo nakon 25. PIF-a. Kako je to uspjelo, zapravo ne znam, ali uspjelo je. Nije dugo trajalo. Da, trajalo jest godinama, ali onda su se opet pojavile ljudske taštine i razne računice, pa smo opet došli na delegiranje raznih ljudi u Savjet PIF-a, ljudi koji veze s lutkarstvom nemaju.
Ponosna sam što smo pokrenuli predstavljanje lutkarskih škola, pa smo tako predstavili Državnu visoku lutkarsku školu (ESNAM) iz Charleville-Mézièresa (nakon toga je predstavljanja tada još vrlo mlada Morana Dolenc odlučila otići učiti lutkarstvo upravo u tu školu), Školu vizualnoga kazališta iz Jeruzalema, akademije iz Praga (DAMU), Sofije (NATFIZ), Varšave (Odsjek za lutkarsku umjetnost u Białystoku), Krakova (Lutkarski odsjek u Wrocławu), Budimpešte, Minska, Bratislave i Sankt Peterburga. PIF je glavni krivac što danas imamo prvu, i dosad jedinu, diplomiranu lutkarsku redateljicu u Hrvatskoj. Naime, kad je Zlatko Sviben, tada voditelj Odsjeka za kazališnu umjetnost na akademiji u Osijeku, vidio njihovo predstavljanje i upoznao se s dekanom, prof. Nikolajem Naumovim, pozvao ga je da predaje na osječkoj akademiji. Tu je Naumov uočio Tamaru Kučinović, koja svoj redateljski nerv očito ni kao studentica nije mogla sakriti, i pozvao je da po završetku studija glume i lutkarstva dođe u njegovu klasu studenata lutkarske režije. Ostalo je povijest…
Bili smo jako ponosni kad smo mogli pokazati i svoga „konja za trku“: studenti prve generacije studija glume i lutkarstva predstavili su se s lutkarskim programom već na 38. PIF-u i ponovno, ambicioznije, na jubilarnom 40. PIF-u.
Pokrenuli smo i izdavačku djelatnost. Tadašnji direktor Zlatko Tišljar uvijek je bio čovjek od akcije i volio je uvoditi novosti i provoditi nove ideje. Odmah je ponudio da će moj magisterij izdati kao knjigu. Tako je izdana Zagrebačka zemlja Lutkanija. Nakon toga pokrenuli smo biblioteku Lutkanija, zatim i Veliku Lutkaniju, u kojima smo objavili Jurkowskoga, Mrkšića, Paljetka i niz knjiga o izradi lutaka i zbirki lutkarskih igrokaza.
Ima još nešto čega se rado sjećam iz toga vremena, a čega nije bilo ni prije ni poslije: izleta za sudionike PIF-a. Nije umjetnička kategorija, ali je silno važno za festivalsku atmosferu. To sam mogla provesti zato što sam u to vrijeme bila i ravnateljica Međunarodnog centra.
Inače, ja sam na PIF došla kao „šljaker“, kao organizator, ali me lutkarstvo zanimalo, pa sam i o svom trošku (tek se kasnije to promijenilo) posjećivala druge lutkarske festivale. Izvijestila bih kad god bih vidjela zanimljivu predstavu i moji su se prijedlozi uvažavali. Tek sam nakon 30. PIF-a, dakle nakon deset godina, postala urednica programa odnosno umjetnička voditeljica PIF-a. Nije mi to palo s neba.
Nakon ove silno bogate šetnje poviješću PIF-a koji je bio puno više od skupa predstava, kako bi definirala PIF, ali i ostale festivale, danas?
Nemam definiciju. Vode se razgovori o festivalima, koliko su se promijenili i imaju li oni danas uopće smisla. Vahid Duraković, na primjer, koji je nekoliko godina vodio, nakon rata ponovno pokrenut, festival u Bugojnu, napisao je i znanstveni rad koji je nazvao „Festival – roba ili znanstveno-estetski laboratorij“. Ono što su nekad bili „znanstveno-estetski laboratoriji“, danas sve više postaje roba, mora se umotati u šareni papir da bi se dobro prodalo i da bi se zaradilo. Naravno da se na PIF-u ne može zaraditi, pa zato ne bih dalje o bolnoj temi.
Ali ja i dalje vjerujem u festivale, na njima se stvara neka posebna energija zbog koje svašta možete, barem dok festival traje. Mnogo se toga vidi, mnogo se sazna, mnogo se nauči, a druženje s kolegama, istomišljenicima i istozaljubljenicima nezamjenjivo je, kako nam je, uostalom, još zornije pokazala izolacija zbog korone.
Livija Kroflin, foto: Privatni album
Tvoj druženje i odnos prema lutkarstvu razvija se usporedo s druženjem s PIF-om. Koliko su na tvoje poglede i razmišljanja utjecale tisuće predstava koje si pogledala, što uživo, što preko snimaka, selektirajući program?
PIF je bio moja najveća lutkarska škola. Rekla sam već da sam se s lutkarstvom upoznala u ZKL-u, koje je tada bilo dobro, ozbiljno i promišljeno kazalište, ali ipak je to bio samo jedan pogled na lutkarstvo. PIF mi je otvorio nevjerojatne vidike. Samo u Zagrebu vidjela sam predstave iz pedesetak zemalja s doslovce svih kontinenata (osim, naravno, Antarktike, ali ne bih se začudila da se i tamo, među pingvinima, nađu nekakve lutke!). Zahvaljujući PIF-u, a zatim i UNIMA-i, putovala sam i u druge zemlje, pa tamo na festivalima vidjela još više raznih kazališta, a nagledala sam se i cijelog mnoštva snimaka. Uvijek se sjetim Edija Majarona, koji je volio naglašavati: „PIF je nama lutkarima škola“. Karakteristično je što je to govorio čovjek koji je već silno mnogo znao o lutkarstvu, koji je i sam putovao po svijetu, gledao i čitao. (Oni koji ništa nisu znali, nisu shvatili niti da bi na PIF-u mogli nešto naučiti.) Dugo, dugo nije u cijeloj tadašnjoj državi, Jugoslaviji, bilo nikakvog studija lutkarstva, sve dok se taj nije pojavio u Osijeku 2004. godine.
Kako bi, nakon tih tisuća i tisuća odgledanih predstava, definirala svoj idealni lutkarski izraz? Što treba imati predstava koja se najviše približava tvojim lutkarskim idealima? Koja se predstava, lutkar ili kazalište najviše primaknula tom izrazu?
Morat ću o tome razmišljati kako bih bila spremna za neke buduće intervjue. Moji su odgovori mucavi i nemušti, to je prevelika tema. Jednostavno ne znam odgovor. Da pokušam. U lutkarskoj predstavi glavna mora biti lutka, zapravo animacija. Lutka može biti bilo kakav predmet, može biti samo znak, lutka čak ne mora biti izravno animirana, može biti animirana akcijom i energijom glumaca koji igraju oko nje, može cijeli prostor biti animiran, ali lutka ne smije biti svedena na rekvizit, ne smije biti manje vrijedna, ne smije pokazivati svoju nemoć pred „svemogućim“ glumcem. To rade nevješti lutkari koji i nisu lutkari, koji ne vjeruju u lutku, koji lutku niti poznaju, niti vole, niti je proučavaju, niti se njome bave.
Naravno, kao i svaka predstava, mora me se ticati, mora prvenstveno pobuditi moje emocije. Sve to imaju (imale su) predstave Josefa Krofte, Wiesława Hejna, Nevillea Trantera… da ih opet ne nabrajam, a u posljednje vrijeme i, srećom, tu „iza ugla“, predstave Tamare Kučinović, a čini se da su na vidiku još neki novi lutkarski redatelji. Jedva čekam!
U nastavku proučite program 54. PIF-a za koji su zaslužni organizatori KUC Travno i urednica službenog programa Livija Kroflin s kojom ćemo imati veliki intervju u srijedu 15. rujna.
O najboljim predstavama odlučivat će stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Olga Vujović i Saša Latinović.
Pretprogram
Četvrtak, 16. rujna, 18.00 sati KUC Travno Otvorenje izložbe LUTKA, MASKA… PIF, 9. likovni natječaj za djecu (za djecu i odrasle)
Tijekom festivala MEĐUNARODNA RADIONICA LUTKARSKE KRITIKE U suradnji s Kritičkom platformom suvremenog lutkarstva EU-a Voditelj: Igor Tretinjak
Petak, 17. rujna
20.00 sati KUC Travno SVEČANO OTVORENJE 54. PIF-a (ulaz s pozivnicom) LJEPOTICA I ZVIJER, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku i Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci Režija: Petronela Dušová Scenografija i lutke: Miroslav Duša Kostimografija: Lorna Kalazić Jelić Glazba: Ivica Murat Scenski pokret: Maja Huber Oblikovanje rasvjete: Igor Elek Video projekcije: Dražen Golubić Igraju: Areta Ćurkovć, Maja Lučić, Ivana Vukićević, Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Gordan Marijanović, Srđan Kovačević, Tena Milić Ljubić O predstavi: Ljepotica i zvijer romantična je i tajanstvena bajka za cijelu obitelj u kojoj snaga ljubavi pobjeđuje strah i predrasude. Ova je bajka do danas doživjela puno filmskih i kazališnih uprizorenja. Za ovo uprizorenje posegnulo se za dramatizacijom Františeka Hrubina, napisana je potpuno nova prilagodba koja očarava svojom svevremenošću i suvremenošću. Priča u sebi krije veliku metaforu života. Stvarna ljepota čovjeka nije u njegovoj vanjštini i izgledu nego je skrivena u njegovu srcu. Dob: 7+ Jezik izvođenja: na hrvatskom
Subota, 18. rujna
11.00 sati Tkalčićeva, Trg bana J. Jelačića, Trg P. Preradovića, Trg N. Šubića Zrinskog PIFKOVA POVORKA (za djecu i odrasle)
16.00 sati KUC Travno, park LUTKA TAJNU IMA, lutkarska radionica (za učitelje i odgajatelje)
17.00 sati Paviljon Zrinjevac PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka Glazba: Ari Mog Redateljica: Martina Veh Tekst: ansambl, William Shakespeare, Johann Wolfgang von, Goethe, Lorenzo da Ponte Dizajn scene: Vlado Král Igraju: Zuzana, Robert Erby O predstavi: U ovoj ćemo predstavi svjedočiti sudaru snova i nada nervozne glumice, prezaposlenog kazališnog tehničara i frustriranog kazališnog pijanista. Predstava nalik snu, bez snova… A na kraju se možda pojave i klaunovi. Trajanje: 45 min Dob: 5+ Jezik izvođenja: na njemačkom, engleskom i hrvatskom
18.00 sati KUC Travno NEBO IZNAD NAS, Kazalište lutaka Ljubljana, Slovenija Autori: Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar Režirao i osmislio: Tin Grabnar Dramaturgija: Tjaša Bertoncelj, Nina Šorak Oblikovanje lutaka: Jasna Vastl Glazba: Mitja Vrhovnik Smrekar Violina: Pavla Smrekar Scenografija: Tin Grabnar Oblikovanje zvučnih efekata: Mateja Starič Oblikovanje svjetla: Kristjan Vidner Svjetla: Kristjan Vidner Lutke, kostimi i produkcija scene: Nastja Miheljak, Jasna Vastl, Zala Kalan, David Klemenčič, Zoran Srdić, Žiga Lebar, Uroš Mehle s. p., UV d.o.o., Mizarstvo Perovšek, Sandra Birjukov Igraju: Anita Gregorec, Lovro Finžgar O predstavi: Ovom predstavom redatelj Tin Grabnar i drugi članovi kreativnog tima nastoje podići svijest o uzrocima i posljedicama i klimatskih promjena, o međusobnoj povezanosti događaja i ponašanja ljudi u globaliziranome svijetu i o moći pojedinaca da promijene stvari na bolje. Nebo iznad nas odvodi nas na tamo gdje je malo ljudi kročilo, gdje su uvjeti života drugačiji od onoga na što smo navikli, gdje šume više ne rastu i gdje se život prilagodio jednom od najekstremnijih okruženja na Zemlji: na Arktik, kraljevstvo polarnih medvjeda i nepreglednog mora koje je većinu godine prekriveno debelim slojem leda i snijega. To je ujedno i područje visoke bioraznolikosti koje je svakodnevni izvor novih ekoloških priča. Glavni je protagonist naše priče polarni medvjed Nanook. Izlazi iz svoga skloništa, znatiželjno proučava svoju okolinu i čini prve korake po bijeloj ravnici dok kristali snježnih pahulja popuštaju pod njegovom težinom. Pred njim je dugo i zahtjevno putovanje, a njegova sudbina ovisi i o nama… Dob: 5+ Trajanje: 40 minuta Jezik: na slovenskom s titlovima na hrvatskom
LGL, “Nebo iznad nas”, foto: pif.hr
18.30 sati Paviljon Zrinjevac PALAC SIM, PALAC TAM*, Mali Teatar, Hrvatska Tekst: Silvija Šesto Režija: Davor Dokleja Dramatizacija: Igor Baksa Glazba i ritam: Nikola Švenda Igra: Igor Baksa O predstavi: Priča o vrckastim palcima jednog Darka ispričana je kroz još otkačeniju formu tjelesnog lutkarstva i tjelesnih perkusija. Predstavu nastalu prema tekstu ilustrirane pripovijetke Silvije Šesto Palac Sim Palac Tam glumac prenosi riječima i različitim drugim sredstvima pripovijedanja, od kojih dominira upotreba ritma kroz tehniku tjelesnih perkusija, tzv. body percussion. Priča je to o palcima dječaka Darka koji se kroz njegovo odrastanje često svađaju, čineći tako dječaka podijeljenog na dva pola. Cilj je ove predstave predstaviti djeci mogućnosti igre bez igračaka i bez ekrana. Mogućnosti koje pružaju osnovni alati za igru – ruke, noge, lice, tijelo, glas. Trajanje: 35 min Dob: 3+ Jezik izvođenja: na hrvatsko
20.00 sati Galerija Forum Otvorenje izložbe: SKICA. PRIČA., Puppets Occupy Street Festival, Rumunjska
Nedjelja, 19. rujna
11.00 sati KIC PSIĆ KOJI NIJE ZNAO LAJATI, Državno kazalište lutaka – Plovdiv, Bugarska Izvedba po motivima bajke Giannija Rodarija. Redatelj: Veselin Boydev Scenografija: Christina Stoilova Glazba: Ivan Garbachev Igraju: Daniela Teneva, Dimiter Nikolov, Nataliya Vasileva, Rumen Karamanov O predstavi: Priča o malome psu, napuštenom i ostavljenom u vreći. Sam je, u nepoznatom, i nema nikoga tko ga može naučiti lajati. Psića na putu čekaju brojni neočekivani susreti, neki zabavni, a neki opasni… No na kraju, psić zapjeva svoju pjesmu. Poput pravoga psa! Dob: 5+ Trajanje: 50 minuta Jezik izvođenja: na bugarskom s titlovima na engleskom
16.00 sati KUC Travno, park MOJA LUTKA, lutkarska radionica (za osobe treće životne dobi)
17.00 sati Paviljon Zrinjevac PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka
18.00 sati ZPC CAREVO NOVO RUHO, Kazalište lutaka Maribor, Slovenija i Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Hrvatska Po motivima H. C. Andersena / Based on the story by H. C. Andersen Redatelj: Zoran Petrovič Autori likovnosti: Toni Soprano, Monika Pocrnjić Dramaturg: Marek Turošík Kostimografkinja i autorica video prikaza: Toni Soprano Glazba: Josip Maršić Oblikovanje svjetla: Toni Soprano, Andrej Firm Igraju: Uroš Kaurin, Tilen Kožamelj k. g. O predstavi: Djeca se igraju u staroj napuštenoj tvornici tekstila. Užad, tkanine, niti, svjetiljke i sjene postaju njihove igračke. Oni pričaju jedni drugima priče i zamišljaju svijet u kojem je tvornica ponovno otvorena, pa njihovi roditelji opet moraju ići raditi. Jedini način da se to dogodi u stvarnome svijetu jest nagovoriti cara da ponovno otvori tvornicu, ali možda postoji drugi način: obmana. Autorska lutkarska predstava adaptacija je svjetski poznate priče Hansa Christiana Andersena. Ovo nije samo uzbudljiva predstava već i osnovno upoznavanje djece s temama koje definiraju suvremeni svijet: politikom, konzumerizmom, globalizacijom i bitkom za bolji život. Priča pokušava djecu zabaviti dok promišlja svijet u kojem odrastaju. Dob: 6+ Trajanje: 45 minuta Jezik izvođenja: na hrvatskom
LGM i GKL Rijeka, “Carevo novo ruho”, foto: pif.hr
20.00 sati KIC ONI KOJI DOLAZE: Predstave studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska RAZBIJENO DJETINJSTVO*, Vanja Čiča i Lorenco Tolić Autori i izvođači: Vanja Čiča, Lorenco Tolić, Andrija Krištof, Marijin Kuzmičić Mentorice: izv. prof. artD. Maja Lučić, doc. art. Tamara Kučinović O predstavi: “Razbijeno djetinjstvo” završni je ispit iz lutkarstva treće godine preddiplomskog studija Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Ova emotivna priča o ratu i strahotama koje on sa sobom nosi rađena je prema motivima knjige “I mi smo sudionici rata”, zbirke dječjih sastavaka, priča, pisama i želja nastalih tijekom rata u Slavonskom Brodu. U središtu su ove priče Karlo i Marija, brat i sestra, koji se nakon više od dvadeset godina, vraćaju u podrum obiteljske kuće gdje su proveli najteže dane ratnog razaranja svoga rodnog grada. U podrumu prepunom uspomena, zajedno se prisjećaju kako ružnih, tako i lijepih trenutaka koji su obilježili njihove mlade živote. Dob: 12+ Trajanje: 65 minuta Jezik izvođenja: na hrvatskom
20.00 sati ZKM, Polanec KATOVI*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska Lutke i scenografija: studentska grupa Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a / the student group of the Puppetry Studio at the ZeKaeM Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean Snimanje glasa: Marija Farčić, Matija di Giorgio Svjetlo: Milan Kovačević Animacija Velike Lutke: Filip Siretz Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić O predstavi: Predstava je nastala prema motivima kratkih priča švicarskog pisca Petera Bichsela koje su mladi lutkari pokušali prevesti u medij lutke. Osebujni likovi Bichselovih priča potaknuli su polaznike na kreaciju svojih lutaka koje su smjestili u njihov omeđeni prostor pokušavajući osmisliti moguće odnose između njih. Dramaturška poveznica svih priča postala je Bichselova priča “Katovi” koja postavlja kuću/zgradu u funkciju subjekta radnje te time približava Bichselov način promatranja svijeta nama bliskom lutkarskom promišljanju, gdje objekt scenske radnje preuzima glavnu ulogu u priči/radnji. Dob: za djecu i odrasle Trajanje: 40 minuta Jezik izvođenja: na hrvatskom
Ponedjeljak, 20. rujna
11.00 sati KUC Travno PALČICA, Gradsko kazalište lutaka Split, Hrvatska Po motivima bajke Hans Christian Andersena Redatelj i dramaturg: Branimir Rakić Kreator lutaka i scenografije: Luka Duplančić Skladatelj: Joško Koludrović Tehnolog lutaka: Nenad Keč Igraju: Andrea Majica, Ivan Medić, Milana Buzolić-Vučica U predstavi sudjeluju i: Željana Cvitanović, Zdravko Radovniković O predstavi: Lutkarskim uprizorenjem jedne od najpoznatijih bajki Hansa Christiana Andersena upoznat ćemo maleno biće po imenu Palčica koja bez obzira na svoju veličinu ipak čini velike stvari. Unatoč brojnim preprekama na svom putovanju, koje je metafora odrastanja, sićušna i krhka Palčica pokazuje iznimnu upornost, odlučnost i hrabrost ne štedeći se upravo u onom aspektu življenja koji nas sve poziva na empatično djelovanje – pomaganju drugima. Dob: 3+ Trajanje: 40 minuta Jezik: na hrvatskom
12.00 sati KUC Travno, park ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle
18.00 sati ZPC BAJKA O IZGUBLJENOM VREMENU, Kazalište lutaka u Mostaru, Bosna i Hercegovina Redateljica i autorica teksta: Tamara Kučinović Dramaturški suradnik i asistent redateljice: Nikša Eldan Kreatorica lutaka, scenografije: Alena Pavlović Lutkarske tehnologije: Alena Pavlović, Luči Vidanović Adaptacija teksta: Nedžad Maksumić Skladatelj: Atilla Aksoj Kostimografija: Nadina Hubana Dizajnerica svjetla: Tamara Kučinović Izrada scenografije i lutaka: Alena Pavlović, Luči Vidanović, Đenan Behmen Majstor tona i svjetla: Amer Ćatić Igraju: Sergio Radoš, Igor Vidačković, Fatima Kazazić, Nina Popović, Nermina Denjo O predstavi: “Bajka o izgubljenom vremenu” jedna je od onih predstava koja progovara o svevremenskim temama poput one o traćenju vremena uzalud. Zanimljiva je to, duhovita i nadasve poetična predstava o dječaku Petji Mihajloviču Zubovu koji se zbog svoje drugačijosti, stidljivosti i sposobnosti da osjeća svijet i postojanje vremena koje mu je namijenjeno, pretvorio u starca. Taj nevjerojatan događaj zbio se jednoga proljetnog popodneva kada je njegovom vremenu koje posjeduje, kao što ga posjeduje svaki čovjek, dozlogrdilo čekati da Petja učini jedan tako jednostavan, a toliko priželjkivan korak, da jednog ne dlakavog leptira podari jednoj djevojčici Stasji koja voli čitati knjige, a zbog koje mu krv zuji u ušima, ježi mu se koža i srce mu stane na jednu milisekundu, te je pobjeglo iz njega glavom bez obzira. Dob: 7+ Trajanje: 45 minuta Jezik izvođenja: na bošnjačkom i hrvatskom
KL Mostar, “Bajka o izgubljenom vremenu”, foto: pif.hr
19.00 sati plato Mamutice PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka
20.00 sati ZKM, Polanec AKO ME NE BUDE, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska Ispitna predstava Maje Lučić na 2. godini diplomskog studija Lutkarske režije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Po motivima istoimene priče Sergeja Grigorjeviča Kozlova Autori teksta: Maja Lučić i ansambl / Maja Lučić and the ensemble Režija i dramaturgija: Maja Lučić Mentorstvo: doc. art. Tamara Kučinović Vizualni identitet predstave: Maja Lučić Izbor glazbe: Maja Lučić Igraju: Toni Leaković, Andrija Krištof O predstavi: Tamo negdje na kraju svijeta, a možda još i dalje, postoji jedna šuma. U toj su šumi dva prijatelja, medo i jež, svaku večer sjedili na ljuljačkama i promatrali nebo. Tako je bilo i te večeri. Izgledalo je kao da će njih dvojica opet zajedno promatrati zvijezde kako padaju i željeti želje. Ali… Jež je tu večer bio nekako neobično tih. Po tome se već dalo naslutiti da će baš ova večer biti drugačija. Da će baš tu večer jež postaviti pitanje koje će im zauvijek promijeniti život… Dob: 12+ Trajanje: 45 minuta Jezik izvođenja: na hrvatskom
20.00 sati KUC Travno LUTKE NA VELIKOM PLATNU: ZDRAVO SVIMA*, projekcija lutkarskog filma, ADRA Hrvatska (za djecu i odrasle)
Utorak, 21. rujna
12.00 sati, ZKL KRONOPATULJCI, Kazalište lutaka Bratislava, Slovačka Pustolovna priča o putovanju ka Zubu vremena u obliku lutkarskog kina. Predstava se temelji na knjizi Překlep a Škraloup koju su napisali Tomáš Končinský i Barbora Klárová Adaptacija i režija: Jakub Maksymov Scenografija, lutke i kostim: Olga Ziębińska Glazba: Lazar Novkov Autor stihova pjesme Chrono-numero: Petr Váša Dramaturgija: Peter Galdík Kamera: Jakub Ťapucha Fotografije: Juraj Starovecký Igraju: Michal Adam, Miriam Kalinková, Róbert Laurinec, Ľubomír Piktor O predstavi: Rezultate njihova rada primjećujete svakodnevno, no do danas ih niste imali priliku vidjeti. Tko su oni? Kronopatuljci, sluge Zuba vremena. Oštećuju računala, izbjeljuju odjeću, brišu oznake s ceste. Ukratko, sve na ovome svijetu stari zbog njih. Kronopatuljke u školi uče da time izvršavaju svoje dužnosti prema čovječanstvu. Na školskome izletu u ljudski svijet jedan se kronopatuljak uzvere na haljinu jedne mlade dame kako bi je uprljao čokoladom. Kako ona reagira? Zaplače! Svijet ovoga patuljka u sekundi se mijenja iz temelja. Zub vremena ne postoji, a i ako postoji, treba ga uništiti! Pustolovna i filozofska priča o pobuni protiv autoriteta, uništenom prijateljstvu i velikom putovanju ka većoj mudrosti ispričana kroz lutkarsko kino. Dob: 7+ Trajanje: 60 minuta Jezik izvođenja: na slovačkom
KL Bratislava, “Kronopatuljci”, foto: pif.hr
17.00 sati plato Mamutice PALAC SIM, PALAC TAM*, Mali Teatar, Hrvatska
18.00 sati KUC Travno, park ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle
20.00 sati ZPC JUNACI PAVLOVE ULICE, Lutkarsko kazalište Mostar, Bosna i Hercegovina Redateljica: Tamara Kučinović Dramaturška suradnica i asistentica redateljice: Matea Bublić Scenografkinje i dizajnerice lutaka: Ivana Živković, Sheron Pimpi – Steiner Skladatelj: Petar Eldan Oblikovateljica svjetla: Tamara Kučinović Majstor svjetla: Arijan Knezović Ton majstor: Dario Šunjić Igraju: Jelena Kordić Kuret, Jadranka Popović Miljko, Marta Haubrich, Ružica Bošković, Anela Planinić, Ivan Nevjestić, Tibor Oreč O predstavi: “Junaci Pavlove ulice” jedna je od onih knjiga koju se ne zaboravlja, koja dira, pogađa ravno u srž ljudskog života i veliča širinu međuljudskih odnosa. Taj dječji roman koji govori o srčanoj borbi običnih dječaka obične Pavlove ulice za obično igralište koje je njima znači beskonačnost i slobodu, protiv velikih momaka u crvenim košuljama, ticao nas se onda kada je napisan, davne 1906., rukom Ferenca Molnara, i danas, 113 godina kasnije. Njegovi likovi su živi, puni, dostojni detaljnih opisa i unutarnjeg života. Odabirom ovog materijala kao polazišne točke jedne kazališne predstave osjeća se stanovita odgovornost u želji da se ne propusti niti jedan detalj ove priče o odrastanju, prijateljstvu i zajedništvu. Svaka smrt donosi prebrzo odrastanje, a ona najbližih prijatelja, koji su život izgubili boreći se za komadić dječjeg igrališta, ona donosi želju da postanemo ljudima. U svoj svojoj punini. Stoga se ovom predstavom progovara o važnosti svakog čovjeka, svakog života i svakog i najmanjeg bića koje može nositi promjenu. Dob: 9+ Trajanje: 50 minuta Jezik izvođenja: na hrvatskom
20.00 sati KUC Travno LUTKE NA VELIKOM PLATNU: MALA SIRENA I DJEČAK ROKO*, projekcija lutkarskog filma, UO Noć hrvatskog filma i novih medija, Hrvatska (za djecu i odrasle) OČUVANJE*, projekcija lutkarskog filma, Aurora Adams, Velika Britanija (10+)
20.30 sati ZKM, Polanec TAJNA JE VRIJEME*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska Lutke i scenografija: polaznici grupe P5 Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a, uzrast 7. i 8. razred Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean Svjetlo: Saša Bogojević Ton: Miroslav Piškulić Igraju: Jakov Bandić, Greta Ciglenečki, Vilim Cvitanović, Eli Eterović, Mihaela Jakubec, Maša Krapljanov, Livia Mirković, Mihael Palatinuš, Anja Pavić, Lara Škaler Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić O predstavi: Predstava je nastala prema motivima dječjeg romana Momo njemačkog pisca Michaela Endea gdje se na zanimljiv način tematizira vrijeme. Skupina je pokušala osmisliti kako ovaj opsežan dječji roman prevesti u medij lutke te smo se u tom istraživanju kretali u različitim smjerovima: od dramskih improvizacija na temu vremena do osmišljavanja različitih lutkarskih formi kojima bismo naglasili bitno iz samog romana. U tom procesu ističe se teatar predmeta kojim se dočarava poseban odnos ljudi i stvari/predmeta kroz pojam vremena – starenja, zastarjevanja, prerastanja… Dob: za djecu i odrasle Trajanje: 25 minuta Jezik izvođenja: na hrvatskom
Srijeda, 22. rujna
11.00 sati KUC Travno PALKO, Kazalište lutaka Białystok, Poljska Autorica: Katylin Szegedi Režija: Kata Csato Scenografija: Matravolgyi Akos Glazba: Krzysztof Dzierma Igraju: Grazyna Kozlowska, Agnieszka Sobolewska, Iwona Szczgsna, Jacek Doilidko O predstavi: Palko je vrlo znatiželjan dječak koji voli istraživati svijet vozeći se na svome omiljenom romobilu. Svoju bogatu maštu razvija čitajući mnogo knjiga. Vrlo je sličan svojim vršnjacima, veseo je, spreman pomoći i druželjubiv. Od njih se razlikuje samo po jednome, malo je nespretan… Hoće li pronaći stvarnoga prijatelja? Pogledajte predstavu Palko da biste doznali. Dob: 2+ Trajanje: 40 minuta Jezik: na poljskom
KL Białystok, “Palko”, foto: pif.hr
12.00 sati KUC Travno, park ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle
18.00 sati KUC Travno TRNORUŽICA, Kazalište DRAK i Međunarodni institut figurativnog kazališta, Češka Lutkarski slapstick po otivima klasične bajke. Scenarij: Tomáš Jarkovský, Jakub Vašíček Režija: Jakub Vašíček Scenografija: Kamil Bělohlávek Kostimi: Tereza Vašíčková Lutke: Tereza Vašíčková Glazba: Daniel Čámský Dramaturgija: Tomáš Jarkovský Igraju: Pavla Lustyková, Jan Popela, Milan Žďárský, Jan Čipčala, Petr Seiner, Pavel Černík O predstavi: Zlu vilu nitko nije tražio da bude kuma novorođenoj princezi. Ipak, to je nije omelo i zla će vila pokušati sudjelovati na kršenju pod svaku cijenu. Hoće li uspjeti? Čitatelji upoznati s ovom pričom znaju da hoće. U našoj predstavi priču pričamo u obliku lutkarske slapstick komedije o neizbježnosti vjere. Kad joj pokažete vrata, vrati se kroz prozor. No osim zlih vila, postoje i one dobre. Svijet je pun prinčeva u potrazi za bogatstvom spremnih osloboditi začarane princeze. Dob: 6+ Trajanje: 50 minuta Jezik: na češkom s titlovima na engleskom
19.00 sati KUC Travno Promocija knjige: LABORATORIJ LUTKARSTVA, Vahid Duraković, Bosna i Hercegovina (za odrasle)
Četvrtak, 23. rujna
9.30 sati DV Potočnica ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica (za djecu DV Potočnica)
11.00 sati ZKL ZUNA, Kazalište Continuo, Češka Tekst i režija: Natália Vaňová Lutke i scenografija: Filip Bednár Dramaturgija i scenska suradnja: Kateřina Šobáňová Likovno oblikovanje i kostimi: Helena Štouračová Glazba: Filip Bednár Oblikovanje svjetla: Jiří Šmirk Igraju: Natália Vaňová, Filip Bednár O predstavi: Nadahnuta čarobnim pričama s različitih strana svijeta, izvorna lutkarska bajka Zuna protkana je temama odgovornosti, prevladavanja straha i moći naših djela. To je priča o djevojčici s izvanrednim darom za čaroliju koja se našla u ljudskome svijetu. Uskoro će doznati što ljutnja, pohlepa i neprijateljstvo čine ljubavi i našim najvećim snovima. Na svojemu putovanju ovim nepoznatim svijetom otkriva moć prijateljstva i pronalazi dobrotu tamo gdje nitko nije ni pomislio tražiti… Ili ste i vi čuli što govore gliste? Dob: 4+ Trajanje: 50 minuta Jezik izvođenja: na češkom s engleskim titlovima
20.00 sati KUC Travno DODJELA NAGRADA I ZATVARANJE 54. PIF-a Projekcija stop-motion filma RON, VITEZ OD JUTARNJEG DRVETA*, Jakov Gavran (za odrasle)
