Categories
Vesti

Vodič kroz program 26. Susreta Hrvatskog ASSITEJ centra

Ponedjeljak, 2. listopada

10 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena
VRUM PERFORMING ARTS COLLECTIVE, LJUBIČASTO

Po motivima Romea i Julije W. Shakespearea u dramatizaciji Maje Katić
Redateljica i koreografkinja: Sanja Tropp Frühwald
Dramaturginja: Maja Katić
Koreografkinja zračnih elemenata: Nikolina Komljenović
Skladatelji i glazbenici na sceni: Vanesa Petrac i Ivan Marojević/ Cura i Dečko
Scenograf: Denis Rubinić
Kostimografkinja: Ana Fucijaš
Dizajner rasvjete: Aleksandar Čavlek
Izvođači: Hedera Perhaj (Iris), Endi Schrotter (Mak), Filip Sever (Ljiljan, Makov najbolji prijatelj), Bojan Ban (Neven, Irisin tata), Hana Kunić (Đurđica, Irisina mama), Sara Ipša (Ljubica, Makova mama), Nikolina Komljenović (Ivančica, Ljiljanova mama), i članice PS Vindi (Kupači, Skakači, Mačke, Dugokosi, Zemljani): Lorena Benčić, Tara Breški, Ivona Čorko, Lea Golub, Paula Ivaniš, Lana Jergan, Dora Obelić, Lola Perhaj (Bosiljka), Greta Posavec / Magdalena Bermanec / Bella Ostroški, Vida Rak, Iva Stanisavljević (Smiljka), Tea Težak

O predstavi: Postoje dvoje mladih: Mak i Iris. Žive na prekrasnom planetu Đumbatronu, prepunom mirisnog cvijeća i slasnih plodova drveća. No, njih dvoje nikad se ne smiju sresti, ni upoznati jer on pripada jednom plemenu, a ona drugom. On je jedne boje, a ona je druge i te dvije boje, zajedno se ne smiju miješati, ali oni to ne razumiju! Zašto se ne bi smjeli zajedno igrati? U ovoj kazališno-plesno-cirkusko-glazbenoj predstavi, inspiriranoj klasikom Romeo i Giulietta, međugeneracijski ansambl i umjetnički tim bavi se aktualnim temama različitosti i tolerancije drugih i drugačijih u našem društvu.

Trajanje: 70 minuta
Uzrast: 6+

16 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena
GK POŽEGA, GK VIROVITICA I GK „JOZA IVAKIĆ”, VINKOVCI, TONKA ĆE SUTRA

Režija i adaptacija teksta: Marijana Matoković
Scenski pokret i asistentica režije: Tihana Strmečki
Scenografija i kostimografija: Ana Mikulić
Oblikovanje zvuka: Bojan Jambrošić
Oblikovanje svjetla: Goran Krmpotić
Glume: Katarina Šestić, Anabela Sulić, Monika Lanšćak

O predstavi: Predstava je nastala prema motivima istoimene slikovnice, autorice Jelene Pervan. Tonka je jedna sasvim obična djevojčica koja voli stvari odgađati za sutra. A sutra ponekad postane i preksutra, a preksutra i prekpreksutra. Kako bi je naučile odgovornosti, mama i teta putoholičarka dosjete se priče o sutrićima – malenim bićima koja dolaze samo onima koji odgađaju stvari za sutra. A sutrića se možete riješiti, ako počnete rješavati svoje obveze već danas.

Trajanje: 50 minuta
Uzrast: 6+

19 sati, Galerija CZK
IZLOŽBA RADOVA STUDENATA
Odsjeka za kreativne tehnologije pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku

Postav izložbe: Lorna Kalazić Jelić, ass. i studentice Ida Klarić i Laura Reljan
Autori radova: studenti Odsjeka za kreativne tehnologije

O izložbi: Posjetitelji izložbe imat će priliku vidjeti široku lepezu radova – razne vrste lutaka, makete scenografija, maske, rekvizitu, ali i nešto sasvim novo – lutka-film Žuta minuta koji je produciran i realiziran na Odsjeku, uz pomoć animatora Božidara Trkulje. Svi radovi na izložbi rezultat su umjetničkog istraživanja studenata koje započinje samom idejom, a raste kroz daljnje razvijanje i promišljanje iste, te konačno, kroz praktičan rad, postaje završni proizvod primijenjene umjetnosti.

 

Utorak, 3. listopada

10 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena
GK ŽAR PTICA, MJESTO GDJE ODLAZE IZGUBLJENE STVARI

Režija: Renata Carola Gatica
Dramaturginje: Dunja Fajdić i Maja Katić
Koreograf: Damian Cortes Alberti
Kostimografkinja: Sandra Dekanić
Scenograf: Matija Dijanović
Autori glazbe i pjesama: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Igraju: Bogdan Ilić, Dunja Fajdić, Maja Katić i Dean Krivačić

O predstavi: Za one koji su izgubili maštu, Duško je jedan običan dječak. Za sve ostale, Duško je dječak koji gubi neobično mnogo stvari, više nego veš mašina čarape. Izgubio je loptu, sat, kišobran, ruksak… Ali sve se to promijenilo jednog neobičnog dana, kad je Duško izgubio svoj prvi mliječni zub! Tada je pomislio da više nije mali, da se mora uozbiljiti i prestati gubiti stvari, prestati gubiti vrijeme u igri, prestati biti pogubljen! Duško kreće u avanturu pronalaska izgubljenih stvari. Sva sreća, uz njega su mama koja po potrebi postaje astronautica i tata koji se čarolijom pretvara u moreplovca.

Trajanje: 50 minuta
Uzrast: 5+

16 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena
HNK U VARAŽDINU, KROKODIL MARKO

Redatelj: Dubravko Torjanac
Dramaturginja: Vesna Kosec-Torjanac
Scenograf, kreator lutaka i autor video projekcija: Ivan Duić
Skladatelj: Vid Novak Kralj
Igraju: Marko Cindrić, Filip Eldan, Nikša Eldan

O predstavi: Tekst je napisan po motivima slikovnice Ivane Guljašević, Kako je krokodil Marko pronašao svoj dom. Publika će, zajedno s Markom, proputovati svijet, upoznati geografske raznolikosti i njihove specifičnosti, kao i stanovnike koji tamo žive: devu, orla, kita, pingvina…, sve kako bi pronašao najljepše mjesto na svijetu koje će mu biti dom.

Trajanje: 50 minuta
Uzrast: 3+

 

Srijeda, 4. listopada

10 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena
GKL SPLIT, ALO, TO SAM JA

Redatelj: Ivan Plazibat
Scenografkinja: Tina Vukasović
Kostimografkinja: Sonja Obradović
Suradnica za scenski pokret i koreografkinja: Matea Bilosnić
Skladatelj: Damir Šimunović
Izbor glazbe: Ivan Plazibat
Uloge: Nika Petrović, Stipe Gugić, Anja Ostojić, Alin Antunović, Andrea Majica, Franjo Đaković, Justina Vojaković-Fingler, Sanja Vidan (glas)

O predstavi: Na jednom igralištu na našoj planeti, Dunja i njena ekipa su se svakodnevno igrali, zabavljali i trenirali za štafetu. Nije se pitalo čija je vijača, čija je košarkaška lopta i tko je najbrži, a navijali su svi za jednog i jedan za sve. A onda, jednog dana, na igralište stiže novi učenik Aaron, a na nogama nosi, pazi sad, BAJA3000gklX tenisice!!! Dunjina ekipa odmah postaje Aaronova ekipa, zaslijepljena tim najbržim, najmoćnijim, najgenijalnijim top topova tenisicama. Dunja, želeći vratiti svoju ekipu i trčati s njima štafetu, napravi nešto što nikad nije mislila da je moguće. Predstava govori o hrabrosti da pokažemo tko smo i otvorenosti da biramo nove prijatelje po onome što nose u sebi, a ne što nose na sebi.

Trajanje: 45 minuta
Uzrast: 4+

16 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici
KD PINKLEC, DRVLJACI

Autori teksta: Vanja Jovanović i Patrik Gregurec
Redatelj: Vanja Jovanović
Dramaturg: Patrik Gregurec
Likovnost predstave: Alena Pavlović
Oblikovanje svjetla: Vanja Jovanović
Autor glazbe: Šimun Matišić
Igraju: Ena Jagec, Mario Jakšić, Davor Dokleja, Bruno Kontrec

O predstavi: Djetetu je najprije potrebna briga i njega. Zatim se javlja potreba za pričom. Potreba za pričom ostaje do kraja čovjekova života. Putem pričanja priča se razumijemo, učimo, spoznajemo sreću i podnosimo nesreću. Priče nam omogućuju da izađemo iz svojih okvira i sagledamo naš život iz drugog kuta. Jedna od tih priča je priča o Drvljacima, malim bićima koja žive na, naravno – drvetu, odnosno stablu. Priču o Drvljacima sigurno još niste čuli, a prvi je put sluša i jedan Sin jednog Oca. Taj Sin i taj Otac nalaze se u jednom kazalištu, točnije u skladištu za kostime, još točnije – u bunkeru. Otac, u maniri najslavnije pripovjedačice Šeherezade, pripovijeda Sinu priču o Drvljacima ne bi li mu smetnuo s uma nadolazeću životnu opasnost. Hoće li Otac, kao i Šeherezada, uspjeti u svojoj namjeri da spasi Sina pričom? Hoće li mu uspjeti objasniti važnost pacifizma u suprotnosti s nasiljem? I, je li pacifizam uvijek pravi izbor?

Trajanje: 50 minuta
Uzrast: 11+

 

Četvrtak, 5. listopada

10 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici
TEATAR POCO LOCO, OVO SAM JA

Koreografija i režija: Damian Cortes Alberti
Glazba: Carlos Andres Fagin
Dramatizacija: Maja Katić, Damian Cortes Alberti
Kostimi: Ana Fucijaš
Scenografija: Damian Cortes Alberti, Julio Escudero
Rasvjeta: Ivan Sabljak
Igraju: Maja Katić, Zrinka Kušević, Filip Sever

O predstavi: Tri čovječuljka se igraju da su lisica, patka i žirafa, a možda to stvarno i jesu. Oni su možda djeca koja se igraju da su životinje, a možda su odrasli koji se igraju da su djeca. Svaki ima svoju omiljenu igračku i svoju kućicu. I svoju najdražu odjeću. Svaki ima svoju boju. Svaki od njih uživa u životu, u svom tijelu, u pokretu, u igri. Sretan što je baš taj koji je, sa svojim stvarima, svojim osobinama i načinima kako radi stvari. A onda otkriju da nisu sami. Ova neverbalna predstava obraća se najmlađoj djeci jezikom plesa i pokreta. Pratimo odnos tri simpatična lika od samostalnog bivanja do zajedničke igre. Ova minijaturna enciklopedijica plesa publici prezentira i razne stilove pokreta kroz povijest plesa, na način prilagođen najmanjim gledateljima, pa ćemo među ostalim vidjeti kako žirafa pleše balet, patka jazz dance, a lisac suvremeni ples.

Trajanje: 30 minuta
Uzrast: 2+

16 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici
KL ZADAR, SAGRADIT ĆEMO KUĆU PONOVNO

Autorica teksta: Karla Leko
Režija: Vinko Radovčić
Scenografija: Vinko Radovčić
Autori lutke: Darko Petković, Vinko Radovčić, Sanja Grgina
Kostimografija: Anita Goreta
Odabir glazbe: Vinko Radovčić
Oblikovanje svjetla: Frane Papić
Oblikovanje tona: Marin Bakmaz
Igra: Sanja Grgina

O predstavi: Što kada u trenutku izgubimo sve što imamo? Ili barem ono za što vjerujemo da nam je sve? Djevojčica Dunja u potresu gubi svoju kuću, sve igračke koje je voljela ostaju zatrpane pod teretom građevnog materijala i ona s mamom napušta razrušeno mjesto. Tijekom dugih mjeseci u kojima njen otac ponovno gradi kuću, jedina Dunjina utjeha je lutka Lila koju joj je s drugog kraja zemlje poslala nepoznata djevojčica Dora. Tužna i uvjerena da je izgubila dom, Dunja se povjerava Lili koja je uči važnu životnu lekciju. Dom je ono što nosimo u srcu i sve dok imamo ruke, glave, srca i ljude koje volimo zapravo imamo sve.

Trajanje: 35 minuta
Uzrast: 7+

20 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici
KD PINKLEC / DERBY THEATRE, TRAGOVI CIPELA U BLATU

Predstava izvan konkurencije Koprodukcija u sklopu projekta ConectUP financiran iz progama Creative Europe
Autorica: Mateja Posedi
Redateljica: Sarah Brigham
Dramaturginja: Odette Bereska
Scenograf: Neno Kern
Glazba: Ivan Stott i Nikola Švenda
Oblikovanje rasvjete: Neven Taradi
Igraju: Ena Jagec, Mario Jakšić, Davor Dokleja i Bruno Kontrec

O predstaviTragovi cipela u blatu kazališni je projekt s finalnim proizvodom – kazališnom predstavom namijenjenoj djeci i mladima u rasponu od otprilike 11 do 16 godina. Okosnica projekta sadržajno uključuje romsku zajednicu, a posebno onu u Međimurskoj županiji. Predstava tematski propituje život mladih Roma i romske djece u obitelji i društvu. Ujedno, bavi se njihovim snovima i životnim planovima te predrasudama s kojima se suočavaju u neromskom okruženju. Ideja projekta je također upoznati život mladih Roma koji žive u udomiteljskim obiteljima kako bi se uvidjelo kako romsko naslijeđe, tradicija i kultura te potencijalni gubitak istih utječu na budućnost pojedine osobe.

Trajanje: 50 minuta
Uzrast: 10+

 

Petak, 6. listopada

10 sati, Dvorana Centra za kulturu – publika na pozornici
LOFT & UO CLOU, LILA

Režija: Morana Dolenc
Scenografija: Andreja Jandrečić
Glazba: Anita Valo i Meri Jaman
Oblikovanje rasvjete: Marinko Radočaj
Gluma: Nina Sabo

O predstavi: Predstava je izmaštana po istoimenoj slikovnici autorice Nine Sabo, a u njoj su zabilježene dogodovštine klaunice LiLe, koja putem otkrije da njezin nos sam od sebe mijenja boju. Ideja je razigranim stilom približiti djeci figuru klauna te im dati do znanja koliko je on zapravo sličan njima – spava, doručkuje, pere zube, pokušava spretno izračunavati matematičke jednadžbe, a sve to čini na osebujan način – služeći se klaunovskom logikom. Vodeći se motom: Manje je manje, a više je taman, LiLa zadovoljno kroči kroz život te želi potaknuti male gledatelje da širom otvorenih očiju i s puno mašte promatraju sebe i svijet, baš kao što to čini i ona.

Trajanje: 45 minuta
Uzrast: 4+

16 sati, Dvorana Centra za kulturu – velika scena
DK DUBRAVA, DUGA

Autorice koncepta: Ana Maria Štefanac, Ana Kreitmeyer i Dina Vukelić
Redateljica: Ana Kreitmeyer
Dramaturginja i autorica teksta: Dina Vukelić
Skladateljica: Linda Uran
Scenografkinja i kostimografkinja: Stella Leboš
Izvođačica: Ana Maria Štefanac

O predstaviDuga Dinka Šimunovića bezvremenska je pripovijetka koja rastvara svjetove mašte i vodi generacije mladih čitateljica i čitatelja kroz krajolike prošlosti i sva ondašnja pravila, forme i običaje, odvojene za djevojčice i dječake. U ovoj kazališnoj interpretaciji donosi se jedan od mogućih pogleda na klasični predložak, tako što se isprepliću i prožimaju sudbine dviju Srna iz dvaju različitih vremenskih perioda. Današnja Srna ide u 6. b razred. Voli duksice, crnu boju, TikTok i nogomet. No, smije li Srna igrati nogomet s dečkima iz razreda? I što će Srna napraviti da se izbori za slobodnu igru? Što povezuje dvije imenjakinje – modernu buntovnicu i maštovitu, ali suspregnutu djevojčicu iz „Duge”? I što za obje predstavlja duga? Rascjep od više od sto godina dijeli živote djevojčica, no njihove su želje, maštanja i ciljevi ujedinjeni u jednakom naumu – borbi za jednakost.

Trajanje: 45 minuta
Uzrast: 7+

Categories
Vesti

V Ljubljani bo potekal 2. Vikend neodvisnega gledališča

Festival je nastal leta 2022 v želji združiti in revitalizirati slovensko neodvisno lutkovno sceno. Slovenska neinstitucionalna lutkovna gledališča so že nekaj let v zatonu, padla je tako kvaliteta kot kvantiteta predstav. Zaradi skromnejših sredstev in omejenih produkcijskih zmožnosti se po obsegu produkcije ne morejo primerjati z obema slovenskima institucionalnima gledališčema, Lutkovnim gledališčem Ljubljana in Lutkovnim gledališčem Maribor. V zadnjih letih so bila tudi vse bolj izključena iz rednega preglednega festivala Bienala lutkovnih ustvarjalcev. Letošnji Bienale je sicer prinesel spremembo, saj sta med šestimi izbranimi predstavami tekmovalnega programu dve nastali v neodvisni produkciji: Ves svet je marmelada, ki se predstavlja tudi na letošnjem VNGL in Under Costruction, ki je prejela grand prix za najboljšo uprizoritev festivala, nagrado za igro in animacijo ter nagrado za izvirno dramsko predlogo in avtorski koncept.

 

Festival VNGL po besedah organizatorjev zapolnjuje omenjeno vrzel Bienala lutkovnih ustvarjalcev in ponuja vpogled v dogajanje med nevladnimi lutkarji. Poteka V Hiši otrok in umetnosti v Ljubljani, ki je neodvisni center za lutkovne in interaktivne predstave za otroke, s svojo dvorano pa ponuja produkcijske pogoje za izvedbo manjših predstav.

 

Na lanskem prvem VNGL se je predstavilo šest predstav sedmih producentov, v letošnji ediciji pa je festival program razširjen tudi s spremljevalnimi dogodki – okroglo mizo o stanju neodvisnih lutkovnih gledališč v Sloveniji, druženji lutkarjev in zaključnim koncertom. Poskrbeli so tudi za predstavitev nevladnih lutkovnih gledališč s povabilom tujih selektorjem.

 

Na festivalu se bodo predstavila gledališča: LG Tri in LS Bobek (Grdi raček), Gledališče Uš in Društvo MismoNismo (Prigoda s kontrabasom), LG Fru-Fru (Mamin zmaj), LG Lalanit in Gledališče za Luno (Deklica in kapitan), Gledališče Matita (Kuharica Micka), Društvo lutkovnih ustvarjalcev (Gozdovilimo!), Lea Menard in KUD Baobab (Čebula), ŠKUC Gledališče (Štorkljica Minca Binca dobi bratca), Moment/GT22 (Via Matti/Ulica norcev), Gledališče Zapik (Rdeča Kapica) in Pripovedno gledališče gdč. Bazilike (Ves svet je marmelada).

Podroben program je objavljen na spletni strani Hiše otrok in umetnosti.

Categories
Vesti

Završen 30. Međunarodni festival pozorišta za decu u Subotici

30. Međunarodni festival pozorišta za decu u Subotici, radovao nas je celih 6 dana. Kao i svih predhodmih godina okupili su se lutkari iz celog sveta da nam ispričaju neke nove price i pokažu neke lutkarske nove veštine. Videli smo kako se anđeli pretvaraju u male lokomotive i košarkaške lopte, učili da “nije najvažnije na svetu odrasti”, smejali smo se drvetu koji priča o ljubavi, macama od sunđera koje mjauču, gavranovima koji se pretvaraju u ljude. Hodali smo po mraku u potrazi za svetlom i novim znanjima. Budili smo svoje osecaje i poverenje držeći se za ruke, učili da pričamo na “pra” jezicima, oljutili se od Jančijeve paprike, bili u čarobnom svetu senki…

Uživajući zajedno sa Vama gledaocima mi, žiri 30. Festivala, morali smo pažljivo da uočavamo sve detalje i merimo arsinima uvek i jedino po zakonima naše, lutkarske umetnosti. Pokušavali smo na osnovu viđenog da shvatimo Vaše ideje, ocenimo Vaše vođenje lutaka I “čujemo” Vaše unutrašnje monologe i dijaloge. Ograđujući se od sopstvenog ukusa, vodeći se logikom i znanjem, priklanjajući se samo normama postavljenim davno pre svih nas, pokušavali smo da izdvojimo samo najsvetlije momente i najznačajnije uspehe.

Stvaralački putevi su uvek novi i nepredvidivi. Ipak, kao i na svim ostalim putevima, postoje smernice koje moramo da uvažavamo da bi stigli do cilja. Na tim putevima moramo da vodimo računa o brzini i krivinama iza kojih nikada ne znamo šta nas čeka. Sloboda stvaranja kao i bilo koja druga sloboda prija ali I nosi sobom opasnosti da ne propadnemo u provaliju. U zavisnosti od “snage motora tog našeg stvaralačkog bića” zavisi i da li ćemo, kad i kako stići do cilja. U pozorištu postoje procesi i to je najlepša etapa u radu, ali postoji i rezultat koji zavisi od našeg umeća, požrtvovanosti, htenja, misli, fantazije…

Nekada i najgenijalnije ideje ne uspeju da dođu do nas ukoliko je nije pravilno korišćen izbor izražajnih sredstava. Osećaj mere je neobično važan u pozorištu i njegovo prisustvo ili odsustvo može da bude sudbonosno. Umetnost je Sloboda u stvaralačkom zanosu, ali je naša profesija protkana zakonima koji se opiru na mnogobrojne nauke. Kada se ispoštuju svi ti zakoni mi dolazimo do cilja srećni, a publika odlazi s predstave zadovoljna i ispunjena nekim novim mislima. Najvažniji zadatak teatra -dovesti gledaoca do katarze. Tek kada se to desi naša misija je završena. Imajući u vidu sve rečeno, nas žiri doneo je jednoglasno odluke o nagradama.

 

Žiri 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica (17-22. septembar 2023) u sastavu Jaroslav Antonjuk (Poljska), Jelena Sitar (Slovenija) i Amela Vučenović (Srbija) doneo je sledeće odluke:

GRAN PRIX FESTIVALA

dodeljuje se predstavi “Pradevojcica” u izvodjenju Narodnog pozorista Toša Jovanović, Zrenjanin, Srbija -za visoko estetično objedinjenje svih neophodnih parametara lutkarske predstave, kako u dramaturškom, rediteljskom, likovnom I muzičkom kontekstu, tako i u odličnoj igri glumačkog ansambla

 

NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU

Evgeniju Ibragimovu za predstavu “Nokturno” u izvodjenju pozorista “Leteca krava”, Talin, Estonija -za uspesno nalazenje forme “teatra u teatru” s aktivnim ucescem publike kao ravnopravnog partnera u predstavi

 

SPECIJALNE NAGRADE ŽIRIJA

1.za kolektivnu animaciju lutke Bogdane u sceni odlaska iz kuce u predstavi “Sedam gavranova”, Djecijeg pozorista Republike Srpske, Banja Luka, Bosna I Hercegovina -zahvaljujuci izvrstnoj kolektivnoj animaciji lutke Bogdane ostvarila se sjajna iluzija pokreta ljudske figure u hodu

2. za najbolje ostvaren kontakt s publikom u perdstavi “Paprika Janci” Lutkarskog pozorista “Harlekin” iz Madjarske -umelom igrom glumci predstave uspeli su da ispune jedan od najvaznijih zadataka tradicionalnog pozorista sa tom vrstom lutke-interaktivnost sa publikom

3.Maji Lucic za originalnu dramatursku koncepciju predstave “Dedine price” u izvodjenju Djeciijeg kazalista Branka Mihaljevica, Osijek, Hrvatska -dramaturska koncepcija koja u predlosku ima vizuelne elemente rezije, dostize vazne humane I eticke vrednosti sa jakom emotivnom porukom

4. za izraženu fantaziju i odlicno izražavanje jezikom scenskog pokreta u predstavi “Umetnost ratovanja”, Dečjeg pozorišta instituta za blagostanje Kine, Sangaj, NR Kina -glumci su plastikom svog tela uspeli da nam donesu emociju

5. Za najbolji scenski pokret Agyas Adamu i Dudaš Danielu u predstavi “Iza brda preko brega” u izvođenju Dečjeg pozorišta, Subotica, Srbija -temperamentnom i preciznom glumačkom igrom sa velikom dozom humora glumci su odlično izvrsili rediteljski i horeografski zadatak u predstavi

NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJU I NAJBOLJE RESENJE LUTAKA:

Irini Somborac, za predstavu “Pradevojčica”, u izvođenju Narodnog pozorista “Toša Jovanović”, Zrenjanin, Srbija -za originalnu personifikaciju svih likova u predstavi dajući im vizualnost mitoloških bića i izvanrednom stilizacijom lutaka I maski motivirano lokalnom arheološkom baštinom

NAGRADA ZA NAJBOLJU ORIGINALNU MUZIKU:

Nikolaj Jakimov, za predstavu “Nokturno” u izvođenju pozorišta “Leteća krava”, Talin, Estonija -muzika je bila u funkciji magične atmosphere, nepretenciozno pomagajucć rediteljskoj zamisli u plasiranju materijala i celokupnom utisku koji je proizvela na gledaoca

NAGRADA ZA ORIGINALNOST I FANTAZIJU:

Evgeniju Ibragimovu i Irini Marijapuu za predstavu “Nokturno”, u izvođenju pozorišta “Leteća krava” , Talin, Estonija -raznovrsnost lutkarskih elemenata-lutke, maske, svetlo, muzika… doneli su visoku estetičnost metafore i proizveli do sada neviđeni prijem i utisak

NAGRADE ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE

1-Ivici Lučiću za ulogu dede u predstavi “Dedine priče”, Dečjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka, Hrvatska -za izuzetno promišljenu i emotivnu igru s vrhunskom animacijom i oživljenjem predmeta i dekora

2-Panesi Meszaros za ulogu Vestice u predstavi “Paprika Janči”, Lutkarskog pozorišta “Harlekin” iz Mađarske -umelom animacijom rukavične lutke sa elementima tradicionalnog narodnog pozorišta Paprike Jančija, uspela je da donese svu specifiku lika Veštice

3-Hose Gill, Sofia Vinagre, Natasa Peira u predstavi “I tako dalje” u izvođenju Teatra S.A.Marionetas-Teatro e Bonecos, Portugal -izuzetno preciznom animacijom u stilu minimalizma pod vešto izabranim svetlom

4-Lucia Svobodova za ostvarenje u predstavi “Žena-Foka”, u izvođenju pozorišta Anima-Act, Slovačka -animacijom lutaka, rekvizite, kostima, svetla i dekora glumica je objedinila sve lutkarske elemente čime je stvorila jedan celoviti, bajkoviti svet

5-Ansamblu predstave “Petar i Vuk” u izvođenju Gradskog pozorista “Baja Mare”, Rumunija -za vrhunsku animaciju u mnogoplanovom prijemu objedinjenih raznovidnih tehnika teatra senki

Categories
Vesti

Pozorište Zvezdarište

Prepoznaj svoju zvezdu!

Ovogodišnji slogan Pozorišta Zvezdarišta Prepoznaj svoju zvezdu je višeznačan, jer on može da se odnosi na ljude i njihovu konekciju sa prirodom, onaj divan trenutak kada noću, kada je vedro, možemo da zaista vidimo zvezde koje sijaju, posebno na Zvezdari. Prepoznavanje svoje zvezde je i prepoznavanje smisla, onog dobrog i lepog u nama, zvezde vodilje, neke nove ideje, do tada nepoznate ili neotkrivene. Prepoznavanje svoje zvezde može biti prepoznavanje nekog heroja i junaka predstave koji se odlikuje nekom vrlinom, posebnom hrabrošću i humanošću.

Zvezdarište je ove godine ponovo velika radost, zbog ponovnog susreta, zbog razgovora, razmene misli i osećanja, zbog široke lepeze tema, stilova i ideja koje donosi jedanaest zaokruženih, nežnih i odvažnih predstava. Svake godine pokušavamo da pronađemo neki pravac, tendenciju, neku zajedničku nit, koja povezuje sve selektovane predstave. Ove godine to je moguće na nekoliko načina, ovaj tekst je samo jedna sugestija kako posmatrati ovogodišnji program, koji je sastavljen od recentnih i relevantnih predstava iz Srbije i okruženja. Primetna je tematska okrenutost prirodi, čežnja za njom, veliki povratak zelenom uzbudljivom svetu, koji je gradskoj deci često stran. Personifikacija devojčice iz prirode je upravo Hajdi, koju ćemo upoznati kao i šumsko društvo, iz čak dve predstave – Nedostajanje i Luda šuma. Prateći život biljaka i životinja, drveća i bubica, razumećemo bolje i sebe i svoje osobine i osećaje, saznaćemo nešto o svetu koji nam je, iako mnogo zeleniji i zdraviji, zapravo prilično sličan. Priča o nežnom lanetu Bambiju potpuno se logično nadovezuje na pomenute predstave i biće zadovoljstvo videti kako je ova priča ispričana pozorišnim sredstvima. U toj šumi susrešćemo razne životinje, ali i jednu koja se, iako naizgled iz divljine, obrela u velikom gradu, gradu velikog i dragog Duška Radovića. Da, imamo veliku sreću da ćemo na Zvezdarištu gledati predstave po delima sjajnih domaćih pisaca – od pomenutog Duška Radovića, preko Ive Andrića, do mladog i aktivnog Stefana Tićmija. Duško Radović nam je još davno darovao strašnog lava, Andrić storiju o Aski i vuku, referišući se na priču o Šeherezadi, a mladi Leskovčanin Stefan Tićmi uvodi u naš svet Akiko, neobičnu devojčicu, koja je zapravo jedna od nas. Sve ove predstave zapravo su priče o identitetu, o našem shvatanju sebe u našem okruženju i šire. O tome je i Snežna kraljica, koja pripoveda o neraskidivom prijateljstvu, prihvatanju, ranjivosti i nežnosti, jedne velike šume ideja.

Ta šuma u sebi ima i nešto iskonsko i arhetipsko, pa nas tako pričom o momcima pretvorenim u stabla drveta predstava Bajka o začaranoj lepotici vraća mitologiji i našim narodnim verovanjima, bajkama i pitoresknom folkloru. Ovogodišnji festival otvoriće, kao i svaki put neke važne i velike teme, pa ćemo tako u Devojčici sa šibicama videti kako žive deca na ulici, ona koji su primorana da se bore, ona kojima u gorkom i teškom detinjstvu može pomoći empatija i pružena ruka. Kafe Kraljevstvo ohrabriće male gledaoce koji žele da ostanu istrajni u nekoj svojoj originalnoj zamisli, da ubede druge da je ono za šta imaju osećaj da je dobro – prava stvar. I opet priča o identitetu i o tome kako je dobro biti sam svoja zvezda i prihvatiti sebe takvog kakav si.

Pred nama, malim i velikim gledaocima je zaista veliki i bujan izbor predstava, koje su sve iskrene, plemenite i zvezdane, i na nama je samo da razmislimo, i prepoznamo predstavu za sebe, da prepoznamo svoju zvezdu!

Ana Vučković Denčić, novinarka i književnica

Categories
Vesti

PIF – Međunarodni festival kazališta lutaka počinje 15. rujna

Četrnaest predstava imat će 21 izvedbu, a na repertoaru su ‘Razigrani tonovi’ (1+) kazališta Toihaus iz Austrije, ‘Šumska nimfa’ (5+) i ‘Svjetlucanje’ (2+) koje će izvesti skupine iz Bugarske, ‘Ne čačakaj mečku’ (14+) kazališta The Key iz Izraela, predstava ‘Sam’ za sve uzraste skupine Bubble Dragon iz Koreje te ‘Ružno pače’ (5+) skupine Oh Gustav! iz Poljske.

Za odrasle na programu su ‘Metamorfoze’ Kazališta mladih Novi Sad iz Srbije, ‘Mehanika duše’ kompanije Zero en Conducta iz Španjolske i ‘Lutanja dobrog Hansa Böhma Europom’ kazališta Alfa iz Češke.

Kako je priopćeno, predstave će pratiti stručni žiri koji čine predsjednica UNIMA International Karen Smith iz Australije, Edvard Majaron iz Slovenije, Hrvoje Seršić iz Hrvatske te tročlani dječji žiri.

U sklopu popratnog programa najavljene su predstave ‘Kazalište lutaka sunčeve svjetlosti’ i ‘Divovski mjehur sapunice’ Kazališta lutaka Malle Malle iz Bugarske, ‘Tunja’ UO KD Ivana Brlić Mažuranić iz Slavonskog Broda te ‘Kraljevna na listu koprive’ Lutkarske skupine Kopriva pec pec iz Koprivnice i ‘Crna ljepotica’ Lutkarske radionice OŠ Vjenceslava Novaka.

Održat će se i promocija knjige ‘Suvremeno lutkarstvo i kritika’ Igora Tretinjaka te ‘”Grad i mi”, monografija u povodu 70 godina Lutkarskog kazališta Mostar’ Darka Juka.

Popratni program donosi i radionice izrade lutaka za odgajatelje i učitelje, radionice za osobe treće životne dobi, radionice za djecu iz vrtića i škola te za publiku.

Festival će uz dodjelu nagrada zatvoriti predstava ‘Kliker*” studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Categories
Intervjui

Tabu teme kroz umjetnost dopiru do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno

Drage pokolokice, kako ste došle do ideje za pokretanjem mini festivala o nečemu o čemu se uglavnom šuti i izbjegava u širokim likovima – tabu temama u kazalištu za djecu i mlade?

Maja Katić: Ne laje pas zbog sela, nego zbog svoje vlastite predstave koju jako volimo, a slabo igramo. Radi se o Cyranu, naravno. Žulja nas ta nepravda. I sad stvaramo novu predstavu koja će isto biti na neki način škakljiva. I onda se pitamo, ako ne možemo raditi predstave kakve želimo i koje nas zanimaju, što učiniti? Predati se i prepustiti čarima lektire i dobro poznatih naslova ili…? Želimo razgovarati o tome i otvoriti te teme sa kazališnom zajednicom.

Zrinka Kušević: Da, kako je Maja rekla, krenulo je sa Cyranom, iako nismo napravili nikakav udar na škole da vidimo je li uistinu takav otpor po svim školama zbog tematike predstave. Uslijedilo je sljedeće pitanje: kako uopće oglašavati takve predstave…  „drito u glavu” ili dozirano, suptilno… a onda smo pročitali tekst koji je predložila Renata, Mali ogar, koji je otvarao ista pitanja.

Dunja Fajdić: Povod je bio i natječaj za dramski tekst platforme Od malih nog(u). Izbor najboljih tekstova poveo je niz rasprava oko toga koje su to „dopuštene“ teme u repertoarnom kazalištu, što škole NEĆE izabrati za posjet kazalištu u Hrvatskoj, a što hoće u Sloveniji, zašto je to tako, dokle će to biti tako… sve neka mumljanja u bradu. Ovim ciklusom zapravo želimo otvoriti dijalog između kazališta, obrazovnog sustava i stručnjaka za određenu temu. Nadam se da je zajednički razgovor temelj promjene.

Zrinka Kušević: Tako je. I ideja na ideju, došle smo do ideje: Bolje da o tome (ne) razgovaramo. S tim da je važno napomenuti da se to sve odnosi isključivo na kazalište za djecu i mlade.

O ovom našem kazalištu za djecu i mlade Ivica Šimić je prije dvadeset i više godina napisao kako je ispunjeno tabuima koje se ignorira – od smrti nadalje. Kakvo je stanje danas? Budući da nemate prilike igrati odličnu predstavu poput Cyrana, očito nije odlično, ali sama činjenica da postoji Cyrano, kao i dovoljan broj predstava za mini festival o temama koje se zaobilaze, pokazuje da je ipak nešto bolje. 

Maja Katić: Sigurno je bolje. Poneki ne šute, pretežno upravo ove umjetničke organizacije koje će se predstaviti na festivalu, i još neki, uglavnom nezavisni. Ali kao producent, to radiš svjesno i znaš da će biti jednoznamenkasti broj izvedbi.

Dunja Fajdić: I dalje je problem što takve predstave ignoriraju oni koji biraju predstave koje djeca gledaju. Zašto je to tako – trebali bi doznati na našim razgovorima i smisliti prijedloge, nadamo se i strategiju kako da se to promijeni.

 

 

Zrinka Kušević: Imam osjećaj da ljudi općenito ne vole u kazalištima gledati neke teške teme, u kazalištu za djecu i mlade to odlučuje prosvjeta i roditelji, pa ako uzmeš neku škakljivu tematiku, to je zato što želiš prenijeti neku važnu pouku. Vjerujem da je uvijek postojala potreba da preko nekog medija poput kazališta postavljamo pitanja koja nas žuljaju. Današnja vremena otvaraju više mogućnosti i načina da se to napravi. Imamo puno više načina da proširimo neku informaciju, pa je danas to dostupnije široj publici u odnosu na prije. A tko to želi čuti i diskutirati o tome? To je nešto što i sami pokušavamo otkriti.

Vjerujem da djeca žele. Sjećam se okruglog stola nakon izvedbe Cyrana u Kotoru, gdje je jedna curica vrlo emocionalno progovorila o svojoj situaciji, predstavu shvativši saveznički i gotovo terapeutski. Susrećete li se uglavnom s takvim reakcijama? Ima li negativnih?

Maja Katić: Razvod braka možda nije tabu tema u Hrvatskoj, ali je isto jako osjetljivo pitanje, a o tome se radilo u našoj predstavi Pola-pola, nakon koje smo provodili razgovor s publikom. Bilo je jako dirljivih i moćnih trenutaka u kojima vidiš da ima mladih koji promišljaju, proživljavaju svoje situacije i drago im je da ih se pita, samoinicijativno se javljaju, iznose mišljenja pred svima hrabro, otvoreno, snažno. Nakon izvedbe Cyrana u Rijeci jedan mladić je otkrio koliko mu znači takva predstava, i da bi volio da ju je mogao vidjeti ranije, u doba kad mu je postalo jasno da je gej. To su momenti u kojima mi se činilo da je naš posao važan. Gradimo sigurno mjesto, platformu gdje možeš nešto reći i znati, gdje će te čuti i gdje će tvoj glas i mišljenje biti važno.

Dunja Fajdić: Nakon Pola-pola reakcije mladih i djece su bile iznenađujuće iskrene i hrabre, ali jako puno razvedenih roditelja nisu željeli voditi djecu na predstavu o razvodu da ne bi otvarali stare rane. Ono što se meni najviše svidjelo je što ta predstava ne nudi loš happy end – pomirenje roditelja, nego jasno govori da mi nismo naši roditelji, imamo pravo na svoju priču. Imam i primjer TheArtove predstave Nasilje koju igramo desetak godina u učionicama. U nekim školama igramo za svaku novu generaciju jer su profesori prepoznali da mogu mnogo toga detektirati gledajući svoje učenike kako reagiraju na predstavu.

Zrinka Kušević: Za razliku od Dunje, ja sam imala situaciju gdje su me neki roditelji zvali (ili su zvali Teatar Exit u kojem smo izvodili Pola-Pola) kada ćemo igrati predstavu jer žele to doći gledati sa svojom djecom kako bi im bilo lakše razgovarati o tome s njima. Nakon igranja Cyrana, kada bismo imale razgovor s publikom, uvijek smo dobivali komentare kako je važno mladima da imaju mogućnost gledanja takvih predstava. Moje osobno mišljenje je da nakon takvih predstava mora postojati mogućnost razgovora o toj tematici.

Iako si ti, Majo, nešto rekla o tome u svom prvom odgovoru, vratimo se još malo problemima, da ih dodatno podcrtamo. Dakle, koji je ključan problem s tabu-predstavom na repertoaru jednog kazališta? Ujedno, gdje vi vidite najveće potencijale? 

Maja Katić: Teško ih je prodavati. Postprodukcija nam nije plaćena – sufinanciranje izvedbi. Daju nam da napravimo predstavu, ali ne da igramo, nego bismo se trebali sami snaći, a takve predstave nisu komercijalne. Zapravo se troše novci uludo jer predstava nastane, odigra se osam puta i umre. Ali, ovo nije poziv na to da se ne financiraju više takve predstave, nego da institucije ili možda nepoznati mecene podrže i kasniji život predstave. Po našem iskustvu, najveći problem je što pedagozi ne žele dovesti svoj razred na takvu predstavu jer si ne žele, uz sve ostale probleme koje donosi to zanimanje, natovariti na leđa i konflikte i bijes roditelja.

Što se tiče potencijala, tabu teme kroz umjetnost dopiru do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno. Zbog nekih predstava se osjećaju kao da nisu sami. Ili osvijeste nešto što se može rješavati, možda je dovoljno razgovarati s nekime. Kazalište, a možda i izložba, koncert, ili neki treći vid umjetnosti nosi razrješenje, katarzu, buđenje dubokih emocija. Neki osjećaji se ne mogu verbalizirati, nešto se desi unutra, raspetlja se. Kroz umjetnost. Bilo bi fantastično da svoje probleme, muke, crnila, nepoznata čudovišta iz dubine i ostale aveti mladi liječe kroz katarzu, a ne kroz nasilje, tučnjavu, drogu. Kazalište je moćno jer može liječiti društvo.

Dunja Fajdić: Problem je što se nezavisno kazalište nakon nekoliko takvih „tabu rizika” umori i molite Crvenkapicu za pomoć. Ali svaki glumac koji je imao priliku igrati u nekoj predstavi o tabu temama za mlade mogao je osjetiti na svojoj koži snagu takve predstave. Svaka izvedba je katarzična bar za tri osobe u publici koje bi najradije zagrlio. Onda je ta spoznaja o potrebi i važnosti takvih predstava još snažnija i stvarno se želite boriti za takvo kazalište. Kao iznimka koja potvrđuje tu potrebu je predstava koja se bavi nasiljem na repertoaru mog matičnog kazališta Žar ptica Ako kažeš, gotov si. U trenu kad je izašla, prije četiri godine, škole su bile toliko zainteresirane za tu temu da je cijelu sezonu mogla igrati samo ta predstava!

Zrinka Kušević: Super je Dunja rekla – ako si ikada radio takvu predstavu onda znaš koliko je to važno! Meni osobno, u adolescentskoj dobi, niti jedna predstava koja mi nije imala štogod poručiti, nije bila gledljiva. Moje mišljenje i moje iskustvo kao glumice u Hrvatskoj je da je naša publika poprilično zatvorena (govorim o odraslima), pa kada takva publika ocjenjuje predstave tabu tema (na neviđeno), one su osuđene na propast. No to ne znači da ta predstava nema svoju publiku. A kada hrabro i iskreno istupiš van, naiđeš na veliko odobravanje i pohvale za hrabrost. Ljudi ustvari vole iskrenost i ljepotu, a svaka takva predstava za djecu i mlade nosi iskrenost, ljepotu i nježnost.

Ako mogu rezimirati vaše mudre riječi, predstave o temama o kojima se šuti terapeutske su za sve sudionike. Nadam se da će to razumjeti i oni koji stoje poput nepropusnog zida i razdvajaju ovaj nužan susret. Uostalom, možda je upravo festival „Bolje da o tome (ne) razgovaramo“ pravo mjesto za probijanje tog zida. Na festivalu će se pojaviti predstave o bullingu i huliganima, istospolnoj ljubavi, nametnutim podjelama, smrti… Koje su teme vama trenutno najaktualnije? O kojima se još uvijek šuti, a ne bi trebalo? Koje sad vrište i čekaju da ih se scenski propita?

Maja Katić: Mi smo tako zatvorena, ustrašena, posvađana zemlja. Koju god temu odabereš, nećeš pogriješiti.

Zrinka Kušević: Osim tema koje si spomenuo sigurno ima još pitanja o kojima bi trebalo razgovarati. Jedno OGROMNO pitanje prepuno potpitanja je školski sustav kao takav koji je toliko podbacio u nekoliko nivoa, a nivo koji je najočitiji je onaj o mentalnom zdravlju djece. Moje jako veliko nadanje usmjereno je prema osvještavanju koliko utjecaja ima školstvo i njegov sirovi sustav u razvoju djece. Zašto pucamo po šavovima. Ma šavovi su odavno pukli! Da sad ne ulazim u dubinu, moje mišljenje je da treba otvarati što više diskursa s djecom, na sve teme, otvoreno, iskreno, moramo čuti njihovo mišljenje, moramo im dati da na pravi način kanaliziraju svoju ogromnu energiju, moramo to raditi zajedno, a ne da stalno na nekoga prebacujemo odgovornosti.

Dunja Fajdić: Iskreno, ja se samo nadam, koju god tabu temu odabrali – da će biti pažljivo scenski postavljena. Odgovornost autora je velika. Takvu predstavu treba raditi s temeljitom pripremom uz stručne suradnike, a onda biti jako umjetnički inteligentan i (u)poznati svoju publiku. Neodgovorno je, a vrlo lagano – poigravati se emocijama mladih.

Vi važnim temama ne pristupate odgovorno samo u radu predstava, već i u vrlo pažljivom, promišljenom i slojevitom oblikovanju festivala. Naime, predstave čine samo jedan njegov dio. Možda još važniji je razgovor nakon predstava. Važniji zato što će svaku večer za stolom okupiti one koji o tome odlučuju – autore, kazališne kritičare i znalce, stručnjake za pojedinu temu i ljude iz školskog sustava. Samim time na jednom mjestu će se okupiti ljudi o kojima ovisi hoće li se kazališta baviti tabu temama, kako će se baviti njima i hoće li biti publika za njih. Što mislite, može li se ovakvim okruglim stolovima pomaknuti nešto? Što biste vi voljeli kao rezultat ovog festivala?

Maja Katić: Iskreno se nadamo da se može nešto promijeniti na bolje. Da možemo zajedno naći načine i strategije kako djelovati. Da saznamo tko je prava publika za koju predstavu, kako je pronaći. Da saznamo tko nam sve može pomoći, savjetovati nas, uputiti – udruge, institucije ili čak i tvrtke koje mogu donirati ili drugačije podržati ovakav važan rad.  Da počnemo unutar struke pričati o tome jer se niti to trenutno ne događa.

Zrinka Kušević: Pošto se radi o podcastu, i ove naše razgovore će moći gledati i slušati svi koje zanima, ja bih utopijski rekla da bi neki krajnji cilj (barem u mojoj glavi) bio da otklonimo strahove o takvim temama, roditelja prije svega, jer kad imaš djecu, rađaju se strahovi o kojima prije nisi niti sanjao, zbog straha se zatvaramo, lažemo, izbjegavamo, a važna pitanja uvijek isplivaju van. Više glava je pametnije od jedne, pa se nadam da ćemo zajedno skupljeni s takvom namjerom da razgovaramo o onome o čemu ne želimo, naći način da vuk ostane sit, a ovca cijela.

Dunja Fajdić: Ja bih voljela da ne bude govora mržnje na društvenim mrežama u komentarima i da mi nitko ne baci kamen u glavu nakon ovog ciklusa. Zezam se. Strukturirale smo razgovore tako da sugovornici ponude konkretne ideje kako da pojedina predstava dođe do svoje publike u što većem broju. Vjerujem da se iz tih prijedloga može dalje djelovati. Imamo jednog slona u sobi već toliko godina, sam neće izaći nikad, moramo ga malo pogurati. Ovo je naš način.

Razmišljate li o ovom projektu kao prvom izdanju trajnog festivala?

Maja Katić: Da. Smatramo da postoji potreba za time. Ove godine smo same izabrale predstave, a sljedeći godine planiramo raspisati natječaj da nam se jave kazališta koja se bave ovakvim temama. Naravno, treba prvo uspješno odraditi prvo izdanje i učiniti razgovore zanimljivima i konstruktivnima za sve sudionike.

Dunja Fajdić: Sljedeće godine ćemo obračunati s lektirom, hihi. Ostavljamo opciju da vidimo hoće li biti neke goruće teme.

… Jedva čekam sljedeću godinu…

Zrinka Kušević: Mi smo se već na probi za podcast tako dobro zabavljale da nam je to sve otvorilo hrpu nekih novih ideja…

Vidio sam i na daljinu se zabavljao s vama. No, odmaknimo se malko od samog festivala i tabu tema. Pričat ćemo o tome na okruglim stolovima i oko njih, a nadam se i u razgovoru nakon festivala, da rezimiramo situaciju. Poco Loco u novu sezonu ide u svom prostoru. Što nam pripremate u njemu?

Maja Katić: Konačno smo svi zajedno – ljudstvo, pocomobil i scenografija svih naših predstava – na istoj adresi. Presretni smo! Sada sastančimo uživo, probe i dogovore, intervjue, polaske na gostovanja (a nadam se uskoro i slavlja)… sve imamo na jednom mjestu. Osim nas, u prostor uskoro dolazi i hrpa klinaca; stvarati i učiti, pjevati, glumiti, igrati se u dramskim grupama, u glazbenim igraonicama za najmanje, a za one malo veće tu je zbor koji brusi glasnice i ozbiljno „napada“ pocoloco repertoar hitova.

Povodom ovih veselih događaja, vjerojatno ćemo uskoro jedne subote otvoriti vrata naše „casite“ (kućice) i pozvati prijatelje i buduće polaznike na kavicu i sokić!

Jupi!!! Bacam se na peglanje svečane prijateljske košuljice!

Zrinka Kušević: U našoj casiti osjećamo se napokon skupljeni na jednom mjestu, što nam stvara i veću odgovornost prema svemu. Sada kuhamo nešto novo što ćete samo kao ideju moći degustirati na našem mini festivalu, a to je tekst kanadske autorice Suzzane Lebeau Mali Ogar. Tamo ćemo prezentirati tekst, a kasnije, kad sve izglancamo, i kao predstavu u režiji Renate Carole Gatice, i izvedbi Deana Krivačića i mene.

Dunja Fajdić: Nakon koncertne izvedbe Malog Ogra, zagrebačka publika će imati priliku vidjeti i naš novi projekt koji još nije gotov, ali raste – Dramsko predavanje: glasna Zagorka. Glancat ćemo ga u našem prostoru i igrati u školskim učionicama.

Iako je već i ovo puno, planirate li ili skrivate još koji adut u svojoj casiti?

Maja Katić: Što ne planiramo? Ispred nas je veliki višemjesečni projekt „Kulture i umjetnosti u zajednici“ kojeg provodimo već drugu godinu za redom na području cijele Gradske četvrti Stenjevec – dovodimo razne umjetničke poslastice u taj kvart, poput  predstava, koncerata, radionica, predstavljanja slikovnica i svakakvih drugih čudesa. Drugi važan projekt je “PRIČA MI SE PRIČA – prilagodba dječjih predstava za slijepe i slabovidne osobe” kojeg radimo u suradnji s Centrom Vinko Bek te u kojem spajamo naš višegodišnji ciklus pričaonice bajki sa radionicama i popratnim programima u kojim će sudjelovati i slijepa i slabovidna djeca i ona koja to nisu.

Čeka nas dosta festivala (sarajevski Mess, Skopje, Beč, Linz…) i gostovanja mnogih predstava. Bajka za van putuje u parkove diljem Hrvatske, Orkestra Pocoloca ide na turneju… Pred nama je i prvi europski projekt Erasmus – putujemo u Finsku! Zahvaljujući partnerstvu s finskim centrom za kulturu, s kojim ćemo jačati kapacitete iz programa kazališta za održive zajednice. Poco loco slavi 10 godina postojanja i tom prigodom sami sebi poklanjamo mali poklon – Gepek festival! Smiju sudjelovati samo predstave koje stanu u gepek!!! Otvaramo ga našom premijernom predstavom, čiji naslov još ne znamo, ali gabarite znamo. U proljeće je u planu i koprodukcija s Dječjim kazalištem Dubrava. Radimo Male ljudetine genijalnog pisca za djecu – Zvonimira Baloga.

I za kraj, samo da napomenem da smo otvoreni za donacije svih vrsta, financijskih, ayurvedskih, prehrambenih, motornih, i inih. A da vam zahvalimo, za vas glumimo, sviramo podoknice ili poklon koncerte, pričamo viceve, dubimo na glavi, snimamo humoristične podcaste na bilo koju zadanu temu, poklanjamo majice, platnene vrećice, CD-e, te online izdanja priča i poezije u sekciji Audiopriča i druga bića. I još dobijete i set noževa! Podržite našu ludost!

Imam dva jako smiješna vica za sve između pet i sedam godina i kad se vidimo, darovat ću vam ih! Sretno!  

Categories
Vesti

Od malih nog(u) u zajednici: umjetničko-revijalni program u zagrebačkim parkovima

Naše prijateljice iz LOFT-a Morana i Anja ove godine za Dan Donjeg grada u Zagrebu od 21. do 23.9. organiziraju program predstava i nastupa zagrebačkih učenica i učenica. Uz veliku potporu velikog broja dragih ljudi iz Centra mladih Ribnjak, Centra za kulturu i film August Cesarec, donjogradskih mjesnih odbora, Grada Zagreba te naravno zagrebačkih škola i nezavisnih kazališta smislile su trodnevni događaj koji poklanjaju svima koji se tih dana nađu u susjedstvu parka Ribnjak ili Trga kralja Petra Krešimira IV. A dio tog programa je i umjetničko-revijalni program u zagrebačkim parkovima „Od malih nog(u) u zajednici“!

Kao kreativni savjetnik naša platforma je predložila nekoliko raznovrsnih kazališnih predstava koje su namijenjene različitim uzrastima i idealne za izvođenje na otvorenom, pogotovo u lijepoj scenografiji zagrebačkih parkova. Kao i uvijek, kriteriji su nam bili formalna zaigranost i inovativnost odnosno nesvakidašnjost! Sve odabrane predstave su autorske, makar se potkrala i jedna poznata lektira interpretirana potpuno drugačije od onoga na što smo navikli. Pa krenimo redom!

U četvrtak 21.9. u 18 sati proslavu Dana Donjeg grada otvara Teatar Poco Loco. Ispred Centra mladih Ribnjak u istoimenom parku okupit će sve zaljubljenike u karakterističan pokolokasti scenski jezik i priprediti spektakl! „Pjeva mi se pjesma: Orkestra Pokoloka“ izvedbeni je koncert u kojem šesteročlani orkestar svira sve same hitove nastale u tvornici Poco Loca. Ova predstava-koncert posebno nam je važna jer rasplesuje, razbija 4. zid i ne priča previše – što mi fakat volimo! U petak 22.9. u 17 sati na livadi kraj CMR-a okupljamo se da pogledamo poznat naslov Ivane Brlić-Mažuranić, „Sunce Djevera i Nevu Nevičicu“. Naslov je poznat, no autorica i izvođačica Buga Marija Šimić, koja je za ovu izvedbu dobila vrlo važne nagrade, svojim glasom i posebnom koreografijom rekvizita stvara jedno novo, magično iskustvo. Uz zelenu kulisu Ribnjaka predstava će i velike i male dovesti u posve posebno kasnoljetno raspoloženje. Posljednjeg dana na repertoaru je predstava „Generacija X Y Z“ Teatra Cirkus Punkt. Namijenjena uzrastu 10+, ova predstava je zapravo akrobatska senzacija i parkur u isto vrijeme te predstavlja sjajan audiovizualni događaj za sve koji ne misle da se u kazalištu mora sjediti i šutjeti u mraku. Okupljamo se oko jedne naizgled obične penjalice i puštamo da nas tri izvođačice iznenade svojim ludim vještinama.

Sve predstave su na otvorenom i potpuno besplatne, stoga pozivamo one koji se nađu u Zagrebu da provedu topli rujanski vikend s nama.

 

PREGLED PROGRAMA

četvrtak 21.9.2023. na Ribnjaku u 18 sati Teatar Poco Loco „Pjeva mi se pjesma: Orkestra Pokoloka“ u parku Ribnjak

ženska klapa XVI. gimnazije nastup učenika i učenica GU Elly Bašić

petak 22.9. na Ribnjaku u 17 sati Kazalište Mala scena „Sunce Djever i Neva Nevičica“ lutkarska predstava „Zagrebi legendu“, 4.b OŠ Petar Zrinski

subota 23.9. u rondeli na Trgu Petra Krešimira IV u 11 sati Teatar Cirkus Punkt „Generacija X Y Z“

nedjelja 24.9. u MO Antun Bauer šahovski turnir

Categories
Uncategorized

Detaljan vodič kroz ciklus predstava Bolje da o tome (ne) razgovaramo ~ Teatar Poco Loco i Centar kulture na Peščenici Knap ~

Od 18. do 22.9. u zagrebačkom Centru kulture na Peščenici, popularnom Knapu, odvija se jedan poseban ciklus predstava koje baš čine suprotno i otvaraju one teme koje se tiču veće djece i mlađih mladi – od viših razreda osnovne škole pa do srednjoškolske dobi. To su teme koje zovemo gorućima i aktualnima, a rijetko kada ih javno spominjemo. Zato su one tabu ili kako stoji u nazivu ciklusa – bolje da o njima (ne) razgovaramo. Vršnjačko nasilje, cyber bullying, bolne obiteljske priče, kruti i okrutni školski sustav, pa čak i pitanje ljubavi, sve to su teme o kojima s djecom i mladima pričamo unutar svoja četiri zida ili pojedinačno, ako uopće pričamo. A njihove važnosti danas su svjesni oni koje ciklus okuplja, kazališne profesionalke i profesionalci i prosvjetne radnice i radnici predvođeni kreativnim pogonom, Teatrom Poco Loco koji je inicirao i organizirao ovu manifestaciju. Pa krenimo redom – zašto bismo sa svojom djecom u dobi od 10 do 18 godina uopće došli u Knap i gledali ove predstave?

Prije svega da nauče da kultura na različite načine živi u centrima za kulturu, da upoznaju Knap i njegov prostor i saznaju da i tamo mogu ponekad gledati predstave. No to ovdje nije tema. Popis predstava iz ciklusa Bolje da o tome (ne) razgovaramo je prezanimljiv i u trenu kada u Zagrebu uopće ne postoje kazališni festivali (kazališta za djecu i mlade) i nevjerojatno potreban. Sve predstave počinju u 19 sati (s izuzetkom „Huligan“ koji počinje u 17.30), a nakon njih slijedi razgovor na temu koju smo netom na sceni pogledali. Ti „razgovori odraslih“ su neobvezni, no preporučamo djeci da ipak na njima ostanu i da čuju da ljudi iz sektora kulture i obrazovanja misle na njih i (ponekad) pritom rade u skladu s njihovim potrebama i željama. U ponedjeljak 18.9. na redu je scensko čitanje buduće predstave Teatra Poco Loco „Mali Ogar“. Iako je ovo događaj „uz pozivnice“, preporučamo svima da nakon predstave na Facebook stranicama platforme Od malih nog(u)poslušaju razgovor na temu transgeneracijske traume koja ponekad više muči ovu odraslu djecu od one malo mlađe. Možda nas sve to skupa potakne da malo više međusobno razgovaramo, a možda nas „samo“ zagrije za „Malog Ogra“ koji će bez sumnje postati novi Poco Loco hit! Idućeg dana na repertoaru je „Gideonov čvor“u produkciji Teatra Fort Forno, režiji Roberta Raponje te izvedbi Katice Šubarić i Matee Bublić. Predstava otvara pitanje školskog sustava, odgovornosti i slobode, pojmovima koji, čini se, u Hrvatskoj rijetko kada imaju veze jedan s drugim. Ova predstava nosi oznaku 15+ i u njoj se vrte teme samoubojstva i nasilja, stoga u utorak u Knap dođite oprezno, no hrabro! Vjerujem da ćemo svašta zajedno zaključiti nakon „Gideonova čvora“! U srijedu i petak su na programu moja dva osobna favorita hrvatskog kazališta za mlade – „I Cyrano i djevojčica“ redatelja Guillerma Balda u izvedbi Pokolokica Maje Katić i Zrinke Kušević i „Huligan“ Paška Vukasovića (produkacija Kazalište Mala scena) koji izvodi fantastičan Matija Šakoronja. E sad, ako ste djeca 11+ ili ako se s njima družite, svima preporuka za jedan niski start prema Knapu! Ove predstave pokazuju što sve kazalište namijenjeno mlađim mladima može biti! Nježni „Cyrano“ i naoko nabrijani „Huligan“ i sadržajem i formom su takozvano „baš to šta nam treba“! Jedan govori o novom prijateljstvu i iznenadnoj ljubavi, drugi o navijaštvu i iznenadnoj ljubavi (i jasno nam daju do znanja da ljubav rješava većinu konflikata). Jedan nostalgično podsjeća na francuski teen film iz osamdesetih „La Boum“ u kojem se Sophie Marceau uklapa u novu okolinu, a drugi nas šamara u facu dok se sa sramom prisjećamo navijača u Grčkoj. Magične lampice ili vreća za boks – odabira nema odnosno on je jasan: svi koji vole teatar trebaju doći u srijedu i petak u Knap!

U četvrtak je na programu bila predstava Nore Krstulović i Nine Horvat „Boje odgoja“ u produkciji Teatra Tirena. Predstava je, nažalost, zbog slomljene noge otkazana. Razgovor će se svejedno održati, a Tirena ostaje mjesto koje je u Zagrebu gotovo oduvijek poznato kao mjesto za susret djece i mladih s umjetnošću, a posljednjih su godina fokusirani upravo na predstave za mlađe mlade. Tirenine žene vrlo su vrlo ozbiljne u pristupu i temi – a pitanje rodnih uloga i rodne ravnopravnosti danas kada muškarci javno mole za doličnost žene nikada nije bilo važnije! Pozivam djevojčice da preuzmu tu ludu emancipaciju a dječake da prigrle nježnost i otvorena srca i uma dođu na razgovor – online ili uživo – te da kasnije posjete neku od budućih Tireninih izvedbi. A glumici Petri želimo što bezbolniji oporavak!

Popis sudionika i sudionica na razgovorima nakon predstava možete naći na webu Teatra Poco Loco. Regionalnu platforma Od malih nog(u) na ciklusu predstavlja Anja Pletikosa koja će sudjelovati na razgovoru o temi transgeneracijske traume kroz prizmu aktivnosti koje OMN i LOFT provode u 2023. To je prije svega iskustvo razgovora s tinejdžerima kroz program „Rezervirano za tinejdžere!“ te s tim povezano istraživanje potreba publike 11+ koje provodimo s kolegicama iz Srbije Tijanom Grumić, dramaturginjom i Jelenom Sokić, psihologinjom. Slušajte nas u ponedjeljak 18.9. oko 20 sati na Facebooku!

I zapamtite: ulaznice u iznosu od 6 eura u slobodnoj prodaji / 5 eura za organizirani dolazak škola možete rezervirati na pocoloco.rezervacije@gmail.com ili kupiti 30 minuta prije početka predstava na blagajni Knapa.

Categories
Vesti

Teatar Poco Loco organizira ciklus predstava i razgovora o tabu temama za djecu i mlade

𝐁𝐨𝐥𝐣𝐞 𝐝𝐚 𝐨 𝐭𝐨𝐦𝐞 (𝐧𝐞) 𝐫𝐚𝐳𝐠𝐨𝐯𝐚𝐫𝐚𝐦𝐨 naziv je ciklus predstava i razgovora o tabu temama u kazalištu za djecu i mlade koji će se održati u Centru kulture na Peščenici – KNAP 𝐨𝐝 𝟏𝟖. 𝐝𝐨 𝟐𝟐. 𝟗. 𝟐𝟎𝟐𝟑. Cilj ciklusa je ukazati na nove smjerove u razvoju kazališne publike te senzibilizirati odrasle za predstave o važnim temama za djecu i mlade o kojima tako malo razgovaramo.
Svake večeri programa izvodi se nova predstava kojoj slijedi novi razgovor.

PROGRAM

18.9. Suzzane Lebeau: MALI OGAR

19.9. Johnna Adams: GIDIONOV ČVOR

20.9. Edmond Rostand – Guillermo Baldo: I CYRANO I DJEVOJČICA

21.9. Nina Horvat: BOJA ODGOJA

22.9. Paško Vukasović: HULIGAN

 

sve predstave počinju u 19h 

cijena ulaznica: 6 eura

ulaznice se kupuju 30 min prije početka predstave na blagajni Centra KNAP

rezervacije: pocoloco.rezervacije@gmail.com

ulaznice za izvedbu Teatra Poco Loco “Mali Ogar” nisu u slobodnoj prodaji

 

Razgovori nakon predstava  namijenjeni su stručnoj publici, organizatorima odlazaka na kazališne predstava te zainteresiranom građanstvu. Sudionici razgovora su stručnjaci iz kazališta, psihologije, pedagogije, socijalne pedagogije i obrazovanja.

Program razgovora nalazi se u opisu svake od predstava.

Kako da predstave koje nisu lektirni naslovi, a govore o vrlo važnim temama za mlade, nađu put do publike kojoj su namijenjeni? Kako da takve predstave konkuriraju poznatim, “sigurnim” naslovima?

Može li kazališna predstava pomoći stručnom školskom osoblju u razgovoru s djecom o određenom problemu ili samo nepotrebno “zapaliti vatru”?

Cilj ovog ciklusa predstava i razgovora je otvoriti i neka nova pitanja, ukazati na nove smjerove u razvoju kazališne publike te senzibilizirati odrasle za predstave o važnim temama za djecu i mlade o kojima tako malo razgovaramo.

Razgovori nakon predstava bit će prenošeni uživo putem društvenih mreža te će kasnije biti dostupni u formi podcasta.

 

Program medijski podržava Regionalna platforma za afirmaciju kazališta za djecu i mlade OD MALIH NOG(U).

Categories
Vesti

Dodelom nagrada završen 29. FEP u Bačkoj Palanci

 

 

Nagrada “Dobro drvo” stručnog žirija za najbolju predstavu u celosti – “Bebidron”, Nezavisna produkcija Praktikabl – Plesni kolektiv Pokretnica

Predstava ,,Bebidron” / Fotografija: Jovana Semiz

OBRAZLOŽENJE STRUČNOG ŽIRIJA koji je radio u sastavu dramska pedagoškinja Ljubica Beljanski-Ristić, glumac-lutkar Jovan Caran i glumica Smijana Marinković:

“BEBIDRON”
Nezavisna produkcija Praktikabl – Plesni kolektiv Pokretnica iz Novog Sada sa plesnom predstavom za bebe i roditelje “Bebidron”, otvorila je novo poglavlje predstava za najmlađi uzrast svojim visokim kvalitetom, estetskim postignućem, stvorenom atmosferom i imaginarnim svetom pokreta, gesta, izraza koji oživljava prazan prostor uvodeći poetiku teksta i simboliku priče, predmete iz svakodnevnog života bebe preko kojih ostvaruju punu komunikaciju sa svojom malom publikom. I bebe i roditelji poneće ovo iskustvo i doživljaj pozorišta kao vrednost koju treba negovati, podržati i uvesti na velika vrata u veliki svet pozorišta.

Fotografija: Jovana Semiz

 

Nagrada “Dobro drvo” dečijeg žirija za predstave najbliže deci – “Error 404” (Greška 404), Ángeles de Trapo (Teatro de títeres) (Malaga, Španija) i “Nedostajanje”, Pozorište Lutaka Niš

Predstava “Error 404” / Fotografija: Jovana Semiz
Predstava ,,Nedostajanje” / Fotografija: Jovana Semiz

OBRAZLOŽENJE DEČIJEG ŽIRIJA PU “Razlicak” iz Bačke Palanke koji je radio u sastavu: Aleksandra, Anđelija, Beba, Bogdan, Kolja, Lola, Nikola, Maša i Sofija, pod mentorstvom dramske spisateljice Tijane Grumić:

Error 404 je dobra predstava zato što ima zanimljivu scenografiju, glumac odlično animira lutku, ima i smešnih i ozbiljnih scena, a nastala je po životnoj priči i veoma je poučna.
Nedostajanje je dirljiva priča o prijateljstvu u kojoj glumci lepo animiraju lutke, prave muziku na sceni, a i same lutke su lepe. Glumci se takođe igraju rečima, što je veoma zanimljivo, a predstava nije nimalo strašna ili tužna.
Međutim, osim dve nagrađene predstave, želimo da pomenemo i predstavu Ne idi daleko. Ova predstava, iako nije bila namenjena našem uzrastu, mnogim ljudima je otvorila dušu i ulepšala veče. Predstava je sve vreme bila zanimljiva, iako je bila dugačka. Svaki delić predstave su glumci divno dočarali, a svakog trenutka su bile druge emocije i osećanja. Čestitamo nagrađenima i jedva čekamo sledeći FEP!

Fotografija: Jovana Semiz

 

Nagrada “Dobro drvo” žirija mladih za predstavu najbližu mladima – “Ne idi daleko”, Dečje pozorište Subotica

Predstava ,,Ne idi daleko” / Fotografija: Jovana Semiz

OBRAZLOŽENJE ŽIRIJA MLADIH koji su činili polaznici škole glume Dramskog studija “Proscenijum”: Sofija, Višnja, Vukašin, Iva, Luna, Milica i Mirjana, pod mentorstvom glumice Marije Čuture:

Priča nas je izuzetno emotivno dotakla i skrenula pažnju na vrednost i značaj porodice. Ukazala jasno na strahote i besmisao rata čije posledice dovode do rušenja odnosa u porodici i prekida jednog nevinog, čistog, razdraganog detinjstva.
Istovremeno, uz malo govora, pokretom i naracijom, uokvirenih muzikom, predstava je uspostavila odnos sa nama kao publikom i prenela nam jasnu poruku da se za prave vrednosti treba boriti, a da je najjače oružje ljubav.
Sa nestrpljenjem iščekujemo 30. Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, jer MI VOLIMO FEP.

Fotografija: Jovana Semiz

 

Nagrada “Dobro drvo” za najbolju predstavu po oceni publike – “the Boy and the Ball” (Dečak i lopta), Stephen Noonan u partnerstvu sa The PaperBoats

Predstava “the Boy and the Ball” / Fotografija: Jovana Semiz

OCENE PUBLIKE
1. “Dečak i lopta” – 4,89
2. “Ne idi daleko” – 4,88
3. “Bebidron” – 4,85
4. “Error 404” – 4,77
5. “Nedostajanje” – 4,66
6. “Gospodin i gospođa Kraft” – 3,53

Fotografija: Jovana Semiz

 

Dodeljene su i dve SPECIJALNE NAGRADE od strane stručnog žirija.

“Ne idi daleko”, Dečje pozorište Subotica – za energiju kolektivnog duha

Predstava ,,Ne idi daleko” / Fotografija: Jovana Semiz

Dečje pozorište Subotica predstavom “Ne idi daleko” uspešno nastavlja da se ostvaruje kao savremeno i hrabro pozorište za decu i mlade, istražujući kako na polju forme, tako i sadržaja interdisciplinarno i kroz procese koji uključuju ansambl u nove pristupe rada na predstavi. Predstava, kroz priču o jednoj srećnoj porodici i uticaju rata na njen život, na snažan i emotivan način progovora o zajedništvu u okolnostima koje u nju unose i menjaju spoljašnji razarajući uticaji, ostavljajući tragove koji teško mogu da se izbrišu i vrate prethodno stanje jer zahtevaju vreme, veliko zalaganje, razumevanje, odgovornost, neodustajanje, međusobnu podršku i duboku potrebu da se ostvari željeno, da se očuvaju vrednosti i ne izgubi sopstveno delovanje i svest o svom životu u svetu koji ih okružuje i vremenu u kome žive. Predstava nam otkriva ekologiju duše, međuljudskih odnosa i preobražaj iz ličnog u društveni angažman. U punom smislu upućuje nas na prepoznavanje, snagu i hrabrost madih generacija da mogu budu i jesu pokretači promena.

“the Boy and the Ball” (Dečak i lopta), Stephen Noonan u partnerstvu sa The PaperBoats – za interaktivni i pedagoški pristup

Predstava “the Boy and the Ball” / Fotografija: Jovana Semiz

Stephen Noonan u partnerstvu sa The Paper Boats iz Albertona u Australiji, sa neverbalnom predstavom “Dečak i lopta” pune neverbalnih slika i vizuelne magije, otkriva svoje izuzetno glumačko i pedagoško iskustvo u interakciji sa najmlađom publikom. Gradeći priču bez reči nudi raznovrsnost vizuelnog doživljaja i razumevanja vizuelnih misli, stvarajući blisku povezanost sa svojom malom publikom budući da upravo za njih osmišljava posebne predstave prema njihovom uzrastu i potrebama postižući pun efekat koristeći igrovne i upotrebljene delove određenih materijala kao elemente za poziv na igru i neposredno uključivanje u predstavu.

Fotografija: Jovana Semiz

Naslovna fotografija: Jovana Semiz

Categories
Vesti

Ne propustite jesenski upisni rok na jedinstven studij glume i lutkarstva

Osječki studij glume i lutkarstva jedinstven je u europskim okvirima jer razvija paralelne izvođačke kompetencije u glumačkom i lutkarskom aspektu, šireći mogućnosti i prostor djelovanja i stvaranja budućih glumaca i lutkara. Pridruži li se tomu studij neverbalnog teatra, koji uz glumu i lutkarstvo postoji na MA razini, dobivamo izvođača kompetentnog u svim aspektima izvedbenih umjetnosti.

Uz izvođačke aspekte, studij Glume i lutkarstva usmjeren je prema izvođačkoj i autorskoj samostalnosti, što budućim glumcima i lutkarima olakšava snalaženje i pozicioniranje u okruženju ansambla ili oblikovanje umjetničkih svjetova i izraza u prostoru nezavisne umjetničke slobode.

Jesenski razredbeni ispiti održat će se u Osijeku od 4. do 8. rujna, a sve potrebne informacije pronađite na stranici AUK i na broju telefona 031 253 300.

 

Naslovna fotografija: Diplomska predstava studenata AUK, “Smrt ili o životu” / Kristijan Cimer

Categories
Vesti

Nastavljamo s multimedijalnim radioničkim programom – Kazalište u filmu gostuje na Frooomu!

Ovo je majstorska radionica za sve one koji se ne mogu odlučiti što je bolje – kazalište ili film!

Kroz radionicu uhvatit ćemo se sličnosti i razlika ova dva umjetnička medija.  Kako glumi glumac u kazalištu, a kako na filmu? Je li film popularniji od kazališta – i zašto? Kako dolazi od ideje od realizacije u filmu, a kako u kazalištu?
Na radionici ćemo gledati primjere nekih vrlo važnih kombinacija kazališta i filma. Predstavljat ćemo svoje ideje za priču. Igrat ćemo se kazališnih producenata.  Zajedno ćemo pisati scenarij za kratak film i baviti se njegovom adaptacijom na kazališne daske. Tražit ćemo rekvizitu i kostime, graditi scenografije naših priča i igrati se nekih stvarnih ili izmišljenih likova.
Svoju viziju suradnje filma i kazališta predstavit ćemo kroz lutkarske etide, kratke igrane scene ili izvedbene instalacije i performanse u javnom prostoru – kad se kazalište i film sretnu, sve je moguće! A sve je moguće uz naše voditelje Anju Pletikosu i Venu Mušinovića.
Svaki dan oko 11 h polaznici gledaju vrhunske filmove i potom ih analiziraju iz različitih motrišta: likovi, mjesta i vrijeme radnje, gluma, posebne tehnike snimanja, način režije, glume, snimanja, montaže, dramaturgije, itd.

Radionice traju cijeli dan, uz mogućnost dolaska od 8:00 h kada se počinjemo skupljati te započinjemo s razigranom nastavom u 9:00 h koja traje do 15:00 h, s pauzom za fini ručak oko 12.30h.

Djeca se nakon 15 h mogu ostati i slobodno se igrati uz nadzor voditelja do 16h.

Preporučeni uzrast za radionicu je od 10 do 15 godina.

Prijave su otovrene na sledećem LINKU.

Bacači Sjenki su višestruko nagrađivana neprofitna organizacija iz Zagreba koja je u svom 20-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija na 4 kontinenta. Uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.