Na ovogodišnjem Lutkokazu, koji će se održati u Osijeku od 20.-23. ožujka, odvit će se veliko finale projekta Kreativne Europe „Kritička platforma suvremenog lutkarstva EU“, u sklopu kojeg će se u Osijeku okupiti sadašnjost i budućnost litvanskog, škotskog, slovenskog i hrvatskog lutkarstva i lutkarske kritike. Samim time, Osijek će u danima koji slijede biti u izlogu europskog luktarstva kao jedno od njegovih centralnih mjesta.
U ovom izvedbenom izlogu europski i osječki gosti moći će uživati, sasvim besplatno, u bogatom prepletu najboljih aktualnih predstava, lutaka i lutkofilmova domaćina, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, potom u tri izuzetno zanimljiva gostovanja nezavisnih umjetničkih organizacija iz Hrvatske, hrvatskoj premijeri performansa gosta iz Slovenije Benjamina Zajca i predstavi Dramskog studija Dada iz Čakovca, koji će se usput upoznati s akademijom kao odličnim mjestom za studiranje.
Važan dio ovogodišnjeg programa čine predavanja i okrugli stolovi. Ističemo okrugli stol o suvremenom lutkarstvu i kritici u sklopu kojeg će osječkoj publici biti predstavljena knjiga „Suvremeno lutkarstvo i kritika“ i novi broj slovenskog časopisa „Lutka“ posvećen suvremenom lutkarstvu te predavanje o vizualnom kazalištu litvanskog redatelja i profesora na vilniuškoj akademiji Žilvinasa Vingelisa. Osječanima i gostima predstavit će se i partner ovogodišnjeg Lutkokaza – regionalna platforma Od malih nog(u) te Umjetnička organizacija LOFT (Lutkarska organizacija koju fakat trebamo), čime nastavljamo prošle godine započet program predstavljanja i upoznavanja s važnim lutkarskim kazalištima i družinama u Hrvatskoj.
LOFT, Lila, foto: Marko Delić
LOFT će se predstaviti dvjema predstavama – nagrađivanim Lovcima na snove i novom predstavom LiLa, obje u režiji Morane Dolenc, čime će upotpuniti mini-program platforme Od malih nog(u). Zahvaljujući ovoj regionalnoj platformi, ove ćemo godine, uz tradicionalni Svjetski dan lutkarstva, 21. ožujka, po prvi put proslaviti Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, 20. ožujka. Galeriju nezavisnog lutkarskog izraza na ovogodišnjem Lutkokazu zaokružit će izuzetno zanimljivo poetsko putovanje prostorima i metaprostorima emocija, predstava AstronautiUmjetničke organizacije Gllugl.
Jedan od najvažnijih dijelova Lutkokaza standardno čine radionice namijenjene studentima. Stalnom i izuzetno dragom gostu iz Slovenije Zoranu Petroviču ove će se godine pridružiti Katarina Arbanas iz Gllugla i Alessandro La Rocca iz Švicarske. Novina ovogodišnjeg Lutkokaza su radionice koje će održati studenti Odsjeka za kreativne tehnologije učenicima osječkih osnovnih i srednjih škola kao i prva Lutkokazova povorka studentskih lutaka i lutkara koja će najaviti nimalo nesretan, dapače sretan, veseo i kvalitetan 13. Lutkokaz.
“Lovci na snove”, foto: LOFT
U nastavku pogledajte raspored događanja:
Ponedjeljak, 20. ožujka – Svjetski dan kazališta za djecu i mlade
10:30 sati – AUK AUK povorka: U potrazi za Lutkokazom
Prigodni program studenata AUK-a po stanicama:
10:45 sati – Promenada, ispod Mosta dr. Franje Tuđmana
11:10 sati – Tvrđa, Vodena vrata
11:30 sati – Tvrđa, Trg Svetog Trojstva 3, predvorje Rektorata
11:40 sati – Tvrđa, predvorje knjižnice AUK
12:00 sati – Tvrđa, Salon lutaka AUK Službeno otvorenje 13. Lutkokaza
12:15 sati – Tvrđa, Salon lutaka AUK – izložba Otvorenje izložbe lutaka studenata Odsjeka za kreativne tehnologije
19:00 sati – AUK, Svečana dvorana – predavanje Anja Pletikosa: „Od malih nog(u) – Regionalna platforma u EU kontekstu“ U suradnji s regionalnom platformom Od malih nog(u)
20:00 sati – AUK, prostorija broj 13 – predstava LOFT: Lovci na snove U suradnji s regionalnom platformom Od malih nog(u)
Utorak, 21. ožujka – Svjetski dan lutkarstva
14:00 sati – AUK, prostorija broj 5 – performans Benjamin Zajc: 8372
16:00 sati – AUK, prostorija broj 1 – predstava AUK: ASDFDFGGGG
17:00 sati – AUK, prostorija broj 8 – predavanje Tamara Kučinović, Lorna Kalazić Jelić: „O lutkarskim studijima Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku“
19:00 sati – AUK, Svečana dvorana – predavanje Žilvinas Vingelis: „Slikovni obrat u suvremenom vizualnom kazalištu: bio-fotografije, meta-fotografije i dvostruka svijest“ Dio projekta Kreativne Europe „Kritička platforma suvremenog lutkarstva EU“
20:00 sati – AUK, prostorija broj 13 – predstava Gllugl: Astronauti
Srijeda 22. ožujka
9:00 sati – AUK, prostorija broj 1 – predstava Dramski studio Dada: Snjeguljica
13:00 sati – AUK, prostorija broj 1 – sastanak Završni sastanak partnera projekta Kreativne Europe „Kritička platforma suvremenog lutkarstva EU“
16:00 sati – AUK, prostorija broj 2 – izvedba Prezentacija radionica
17:00 sati – AUK, prostorija broj 1 – predstava AUK: Savršen život
18:00 sati – AUK, prostorija broj 13 – predstava AUK: Transforming Beetles
19:00 sati – AUK, Svečana dvorana – okrugli stol „Suvremeno lutkarstvo i kritika u Hrvatskoj, Sloveniji, Škotskoj, Litvi i šire“ –predstavljanje časopisa „Lutka“ i knjige „Suvremeno lutkarstvo i kritika“ U sklopu projekta Kreativne Europe „Kritička platforma suvremenog lutkarstva EU“
20:00 sati – AUK prostor Odsjeka za kreativne tehnologije (FILM) AUK: Gledaonica – Lutkofilm
Četvrtak, 23. ožujka
10:00 sati – AUK, prostorija broj 1 – predstava UO LOFT i UO CLOU: LiLa
11:00 sati – AUK, Svečana dvorana – okrugli stol „LOFT: Vizija suvremenog lutkarstva u Hrvatskoj i šire“ U suradnji s regionalnom platformom Od malih nog(u)
U sklopu festivala održat će se radionica kritike u organizaciji platforme Od malih nog(u): “Pozicija kritičara u kazalištu za djecu i mlade” Voditelj: Igor Tretinjak
Draga Nina, svi znamo da, bez obzira na filmove i marketing, jedini pravi superjunaci nisu Avengersi, već klaunovi. Koja je njihova supermoć?
Baš si to lijepo sročio. Ne bih se usudila reći da su klaunovi jedini pravi superjunaci, ali u neku potkategoriju superjunaka bih ih svakako upisala. Jer klaun u trenutku traži i zaključuje tko je i što je i što treba biti pa, ako se ukaže potreba, iz uha ili punđe vadi ekvivalent čarobnoga plašta ili štapića – gumenu kokoš na primjer. Rekla bih da je klaunovska kutija za alat (iliti toolbox) u koju spremamo svoje moći, šarolika i oblikolika i razlikuje se od klauna do klauna, ali sve te moći stavila bih pod isti kišobran, kroz čiji vrh onda kao konfete izlazi ona istinska supermoć – vrtlog nove energije, promjena emocije, izraza lica, otpetljavanja grlenih čvorova, ili što god je u tom trenutku potrebno. Humor je čarobna stvar.
Koja je, na primjer, supermoć klaunice LiLe?
LiLa je počela od nekih jednostavnih čarobnih moći, kao što je sparivanje neparnog broja čarapa, što se možda čini kao besmislena moć, ali ne bi li bilo super pozvati LILAFON kad ti ponestane sparenih čarapa? Trenutna super moć joj je da može mijenjati boju nosa u razne boje, a kad se jako potrudi, i dezene. Jako je to zabavlja. I sad si sigurno misliš, pa kakva je to moć?
Baš, kakva je to supermoć?
Sjetit ćeš je se kada budeš htio promijeniti tapete u spavaćoj sobi i zatreba ti nos koji mijenja dezen da vidiš koja bi ti tapeta najbolje upotpunila prostor. A i tu ti LiLa može pomoći jer ima nos za uređenje interijera.
Detalj s probe predstave “LiLa”, foto: Promo
Hehehe, moram se ovako javno nasmijati na tvoj odgovor. I odmah otvoriti sve karte – i ti si jedna od ovih superjunakinja! Odmah mi reci koji ti adut izvlačiš iz rukava kad ti ponestane onih u rukama.
U predstavi nemam rukave, pa iz njih ne izvlačim ništa. Ali imam jedan žuti kovčežić, koji podsjeća na kutiju za alat, iz kojeg pak izvlačim sve što ti nikad nije palo na pamet, i što nisi ni znao da postoji.
U bolnici i Domovima za starije, koje inače posjećujem kao klaunesa u udruzi CRVENI NOSOVI klaunovidoktori, uvijek imam rukave, ali rijetko kad išta izvlačim iz njih. Tamo mi je najdraže i najuzbudljivije ne imati ništa ni u rukama, ni u rukavima, ni u nogavicama, nego osluškivati sobu, djecu, roditelje, bake i djedove i prepustiti čaroliji da odradi svoje.
Koliko se Nina klaunesa razlikuje od Nine bez crvenog i dezeniranog nosića, a koliko su si slične?
Često znam reći da je LiLa (Ninin klaunski alter-ego) sve ono što u suštini jesam kad se skinu sve maske i moranja i trebanja i bonton i nesigurnosti, odnosno sve što nas oblikuje i utječe na nas da postanemo i budemo ono što društvo od nas očekuje. Ali je LiLa ujedno i sve ono što bih ja bila da sam dovoljno odvažna i da nemam konstantno glasove i misli koji mi govore: „Ovo ne, jer…“. Klaun ne zna za ne, i odgovor na sve je uvijek DA! Što je puno zabavnije i otvara mnoga vrata. Rekla bih da Nina, koja će često naći sve izgovore zašto nešto NE, kroz LiLu zapravo proživljava najbolje i najzabavnije trenutke.
Hajdemo mi nastaviti s ovom odvažnom Ninom, pardon, LiLom. Kako je nastala slikovnica, a kako predstava?
Nekoliko je faktora za nastanak slikovnice: prvi je moja skrivena želja da pišem i ilustriram slikovnice. Pisanju sam vičnija nego crtanju, u crtkanju sam trogodišnjakinja koja još nije otkrila je li ljevakinja ili dešnjakinja pa mi se skrivena želja zasad samo napola ispunila. Drugi razlog je jer sam pomalo zaljubljena u svoju LiLu i znala sam da je nekako želim ovjekovječiti. Idejno se kuhala jedno dvije godine i elementi su se slagali sami od sebe, prolazeći kroz život. Kad sam bila u Kolumbiji, vidjela sam da tamošnji crveni nosovi imaju razne boje nosova, što mi je bila novost, ali mi je istovremeno i srce poskočilo od uzbuđenja, jer LiLa, baš kao i Nina, jako voli boje. Tako da sam znala da bih nešto s promjenom boje nosa, ali nisam znala što. Leteći, vozeći i kročeći dalje kroz život, na mene su se lijepila iskustva, a sve je kulminiralo za jednog posjeta roditeljima, u kojem je moj otac, lapsusno, umjesto kilometri, rekao krilometri. Kad sam to čula, iskrice su mi počele izlaziti iz očiju i kroz prste, sjela sam, i kroz sat vremena napisala LiLu. Onda se dogodilo sve ostalo – pisanje projekta, čekanje rezultata, slavljenje rezultata, a onda i pravi posao – ilustracija slikovnice, koju je napravila Andreja Jandrečić, riječka umjetnica, a objavljena je od strane CRVENIH NOSOVA klaunovidoktora. Slikovnica je predstavljena u vrtiću u Glini netom nakon potresa i tako je putovala gdje su je (ne)prilike nosile. A do predstave je došlo jer sam, nakon što nam je slikovnica izašla, u jednom druženju, poklonila Morani, koja mi je nedugo nakon toga rekla: „To mora biti predstava, to ti je jasno?“ A što Morana rekne, Nina ne porekne.
LiLa u Maloj sceni, foto: Promo
Kakav je bio „prijelaz“ s papira na scenu?
Dogodio se za stolom punim hrane i s idejama izrečenima između dva griza. Jer, lakše se mašta s ustima punim gumenih bombona.
Predstava je neverbalna, što otvara prostor drugim elementima igre da se razmašu i progovore. Na koji način tvoja i Moranina predstava komunicira s mališanima?
Kako komunicira tek ćemo vidjeti jer još nije vidjela mališane. Ali, budući da neverbalna komunikacija postotkom uvijek daleko nadmašuje verbalnu, vjerujem da to neće biti problem. Ponekad se previše fokusiramo na riječi i verbalno pa propustimo cijeli spektar svega ostalog što se dogodilo. Prošavši kroz slikovnicu, shvatile smo da je sve opisano ujedno i vidljivo, pa nema potrebe za izgovaranjem. Kod nas u predstavi se događa svašta – LiLa stvara svoje prostore igre, a time i svoje vlastite svjetove, koje pratimo pod svjetlima koje je vješto oblikovao Marinko Radočaj. Lila pored sebe ima i malu šeficu, lutku LiLu, s kojom se, rukom pod ruku, spotiče o razne pustolovine, a koju je, kao i scenografiju izradila Andreja Jandrečić, ilustratorica slikovnice. Zvukovlje i glazbovlje, za koje su zaslužne Anita Valo i Meri Jaman, sve to još dodatno začinjava i opčinjava.
Što predstavom junakinja LiLa, redateljica Morana Dolenc ti i svi nabrojani poručujete djeci? Na koji način ih pokušavate zavesti i što želite da ponesi sa sobom nakon predstave?
Uvesti/zavesti/prevesti ih želimo u svijet lude mašte i klaunske logike, pokazati im kako su klaunovi zapravo slični njima, premda sve rade na malo drugačiji način, i da je skroz u redu biti drukčiji i ne raditi sve kao i svi drugi, biti i razredni i životni klaun, jer mislim da se u zadnje vrijeme ta riječ koristi u skroz krive svrhe. Klaun je naivan i dobronamjeran, emotivan i srca velikog kao kuća, i kad napravi neku nepodopštinu, nije je napravio iz zle namjere, nego iz „neznanja“ kako se nešto radi „pravilno“. Moja je želja da im predstava ostane negdje u srcu i uhu, i da, kad narastu, ne zaborave i ne zatome lilu u sebi, da zasvagda ostave bar jednu ili dvije antene koje primaju signal s planeta čarolija i šarenih ludorija.
Detalj s probe predstave “LiLa”, foto: Promo
S Moranom si nedavno obnovila i njenog junaka Vilju i odigrala sad već zaista pozamašan broj predstava u njenoj režiji. Gdje ste se pronašle, a gdje se, možda, još tražite?
Morana je rekla da ti kažem da smo se našle u hummusu, a još se tražimo u punjenim paprikama. Ali, šalu na stranu, znale smo se još i prije nego smo se upoznale. Jednostavno smo se prepoznale.
Na našu radost i sreću. Želim vam još puno zajedničkih lilica i vilica u punim i slasnim tanjurima!
“Кonačno ćemo se pogledati oči u oči. Кonačno će se čuti graja, smeh i aplauzi. To je ono kada smo toliko radosni da iz nekog čudnog razloga udaramo dlanom od dlan toliko da nas na kraju zabole prsti. Ovo je vreme straha, neizvesnosti i lišenja slobode, zato iskoristite svaki tren da budete svoji i nasmejani, da otputujete u neki drugi svet, da na jedan dan budete neki drugi čovek ili možda zmaj i da se vratite bolji, sa nekim novim veštinama i znanjem.
Zaboravite na prošlost i ne brinite za budućnost, budite sada i ovde, u našem malom gradu koji ponekad tako sjajno zasija da stvara prizore kakvi se ne mogu videti u čitavom svetu. I čuvajte ga, taj naš mali grad koji je ponekad veći od Evrope, a često manji od Cvrcine bare. Čuvajte sve ovo što nam je priroda dala da nesebično trošimo. Čuvajte svaku kapljicu Tikvare, svaki list platana i svaki udah ispod močvarnog čempresa. Milujte se sa Dunavom, a pomirite sa Bagremarom. Pomozite joj da uzme ono što joj nismo dali”, reči su direktorke FEP-a Sonje Petrović koja poziva sve gledaoce, male, veće i najveće, uz poklik: “Živelo pozorište, živelo detinjstvo, živela sloboda, živela priroda i mi u svemu tome!”
Uz ovu divnu pozivnicu ne preostaje nam drugo nego pogledati program u nastavku i uživati u Bačkoj Palanci od četvrtka do nedjelje.
Četvrtak 19. avgust
17h/19h, SLOVAČКI DOM * broj publike ograničen na 30 dece Dramski studio Prazan prostor, Podgorica Кotorski festival pozorišta za djecu, Кotor/Crna Gora
LAGARIJE – ČAS O SUROGATU
“Lagarije – čas o surogatu”, foto: Promo
Performans inspirisan animiranim filmom Surogat, a napravljen u formi predavanja na vrlo prijemčiv način govori o osećanjima, mašti, usamljenosti, dok istovremeno podstiče na razmišljanje i kritičko promatranje društva i okolnosti u kojima živimo. Jednostavnim, a efektnim sredstvima, dvoje izvođača vode publiku kroz nešto nalik na školski čas, koji je, u stvari, jedno neobično putovanje. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 8+
21h, GRADSКI BIOSКOP, SVEČANO OTVARANJE
Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka Udruženje Sloboda nema cenu, Novi Sad Pozorište mladih, Novi Sad/Srbija
DEVOJČICA SA ŠIBICAMA
“Devojčica sa šibicama”, foto: Promo
Devojčica sa šibicama je predstava o deci u pokretu (kritiku pročitajte ovde). O deci kojoj je ulica dom. O deci u koju često ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o detinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Ovo je bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. Кontekst bajke za koju mislimo da se događala nekada davno stavlja u sadašnjost i postavlja pitanje ko su devojčice sa šibicama danas i kakvim opasnostima su izložene? Podjednako je namenjena deci starijoj od 12 godina kao i roditeljima, sa idejom da pokrene razgovore dece sa roditeljima, bakama, dekama, nastavnicima, jer ovo je priča o individualnoj odgovornosti koja se krije iza kolektiva. Ova predstava može da baci svetlo na mrak u kom žive deca koja rade na ulici. Makar to svetlo bilo – plamen šibice. REVIJALNI PROGRAM Uzrast: 12+
Luda šuma predstavlja muzičko-lutkarsku bajku za decu koja na ekološki osvešćen način koristi prostor i rekvizitu i uvodi nas u magični svet šume i njenih neobičnih zvukova. Кroz priču o prijateljstvu mede i ježa na jedan efektan i maštovit način publika dobija čitavu paletu zvučnih efekata zbog kojih na kratko zaista veruje da se našla u jednoj posebno veseloj šumi. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 5+
19h, SLOVAČКI DOM Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT, Zagreb/Hrvatska
LABORATORIJA ŽIVOTA
“Laboratorij života”, foto: Promo
U ovom autorskom projektu Marija Jakšića i Morane Dolenc glavni junak, dečak Boba, ne može da govori, već umesto toga on komunicira neverbalno, koristeći različite predmete kako bi mu u tome pomogli. „Laboratorij života“ je lutkarska monodrama koja nas kroz veštu igru glumca i animatora, odnosno promišljenom i maštovitom režijom, vodi na jedno emotivno putovanje puno uspomena na ljude i stvari koje Bobo voli. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 5+
Iako sve više predstava poslednjih godina pretenduju da budu ekološkog karaktera, što je ohrabrujuće i pohvalno, vrlo često autori zaborave da osim teme koja ima veze sa ekologijom, treba obratiti pažnju i na produkciju same predstave i truditi se da i ona opravda njen ekološki karakter. U predstavi „Кorak po korak do čiste planete“ dvoje mladih glumaca približavaju publici osnove recikliranja i zaštite životne sredine, te ona, osim svog ekološkog, ima i edukativni karakter, pritom koristeći scenografiju napravljenu od reciklažnih materijala, što je za svaku pohvalu. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 3+
Subota 21. avgust
15h, GRADSКI BIOSКOP Кazališna družina Pinklec, Čakovec/Hrvatska
VUКA SE NE BOJIM JA
“Vuka se ne bojim ja”, foto: Promo
Dobro poznata bajka o tri praseta ovog puta je bila predložak za predstavu „Vuka se ne bojim ja“ Кazališne družine Pinklec, koja je učestvovala i na jubilarnom 25. FEP-u (predstava „S razlogom“). Ipak, za razliku od mnogih pozorišta i pozorišnih trupa koje opšte poznate narative, kao što su bajke, uglavnom koriste kako bi se bez mnogo truda, a vrlo često i uz problematičan pristup širokoj paleti tema koje bajke pružaju da se o njima govori, na jeftin način dovijale publici, Кazališna družina Pinklec odoleva ovim stereotipima. Uzevši poznatu bajku kao osnovu, predstava nadgrađuje poznati narativ i na interesantan način donosi njeno novo čitanje. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 4+
18h, GRADSКI BIOSКOP Pantomimski teatar MI MInor, Sankt Peterburg/Rusija
SIRENINA DUŠA
“Sirenina duša”, foto: Promo
Predstava koja folklornu, odnosno mitsku temu sirena, vešto predstavlja kroz pantomimu i neverbalni pozorišni izraz. Кoristeći se folklornim motivima i tradicionalnim pričama, ova predstava publici približava dobro poznate narative kroz jedan nov i svež pristup. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 6+
21h, GRADSКI BIOSКOP Akademija umjetnosti Banjaluka/Bosna i Hercegovina
SERBUS EVROPEIКUS
“Serbus-Evropeikus”, foto: https://au.unibl.org/
Ova tragikomedija prati junake srpske istorije i epike u borbi protiv predstavnika globalističkog sveta. Radnja počinje u muzeju voštanih figura gde su srpski velikani prinuđeni da učine ono nemoguće ukoliko žele da uđu u elitnu evropsku zajednicu istorijskih besmrtnika. Na raspolaganju imaju samo jednu noć u toku koje neko od njih mora da pronađe globalističkog supervizora, fetišizirano i faktički nedodirljivo božanstvo. REVIJALNI PROGRAM
Nedelja 22. avgust
10h/12h/13.30h, SLOVAČКI DOM *broj publike ograničen na 30 dece Stanica Servis za savremeni ples, Beograd/Srbija
TU SAM ISPOD POLOVINE КAPI
“Tu sam ispod polovine kapi”, foto: Promo
Predstava predstavlja kombinaciju savremenog plesnog izraza i umetničke instalacije u kojoj dobijamo priliku da zavirimo u unutrašnji svet jedne devojčice. Međutim, osim unutrašnjeg sveta te devojčice, kroz veštu igru četvoro autora ove predstave, publika je i sama podstaknuta da razmišlja o svetu koji nas okružuje i našem mestu u njemu. TAKMIČARSKI PROGRAM Uzrast: 8+
17h, GRADSКI BIOSКOP PROGRAM SVEČANOG ZATVARANJA
Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka, Кulturni centar Pančevo/Srbija
JA SAM AКIКO
“Ja sam Akiko”, foto: Aleksandar Stojković
Predstava nas suočava sa fenomenom usamljenosti kod dece i odrastanjem u porodici sa samo jednim roditeljem – kao jednom kompleksnom, ozbiljnom i važnom temom za koju smatramo da nije dovoljno zastupljena, kako u književnosti, tako ni u pozorištu za decu. Кroz vizuru unutrašnjeg doživljaja sveta devojčice Akiko, nudi drugačiji pogled na period odrastanja i sazrevanja. Drugačiji po tome što merilo lične vrednosti nije u tome koliko Akiko ima prijatelja i ko su oni, da li ona pripada nekim popularnim društvenim grupama, koliko se njeno mišljenje uklapa u mišljenje većine, kao ni to koliko porodica u kojoj odrasta liči na one iz bajki. Predstava „Ja sam Akiko“ pokazuje da usamljenost sama po sebi ne mora da bude strašna, već može da bude i lepa, uzbudljiva, inspirativna i kreativna. REVIJALNI PROGRAM U ČAST NAGRAĐENIH Uzrast: 7+
Selektovani za takmičarski program takmičiće se za nagradu DOBRO DRVO o kojoj će odlučiti žiri u sastavu su Igor Greksa, Milivoje Mlađenović i Snežana Trišić.
O nagradi različkovog dečijeg žirija odlučuje sedmočlani žiri sastavljen od dece koja su pohađala predškolsku ustanovu „Različak“.
Članovi žirija 27. FEP-a, foto: Promo
U nastavku donosimo raspored razgovora i ,,Okruglastih stolova” koji će se održati u sklopu festivala:
RAZGOVORI O POZORIŠTU ZA DECU I MLADE „OKRUGLASTI STOLOVI“, Mala sala hotela „FONTANA“
Petak 12h, Nove forme i angažovano pozorište za decu i mlade?
Subota 12h, Ekološko pozorište?
Nedelja 15h, Savremene interpretacije tradicionalnih sadržaja (mitovi, bajke, legende) u pozorištu za decu i mlade?
Razgovore moderira Mina Petrić
Subota 21. Avgust 19h, GRADSКI MUZEJ (GALERIJA 1)
Predstavljanje platforme OD MALIH NOG(U) OD MALIH NOG(U) je regionalna platforma za razvoj i afirmaciju pozorišta za decu i mlade, koju su zajedno osnovale četiri organizacije iz regiona: Dramski studio Prazan Prostor (Crna Gora / Podgorica), Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, FEP (Srbija / Bačka Palanka), Lutkarska organizacija koju fakat trebamo, LOFT (Hrvatska / Zagreb) I Odprti predali (Slovenija / Кranj). Osnovna ideja platforme je dugoročni rad na jačanju regionalne saradnje u oblasti pozorišta za decu i mlade, kako bi na tom putu postigla sledeće zajedničke ciljeve:
afirmacija pozorišta za decu i mlade kao i rad na podizanju ugleda i položaja u društvu umetnika, stvaralaca i kulturnih radnika koji rade u ovoj oblasti;
rad na osmišljavanju novog modela neformalnog obrazovanja i njegova primena u dva pravca (obrazovanje publike i obrazovanje umetnika i profesionalaca koji rade u ovoj oblasti);
sadržaji koji idu u korak sa savremenim trendovima u evropskom pozorištu, odnosno poboljšanje kvaliteta pozorišnih predstava za decu i mlade koje su precizno i sa više pažnje prilagođene svojim ciljnim grupama;
postepeno širenje tržišta rada (razmene znanja, iskustava i umetnosti) svake zasebne zemlje u jedno veliko, zajedničko tržište na nivou regiona i stvaranje jedinstvenog podsticajnog okruženja sa više mogućnosti za umetnike koji žele da deluju u području pozorišta za decu i mlade;
sprovođenje temeljnog istraživanja i analize zatečenog stanja ovog sektora u regionu; potom u odnosu na rezultate istraživanja – osmišljavanje strategije za sistemsko rešavanje problema i reformisanje nefunkcionalnih modela rada detektovanih putem istraživanja u ovom sektoru.
Govore: Marija Backović, dramska pedagoškinja i direktorka dramskog studija Prazan prostor, Podgorica/Crna Gora Anja Pletikosa, spisateljica i producentkinja LOFT-a, Zagreb/Hrvatska Ajda Tomazin, koreografkinja i predsednica Udruženja ODPRTI PREDALI, Кranj /Slovenija Milja Mazarak, rediteljka i koordinatorka za međunarodnu saradnju Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade Tijana Grumić, spisateljica i selektorka Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade Sonja Petrović, rediteljka i direktorka Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade Igor Tretinjak, pozorišni kritičar i profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku
U nastavku pročitajte koje je predstave izabrala selektorka Tijana Grumić uz obrazloženja:
Nakon prethodne godine koja je bila izazovna kako za sve nas pojedinačno, tako i za pozorište kao takvo, veliki je uspeh što je FEP uspeo da održi kontinuitet, a istovremeno bude primer toga kako se u doba pandemije na pre svega odgovoran, a zatim i kreativan način, organizuje jedan pozorišni festival.
Budući da neke od predstava koje sam odabrala za prošlogodišnju selekciju iz objektivnih razloga nisu mogle da se u njoj ipak nađu, srećna sam što ćemo ove godine imati priliku da ih konačno pogledamo. Međutim, i pored predstava koje sam još prošle godine pogledala i odabrala, ove godine smo takođe dobili mnogo prijava za predstojeći festival. Nažalost, kapaciteti su ograničeni i morala sam da svedem svoj izbor na tri nove predstave. Stoga, predlažem da se u TAКMIČARSКOJ SELEКCIJI 27. Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade, koji će se održati pod sloganom Poglavlje 27, nađe sledećih 7 predstava:
LAGARIJE – ČAS O SUROGATU – Dramski studio Prazan prostor i Кotorski festival pozorišta za djecu, Crna Gora
“Lagarije – čas o surogatu”, foto: Promo
Performans inspirisan animiranim filmom Surogat, a napravljen u formi predavanja na vrlo prijemčiv način govori o osećanjima, mašti, usamljenosti, dok istovremeno podstiče na razmišljanje i kritičko promatranje društva i okolnosti u kojima živimo. Jednostavnim, a efektnim sredstvima, dvoje izvođača vode publiku kroz nešto nalik na školski čas, koji je, u stvari, jedno neobično putovanje.
TU SAM ISPOD POLOVINE КAPI – Stanica Servis za savremeni ples, Beograd, Srbija
“Tu sam ispod polovine kapi”, foto: Promo
Predstava predstavlja kombinaciju savremenog plesnog izraza i umetničke instalacije u kojoj dobijamo priliku da zavirimo u unutrašnji svet jedne devojčice. Međutim, osim unutrašnjeg sveta te devojčice, kroz veštu igru četvoro autora ove predstave, publika je i sama podstaknuta da razmišlja o svetu koji nas okružuje i našem mestu u njemu.
LABORATORIJ ŽIVOTA – LOFT, Zagreb, Hrvatska
“Laboratorij života”, foto: Promo
U ovom autorskom projektu Marija Jakšića i Morane Dolenc glavni junak, dečak Boba, ne može da govori, već umesto toga on komunicira neverbalno, koristeći različite predmete kako bi mu u tome pomogli. Laboratorij života je lutkarska monodrama koja nas kroz veštu igru glumca i animatora, odnosno promišljnjnom i maštovitom režijom, vodi na jedno emotivno putovanje puno uspomena na ljude i stvari koje Bobo voli.
VUКA SE NE BOJIM JA – Кazališna družina Pinklec, Čakovec, Hrvatska
“Vuka se ne bojim ja”, foto: Promo
Dobro poznata bajka o tri praseta ovog puta je bila predložak za predstavu Vuka se ne bojim ja Кazališne družine Pinklec koja je i prošle godine učestvovala na FEP-u (predstava ’’S razlogom’’). Ipak, za razliku od mnogih pozorišta i pozorišnih trupa koje opšte poznate narative kao što su bajke, uglavnom koriste kako bi se bez mnogo truda, a vrlo često i uz problematičan pristup širokoj paleti tema koje bajke pružaju da se o njima govori, na jeftin način dovijale publici, kazališna družina Pinklec odoleva ovim stereotipima. Uzevši poznatu bajku kao osnovu, predstava nadgrađuje poznati narativ i na interesantan način donosi njeno novo čitanje.
КORAК PO КORAК DO ČISTE PLANETE – Gradsko kazalište ”Zorin dom”, Кarlovac, Hrvatska
“Korak po korak do čiste planete”, foto: Promo
Iako sve više predstava poslednjih godina pretenduju da budu ekološkog karaktera, što je ohrabrujuće i pohvalno, vrlo često autori zaborave da osim teme koja ima veze sa ekologijom, treba obratiti pažnju i na produkciju same predstave i truditi se da i ona opravda njen ekološki karakter. U predstavi Кorak po korak do čiste planete dvoje mladih glumaca približavaju publici osnove recikliranja i zaštite životne sredine te ona osim svog ekološkog, ima i edukativni karakter, pritom koristeći scenografiju napravljenu od reciklažnih materijala, što je za svaku pohvalu.
LUDA ŠUMA – Кuskus institut, Ljubljana, Slovenija
“Luda šuma”, foto: Promo
Luda šuma predstavlja muzičko-lutkarsku bajku za decu koja na ekološki osvešćen način koristi prostor i rekvizitu i uvodi nas u magični svet šume i njenih neobičnih zvukova. Кroz priču o prijateljstvu mede i ježa na jedan efektan i maštovit način publika dobija čitavu paletu zvučnih efekata zbog kojih na kratko zaista veruje da se našla u jednoj posebno veseloj šumi.
SIRENINA DUŠA – Mime theatre MI Minor, Rusija
“Sirenina duša”, foto: Promo
Predstava koja folklornu, odnosno mitsku temu sirena, vešto predstavlja kroz pantomimu i neverbalni pozorišni izraz. Кoristeći se folklornim motivima i tradicionalnim pričama, ova predstava publici približava dobro poznate narative kroz jedan nov i svež pristup.
Selektorka Tijana Grumić
Selektovani za takmičarski program takmičiće se za nagradu DOBRO DRVO.
NAGRADA “DOBRO DRVO”:
Nagrada za najbolju predstavu u celini po odluci stručnog žirija (novčana nagrada u iznosu od 50.000 dinara, statua dobro drvo i plaketa)
Nagrada za predstavu najbližu deci po odluci dečijeg žirija (statua dobro drvo i plaketa)
Nagrada za najbolju predstavu po glasovima publike (statua dobro drvo i plaketa)
Pojedinačne nagrade po odluci stručnog žirija (specijalna nagrada, glumačke nagrade, nagrada za vizuelni identite itd.) – plaketa
Nagrada Saveta festivala i Umetničkog odbora za poseban doprinos u stvaralaštvu za decu i mlade (plaketa)
O nagradi stručnog žirija odlučuje tročlani žiri sastavljen od:
afirmisanih dramskih umetnika,
pedagoga (posebno nagrađivanih i zapaženih u radu sa decom),
ekologa, zaštitara životne sredine.
Imena članova stručnog žirija biće objavljena naknadno.
O nagradi dečijeg žirija odlučuje sedmočlani žiri sastavljen od dece iz Bačke Palanke koja imaju poseban afinitet ka dramskoj umetnosti uzrasta od 5 do 14 godina. Mentor dečijeg žirija je vaspitač/učitelj kao i dramski pedagog.
O nagradi publike odlučuje se putem ocenjivanja predstave na skali od 1 do 5, kao i na skali emocija za mlađe od 5 godina.
O nagradi za poseban doprinos u stvaralaštvu za decu i mlade odlučuje Savet festivala i Umetnički odbor.
REVIJALNI PROGRAM 27. FESTIVALA EКOLOŠКOG POZORIŠTA ZA DECU I MLADE
Uz takmičarski program, gledatelji 27. FEP-a moći će uživati i u revijalnom programu u izboru direktorke festivala Sonje Petrović. U nastavku pogledajte revijalni program uz pojašnjenje:
Ove godine smo posebno ponosni na činjenicu da smo uspeli da realizujemo čak dve predstave u koprodukciji kako sa institucijama tako i sa organizacijama civilnog društva još jednom dokazavši da saradnjom između institucioalnog i nezavisnog sektora nastaju hrabrije i aktuelnije predstave za decu koje ispituju ne samo nove forme nego i tabu teme kada je upitanju rad sa decom i za decu. Ovim značajnim korakom u domenu pozorišne produkcije Festival ekološkog pozorišta se približava ideji da stvara pozorište tokom cele godine i aktivnije bude uključen u nove metode praćenja i razvoja dece i mladih putem umetnosti. Obe predstave mogu se svrstati u ekološki teatar jer se bave ekologijom duha što je preduslov za zdravu životnu sredinu u svakom smislu.
Predstave koje ćemo gledati u okviru revijalnog programa su:
Predstava u čast nagrađenih
JA SAM AКIКO – Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka i Кulturni centar Pančevo, Srbija
Predstava Ja sam Akiko suočava nas sa fenomenom usamljenosti kod dece i odrastanjem u porodici sa samo jednim roditeljem – kao jednom kompleksnom, ozbiljnom i važnom temom za koju smatramo da nije dovoljno zastupljena, kako u književnosti, tako ni u pozorištu za decu. Кroz vizuru unutrašnjeg doživljaja sveta devojčice Akiko, nudi drugačiji pogled na period odrastanja i sazrevanja. Drugačiji po tome što merilo lične vrednosti nije u tome koliko Akiko ima prijatelja i ko su oni, da li ona pripada nekim popularnim društvenim grupama, koliko se njeno mišljenje uklapa u mišljenje većine, kao ni to koliko porodica u kojoj odrasta liči na one iz bajki. Predstava ,,Ja sam Akiko“ pokazuje da usamljenost sama po sebi ne mora da bude strašna već može da bude i lepa, uzbudljiva, inspirativna i kreativna. uzrast: 7+
Predstava koja otvara Festival
DEVOJČICA SA ŠIBICAMA – Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade – Bačka Palanka, Udruženje Sloboda nema cenu, Novi Sad i Pozorište mladih, Novi Sad, Srbija
Devojčica sa šibicama je predstava o deci u pokretu. O deci kojoj je ulica dom. O deci u koju često ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o detinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Ovo je bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. Кontekst bajke za koju mislimo da se događala nekada davno stavlja u sadašnjost i postavlja pitanje ko su devojčice sa šibicama danas i kakvim opasnostima su izložene? Podjednako je namenjena deci starijoj od dvanaest godina kao i roditeljima, sa idejom da pokrene razgovore dece sa roditeljima, bakama, dekama, nastavnicima, jer ovo je priča o individualnoj odgovornosti koja se krije iza kolektiva. Ova predstava može da baci svetlo na mrak u kom žive deca koja rade na ulici. Makar to svetlo bilo – plamen šibice. uzrast: 12+
Draga Morano, u lutkarstvu si od malih nogu i upoznala si ga kroz različite aspekte, ali i u različitim lutkarskim sredinama (hrvatskoj i francuskoj). Kako gledaš na dosadašnje hrvatsko lutkarstvo u odnosu na francusko i europsko? Jesmo li u toku, kaskamo li, jesmo li u nekim aspektima možda ispred?
Svi koji me poznaju, znaju koliko zazirem od etiketa, ladica i uspoređivanja, jer evo još od malih nogu nisam bila taj sportski, natjecateljski tip i draže mi je bilo otkrivati što i kako drugi rade, nego se natjecati s njima. S godinama sam postala borbeni tip, ali iz nekih drugih razloga, koji je osjetljiv na jednu stvar, a to je nepravda. Zahvaljujući toj odbojnoj gospođi razvila sam ekstremnu tehniku borbe „glavom kroz zid“. Tko preživi, pričat će! Borbu na stranu, francusko i europsko lutkarstvo je šaroliko baš kao i hrvatsko. Možemo reći da su Francuzi šarolikiji od nas, ali većim djelom je to zbog njihove brojnosti i opcija koje se nude lutkarima, ali i jedne opće mobilnosti stanovnika, koja potiče i podržava česte promjene radnih mjesta, odlaske na seminare, radionice, brojne festivale i lutkarske susrete. Ako uporno i ustrajno razvijamo neku ideju do koje nam je stalo, neki predmet koji istražujemo te pritom imamo vlastiti cilj, mislim da smo onda uvijek u toku i da možemo kaskati samo za vlastitim očekivanjima, a ako mene pitate ta su i najbitnija. Uz zdravu dozu samokritičnosti, strast i pozitivan stav sve vizije su ostvarive. Tako nastojimo raditi u LOFT-u.
Idemo se onda, bez imalo natjecateljskog duha, kvalitativno osvrnuti na našu prošlost. Koji su po tvom mišljenju najsvjetliji trenuci hrvatskog lutkarskog kazališta?
Kroz povijest ih doista imam puno, ali ja bih se koncentrirala na one trenutke koji su mene prosvijetlili. Oduvijek vidim lutkarstvo kao sinesteziju raznih umjetnosti, pa odmah zaključujem da je dvoje umjetnika jako obilježilo moje djetinjstvo. To su Kruna Tarle i Rene Medvešek.
Uz Krunu i njezinu viziju lutakrstva sam odrastala tako da su Pješčani sati (1998.) bili za mene otvaranje novog svijeta. Ta je predstava definitivno promijenila moj život u estetskom i lutkarskom viđenju svijeta. Rad s Krunom sve do odlaska na studij u Francusku, pa i nastavak profesionalne suradnje nakon povratka iz Francuske, za mene je jedna cjeloživotna škola koja ima beskonačan broj razreda. Kruna me upoznala s radom kazališne družine Bread & Puppet, Joana Baixasa, organizirala radionice sa Sunnyjem Sunninsky i predivnim, inspirativnim Leszekom Mądzikom.
Reneov sam rad, još kao dijete, nesvjesno upoznala kroz predstave Mrvek i crvek (1995.), Hamper (1996.) i Č.P.G.A. (1998.) i potpuno se zaljubila u njegove slike protkane divnim pričama i scenografskim elementima, kostimima i rekvizitom koji u njegovim predstavama postaju nešto više od toga. Oni vode svoj život i postaju partneri na sceni. Zatim su došli Nadpostolar Martin (1998.) GKL Rijeka, koji me, sjećam se, potpuno izuo iz cipela na PIF-u u Zagrebu i predstava ZKM-a „Brat Magarac“ (2001.). Mislim da se tada jedna stepenica u dvorani Istra izlizala od mojeg sjedenja jer nije bilo izvedbe na kojoj nisam bila.
Nakon povratka iz Francuske radila sam u tadašnjem Međunarodnom centru za usluge u kulturi na PIF-u i imala sam prilike pogledati dosta predstava. Putovanje u Zadar na premijeru
predstave Michelangelo Buonarroti (2010.) bila je jedna velika avantura i prekrasno iznenađenje koje mi je tada potvrdilo da se sve može. Dražen Ferenčina i suradnici napravili su tada pravi spektakl, a scenografija, maske i lutke Mojmira Mihatova su likovnost predstave izdigli uz pomoć sjajnog odabira izvedbenog prostora u crkvi sv. Donata. Ta predstava je za mene bila pokazatelj kako se umjetnosti mogu spajati ako se ima viziju i kako se rađa nada za lutkarstvo za odrasle u Hrvatskoj.
Potom je 2011. došao Veli Jože GKL Rijeka. Ta je predstava u meni izazvala neku emociju koju do tada nisam poznavala i potpuno me osvojila. Nepretencioznost, jednostavnost, točnost i sjajna animacijska preciznost, zajedno sa estetskom usklađenošću i božanstvenom, nezaboravnom glazbom za mene je oživila Nazorove riječi i ja sam bila tamo s njima i veslala i veslala. I opet Rene…
A onda je na scenu došla i moja prijateljica Tamara Kučinović koja je, eto, počela pisati novu stranicu hrvatskog lutkarstva. Duga, završni rad studenata diplomskog studija glume i lutkarstva UAOS, u Tamarinoj režiji, pod mentorstvom docentice Maje Lučić, bila mi je i ostala jedna od najdražih studentskih predstava ikad. Tu su i njezine nezaobilazne Zamrznute pjesme GKL Rijeka. I još puno divnih predstava i radova sa studentima što je izuzetno važno za budućnost.
Hvala ti na ovom divnom putovanju kroz ne tako davnu nam prošlost. Kako bi definirala našu sadašnjost?
Teško je pričati o nekoj konkretnoj fazi u kojoj se nalazimo. Možemo pričati o gradskim kazalištima i nezavisnoj sceni, ako je uopće opstala nakon svega. Mislim da ćemo o fazama moći pričati s odmakom. Ali ajmo malo postaviti pitanje zašto lutkarstvo ne postoji kao zasebna grana umjetnosti, npr. u prijavama za javne potrebe u kulturu RH ili naših gradova? Zašto još uvijek nije ravnopravno dramskoj, plesnoj, glazbenoj umjetnosti? Zašto imamo Nagradu hrvatskog glumišta za lutkarsku ILI predstavu za djecu kad su to dvije potpuno različite stvari. E, to, to mene muči više nego faze iskreno. Ne zbog nagrada i zbog „kućica za ispunjavanje“, nego zbog vidljivosti.
Ako zapadnemo u neko ravnodušje i prestanemo se boriti za svoju umjetnost, onda smo gotovi. Nitko se neće boriti za nas. Imamo li mi s nezavisne lutkarske scene još snage za tu borbu ili čekamo da to netko preuzme od nas? Trenutno nemam odgovor na to pitanje jer mi se od multitaskinga malo zavrtjelo. Čim ispunim i predam sve one papire, izvještaje i formulare mislim da ću ipak nastaviti borbu.
Na kojem ćeš se polju najviše boriti, odnosno, što najviše nedostaje ovom našem skrivenom izvedbenom biseru?
Nedostaje mu financijske potpore, prostora za rad i izvedbe, potpore i promocije općenito kao i medijskog prostora.
Što bi istaknula jakim stranama našeg lutkarstva?
Jake strane su pojedinci, čuj mene luđaci, koji ne odustaju jer su zaljubljeni u to što rade.
Možeš li istaknuti neke luđake, pardon, umjetnike, domaće ili strane, s čijim si se radom susrela, a koji su te se posebno dojmili i koji ti se čine kao dobar putokaz u sutra?
Za vrijeme trogodišnjeg školovanja u Ecole Supérieure Nationale des Arts de la Marionnette u Charleville-Mézièresu uistinu sam imala prilike upoznati velike lutkare i umjetnike koji su mi promijenili život. Luc Amoros i njegovo aktivističko kazalište sjena koje izlazi na ulice s ogromnim instalacijama, Patrick Bonté i Nicole Mossoux predivni belgijski umjetnici koji spajaju ples i lutkarstvo, Christian Carrignon jedan od osnivača francuskog kazališta predmeta, Mimo Cuttichio veliki majstor tradicije i sicilijanki, Jean-Pierre Larroche izuzetan umjetnik koji fascinantno spaja tehnologiju, performans i likovnu umjetnost, Francois Lazaro pokretač jedne struje francuskog lutkarstva za odrasle koji surađuje sa suvremenim autorima koji pišu za lutkarsko kazalište, Alain Lecuq majstor kazališta papira, Bruno Leone majstor Pulcinelle, Michael Meschcke veliki vizionar koji me uveo u svijet marioneta, Fabrizio Montecchi kojeg svi dobro znamo po predstavama kazališta sjena itd. Susret s Rezom Gabriadzeom i Williamom Kentridgeom bili su možda kruna našeg tadašnjeg života.
Mi smo kao studenti bili uistinu privilegirani jer smo mogli upijati različite energije nesebičnih umjetnika, razgovarati s njima, razmjenjivati vizije i ideje, komentirati, učiti od njih. Imali smo vremena i povjerenja u proces koji smo prolazili jer je podrška bili ogromna.
Na krilima ovih velikih imena odnesi nas u neku svoju idealnu budućnost hrvatskog lutkarstva. Gdje ga ti vidiš?
Hm… vidim ga kako stoji s koferima punim love na pijedestalu s čašom šampanjca u ruci, onog finog dječjeg i onog finog francuskog. Zašto pitaš?
Da na trenutak zaboravimo na sadašnjost bez kofera. Trenutak je u tren je prošao. Vratimo se u stvarnost ispunjenu luđacima luđački zaljubljenim u lutku. Što misliš s kojim će se problemima susresti ta naša lutkastva umjetnost i koje će biti njene glavne prednosti?
Prednosti će sigurno biti mladi lutkari, nova energija koji će beskompromisno i bez straha isprobavati svoje ideje i igrati se. Igrati! Bar se nadam da će to tako biti… Prednost je sigurno i suradnja umjetnika raznih grana koji se zanimaju za lutkarstvo.
A problemi, hm, pa oni će uvijek biti isti ako se ne pomaknemo kao lutkari, kao ljudi, kao društvo i ako se prepustimo letargiji i fatalnoj ravnodušnosti.
Mali festival oblikovan je kroz šest tjedna bloka u kojima će na programu biti po jedna predstava za djecu i jedna za odrasle u izboru alfe i omege festivala, Igora Bakse (intervju s Baksom pročitajte ovdje). Predstave će sve biti online a ulaznice se mogu kupiti na stranici festivala te na stranicama Entrio.hr.
U nastavku pogledajte program festivala:
1.-7. SVIBNJA
DON QUIJOTE OD HRVATSKE, Mali teatar Igraju: Sven Jakir, Igor Baksa Tekst: Igor Baksa Dramaturgija: Anja Pletikosa Vizualno oblikovanje i lutka: Lorna Kalazić O predstavi: Satira za dva glumca po motivima Cervantesovog Don Quijotea. U autoreferencijalnoj predstavi, dvoje glumaca izlazi pred publiku i izvodi bazičnu verziju nekadašnjeg spektakla o bistrom vitezu od Manche.
LOVCI NA SNOVE, LOFT Lovci na snove: Neven Matoša i Bruno Kontrec Arhitektica snova: Morana Dolenc Spiritus movens Lovaca na snove: Petra Prša Analitičarka snovidbenih procesa: Anja Pletikosa Tvorac šumova, tonova i zvučne kulise snova i svijeta izvan njih: Luka Vrbanec Tvorac realnih i imaginarnih osvjetljenja snova: Ivan Štrok O predstavi: Junaci predstave, lovci na snove, rade u tvrtki specijaliziranoj za djecu-spavače. Noću šeću po snovima u nastojanju da ih sakupe, obrade i pohrane te se pobrinu da se spavanje odvija bez ometanja. Kroz magičnu inovativnu koreografiju pokreta, predmeta i zvuka Lovci na snove predstavljaju vožnju karuselom po dječjem snivanju koja svoju publiku uči zapamtiti, analizirati i prihvatiti svoje snove ma kakvi oni bili, jer se iza snovitih slika kriju upravo njihove vlastite misli, želje i strahovi. Dob: 6+
8.-14. SVIBNJA
KRTICE, Kerekesh teatar Igra: Jan Kerekeš Režija: Ljubomir Kerekeš Tekst: Jan Kerekeš Scenografija i dizajn plakata: Dina Rain Kostimografija: Jan Kerekeš Scenski slikar: Ivan Duić Glazba: Leo Frišćić, Jan Kerekeš Majstor rasvjete: Mario Horvat Majstor tona: Izak Meštrić O predstavi: Nagrađivana komedija Kerekesh Teatra u kojoj se na nogometnom terenu u NK Žbunju s krticama bori domar Stjepan Radički. Osim što isproba sve moguće metode koje su ikad ikome pale na pamet kako bi otjerao krtice, na teren mu dolaze pomoći i odmoći razni prijatelji i neprijatelji.
PALAC SIM, PALAC TAM, Mali teatar Tekst: Silvija Šesto Režija: Davor Dokleja Dramatizacija: Igor Baksa Glazba/ritam: Nikola Švenda Igra: Igor Baksa O predstavi: Priču o palcima dječaka Darka koji se kroz njegovo odrastanje često svađaju, čineći tako dječaka podijeljenog na dva pola, Igor Baksa priča ne samo riječima već i različitim drugim sredstvima pripovijedanja, od kojih dominira upotreba ritma kroz tehniku TJELESNIH PERKUSIJA, tzv. “body percussion”. Dob: 3-11
15.-21. SVIBNJA
POSLJEDNJA FREUDOVA SEANSA, Planet Art Igraju: Marko Torjanac i Franjo Dijak Prijevod, scenografija i režija: Marko Torjanac Kostimografija: Đurđa Janeš Izbor glazbe: Milorad Stranić Oblikovanje svjetla i zvuka: Damir Rončević Fotografija: Mladen Pobi Dizajn: Tomislav Veltruski Video: Hrvoje Felbar O predstavi: Godina je 1939. Europa tone u kaos Drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo susretu Sigmunda Freuda i C. S. Lewisa. U neminovnom srazu dvaju svjetonazora, ova dva velika uma čije je mišljenje i djelovanje uvelike oblikovalo današnji svijet, sukobljavaju se oko pitanja Postoji li Bog?
SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA, Mala scena Tekst: Ivana Brlić-Mažuranić Redatelj: Ivica Šimić Scenografija i kostimi: Buga Marija Šimić Glazba: Matej Meštrović Dizajn svjetla: Domagoj Klasić O predstavi: Uz čudesnu glazbu našeg fantastičnog pijanista Mateja Meštrovića, nesvakidašnje rekvizite, i fantastičan ambijent koji pruža Muzej grada Zagreba, svima dobro poznata priča pretvorit će se u uzbudljivu, napetu avanturu u koji gledatelj ima priliku biti junak/junakinja i sudjelovati u radnji. Dob: 8+
– 28. SVIBNJA
ČOVJEK KOJI SE BOJAO ZASPATI, Kotar teatar Ideja, tekst, režija i izvedba: Matija Kezele Dramaturgija: Mario Kovač Scenografija: Damjan Kovač, Marko Burić i Matija Kezele Kostimografija: Matija Kezele i Adriana Rajčić Produkcija: Kotar teatar i Kazalište u Močvari O predstavi: “Čovjek koji se bojao zaspati” drugi je dio trilogije ON, autora i izvođača Matije Kezele. Predstava je nastala u koprodukciji Kotar teatra i Kazališta u Močvari, a donosi u Hrvatskoj nezastupljenu formu kazališnog Bouffona u obliku monodrame. Praizvedba teksta održana je u Delnicama 17. listopada, a zagrebačka premijera u klubu Močvara 24. studenog 2019. godine. Tema predstave je problem spavanja kao posljedica preopterećenosti koje društvo, ali i sam pojedinac, svaljuje na svoja leđa.
BIBI I BUBI, Kerekesh teatar Igraju: Jan Kerekeš i Matko Knešaurek Tekst i režija: Jan Kerekeš Scenografija: Dario Horvat Glazba: Marin Kereša, Jan Kerekeš Izrada kostima: Mladen Grof Jerneić Erdödy Majstor rasvjete: Dario Horvat O predstavi: Bibi i Bubi su junaci modernog doba koji većinu djetinjstva provode na smetlištu. Koliko god im roditelji ne dopuštaju to, njih veseli što dolaze doma prljavi, neuredni i smrdljivi. Kroz igru i niz duhovitih situacija pokušati će sastaviti podmornicu i pronaći škrinju u kojoj se nalazi plan za spas svijeta. Dob: 4+
SVIBNJA – 4. LIPNJA
ŠTA SE BIJELI U GORI ZELENOJ, Kabare teatar Tuzla Igraju: Sadika Kahrimanović i Feđa Zahirović Glazba i aranžman songova: Feđa Zahirović Mentorstvo: mr.sc. Damir Altumbabić, vanredni profesor Indikativna i tehnička podrška: Ermin Avdić i Nermin Brković Dramaturška adaptacija i režijski koncept: Sadika Kahrimanović O predstavi: Dokumentarno-igrana predstava je duo drama koja je rađena po motivima Hasanaginice koja se koristi kao simbol kroz koji se tematizira položaj žene u odnosu na sistem, tradiciju i religiju u patrijarhalnom društvu. Predstava je rađena po motivima djela sljedećih autora: A. Isaković, A. Šantić, Lj. Simović, Lj. Ostojić, M. Ogrizović i T. Bakarić.
ČUDESNE STRANICE MALE DANICE, Teatar Poco Loco Igraju: Zrinka Kušević i Maja Kovač / Maja Katić Režija: Morana Dolenc Tekst: Dunja Fajdić Glazba i songovi: Ivana Đula i Luka Vrbanić Scenografija: Miljenko Sekulić Kostimografija: Morana Dolenc i Dunja Vuković Stolarski radovi: Ivan Kuraja Izrada rekvizita: Drago Dolenc Oblikovanje rasvjete: Marinko Radočaj O predstavi: Bila jednom jedna … priča. O zabrinutoj mami. O djevojčici. O crtićima koji se ne žele ugasiti. O mašti koju treba spasiti! Znate li kako? Mama zna! Prvo treba zaključati ekrane. Dohvatiti knjigu. Otvoriti korice i … evo je! Čarolija slova! U najnovijoj predstavi Teatra Poco Loco namijenjenoj mlađem uzrastu govorimo o čitanju, o knjigama, o mašti. Dob: 3-10
– 11. LIPNJA
HAMLET ZA SVAKOGA, Teatar &TD Režija: Lovro Krsnik Izvode: Tea Šimić, Zoran Pribičević, Dino Seferović Autorska glazba: Dino Seferović Scenografija: Marijana Gradečak Oblikovatelj svjetla: Marino Frankola Kostimografija: Slavica Motuš O predstavi: Žanrovski najbolje opisana kao glazbena komedija, predstava kroz različite izvedbene iskaze ispituje komercijalno prihvatljive kazališne formate, problematizirajući kontekst kazališta u okruženju sveprisutne i galopirajuće estradizacije kulture danas. Zbog toga predstava izvedbeno preuzima na sebe zadatak nužne zarade, čime naizgled umjetničke razloge svjesno podređuje egzistencijalnim.
SRETNA PRIČA JEDNOG MEDVJEDIĆA, Mali teatar Igraju: Marta Cerovečki i Igor Baksa Režija: Igor Baksa Tekst i dramatizacija: Igor Baksa, Marta Cerovečki Glazba: Ivan Petranović Lutke: Plišanimedo.hr Scenografija: Nikolina Knežević Hrgović Koreografija: Mia Zalukar Likovno oblikovanje: Ivana Geček O predstavi: Jednog dana jedan tata jednog medu s police trgovine uze.” Tako medo u ovom plišanom mjuziklu započinje svoj put kroz odrastanje jedne djevojčice. Dob: 3-9
