Categories
Izdvojeno Vesti

Zanimljiv eksperiment koji će, nadam se, ostati usamljen

Mali Marulić jedan je od najkvalitetnijih, najšarmantnijih i najvažnijih kazališnih festivala za djecu u Hrvatskoj koji meni, kao kazališnom kritičaru i teatrologu, predstavlja bitno mjesto u analizi našeg lutkarskog i kazališta za djecu, njegovih uzleta, mirovanja i padova. No ove je godine Mali Marulić postao još nešto – „živi“ svjedok globalnih pandemijskih neprilika zbog kojih sam svoj selektorski posao odradio u samoći doma, okružen tek laptopom i pokojim znatiželjnim plišancem.

Teatrološki posao često je vezan uz arhivske snimke predstava i više nam je vrijedan, no što nam je mrzak. Ipak, za razliku od tog samotnog prikupljanja informacija, selektorski posao trebao bi biti stvar živog osluškivanja izvođača i gledatelja, prostora i vremena, no pandemija ga je pretvorila u tek plošno informiranje. I zbog toga bih o svakoj odgledanoj predstavi mogao napisati poduži esej, ali tek o pokojoj bih mogao iznijeti svoj emocionalni doživljaj ili prenijeti ushit koji se osjeća u gledalištu nakon završnog pljeska. To prepuštam vama u susretu s onim što kazalište jest i mora biti – živa izvedba.

No nije pandemija samo umrtvila živost izvedbe. Ona je napravila još nešto, ovaj put pozitivno i vrlo važno – potvrdila je trajnu snagu kazališta. S jedne strane njegove vječne žilavosti i živosti (i kad ga umrtvljuju) stoji mogućnost prilagodbe svim neprilikama. Usprkos strogim pandemijskim pravilima koja su se posebno teško prevalila na kazališta za djecu, na festival se prijavilo čak 20 predstava. S druge strane, po meni još važnije, kazališna umjetnost ne samo da se prilagodila pandemiji, već je pandemiju prilagodila sebi, upila je u sebe, u svoju igru, strukturu, koncept, bunt. I upravo predstave koje su svoje izvedbeno ruho istkale s pandemijom i oko nje ostat će najvjerniji svjedoci nemilog vremena.

U prvom planu tu je predstava Sunce djever i Neva Nevičica Male scene koja je u potpunosti pandemijsko dijete. Izrasla je iz programa „Mala scena online“ u kojemu je glumica Buga Šimić svako jutro uživo čitala priče. Redatelj Ivica Šimić taj je pripovjedni sloj obogatio odličnom glazbom i efektnim kazališnim i redateljskim rješenjima, no u osnovi ga je zadržao u onomu što je – pričanje priče. Pričanje, odnosno predavanje, u fokusu je i predstave Hrvatske vile i vještice Kazališta Prijatelj, a obje su predstave, poput velike većine selektiranih, komornog karaktera, dakle, lakopokretljive i prilagodljive svim uvjetima i prilikama, baš kao da govore: ako već gledatelji ne smiju doći nama, krenut ćemo mi u potragu za njima. Kad smo kod potraga, LOFT-ovi Lovci na snove na zanimljiv su način bijeg od pandemijskih stvarnosti potražili u snovima, istražujući pritom rječitost tijela, pokreta, animacije i fizičkog teatra.

Glumačka igra, kao ono što djeci u ovim trenucima silno nedostaje, u fokusu je zabavne predstave-igre Hoću-neću Žar ptice, dok Adriatico Talijanske drame riječkog HNK progovara o važnoj ekološkoj temi na vrlo duhovit i efektan način. Bitna pitanja na pametan i scenski vrlo izazovan način otvara i „punokrvna“ festivalska predstava Pazi što govoriš Kazališta lutaka Zadar. S druge strane, predstava Miš u toću kazališta domaćina festivala protiv epidemije bori se njenim oružjem – riječ je o tek na papiru komornoj predstavi sa samo tri glumca i lakopokretljivom scenografijom, no koja se na krilima odlične glumačke suigre pretvara u pravi mali scenski spektakl. Kad smo kod spektakla, tek jednu predstavu možemo nazvati ansambl predstavom. Riječ je o Flekavcu Gradskog kazališta lutaka Rijeka, nagrađivanoj lutkarskoj predstavi koja osvaja preciznošću animacije, efektnošću i duhovitošću redateljskih i glumačkih rješenja, glazbom koja lakoćom ulazi u uši i zgodno oblikovanom porukom (više o festivalu i predstavama potražite na službenim stranicama).

Na kraju, iako se selekcija za ovogodišnji Mali Marulić pokazala kao zanimljiv eksperiment zahvalan za teatrološke analize, nadam se da će ostati usamljen i da će se predstave vratiti onima kojima su najpotrebnije – gledalištima punim dječje vike, graje, smijeha i suza i tek pokoje stršeće i pomalo brundave glave kritikusa, u društvu plišanca. Jer i njima je dosta predstava na ekranima.

Igor Tretinjak

Categories
Vesti

Na tronu Dadači, Puljani i Donatolinci

Usprkos očekivano manjem broju prijava nego prošlih godina i opravdanim otkazima u posljednji tren, ali i pomalo iznenađujućem izostanku nekih dramsko-pedagoških družina, što je u konačnici rezultiralo relativno malim brojem prikazanih predstava (šest predstava uživo i dvije snimke predstava), 23. susreta profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC Assitej se pokazao odličnim.

Sve predstave  odlikovao je dobar do odličan rad dramskih pedagoga i, ono što nas je posebno razveselilo, velika motiviranost mladih sudionika u susretu sa scenom i gledateljima te na razgovorima i druženjima na okruglim stolovima.

U konkurenciji od osam predstava, sve redom svojevrsnih junakinja, kvalitetom su se izdvojile tri predstave. Nakon kratke, slatke i skladne rasprave članovi žirija u sastavu Tanja Novak, Kristina Paunovski i Igor Tretinjak jednoglasno su odlučili nagraditi sljedeće tri predstave:

Nagrada za najbolji dramski i pedagoški rad „Zvjezdana Ladika”Anđeli Ćurković-Petković i Ireni Bausović Tomljanović za odlično vođenje velikog ansambla predstave Tvornica čokolade dramsko-lutkarske radionice Donatolina 1, Kazališta lutaka Zadar.

Sadržajno bazirana na motivima slavnog dječjeg romana Charlie i tvornica čokolade, predstava je dramaturški oblikovana kroz dinamične i duhovite epizode. Predstava donosi žive i razigrane karaktere. Svaki od 31 sudionika, u rasponu od 7 do 17 godina, oblikovao je lik s jednakom zastupljenošću, snagom i upečatljivošću. Ta sveprisutna lakoća igre i zavodljivost ukupnog dojma izvedbe rezultat je posvećenog i promišljenog rada nagrađenih dramskih pedagoginja.

Nagrada za najbolji plesni i pedagoški rad „Zvjezdana Ladika“ jednoglasno se dodjeljuje Andreji Gotovini za izuzetno promišljen rad i vođenje plesnog ansambla predstave Beskrilci u oblacima Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta u Puli, koju zbog kovid neprilika nismo imali mogućnost vidjeti uživo, već putem video snimke.

Odličan pedagoško-koreografski rad Andreje Gotovine ogleda se u originalnosti odabira teme i pristupa radu na procesu nastanka predstave, na oblikovanju sadržaja iz zapažanja, te na koreografiji nastaloj kroz dijalog s izvođačima. Virtuozna kombinacija koreografije i plesačke interpretacije prožetih odličnom glazbom ostavlja dojam izuzetno promišljenog i posvećenog pedagoškog angažmana na predstavi.

Nagrada za najbolju predstavu u cjeliniDramskom studiju Dada Kazališne družine Pinklec za predstavu Kralj Lear, rađenu prema djelima Williama Shakespearea i Ulricha Huba.

Riječ je o visoko-estetiziranoj groteski u kojoj su podjednako zastupljeni dramski tekst, karikaturalna gluma i stiliziran scenski pokret baziran na ritmičnosti. U dramaturškom smislu komad obogaćuje okvir predstave u predstavi u kojoj mladi iz skupine Dada traže motive za uprizorenje Kralja Leara, iz čega je vidljiva komunikacija mladih sa spomenutim klasikom.

Categories
Intervjui Vesti

LIVIJA KROFLIN: „Ima nas još koji vjerujemo u snagu lutke!“

Draga Livijo, uz PIF si vezana već više od tri desetljeća. U to vrijeme mijenjala si funkcije, no ljubav prema festivalu je bila trajna. Kakav je bio PIF kad si stigla? Možeš li istaknuti njegove zlatne godine?

Na PIF se često gleda kao na skromni mali festivalić koji je počeo ni od čega i živio od entuzijazma svojih organizatora, kojima ionako nije bilo toliko stalo do lutkarstva koliko do esperanta. Da, točno je da je PIF počeo ni od čega, točno je da je godinama živio od entuzijazma, točno je da su ga organizirali esperantisti, ali točno je i to da su PIF od samih početaka usmjeravali najveći lutkarski stručnjaci: već od prvoga PIF-a dr. Jan Malík, odmah nakon prvoga PIF-a aktivno se uključio Milan Čečuk, od simpozija na 6. PIF-u dr. Henryk Jurkowski, kasnije Edi Majaron, Borislav Mrkšić, Dalibor Foretić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini i drugi. Organizatori su odmah od početka pokazali ozbiljnu ambiciju te su, riječima tadašnjeg direktora Zlatka Tišljara, imali viziju da PIF „s vremenom postane jedan od najrenomiranijih lutkarskih festivala u svijetu“. Već su na prvome festivalu uključili svjetsku UNIMA-u i organizirali simpozij! Dakle, bili su svjesni da postoji svjetska lutkarska udruga! Još su se godinama organizirali simpoziji. Danas toga više nema.

PIF je postajao sve veći, sve snažniji, sve važniji. Ja sam došla na njegov dvadeseti rođendan, bio je mladić u naponu snage a i dalje se razvijao. Grad Zagreb smatrao ga je važnom kulturnom manifestacijom. Nikada nije bio osobito bogat, ali uspijevali smo dobiti važna kazališta i ponajbolje predstave. Rekordan broj sudionika zabilježili su 22. i 30. PIF – na svakom je sudjelovalo po dvadeset i pet kazališta. Uz razne popratne programe. Jubilarni 30. PIF pokazao je dvadeset i sedam predstava i trajao najduže od svih PIF-ova u povijesti: čak devet dana.

Tijekom godina na PIF-u su gostovala gotovo sva najznačajnija europska kazališta 20. i 21. stoljeća, uz neka gostovanja s drugih kontinenata. Također su se predstavili najznačajniji lutkarski umjetnici: redatelji, animatori, likovnjaci.

Možeš li istaknuti neka imena koja su bila na PIF-u, a čija će zvučnost i veličina još dugo odzvanjati u uhu svakog pravog lutkara i kazalištaraca?

To je uvijek nezahvalno, jer tko bi se svih sjetio! Ali evo. Sudjelovali su: Wrocławsko kazalište lutaka, DRAK, Naivno kazalište Liberec, Alfa, Buchty a Loutky, islandski Leikbrúðuland, slovenski Konj, gledališče figur, Družina Jordi Bertran, Stuffed Puppet Theatre (s genijalnim Nevilleom Tranterom), Državno akademsko centralno kazalište lutaka „Sergej Obrazcov“, Vijetnamsko narodno lutkarsko kazalište (sa svojim lutkama na vodi), a od solista Yves Joly, Albrecht Roser, Percy Press Junior, Henrik Kemény, Claudio Cinelli, Salvatore Gatto, Gaspare Nasuto, Mima i Bane Janković. Gledali smo predstave zaista velikih lutkarskih redatelja: Wiesława Hejna, Josefa Krofte, Slavča Malenova, Olega Žjugžde, Aljakseja Ljеljauskog, Atanasa Ilkova, Nikoline Georgieve, Cristiana Pepina, Marije Signorelli, Fabrizia Montecchija, Jože Pengova, Edija Majarona, a tu su bili i naši Davor Mladinov, Borislav Mrkšić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini, Luko Paljetak… Svoje su umijeće kreacije i tehnologije lutaka pokazali čuveni Adam Kilian, Petr Matásek, Ivan Conev, Jadwiga Mydlarska-Kowal, Eva Farkašová, Maja Petrova i naši Berislav Deželić, Branko Stojaković, Zlatko Bourek. Kad sam pisala doktorat, shvatila sam da se povijest europskoga lutkarstva može kroz PIF čitati i učiti kao iz udžbenika! Žao mi je što se ta naša prekrasna, ali prolazna umjetnost ne može sačuvati i pokazati novim generacijama koje dolaze, a nisu imale sreću vidjeti sve te divote.

Livija Kroflin na promociji knjige "Estetika PIF-a", foto, Ivan Špoljarec
Livija Kroflin na promociji knjige “Estetika PIF-a”, foto, Ivan Špoljarec

Što bi istaknula važnim podalje samih lutkarskih imena?

Kao svoj veliki uspjeh vidim jedno organizacijsko, a ne umjetničko pitanje. Naime, kad sam došla, Savjet PIF-a bio je sačinjen po delegatskom načelu. Ja sam se založila za to da u Savjetu budu znalci, a ne birokrati. To se i dogodilo nakon 25. PIF-a. Kako je to uspjelo, zapravo ne znam, ali uspjelo je. Nije dugo trajalo. Da, trajalo jest godinama, ali onda su se opet pojavile ljudske taštine i razne računice, pa smo opet došli na delegiranje raznih ljudi u Savjet PIF-a, ljudi koji veze s lutkarstvom nemaju.

Ponosna sam što smo pokrenuli predstavljanje lutkarskih škola, pa smo tako predstavili Državnu visoku lutkarsku školu (ESNAM) iz Charleville-Mézièresa (nakon toga je predstavljanja tada još vrlo mlada Morana Dolenc odlučila otići učiti lutkarstvo upravo u tu školu), Školu vizualnoga kazališta iz Jeruzalema, akademije iz Praga (DAMU), Sofije (NATFIZ), Varšave (Odsjek za lutkarsku umjetnost u Białystoku), Krakova (Lutkarski odsjek u Wrocławu), Budimpešte, Minska, Bratislave i Sankt Peterburga. PIF je glavni krivac što danas imamo prvu, i dosad jedinu, diplomiranu lutkarsku redateljicu u Hrvatskoj. Naime, kad je Zlatko Sviben, tada voditelj Odsjeka za kazališnu umjetnost na akademiji u Osijeku, vidio njihovo predstavljanje i upoznao se s dekanom, prof. Nikolajem Naumovim, pozvao ga je da predaje na osječkoj akademiji. Tu je Naumov uočio Tamaru Kučinović, koja svoj redateljski nerv očito ni kao studentica nije mogla sakriti, i pozvao je da po završetku studija glume i lutkarstva dođe u njegovu klasu studenata lutkarske režije. Ostalo je povijest…

Bili smo jako ponosni kad smo mogli pokazati i svoga „konja za trku“: studenti prve generacije studija glume i lutkarstva predstavili su se s lutkarskim programom već na 38. PIF-u i ponovno, ambicioznije, na jubilarnom 40. PIF-u.

Pokrenuli smo i izdavačku djelatnost. Tadašnji direktor Zlatko Tišljar uvijek je bio čovjek od akcije i volio je uvoditi novosti i provoditi nove ideje. Odmah je ponudio da će moj magisterij izdati kao knjigu. Tako je izdana Zagrebačka zemlja Lutkanija. Nakon toga pokrenuli smo biblioteku Lutkanija, zatim i Veliku Lutkaniju, u kojima smo objavili Jurkowskoga, Mrkšića, Paljetka i niz knjiga o izradi lutaka i zbirki lutkarskih igrokaza.

Ima još nešto čega se rado sjećam iz toga vremena, a čega nije bilo ni prije ni poslije: izleta za sudionike PIF-a. Nije umjetnička kategorija, ali je silno važno za festivalsku atmosferu. To sam mogla provesti zato što sam u to vrijeme bila i ravnateljica Međunarodnog centra.

Inače, ja sam na PIF došla kao „šljaker“, kao organizator, ali me lutkarstvo zanimalo, pa sam i o svom trošku (tek se kasnije to promijenilo) posjećivala druge lutkarske festivale. Izvijestila bih kad god bih vidjela zanimljivu predstavu i moji su se prijedlozi uvažavali. Tek sam nakon 30. PIF-a, dakle nakon deset godina, postala urednica programa odnosno umjetnička voditeljica PIF-a. Nije mi to palo s neba.

Nakon ove silno bogate šetnje poviješću PIF-a koji je bio puno više od skupa predstava, kako bi definirala PIF, ali i ostale festivale, danas?

Nemam definiciju. Vode se razgovori o festivalima, koliko su se promijenili i imaju li oni danas uopće smisla. Vahid Duraković, na primjer, koji je nekoliko godina vodio, nakon rata ponovno pokrenut, festival u Bugojnu, napisao je i znanstveni rad koji je nazvao „Festival – roba ili znanstveno-estetski laboratorij“. Ono što su nekad bili „znanstveno-estetski laboratoriji“, danas sve više postaje roba, mora se umotati u šareni papir da bi se dobro prodalo i da bi se zaradilo. Naravno da se na PIF-u ne može zaraditi, pa zato ne bih dalje o bolnoj temi.

Ali ja i dalje vjerujem u festivale, na njima se stvara neka posebna energija zbog koje svašta možete, barem dok festival traje. Mnogo se toga vidi, mnogo se sazna, mnogo se nauči, a druženje s kolegama, istomišljenicima i istozaljubljenicima nezamjenjivo je, kako nam je, uostalom, još zornije pokazala izolacija zbog korone.

Livija Kroflin, foto: Privatni album
Livija Kroflin, foto: Privatni album

Tvoj druženje i odnos prema lutkarstvu razvija se usporedo s druženjem s PIF-om. Koliko su na tvoje poglede i razmišljanja utjecale tisuće predstava koje si pogledala, što uživo, što preko snimaka, selektirajući program?

PIF je bio moja najveća lutkarska škola. Rekla sam već da sam se s lutkarstvom upoznala u ZKL-u, koje je tada bilo dobro, ozbiljno i promišljeno kazalište, ali ipak je to bio samo jedan pogled na lutkarstvo. PIF mi je otvorio nevjerojatne vidike. Samo u Zagrebu vidjela sam predstave iz pedesetak zemalja s doslovce svih kontinenata (osim, naravno, Antarktike, ali ne bih se začudila da se i tamo, među pingvinima, nađu nekakve lutke!). Zahvaljujući PIF-u, a zatim i UNIMA-i, putovala sam i u druge zemlje, pa tamo na festivalima vidjela još više raznih kazališta, a nagledala sam se i cijelog mnoštva snimaka. Uvijek se sjetim Edija Majarona, koji je volio naglašavati: „PIF je nama lutkarima škola“. Karakteristično je što je to govorio čovjek koji je već silno mnogo znao o lutkarstvu, koji je i sam putovao po svijetu, gledao i čitao. (Oni koji ništa nisu znali, nisu shvatili niti da bi na PIF-u mogli nešto naučiti.) Dugo, dugo nije u cijeloj tadašnjoj državi, Jugoslaviji, bilo nikakvog studija lutkarstva, sve dok se taj nije pojavio u Osijeku 2004. godine.

Kako bi, nakon tih tisuća i tisuća odgledanih predstava, definirala svoj idealni lutkarski izraz? Što treba imati predstava koja se najviše približava tvojim lutkarskim idealima? Koja se predstava, lutkar ili kazalište najviše primaknula tom izrazu?

Morat ću o tome razmišljati kako bih bila spremna za neke buduće intervjue. Moji su odgovori mucavi i nemušti, to je prevelika tema. Jednostavno ne znam odgovor. Da pokušam. U lutkarskoj predstavi glavna mora biti lutka, zapravo animacija. Lutka može biti bilo kakav predmet, može biti samo znak, lutka čak ne mora biti izravno animirana, može biti animirana akcijom i energijom glumaca koji igraju oko nje, može cijeli prostor biti animiran, ali lutka ne smije biti svedena na rekvizit, ne smije biti manje vrijedna, ne smije pokazivati svoju nemoć pred „svemogućim“ glumcem. To rade nevješti lutkari koji i nisu lutkari, koji ne vjeruju u lutku, koji lutku niti poznaju, niti vole, niti je proučavaju, niti se njome bave.

Naravno, kao i svaka predstava, mora me se ticati, mora prvenstveno pobuditi moje emocije. Sve to imaju (imale su) predstave Josefa Krofte, Wiesława Hejna, Nevillea Trantera… da ih opet ne nabrajam, a u posljednje vrijeme i, srećom, tu „iza ugla“, predstave Tamare Kučinović, a čini se da su na vidiku još neki novi lutkarski redatelji. Jedva čekam!

Categories
Izdvojeno Vesti

Vodič kroz 54. međunarodni festival kazališta lutaka PIF

U nastavku proučite program 54. PIF-a za koji su zaslužni organizatori KUC Travno i urednica službenog programa Livija Kroflin s kojom ćemo imati veliki intervju u srijedu 15. rujna.

O najboljim predstavama odlučivat će stručni žiri u sastavu Katarina Kolega, Olga Vujović i Saša Latinović.

Pretprogram

Četvrtak, 16. rujna, 18.00 sati KUC Travno
Otvorenje izložbe LUTKA, MASKA… PIF, 9. likovni natječaj za djecu (za djecu i odrasle)

Tijekom festivala
MEĐUNARODNA RADIONICA LUTKARSKE KRITIKE
U suradnji s Kritičkom platformom suvremenog lutkarstva EU-a
Voditelj: Igor Tretinjak

Petak, 17. rujna

20.00 sati KUC Travno SVEČANO OTVORENJE 54. PIF-a (ulaz s pozivnicom)
LJEPOTICA I ZVIJER, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku i Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci

Režija: Petronela Dušová
Scenografija i lutke: Miroslav Duša
Kostimografija: Lorna Kalazić Jelić
Glazba: Ivica Murat
Scenski pokret: Maja Huber
Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
Video projekcije: Dražen Golubić
Igraju: Areta Ćurkovć, Maja Lučić, Ivana Vukićević, Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Gordan Marijanović, Srđan Kovačević, Tena Milić Ljubić
O predstavi: Ljepotica i zvijer romantična je i tajanstvena bajka za cijelu obitelj u kojoj snaga ljubavi pobjeđuje strah i predrasude. Ova je bajka do danas doživjela puno filmskih i kazališnih uprizorenja. Za ovo uprizorenje posegnulo se za dramatizacijom Františeka Hrubina, napisana je potpuno nova prilagodba koja očarava svojom svevremenošću i suvremenošću. Priča u sebi krije veliku metaforu života. Stvarna ljepota čovjeka nije u njegovoj vanjštini i izgledu nego je skrivena u njegovu srcu.
Dob: 7+
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Subota, 18. rujna

11.00 sati Tkalčićeva, Trg bana J. Jelačića, Trg P. Preradovića, Trg N. Šubića Zrinskog
PIFKOVA POVORKA (za djecu i odrasle)

16.00 sati KUC Travno, park
LUTKA TAJNU IMA, lutkarska radionica (za učitelje i odgajatelje)

17.00 sati Paviljon Zrinjevac
PRESTANI RADITI CIRKUS!
*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka
Glazba: Ari Mog
Redateljica: Martina Veh
Tekst: ansambl, William Shakespeare, Johann Wolfgang von, Goethe, Lorenzo da Ponte
Dizajn scene: Vlado Král
Igraju: Zuzana, Robert Erby
O predstavi: U ovoj ćemo predstavi svjedočiti sudaru snova i nada nervozne glumice, prezaposlenog kazališnog tehničara i frustriranog kazališnog pijanista. Predstava nalik snu, bez snova… A na kraju se možda pojave i klaunovi.
Trajanje: 45 min
Dob: 5+
Jezik izvođenja: na njemačkom, engleskom i hrvatskom

18.00 sati KUC Travno
NEBO IZNAD NAS, Kazalište lutaka Ljubljana, Slovenija

Autori: Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar
Režirao i osmislio: Tin Grabnar
Dramaturgija: Tjaša Bertoncelj, Nina Šorak
Oblikovanje lutaka: Jasna Vastl
Glazba: Mitja Vrhovnik Smrekar
Violina: Pavla Smrekar
Scenografija: Tin Grabnar
Oblikovanje zvučnih efekata: Mateja Starič
Oblikovanje svjetla: Kristjan Vidner
Svjetla: Kristjan Vidner
Lutke, kostimi i produkcija scene: Nastja Miheljak, Jasna Vastl, Zala Kalan, David Klemenčič, Zoran Srdić, Žiga Lebar, Uroš Mehle s. p., UV d.o.o., Mizarstvo Perovšek, Sandra Birjukov
Igraju: Anita Gregorec, Lovro Finžgar
O predstavi: Ovom predstavom redatelj Tin Grabnar i drugi članovi kreativnog tima nastoje podići svijest o uzrocima i posljedicama i klimatskih promjena, o međusobnoj povezanosti događaja i ponašanja ljudi u globaliziranome svijetu i o moći pojedinaca da promijene stvari na bolje. Nebo iznad nas odvodi nas na tamo gdje je malo ljudi kročilo, gdje su uvjeti života drugačiji od onoga na što smo navikli, gdje šume više ne rastu i gdje se život prilagodio jednom od najekstremnijih okruženja na Zemlji: na Arktik, kraljevstvo polarnih medvjeda i nepreglednog mora koje je većinu godine prekriveno debelim slojem leda i snijega. To je ujedno i područje visoke bioraznolikosti koje je svakodnevni izvor novih ekoloških priča. Glavni je protagonist naše priče polarni medvjed Nanook. Izlazi iz svoga skloništa, znatiželjno proučava svoju okolinu i čini prve korake po bijeloj ravnici dok kristali snježnih pahulja popuštaju pod njegovom težinom. Pred njim je dugo i zahtjevno putovanje, a njegova sudbina ovisi i o nama…
Dob: 5+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na slovenskom s titlovima na hrvatskom

LGL, "Nebo iznad nas", foto: pif.hr
LGL, “Nebo iznad nas”, foto: pif.hr

18.30 sati Paviljon Zrinjevac
PALAC SIM, PALAC TAM*
, Mali Teatar, Hrvatska
Tekst: Silvija Šesto
Režija: Davor Dokleja
Dramatizacija: Igor Baksa
Glazba i ritam: Nikola Švenda
Igra: Igor Baksa
O predstavi: Priča o vrckastim palcima jednog Darka ispričana je kroz još otkačeniju formu tjelesnog lutkarstva i tjelesnih perkusija. Predstavu nastalu prema tekstu ilustrirane pripovijetke Silvije Šesto Palac Sim Palac Tam glumac prenosi riječima i različitim drugim sredstvima pripovijedanja, od kojih dominira upotreba ritma kroz tehniku tjelesnih perkusija, tzv. body percussion. Priča je to o palcima dječaka Darka koji se kroz njegovo odrastanje često svađaju, čineći tako dječaka podijeljenog na dva pola. Cilj je ove predstave predstaviti djeci mogućnosti igre bez igračaka i bez ekrana. Mogućnosti koje pružaju osnovni alati za igru – ruke, noge, lice, tijelo, glas.
Trajanje: 35 min
Dob: 3+
Jezik izvođenja: na hrvatsko

20.00 sati Galerija Forum
Otvorenje izložbe: SKICA. PRIČA., Puppets Occupy Street Festival, Rumunjska

Nedjelja, 19. rujna

11.00 sati KIC
PSIĆ KOJI NIJE ZNAO LAJATI, Državno kazalište lutaka – Plovdiv, Bugarska
Izvedba po motivima bajke Giannija Rodarija.
Redatelj: Veselin Boydev
Scenografija: Christina Stoilova
Glazba: Ivan Garbachev
Igraju: Daniela Teneva, Dimiter Nikolov, Nataliya Vasileva, Rumen Karamanov
O predstavi: Priča o malome psu, napuštenom i ostavljenom u vreći. Sam je, u nepoznatom, i nema nikoga tko ga može naučiti lajati. Psića na putu čekaju brojni neočekivani susreti, neki zabavni, a neki opasni… No na kraju, psić zapjeva svoju pjesmu. Poput pravoga psa!
Dob: 5+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na bugarskom s titlovima na engleskom

16.00 sati KUC Travno, park
MOJA LUTKA, lutkarska radionica (za osobe treće životne dobi)

17.00 sati Paviljon Zrinjevac
PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka

18.00 sati ZPC
CAREVO NOVO RUHO, Kazalište lutaka Maribor, Slovenija i Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Hrvatska

Po motivima H. C. Andersena / Based on the story by H. C. Andersen
Redatelj: Zoran Petrovič
Autori likovnosti: Toni Soprano, Monika Pocrnjić
Dramaturg: Marek Turošík
Kostimografkinja i autorica video prikaza: Toni Soprano
Glazba: Josip Maršić
Oblikovanje svjetla: Toni Soprano, Andrej Firm
Igraju: Uroš Kaurin, Tilen Kožamelj k. g.
O predstavi: Djeca se igraju u staroj napuštenoj tvornici tekstila. Užad, tkanine, niti, svjetiljke i sjene postaju njihove igračke. Oni pričaju jedni drugima priče i zamišljaju svijet u kojem je tvornica ponovno otvorena, pa njihovi roditelji opet moraju ići raditi. Jedini način da se to dogodi u stvarnome svijetu jest nagovoriti cara da ponovno otvori tvornicu, ali možda postoji drugi način: obmana.
Autorska lutkarska predstava adaptacija je svjetski poznate priče Hansa Christiana Andersena. Ovo nije samo uzbudljiva predstava već i osnovno upoznavanje djece s temama koje definiraju suvremeni svijet: politikom, konzumerizmom, globalizacijom i bitkom za bolji život. Priča pokušava djecu zabaviti dok promišlja svijet u kojem odrastaju.
Dob: 6+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

LGM i GKL Rijeka, "Carevo novo ruho", foto: pif.hr
LGM i GKL Rijeka, “Carevo novo ruho”, foto: pif.hr

20.00 sati KIC
ONI KOJI DOLAZE: Predstave studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska
RAZBIJENO DJETINJSTVO*, Vanja Čiča i Lorenco Tolić
Autori i izvođači: Vanja Čiča, Lorenco Tolić, Andrija Krištof, Marijin Kuzmičić
Mentorice: izv. prof. artD. Maja Lučić, doc. art. Tamara Kučinović
O predstavi: “Razbijeno djetinjstvo” završni je ispit iz lutkarstva treće godine preddiplomskog studija Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Ova emotivna priča o ratu i strahotama koje on sa sobom nosi rađena je prema motivima knjige “I mi smo sudionici rata”, zbirke dječjih sastavaka, priča, pisama i želja nastalih tijekom rata u Slavonskom Brodu. U središtu su ove priče Karlo i Marija, brat i sestra, koji se nakon više od dvadeset godina, vraćaju u podrum obiteljske kuće gdje su proveli najteže dane ratnog razaranja svoga rodnog grada. U podrumu prepunom uspomena, zajedno se prisjećaju kako ružnih, tako i lijepih trenutaka koji su obilježili njihove mlade živote.
Dob: 12+
Trajanje: 65 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati ZKM, Polanec
KATOVI*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska

Lutke i scenografija: studentska grupa Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a / the student group of the Puppetry Studio at the ZeKaeM
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean
Snimanje glasa: Marija Farčić, Matija di Giorgio
Svjetlo: Milan Kovačević
Animacija Velike Lutke: Filip Siretz
Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio
Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima kratkih priča švicarskog pisca Petera Bichsela koje su mladi lutkari pokušali prevesti u medij lutke. Osebujni likovi Bichselovih priča potaknuli su polaznike na kreaciju svojih lutaka koje su smjestili u njihov omeđeni prostor pokušavajući osmisliti moguće odnose između njih. Dramaturška poveznica svih priča postala je Bichselova priča “Katovi” koja postavlja kuću/zgradu u funkciju subjekta radnje te time približava Bichselov način promatranja svijeta nama bliskom lutkarskom promišljanju, gdje objekt scenske radnje preuzima glavnu ulogu u priči/radnji.
Dob: za djecu i odrasle
Trajanje: 40 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Ponedjeljak, 20. rujna

11.00 sati KUC Travno
PALČICA, Gradsko kazalište lutaka Split, Hrvatska

Po motivima bajke Hans Christian Andersena
Redatelj i dramaturg: Branimir Rakić
Kreator lutaka i scenografije: Luka Duplančić
Skladatelj: Joško Koludrović
Tehnolog lutaka: Nenad Keč
Igraju: Andrea Majica, Ivan Medić, Milana Buzolić-Vučica
U predstavi sudjeluju i: Željana Cvitanović, Zdravko Radovniković
O predstavi: Lutkarskim uprizorenjem jedne od najpoznatijih bajki Hansa Christiana Andersena upoznat ćemo maleno biće po imenu Palčica koja bez obzira na svoju veličinu ipak čini velike stvari. Unatoč brojnim preprekama na svom putovanju, koje je metafora odrastanja, sićušna i krhka Palčica pokazuje iznimnu upornost, odlučnost i hrabrost ne štedeći se upravo u onom aspektu življenja koji nas sve poziva na empatično djelovanje – pomaganju drugima.
Dob: 3+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na hrvatskom

12.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

18.00 sati ZPC
BAJKA O IZGUBLJENOM VREMENU, Kazalište lutaka u Mostaru, Bosna i Hercegovina
Redateljica i autorica teksta: Tamara Kučinović
Dramaturški suradnik i asistent redateljice: Nikša Eldan
Kreatorica lutaka, scenografije: Alena Pavlović
Lutkarske tehnologije: Alena Pavlović, Luči Vidanović
Adaptacija teksta: Nedžad Maksumić
Skladatelj: Atilla Aksoj
Kostimografija: Nadina Hubana
Dizajnerica svjetla: Tamara Kučinović
Izrada scenografije i lutaka: Alena Pavlović, Luči Vidanović, Đenan Behmen
Majstor tona i svjetla: Amer Ćatić
Igraju: Sergio Radoš, Igor Vidačković, Fatima Kazazić, Nina Popović, Nermina Denjo
O predstavi: “Bajka o izgubljenom vremenu” jedna je od onih predstava koja progovara o svevremenskim temama poput one o traćenju vremena uzalud. Zanimljiva je to, duhovita i nadasve poetična predstava o dječaku Petji Mihajloviču Zubovu koji se zbog svoje drugačijosti, stidljivosti i sposobnosti da osjeća svijet i postojanje vremena koje mu je namijenjeno, pretvorio u starca. Taj nevjerojatan događaj zbio se jednoga proljetnog popodneva kada je njegovom vremenu koje posjeduje, kao što ga posjeduje svaki čovjek, dozlogrdilo čekati da Petja učini jedan tako jednostavan, a toliko priželjkivan korak, da jednog ne dlakavog leptira podari jednoj djevojčici Stasji koja voli čitati knjige, a zbog koje mu krv zuji u ušima, ježi mu se koža i srce mu stane na jednu milisekundu, te je pobjeglo iz njega glavom bez obzira.
Dob: 7+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na bošnjačkom i hrvatskom

KL Mostar, "Bajka o izgubljenom vremenu", foto: pif.hr
KL Mostar, “Bajka o izgubljenom vremenu”, foto: pif.hr

19.00 sati plato Mamutice
PRESTANI RADITI CIRKUS!*, Kindertheater Fraunhofer, Njemačka

20.00 sati ZKM, Polanec
AKO ME NE BUDE, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska

Ispitna predstava Maje Lučić na 2. godini diplomskog studija Lutkarske režije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku
Po motivima istoimene priče Sergeja Grigorjeviča Kozlova
Autori teksta: Maja Lučić i ansambl / Maja Lučić and the ensemble
Režija i dramaturgija: Maja Lučić
Mentorstvo: doc. art. Tamara Kučinović
Vizualni identitet predstave: Maja Lučić
Izbor glazbe: Maja Lučić
Igraju: Toni Leaković, Andrija Krištof
O predstavi: Tamo negdje na kraju svijeta, a možda još i dalje, postoji jedna šuma. U toj su šumi dva prijatelja, medo i jež, svaku večer sjedili na ljuljačkama i promatrali nebo. Tako je bilo i te večeri. Izgledalo je kao da će njih dvojica opet zajedno promatrati zvijezde kako padaju i željeti želje. Ali… Jež je tu večer bio nekako neobično tih. Po tome se već dalo naslutiti da će baš ova večer biti drugačija. Da će baš tu večer jež postaviti pitanje koje će im zauvijek promijeniti život…
Dob: 12+
Trajanje: 45 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati KUC Travno
LUTKE NA VELIKOM PLATNU: ZDRAVO SVIMA*, projekcija lutkarskog filma, ADRA Hrvatska (za djecu i odrasle)

Utorak, 21. rujna

12.00 sati, ZKL
KRONOPATULJCI, Kazalište lutaka Bratislava, Slovačka
Pustolovna priča o putovanju ka Zubu vremena u obliku lutkarskog kina.
Predstava se temelji na knjizi Překlep a Škraloup koju su napisali Tomáš Končinský i Barbora Klárová
Adaptacija i režija: Jakub Maksymov
Scenografija, lutke i kostim: Olga Ziębińska
Glazba: Lazar Novkov
Autor stihova pjesme Chrono-numero: Petr Váša
Dramaturgija: Peter Galdík
Kamera: Jakub Ťapucha
Fotografije: Juraj Starovecký
Igraju: Michal Adam, Miriam Kalinková, Róbert Laurinec, Ľubomír Piktor
O predstavi: Rezultate njihova rada primjećujete svakodnevno, no do danas ih niste imali priliku vidjeti. Tko su oni? Kronopatuljci, sluge Zuba vremena. Oštećuju računala, izbjeljuju odjeću, brišu oznake s ceste. Ukratko, sve na ovome svijetu stari zbog njih. Kronopatuljke u školi uče da time izvršavaju svoje dužnosti prema čovječanstvu. Na školskome izletu u ljudski svijet jedan se kronopatuljak uzvere na haljinu jedne mlade dame kako bi je uprljao čokoladom. Kako ona reagira? Zaplače! Svijet ovoga patuljka u sekundi se mijenja iz temelja. Zub vremena ne postoji, a i ako postoji, treba ga uništiti! Pustolovna i filozofska priča o pobuni protiv autoriteta, uništenom prijateljstvu i velikom putovanju ka većoj mudrosti ispričana kroz lutkarsko kino.
Dob: 7+
Trajanje: 60 minuta
Jezik izvođenja: na slovačkom

KL Bratislava, "Kronopatuljci", foto: pif.hr
KL Bratislava, “Kronopatuljci”, foto: pif.hr

17.00 sati plato Mamutice
PALAC SIM, PALAC TAM*, Mali Teatar, Hrvatska

18.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

20.00 sati ZPC
JUNACI PAVLOVE ULICE, Lutkarsko kazalište Mostar, Bosna i Hercegovina
Redateljica: Tamara Kučinović
Dramaturška suradnica i asistentica redateljice: Matea Bublić
Scenografkinje i dizajnerice lutaka: Ivana Živković, Sheron Pimpi – Steiner
Skladatelj: Petar Eldan
Oblikovateljica svjetla: Tamara Kučinović
Majstor svjetla: Arijan Knezović
Ton majstor: Dario Šunjić
Igraju: Jelena Kordić Kuret, Jadranka Popović Miljko, Marta Haubrich, Ružica Bošković, Anela Planinić, Ivan Nevjestić, Tibor Oreč
O predstavi: “Junaci Pavlove ulice” jedna je od onih knjiga koju se ne zaboravlja, koja dira, pogađa ravno u srž ljudskog života i veliča širinu međuljudskih odnosa. Taj dječji roman koji govori o srčanoj borbi običnih dječaka obične Pavlove ulice za obično igralište koje je njima znači beskonačnost i slobodu, protiv velikih momaka u crvenim košuljama, ticao nas se onda kada je napisan, davne 1906., rukom Ferenca Molnara, i danas, 113 godina kasnije. Njegovi likovi su živi, puni, dostojni detaljnih opisa i unutarnjeg života. Odabirom ovog materijala kao polazišne točke jedne kazališne predstave osjeća se stanovita odgovornost u želji da se ne propusti niti jedan detalj ove priče o odrastanju, prijateljstvu i zajedništvu. Svaka smrt donosi prebrzo odrastanje, a ona najbližih prijatelja, koji su život izgubili boreći se za komadić dječjeg igrališta, ona donosi želju da postanemo ljudima. U svoj svojoj punini. Stoga se ovom predstavom progovara o važnosti svakog čovjeka, svakog života i svakog i najmanjeg bića koje može nositi promjenu.
Dob: 9+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

20.00 sati KUC Travno
LUTKE NA VELIKOM PLATNU:
MALA SIRENA I DJEČAK ROKO
*, projekcija lutkarskog filma, UO Noć hrvatskog filma i novih medija, Hrvatska (za djecu i odrasle)
OČUVANJE*, projekcija lutkarskog filma, Aurora Adams, Velika Britanija (10+)

20.30 sati ZKM, Polanec
TAJNA JE VRIJEME*, Lutkarski studio Učilišta ZKM-a, Hrvatska

Lutke i scenografija: polaznici grupe P5 Lutkarskog studija Učilišta ZeKaeM-a, uzrast 7. i 8. razred
Umjetničko-pedagoško vodstvo: Natalie Murat Dean
Svjetlo: Saša Bogojević
Ton: Miroslav Piškulić
Igraju: Jakov Bandić, Greta Ciglenečki, Vilim Cvitanović, Eli Eterović, Mihaela Jakubec, Maša Krapljanov, Livia Mirković, Mihael Palatinuš, Anja Pavić, Lara Škaler
Glas Velike Lutke: Matija di Giorgio
Izvode: Leonora Brajković, Hanna Jovanov, Klara Jovanov, Tea Toplak, Nika Pribanić, Vedrana Iva Rimac, Filip Siretz, Lucija Katarina Šešelj, Hana Šimunić, Iva Toplak, Korina Vekić
O predstavi: Predstava je nastala prema motivima dječjeg romana Momo njemačkog pisca Michaela Endea gdje se na zanimljiv način tematizira vrijeme. Skupina je pokušala osmisliti kako ovaj opsežan dječji roman prevesti u medij lutke te smo se u tom istraživanju kretali u različitim smjerovima: od dramskih improvizacija na temu vremena do osmišljavanja različitih lutkarskih formi kojima bismo naglasili bitno iz samog romana. U tom procesu ističe se teatar predmeta kojim se  dočarava poseban odnos ljudi i stvari/predmeta kroz pojam vremena – starenja, zastarjevanja, prerastanja…
Dob: za djecu i odrasle
Trajanje: 25 minuta
Jezik izvođenja: na hrvatskom

Srijeda, 22. rujna

11.00 sati KUC Travno
PALKO, Kazalište lutaka Białystok, Poljska

Autorica: Katylin Szegedi
Režija: Kata Csato
Scenografija: Matravolgyi Akos
Glazba: Krzysztof Dzierma
Igraju: Grazyna Kozlowska, Agnieszka Sobolewska, Iwona Szczgsna, Jacek Doilidko
O predstavi: Palko je vrlo znatiželjan dječak koji voli istraživati svijet vozeći se na svome omiljenom romobilu. Svoju bogatu maštu razvija čitajući mnogo knjiga. Vrlo je sličan svojim vršnjacima, veseo je, spreman pomoći i druželjubiv. Od njih se razlikuje samo po jednome, malo je nespretan… Hoće li pronaći stvarnoga prijatelja? Pogledajte predstavu Palko da biste doznali.
Dob: 2+
Trajanje: 40 minuta
Jezik: na poljskom

KL Białystok, "Palko", foto: pif.hr
KL Białystok, “Palko”, foto: pif.hr

12.00 sati KUC Travno, park
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica za djecu i odrasle

18.00 sati KUC Travno
TRNORUŽICA, Kazalište DRAK i Međunarodni institut figurativnog kazališta, Češka
Lutkarski slapstick po otivima klasične bajke.
Scenarij: Tomáš Jarkovský, Jakub Vašíček
Režija: Jakub Vašíček
Scenografija: Kamil Bělohlávek
Kostimi: Tereza Vašíčková
Lutke: Tereza Vašíčková
Glazba: Daniel Čámský
Dramaturgija: Tomáš Jarkovský
Igraju: Pavla Lustyková, Jan Popela, Milan Žďárský, Jan Čipčala, Petr Seiner, Pavel Černík
O predstavi: Zlu vilu nitko nije tražio da bude kuma novorođenoj princezi. Ipak, to je nije omelo i zla će vila pokušati sudjelovati na kršenju pod svaku cijenu. Hoće li uspjeti? Čitatelji upoznati s ovom pričom znaju da hoće. U našoj predstavi priču pričamo u obliku lutkarske slapstick komedije o neizbježnosti vjere. Kad joj pokažete vrata, vrati se kroz prozor. No osim zlih vila, postoje i one dobre. Svijet je pun prinčeva u potrazi za bogatstvom spremnih osloboditi začarane princeze.
Dob: 6+
Trajanje: 50 minuta
Jezik: na češkom s titlovima na engleskom

19.00 sati KUC Travno
Promocija knjige: LABORATORIJ LUTKARSTVA, Vahid Duraković, Bosna i Hercegovina (za odrasle)

Četvrtak, 23. rujna

9.30 sati DV Potočnica
ZMAJKO RASTEZALJKO, lutkarska radionica (za djecu DV Potočnica)

11.00 sati ZKL
ZUNA, Kazalište Continuo, Češka
Tekst i režija: Natália Vaňová
Lutke i scenografija: Filip Bednár
Dramaturgija i scenska suradnja: Kateřina Šobáňová
Likovno oblikovanje i kostimi: Helena Štouračová
Glazba: Filip Bednár
Oblikovanje svjetla: Jiří Šmirk
Igraju: Natália Vaňová, Filip Bednár
O predstavi: Nadahnuta čarobnim pričama s različitih strana svijeta, izvorna lutkarska bajka Zuna protkana je temama odgovornosti, prevladavanja straha i moći naših djela. To je priča o djevojčici s izvanrednim darom za čaroliju koja se našla u ljudskome svijetu. Uskoro će doznati što ljutnja, pohlepa i neprijateljstvo čine ljubavi i našim najvećim snovima. Na svojemu putovanju ovim nepoznatim svijetom otkriva moć prijateljstva i pronalazi dobrotu tamo gdje nitko nije ni pomislio tražiti… Ili ste i vi čuli što govore gliste?
Dob: 4+
Trajanje: 50 minuta
Jezik izvođenja: na češkom s engleskim titlovima

20.00 sati KUC Travno DODJELA NAGRADA I ZATVARANJE 54. PIF-a
Projekcija stop-motion filma RON, VITEZ OD JUTARNJEG DRVETA*, Jakov Gavran (za odrasle)

Categories
Vesti

Odabrane predstave za nešto drukčiji Naj, naj, naj festival

Dvije su posebnosti ovogodišnjeg Naj, naj, naj festivala. Prva je da će biti posvećen 40. obljetnici svog organizatora GK Žar ptica, a druga da će se u konkurenciji naći samo domaća kazališta. Razlog je „zatvaranja“ festivala unutar granica, jasno, pandemijsko nevrijeme koje koči kazališta i festivale da normalno prodišu.

Selektorica Ana Prolić nije imala lagan posao. Na festival se prijavilo 27 predstava, a u Zagrebu ćemo od 26.11. do 30.11. 2021. moći pogledati sljedeće predstave:

  1. VRUM – Patka, Smrt i Tulipan
  2. Gradsko kazalište lutaka Split – Miš u toću
  3. Kazališna družina Pinklec – Plavo Sunce na žutom nebu
  4. Kazalište Trešnja – Najljepši posao na svijetu
  5. RadioTeatar Bajsić i prijatelji – Ratovi svjetova
  6. Kazalište lutaka Zadar – Caffe kraljevstvo
  7. Gradsko kazalište Žar ptica – Mama, ja sam pozelenio!
Categories
Intervjui

SANJA VIDAN: „Lutka je moj produžetak“

Draga gospođo Vidan, u najavi sam namjerno rekao „upoznajući“ jer, iako ih viđamo na sceni, lutkari su vrlo rijetko u medijima, stručnim ili nestručnim. Vi osobno osvojili ste sve što se može osvojiti, od gledatelja do nagrada, a na internetu nisam pronašao niti jedan intervju s vama, što je doista tužno, barem iz kuta nas ljubitelja lutkarstva. Zato krenimo od početka… je li lutkarstvo bilo vaš izbor ili splet slučajeva?  

Moram priznati da moje bavljenje lutkarstvom nije bio izbor nego slučajnost. Kao mlada djevojka imala sam priliku gledati Marinkove pupumanije tadašnjeg Kazališta lutaka Pionir, sadašnjeg Gradskog kazališta lutaka Split, i bila sam oduševljena. Dugo nisam razmišljala o lutkama dok nisu objavili natječaj i ja sam se, naravno, javila. To mi je bila jedna od boljih  odluka u životu. Smatram da nisam radila posao nego se dobro zabavljala. Jednom mi je prijateljica rekla, koja je tada radila jednu mračnu dramu, “Blago ti se. Tebi je uvijek veselo i tvoje predstave sretno završe”. Istina je. Blago mi se.

Tko vas je dočekao u Pioniru?

Kad sam došla u kazalište, a to je bilo 1983 god., bilo je poprilično starijih kolega. Najviše sam naučila od Ivice Tolića, Dragice Saratlije, Mirka Čovića, Davora Vesanovića, Dunje Adam i Zoje Mihelac. Mnogi od njih su nažalost umrli, ali ih se uvijek rado sjetim. Jako puno sam od njih svih naučila pa i to koliko je lijepo raditi lutkarstvo. Bili su zaljubljenici u lutke i majstori zanata.

Kako je bilo raditi s Ivicom Tolićem, jednom od najvažnijih osoba splitskog i hrvatskog lutkarstva?

Ivica Tolić je bio perfekcionist. Šta je dotaknuo, oživilo je i nije pristajao na jednostavna rješenja. Nemali broj noći je proveo u radu da bi predstava mogla izaći i uvijek kad bi došli ujutro, svi bi uzdahnuli vidjevši scenu.

Na vašim počecima nije bilo formalnih mjesta za učenje o lutkarstvu. Što je u vašem slučaju odigralo ulogu „školovanja“? Rad na predstavama ili?

Istina, tada nije bilo akademije za lutkarstvo u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ja sam prije lutaka bila u Glumačkom studiju Marina Carića pri splitskom HNK i tamo dvije godine radila s glumcima i režiserima. Kad sam došla u lutke, učila sam od starijih. Za početak smo mi mladi dobivali jednostavne lutke kao što su ptičice dok ne bi dokazali da smo zaslužili veliku ulogu i svi smo se još više trudili. Moje školovanje bio je rad na predstavama pomno gledanje što stariji glumci rade.

U svom radnom i umjetničkom vijeku prošli ste kroz brojne faze u splitskom kazalištu. Kad ste se osjećali najugodnije?

Pa najugodnije mi je bilo u mojim tridesetim godinama kad sam bila u naponu snage a opet s nekim znanjem. Još uvijek smo imali dosta lutkarskih predstava u kojima se najviše nalazim.

Sanja Vidan, foto: Privatni album
Sanja Vidan, foto: Privatni album

S kojim redateljima vam je bilo najizazovnije i(li) najljepše raditi?

Radila sam s bezbroj redatelja i svaki je imao svoje kvalitete i mane. Trajalo bi previše da svih nabrajam ali spomenuti ću samo prof. Juvančića koji nas je nedavno napustio. Impresioniralo me kako je taj čovjek u kratko vrijeme naučio puno o lutki i koliku je želju za učenjem imao i u poznim godinama.

Splitsko kazalište je najdulje u svom repertoaru zadržalo kraljicu lutaka, danas tako rijetku gošću lutkarskih scena – marionetu. Kako je bilo družiti se s njom?

Tako je. Splitsko kazalište je najduže zadržalo marionetu, no, nažalost nisam radila s marionetom na duge konce, ali jesam s kratkim koncima. Kažu da je marioneta kraljica i da može neke pokrete koje druge lutke ne mogu. Tajna je u dodavanju konaca na neka mjesta koja glumac želi istaknuti. Kod nje mi ne nedostaje bol u leđima. Naime prije su glumci lutkari imali beneficirani radni staž zbog uvjeta.

Kad smo kod pokreta koje drugi ne mogu, kolege o vama pričaju, kao što sam napisao u uvodu, da sve što primite u ruke oživi. Je li to neki spontan odnos koji je nastao „tek tako“ ili iza tog oživljavanja stoji veliki i kontinuirani rad?

Naravno da stoji rad, ali mislim da smo prije svega lutka i ja dobri prijatelji i volimo se.

Kako vi gledate na tu svoju prijateljicu u vašoj ruci ili na njoj? Kao sastavni dio sebe, vaš produžetak, partnericu…? 

Lutka je sigurno ja ili moj produžetak i kroz nju uvijek igram, a nikako nije rekvizit. Ona je u tom trenutku glumac.

Možete li istaknuti nekoliko predstava u kojima ste po vlastitom mišljenju dotakli osobne vrhunce? Likove s kojima ste se posebno spojili i koji su postali dio vas?

Pa, evo, spomenuti ću Pipa kojeg svi uvijek spominju. Mislim da je on na neki način ja. Infantilan, prkosan i naivan.

Pipo i Pipa, Foto: GKL Split
Pipo i Pipa, Foto: GKL Split

Da dobijete priliku za slavljeničku predstavu, tko bi bio vaš tim iz snova i što biste voljeli postaviti na scenu?

Naravno da bi to bili moje drage kolege iz splitskih lutaka – najbolji lutkari na svitu. Velika želja mi je Djevojčica sa šibicama, mada je neizrecivo tužna.

U svojoj velikoj karijeri niste bili samo glumica-animatorica, već ste povremeno i režirali, sudjelovali ste u žiriranju dramskih tekstova za djecu i mlade… koliko može pojedinac napraviti u razvoju jedne umjetnosti? Ima li ikakvu moć ili je tu stvar nekih općih smjernica protiv kojih se ne može puno?

Mislim da pojedinac ne može puno. Potrebno je puno više duša. Kad je nešto „moda“ onda je na svim poljima isto.

Vaša kći polako završava studij glume i lutkarstva u Osijeku. Što ostavlja vaša generacija toj novoj generaciji? Mislite li da će lutkarstvo ići dalje prema totalnom izrazu ili će se vratiti lutki?

Mislim da smo im do sada dosta ostavili, a njihovo je hoće li nastaviti.

Kako vam se čini stanje u splitskom i hrvatskom lutkarstvu danas?

Moram priznati da sam nezadovoljna i nesretna jer sve manje njegujemo lutkarstvo. Nemam ništa protiv glumačkih predstava, ali bi ih trebalo biti manje, odnosno onoliko koliko sad ima lutkarskih predstava. Na koncu lutkarske su predstave uglavnom igrokazi, bajke, basne. Zašto je to važno? Zato jer svi znamo da lutke ne trpe previše priče i najbolje su kad izvode radnju, a rečenice trebaju biti kratke. Dakle, suprotno od drame.

Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo
Glumačka predstava u GKL Split, foto: Promo

Koliko je važno vratiti lutkarstvo djeci i djecu lutkarstvu?

Mislim da lutkarstvo moramo nastaviti njegovati jer je važno za razvoj djece, jer djeca puno bolje reagiraju na lutke nego na žive glumce, što je pokazala psihologija. Nemam ništa protiv lutkarskih predstava za odrasle i mlade, voljela bih da ih ima i više, ali te predstave treba izvoditi odraslima i mladima. Često se takve predstave izvode za djecu manjeg uzrasta jer ih treba prodati.

Možete li povući paralelu između hrvatskog i inozemnog lutkarstva danas?

U ovom trenutku mislim da je bolje stanje s lutkarstvom u inozemstvu, mada po mom skromnom sudu mislim da lutkarstvo nije više na razini. Kad spominjemo svijet, uočljiv je trud za izmišljanjem nečeg novog (u smislu lutaka, tehnologije). Kod nas toga ima premalo ili nikako. Često se žalimo kako nema dovoljno lutkarskih redatelja. Nikada ih nije bilo. Uvijek je bilo redatelja koji su htjeli naučiti nešto više i uhvatiti se ukoštac s lutkama jer im je to bio izazov. Na koncu dovodili smo redatelje iz susjednih zemalja i bili puno češće na lutkarskim festivalima, te na njima sklapali nova poznanstva i poslove. I kad sad razmišljam o pitanju koje je bilo najplodnije vrijeme za lutkarstvo moram reći – ono prije 35 godina. Možda je bilo zastarjelo, ali ga je bilo u  ogromnim količinama.

Categories
Vesti

Prihaja 13. Bobri

Program 13. festivala Bobri je tu. Ponuja pester nabor kakovostnih prireditev za otroke in mlade, ki se bodo odvijale po različnih prizoriščih po Ljubljani. Za gledališke, plesne, glasbene, filmske in literarne prireditve so potrebne brezplačne vstopnice. Na delavnice in vodstva pa se je potrebno predhodno prijaviti. Podatki za prijavo so navedeni pri vsaki ustanovi, ki jih pripravlja.

Več o festivalu izveste v katalogu.

URNIK

10.00–12.00, delavnica
34. grafični bienale Ljubljana: Iskra Delta, termin po dogovoru, od torka do petka, za vrtce in šole 6 + | 60′

TOREK, 14. SEPTEMBER

17.00, Knjiga
Čudežna klop – tukaj poslušamo literaturo (odprtje instalacije), za izven 5 + | 120′

PETEK, 17. SEPTEMBER

17.00, Razstava
Identiteta (odprtje razstave), za izven 7 + | 60′

SOBOTA, 18. SEPTEMBER

11.00, Delavnica
Osebna izkaZINca, za izven 6 + | 120′

11.30, Delavnica
Po poteh medvrstne komunikacije, za izven 9 + | 60′

13.15, Film
Rocca spreminja svet, za izven 8 + | 101′

16.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za izven 4 + | 34′

16.00, Glasba
Dobr-bobr Katalena (odprtje festivala), za izven 5 + | 40′

16.00, Delavnica
Skrivnosti Plečnikovega vrta, za izven 5 + | 90′

NEDELJA, 19. SEPTEMBER

11.00, Gledališče
Oh la la (v slovenščini), za izven 4 + | 35′

11.00, Delavnica
Kiosk lepih želja, za izven 5 + | 120′

13.30, Film
Salon pri Romy, za izven 9 + | 92′

PONEDELJEK, 20. SEPTEMBER

9.00, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za vrtce in šole 4 + | 75′

9.00, Delavnica
Po sledeh rimske Emone, za šole 9 + | 90′

10.00, Gledališče
Moj dedek je bil češnjevo drevo, za vrtce in šole 5 + | 40′

10.00, Ples
Oho, za vrtce in šole 5 + | 30′

10.00, Delavnica
Igrajmo karte Neustrašne ženske, za šole 9 + | 45′

11.30, Film
Salon pri Romy, za šole 9 + | 92′

17.00, Gledališče
Moj dedek je bil češnjevo drevo, za izven 5 + | 40′

17.00, Ples
Oho, za izven 5 + | 30′

TOREK, 21. SEPTEMBER

9.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za vrtce in šole 4 + | 34′

9.00, Delavnica
Od kolišča do mestnega središča, za vrtce in šole 5 + | 90′

10.00, Gledališče
Kako je gospod Feliks tekmoval s kolesom, za vrtce in šole 3 + | 40′

10.00, Glasba
Bajkomat, za šole 11 + | 45′

10.00, Delavnica
PreOBRAZbe, za vrtce in šole 4 + | 90′

11.30, Film
Prinčevo potovanje, za šole 9 + | 76′

17.00, Gledališče
Kako je gospod Feliks tekmoval s kolesom, za izven 3 + | 40′

17.00, Glasba
Bajkomat, za izven 5 + | 45′

SREDA, 22. SEPTEMBER

9.00, Film
Najboljši Sune, za šole 8 + | 88′

9.00, Delavnica
Od kolišča do mestnega središča, za vrtce in šole 5 + | 90′

9.30–11.30, Gledališče
Pokukaj, za šole 6 + | 30′

10.00, Knjiga
Neustrašne, za šole 9 + | 40′

10.00, Delavnica
Po poteh medvrstne komunikacije, za šole 9 + | 60′

17.00–19.00, Gledališče
Pokukaj, za izven 6 + | 30′

ČETRTEK, 23. SEPTEMBER

9.00, Gledališče
Obisk za medveda, za vrtce in šole 3 + | 45′

9.30–11.30, Gledališče
Pokukaj!, za šole 6 + | 30′

10.00, Glasba
Backi iz klavirja, za vrtce in šole 5 + | 40′

10.00, Delavnica
Jaz – ti – mi, za vrtce in šole 5 + | 90′

11.00, Gledališče
Obisk za medveda, za vrtce in šole 3 + | 45’|str. 23

11.00, Delavnica
Pobegli vitez, za vrtce in šole 6 + | 60′

17.00, Gledališče
Obisk za medveda, za izven 3 + | 45′

17.00–19.00, Gledališče
Pokukaj!, za izven 6 + | 30′

17.00, Delavnica
Pobegli vitez, za izven 5 + | 60′

PETEK, 24. SEPTEMBER

9.00, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za vrtce in šole 4 + | 75′

10.00, Film
400 udarcev, za šole 12 + | 99′

10.00, Delavnica
ParkŽur, za šole 8 + | 60′

10.00, Delavnica
Kiosk lepih želja, za vrtce šole 5 + | 120′

11.30, Film
Greta, za šole 13 + | 98′

17.00, Delavnica
Idealno mesto, za izven 6 + | 100′

17.00, Delavnica
Vodstvo po Vodnikovi Ljubljani, za izven 10 + | 120′

SOBOTA, 25. SEPTEMBER

10.00, Delavnica
PreOBRAZbe, za izven 4 + | 90′

10.00, Delavnica
Kaj mi pove moj DNK?, za izven 8 + | 180′

11.00 , Delavnica
Telesa, takšna in drugačna, za izven 9 + | 90′

11.30, Delavnica
ParkŽur, za izven 8 + | 60′

13.45, Film
Zverinice iz gozda Hokipoki, za izven 4 + | 75′

16.00, Film
Moj brat lovi dinozavre, premiera – za izven 12 + | 101′

16.00, Delavnica
Brez meja, za izven 5 + | 90 ‘

17.00, Glasba
Backi iz klavirja, za izven 5 + | 40′

17.00, Delavnica
S pravljico okrog sveta: Elmer, za izven 3 + | 60′

NEDELJA, 26. SEPTEMBER

10.00, Delavnica
Brez meja, za izven 5 + | 90′

11.00, Knjiga
Tristo bratov zmerjavcev, za izven 4 + | 35′

13.45, Film
Prinčevo potovanje, za izven 9 + | 76′

17.00, Film
Ne joči, Peter, za izven 6 + | 92′

17.00, Ples
Povodni mož Ambrož, premiera 2 – za izven 4 + | 45′

PONEDELJEK, 27. SEPTEMBER

9.00, Film
Gumbi na potepu, za vrtce in šole 3 + | 32′

9.30, Delavnica
Spomenik enakosti, za šole 9 + | 90′

10.00, Gledališče
Zavrti tigra!, za šole 6 + | 7′

10.00, Ples
Povodni mož Ambrož, za vrtce in šole 4 + | 45′

10.00, Knjiga
Tristo bratov zmerjavcev, za vrtce in šole 4 + | 35′

10.00, Delavnica
Vodstvo po Vodnikovi Ljubljani, za šole 10 + | 75′

11.30 , Film
Moj brat lovi dinozavre, za šole 12 + | 101′

16.00–18.00, Gledališče
Zavrti tigra!, za izven 6 + | 7′

TOREK, 28. SEPTEMBER

9.30, Gledališče
Oh la la (v slovenščini), za vrtce in šole 4 + | 35′

10.00, Ples
Poveljnik Groove, za šole 10 + | 45′

11.30, Film
Prinčevo potovanje, za šole 9 + | 76′

17.00, Ples
Poveljnik Groove, za izven 10 + | 45′

17.00, Knjiga
Iz nekoč v danes, za izven 7 + | 60′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

SREDA, 29. SEPTEMBER

10.00, Knjiga
Vampirček gre v šolo, za vrtce in šole 5 + | 45′

11.00, Film
Ne joči, Peter, za šole 6 + | 92′

10.00, Gledališče
Oh la la (v francoščini), za vrtce in šole 4 + | 35′

17.00, Ples
Dežela sanj, za izven 6 + | 35′

17.00, Knjiga
Vampirček gre v šolo, za izven 5 + | 45′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

ČETRTEK, 30. SEPTEMBER

9.00, Film
Potepanje papirnatega zmaja, za vrtce in šole 4 + | 34′

10.00, Ples
Dežela sanj, za šole 6 + | 35′

11.00, Film
Ne joči, Peter, za šole 6 + | 92′

11.00, Ples
CTRL.SHIFT.ESC, za šole 9 + | 45′

11.30, Film
Volkovi, za šole 9 + | 95′

17.00, Ples
CTRL.SHIFT.ESC, za izven 9 + | 45′

17.00, Delavnica
Bober se spoznava skozi pravljice, za izven 3 + | 45′

18.00, Glasba
Koala Voice, za izven 12 + | 45′

PETEK, 1. OKTOBER

9.00, Film
Gumbi na potepu, za vrtce in šole 3 + | 32′

10.00, Film
400 udarcev, za šole 12 + | 99′

10.00, Gledališče
Alica, potovanje v sanje, za šole 9 + | 55′

10.00, Ples
Spominčica, za vrtce 1,5 + | 30′

11.30, Film
Rocca spreminja svet, za šole 8 + | 101′

17.00, Gledališče
Alica, potovanje v sanje, za izven 9 + | 55′

17.00, Ples
Spominčica, za izven 1,5 + | 30′

SOBOTA, 2. OKTOBER

10.00, Delavnica
Starogram in kemogram, za izven 7 + | 120′

13.00, Film
Najboljši Sune, za izven 8 + | 88′

15.30, Film
Volkovi, za izven 9 + | 95′

16.00, Ples
Učenec plesnega modreca (sklepna prireditev), za izven 6 + | 45′

Categories
Vesti

Vodnik za 11. bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije

Bienale lutkovnih ustvarjalcev Slovenije je osrednji nacionalni lutkovni festival, ki ga organizirata Ustanova lutkovnih ustvarjalcev in Lutkovno gledališče Maribor.

Festival predstavlja prerez slovenske lutkovne ustvarjalnosti zadnjih dveh let, je bienalni in se odvija v letu z liho letnico. Namen Bienala je prikaz izbora najboljših slovenskih lutkovnih predstav preteklih dveh sezon, da bi predstavili umetniške presežke na področju lutkovne ustvarjalnosti.

Na festivalu sodelujejo institucije, nevladne organizacije, umetniške akademije, neformalne skupine in posamezniki ter drugi izvajalci na področju lutkovne ustvarjalnosti (s sedežem v Republiki Sloveniji in zamejstvu).

Tokrat je selekcijo opravil Rok Bozovičar, ki si je ogledal 42 predstav in jih v program festivala uvrstil 12.

V nasledovanju glej program:

Sreda, 8. 9.

10.00 / Velika dvorana
Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar: NEBO NAD MENOJ
LGL, CUK Kino Šiška, SMG, Univerza v Ljubljani; r. Tin Grabnar

16.30 / razstavišče v kleti Minortiske cerkve
Otvoritev razstave Večplastna občutljivost Barbare Stupica

17.00 / Velika dvorana
Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj, Tadeja Pungerčar: NEBO NAD MENOJ
LGL, CUK Kino Šiška, SMG, Univerza v Ljubljani; r. Tin Grabnar
* URADNO ODPRTJE FESTIVALA IZVEN

20.00 / Sodni stolp
Carlo Collodi, Mateo Spiazzi: OSTRŽEK
LGM; r. Mateo Spiazzi, 6+

21.00 / Mala dvorana
Matija Solce: BITI DON KIHOT
Teatro Matita; r. Matija Solce, Vida Cerkvenik Bren, 16+

Četrtek, 9.9.

10.00 / Amfiteater II. gimnazije Maribor

Jan Rozman, Julia Keren Turbahn: REČI REČI
Emanat, v sodelovanju z LGL in FELD Theater für junges Publikum, Berlin; r. Jan Rozman, Julia Keren Turbahn

12.00 / Sončni studio LGM
Pogovori po predstavah, Bienale lutkovnih ustvarjalcev
KRITIŠKO-NOVINARSKI SEMINAR

17.00 / Ljubljana, Kino Šiška
Vlado Gotvan Repnik: POSLEDNJA SKUŠNJAVA
GVR Zavod za umetniško produkcijo, Kino Šiška – Center urbane kulture, Cirkulacija2; r. Vlado Gotvan Repnik

17.00 / Velika dvorana
Anja Štefan: DROBTINE IZ MIŠJE DOLINE
LGM: r. Nika Bezeljak, 2+

19.30 / Ljubljana, Lutkovno gledališče
Avtorski projekt: NEVIDNA
LGL, Zavod Imaginarni: r. Primož Ekart

21.00 / Ljubljana, Lutkovno gledališče
Tin Grabnar, Tjaša Bertoncelj: TIHOŽITJE
LGL: r. Tin Grabnar

Petek, 10.9.

10.00 / Velika dvorana
Anja Štefan: DROBTINE IZ MIŠJE DOLINE
LGM: r. Nika Bezeljak, 2+

10.00 / Amfiteater II. gimnazije Maribor
Ustvarjalci predstave po motivih H. C. Andersena: CESARJEVA NOVA OBLAČILA
LGM, GKL Reka, r. Zoran Petrovič, 6+

11.00 / Sončni studio LGM
Pogovori po predstavah, Bienale lutkovnih ustvarjalcev
KRITIŠKO-NOVINARSKI SEMINAR

16.00 / Studio LGM
Pogovor z Marekom Waszkielom

17.00 / Mala dvorana
Katja Povše: TO NI PIKA!
Hiša otrok in umetnosti, Lutkovno gledališče FRU-FRU; r. Katja Povše

19.00 / Amfiteater II. gimnazije Maribor
Ustvarjalci predstave po motivih H. C. Andersena: CESARJEVA NOVA OBLAČILA
LGM, GKL Reka, r. Zoran Petrovič, 6+

21.00 / Intimni oder / GT22
Avtorski projekt: SLABA DRUŽBA
Nova pošta /Maska, SMG/, Moment; r. Vito Weis

Sobota, 11. 9.

10.00 / Velika dvorana
Matija Solce: TJULENJ
LGL: r. Matija Solce

11.00 / Sončni studio LGM
Pogovori po predstavah, Bienale lutkovnih ustvarjalcev
KRITIŠKO-NOVINARSKI SEMINAR

16.00 / Studio LGM
Film o Cvetu Severju

19.00 / Velika dvorana
Podelitev nagrad Bienala

20.00 / Velika dvorana
Ana Duša in Tin Grabnar, TIHI DEČEK
Pozorište za decu Kragujevac, Srbija, r. Tin Grabnar, 8+

Categories
Kritika Vesti

Scenski treptaj

“U početku bijaše Riječ”, stoji u Svetom pismu, a ovdje na početku… Vjedro. Scena je ogoljena od svega i na sredini stoji samo pijesak koji nesmetano protječe, ne mareći ni za koga. Lagano osvjetljen, meni osobno predstavlja vrijeme. Vrijeme koje nema dimenzija koje mu mi prisvajamo, poput prošlosti, sadašnjosti, budućnosti, konstanta koja se pretapa uključena u sve životne procese na zemlji. Glumci Miha Arh, Barbara Kanc, Gašper Malnar i Filip Šebšajevič šetaju pored pijeska, nesvjesni njegove prisutnosti. Idu u grupama ili se razdvajaju. Na trenutke su složni pa se jedan odvoji kao revolucionar i onda idu unazad i unaprijed, ovisi s koje strane pijeska gledamo, dajući kretnjama razna značenja.

Nakon prvih ljudi vjedro se krene gibati i započne stvaranje. A gdje su ljudi? Izvođači nestaju u tamu jer se sada sprema nešto jako dojmljivo. Ocrtava se iz tame veličanstveni, daleki i nepregledni svemir. Galaksije, zvijezde, patuljasti planeti i zvijezda koja je vodila mudrace i sve ono što smo zamišljali kad smo bili mali astronauti, kad smo maštali o nečemu neuhvatljivom, nekoj zvijezdi nadohvat ruke, zvijezdi kojoj bismo se pružali, začarani onim što je iznad nas. Ono veće od nas, čemu odajemo poštovanje. Tama. Svjetlo.

Vješti animatori sada zvijezde pretvaraju u prve organizme na planeti. Svi smo mi satkani od  zvjezdane prašine, a taj je prijelaz inteligentno napravljen od strane autora redatelja predstave Mihe Goloba (intervju s redateljem pročitajte ovdje). Dolazimo do ledenog doba, spušta se sumrak na civilizaciju upisanu u pijesak i nemilosrdne pijavice gaze pred sobom sve organizme, stvarajući od njih fosile. Zanimljiv je zapravo način na koji se dobije ta slika. Izvođači šetaju po sceni držeći u rukama kutije iz kojih ispada pijesak. Krećući se s njima preko scene, vođen vještom kamerom, gledatelj zaboravi da su oni aktivni stvaratelji svega.

https://vimeo.com/ondemand/peskovnik/526222381

Nakon što su se smirile nevere na kontinentu, a vjedro je stalo sa svojim olujnim kruženjem, vraćaju se ljudi. Igrajući se vjedrom, dobacuju ga i izbjegavaju, na trenutke se ponašajući prema njemu poput djece, a pokatkad poput odraslih. Iz tih nam je kretnji Golob pokušao približiti odnos ljudi sa sobom i drugima. Dolazimo do prvih kula u pijesku, odnosno prvih velikih civilizacija u kojima sloga stvara prekrasne mozaike u pijesku. Animatori dodavanjem i oduzimanjem pijeska nadilaze sam medij te imam osjećaj da putujem kroz vrijeme, gledajući kako pored mene rastu prve veće zajednice. Krug je u sredini i kotač na kojem će se ljudi odvesti, spreman je za polazak, a vjedro se polako njiše i crta. Kako se lagano ljulja poput djeteta u koljevci, tako se pred nama rađaju prve slike velikih naroda. Uspavljujući nas,  vjedro nas vodi do drevne Kine i njihovog dualizma, zatim ide do Afrike i Davidove zvijezde, Babilona, završavajući s prekasnim podnim mozaikom u nekoj rimskoj vili na obroncima Vječnog grada.

Pored gradova pijesak ne zaboravlja ni malena sela. Pijesak sve pamti. Prvo imamo velike livade koje postaju malene oranice zatim sve veće i veće, dok se društvo ne počne dijeliti na one što žive u gradovima i one na selu. Kako se selo sve više smanjuje, a grad osvaja zelene površine, istiskujući pritom malog čovjeka na ,rub ne možemo se oteti dojmu da je autor tu imao pouku za gledatelja. Gradovi od pijeska gutaju sve pred sobom pretvarajući se u velike nebodere koje sam čovjek zamjenjuje još većim i višim, zanemarujući prirodu. Kako to obično biva, kad čovjek pretjera, Majka priroda postavlja ravnotežu. Ovaj put to čini puštajući svoju rijeku kojom čisti grad od smeća i taloga, ruši sve nebodere pred sobom. Nastaje jaz između prirode na jednoj strani i čovjeka u gradu na drugoj. Sve završava velikim čišćenjem nakon potopa, gdje animatori vode gledatelje poput golubova koji su vodili Nou na kopno do početka. Do vjedra i pijeska. Na kraju stoji samo vjedro nad pijeskom i autor prepušta gledatelju da se zapita je li se on igra u pijesku ili se pijesak igra s njim, imajući pritom u vidu sve ono što je prošlo pred njegovim očima.

Miha Golob, koji je sve to prekrasno posložio, također je zaslužan i za prekrasno vizualno oblikovanje predstave. Dramaturgiju koja teče pred nama poput rijeke u svoje je korito usmjerila Mojca Redjko, a oblikovatelje svjetla Mašu Avsceca i Gergora Kuhara uz animatore pohvaljujem.  Za predstavu piše da je dostupna svim uzrastima, što doista jest, a jezik je neverbalni, dakle univerzalan. Poput priče. Poput pijeska koji je sveprisutan.

Categories
Vesti

Od heklanja i gejmanja do kreativne edukacije o trgovini ljudima

Zbog ograničenog broja učesnika prijava na sve radionice obavezna. Više informacija o načinu prijavljivanja na stranicama FEP-a ili na mejl jelena.sokic@fep.org.rs.

U nastavku donosimo vodič kroz radionice:

ORКESTAR IZVORNIH INSTRUMENATA
muzičko-ekološka radionica
Na radionici će deca graditi sopstvene jednostavne muzičke instrumente od recikliranih materijala (plastike, drveta, papira i metala). Nakon što ih naprave, deca će ih svirati i tragati za različitim zvukovima koje proizvode, a na kraju i oslikavati i ukrašavati.
Uzrast: 7+
Trajanje: četvrtak – subota 10-12h
Voditelj: Peter Кus, kompozitor i reditelj
Mesto održavanja: Muzej (Galerija 1)

ZEMLJANE IGRE 1
ekološko-edukativna radionica
Šta sve može da se napravi od zemlje? Zemljane kuglice, sličice i maske? Saznaćete na ovoj radionici, a sve što napravite, nosite kući sa sobom kao suvenir.
Uzrast: 3-5
Trajanje: četvrtak 10-12h
Voditelj: Dragana Кojičić, samostalni arhitekta  i doktorand scenskog dizajna
Mesto održavanja: Muzej (Dvorište)

ZEMLJANE IGRE 2
ekološko-edukativna radionica
Šta sve može da se napravi od zemlje? Zemljane kuglice, sličice i maske? Saznaćete baš na ovoj radionici, a sve što napravite, nosite kući sa sobom kao suvenir.
Uzrast: 7+
Trajanje: četvrtak 10-12h
Voditelj: Dragana Кojičić, samostalni arhitekta  i doktorand scenskog dizajna
Mesto održavanja: Muzej (Dvorište)

POBUNA PREDMETA
edukativna lutkarska radionica
Кroz različite igre i uz pomoć mnogo mašte napravićemo naše malo pozorište objekata. To je veoma zanimljiva vrsta lutkarskog pozorišta u kojoj se umesto lutaka koriste razne obične i neobične stvarčice, predmeti i materijali. Igrajući se sa njima, stvaraćemo predstavu u kojoj će oni oživeti, prolaziti kroz lude avanture ili nam pričati, na primer, o tome šta im se sve interesantno događalo ili o čemu oni sanjaju. Naučićemo naše drage predmete kako uz našu pomoć mogu da se kreću, pričaju ili osećaju kao mi, a oni će nama zauzvrat pokazati koje to stvarčice, kako i zašto treba čuvati. Svi zajedno ćemo otkriti i to da je pozorište u stvari svuda oko nas i da nam je potrebno samo malo mašte i igre da bismo ga stvorili u svom domu, učionici, parku… Bilo gde i bilo kada.
Uzrast: 10+
Trajanje: četvrtak – subota 10-12h
Voditelji: Nikola Isaković, reditelj i Eneja Urnaut, istoričarka umetnosti
Mesto održavanja: Muzej (Dečiji klub)

U КONTAКTU U POКRETU
plesna radionica
Radionica se zasniva na idejama savremenog plesa i kontakt improvizacije i fokusira se na odnos roditelj-dete. Zajedničkim kretanjem i predlaganjem igara u kojima se kreću, prateći jedni druge ili oslanjajući se jedni na druge, roditelji i deca doživljavaju bliskost i razvijaju kreativnost u pokretu. Učesnici bi trebalo da na sebi imaju udobnu odeću koja ne sputava njihovo kretanje i da budu bosi.
Uzrast: za decu 2,5-6 godina  i roditelje
Trajanje: subota 10-12h
Voditelj: Jovana Rakić, koreografkinja i plesna pedagoškinja
Mesto održavanja: Biblioteka (Dvorište)

„КOMEDIA DEL ARTE ATTORE“
dramska radionica
Glumačka radionica koja se bavi jednom od najstarijih formi glumačke igre, nastale u 16. veku, u Evropi, takozvanom Кomedijom del arte. Ta forma zasniva se pretežno na improvizaciji kroz već relativno uobličene likove i situacije. Ti okviri daju glumcu divan prostor za razmaštavanje i igru!
Uzrast: 7+
Trajanje: četvrtak – subota 10-12h
Voditelji: Bojana Milanović i Sonja Isailović, glumice
Mesto održavanja: Biblioteka (Dvorište)

DEКUPAŽIVLJENJE
kreativno-edukativna radionica
Na radionicama ćemo se baviti dekupažom (tehnikom ukrašavanja pomoću salveta), ali tako da ga povežemo sa onim što jeste ili što bi trebalo da nam bude svakodnevica. Ukrasićemo staklenu flašicu – vodu pijemo svaki dan, a staklena je svakako bolja za našu okolinu od plastične. Zatim ćemo ukrasiti i notes – svaki dan idemo u školu, a ovo je prilika da dosadnim notesima i sveskama unesemo nove boje, dezene i oblike. I na kraju, ukrasićemo i obeleživače za knjige – uvek imamo da čitamo lektire, a pored toga ćemo porazgovarati o našim trenutnim ili potencijalnim omiljenim knjigama ili stripovima. Pozivamo sve učesnike da slobodno ponesu svoje omiljene knjige ili stripove!
Uzrast: 8+
Trajanje: četvrtak – subota 10-12h
Voditelji: Miljana Pavlović, studentkinja srpskog jezika i Irena Antin, studentkinja režije
Mesto održavanja: Biblioteka (Dvorište)

HEКLANIJA
ekološko-kreativna radionica za decu i bake i deke
Heklanje malih proizvoda (privezaka, narukvica) od plastičnih kesa. Učesnici ponesu svoje stare plastične kese od kuće, mi pripremimo dodatne količine, zatim se obezbede makaze i heklice i uz pomoć iskusnih heklačica se stvara umetnički rad. Potrebno je strpljenje i ljubav.
Uzrast: 8-108
Trajanje: četvrtak – subota 10-12h
Voditelji: Miloš Todorović, predsednik udruženje i osnivač Кnitomanije, Rada Todorović, volonterka udruženja i heklačica i Nina Đorđević, volonterka udruženja i heklačica iz hobija
Mesto održavanja: Muzej (Suvenirnica)

UVOD U GEJMING INDUSTRIJU
edukativna kreativno-ekološka radionica
Cilj radionice je upoznavanje mladih sa gejming industrijom, gejming kompanijama u Srbiji, sa naglaskom na Playrix. Кako kod nas još uvek ne postoje zvanični studijski programi ili jasni putevi stizanja do zaposlenja u gejmingu, namera nam je da srednjoškolce upoznamo sa koracima koji indirektno ili direktno vode uključivanju u naš svet. Otkrivajući mladima jednu novu sferu, upravo sada kada su na prekretnici i planiraju svoj dalji obrazovni put, želja nam je da ih zainteresujemo i motivišemo da o gejmingu i nakon radionice otkrivaju više i potencijalno nam se u budućnosti pridruže u kreiranju igara za mobilne telefone.
Uzrast: 14+
Trajanje: subota 10-12h
Voditelji: Isidora Tasić i Dunja Funduk, Playrix, i Sofija Simić i Aleksandra Conić, udruženje Slikaj i cirkaj
Mesto održavanja: Muzej (Atelje)

DA LI LJUBAV MORA DA BOLI?
psihološka radionica
Na ovoj radionici razgovaraćemo na temu partnerskih odnosa i pokušati da dođemo do odgovora na pitanje: da li ljubav zaista mora da boli? Pričaćemo o vrstama partnerskih odnosa, zdravim i nezdravim odnosima i osećanjima, i manipulaciji. Očekujemo vas!
Uzrast: 14+
Trajanje: četvrtak – subota 10-12h
Voditelji: Olga Grbić i Nataša Кovačević, psihološkinje
Mesto održavanja: Biblioteka

NEĆE PROĆI
edukativno-kreativna radionica sa 20 mladih iz cele Srbije
Radionica podrazumeva usvajanje osnovnog znanja o fenomenu trgovine ljudima i njenim oblicima sa posebnim fokusom na društvene mreže i medije, korišćenjem metodologije forum teatra i psiho drame. Radionica će rezultirati onlajn kampanjom na društvenim mrežama (TikTok, Instagram, FB) sa ciljem podizanja svesti i informisanja mladih o trgovini ljudima i unapređenja znanja za prepoznavanje rizičnih situacija.
Кada govorimo o trgovini ljudima, govorimo o najgrubljem kršenju ljudskih prava i problemu koji pogađa sva društva. Procenjuje se da u svetu skoro dva i po miliona ljudi postanu žrtve trgovine ljudima i da broj stalno raste. Praksa je pokazala da među žrtvama trgovine ljudima značajnu grupu čini mlađa populacija, što ih čini i izuzetno rizičnom grupom, i zbog toga je rad sa njima od posebne važnosti.
Edukativna radionica „Neće proći“ realizuje se u okviru projekta “Ne u mojoj smeni” koji realizuje Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade u saradnji sa udruženjem Sloboda nema cenu i Кino klub Novi Sad u okviru aktivnosti jačanja kapaciteta i sposobnosti lokalnih organizacija civilnog društva za sprečavanje i borbu protiv trgovine ljudima, koje sprovodi NVO ASTRA u sklopu projekta „Unapređenje prostora i mogućnosti za borbu protiv trgovine ljudima“, podržanog od strane Evropske unije.
Trajanje: petak – nedelja
Uzrast 14+
Voditelji: Jelena Sokić, psihološkinja
Dobrila Marković, aktivistkinja za ljudska prava
Sonja Petrović, rediteljka
Mesto održavanja: Muzej (Galerija 2)

Categories
Izdvojeno Vesti

Veliki vodič kroz 27. Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade

“Кonačno ćemo se pogledati oči u oči. Кonačno će se čuti graja, smeh i aplauzi. To je ono kada smo toliko radosni da iz nekog čudnog razloga udaramo dlanom od dlan toliko da nas na kraju zabole prsti. Ovo je vreme straha, neizvesnosti i lišenja slobode, zato iskoristite svaki tren da budete svoji i nasmejani, da otputujete u neki drugi svet, da na jedan dan budete neki drugi čovek ili možda zmaj i da se vratite bolji, sa nekim novim veštinama i znanjem.

Zaboravite na prošlost i ne brinite za budućnost, budite sada i ovde, u našem malom gradu koji ponekad tako sjajno zasija da stvara prizore kakvi se ne mogu videti u čitavom svetu. I čuvajte ga, taj naš mali grad koji je ponekad veći od Evrope, a često manji od Cvrcine bare. Čuvajte sve ovo što nam je priroda dala da nesebično trošimo. Čuvajte svaku kapljicu Tikvare, svaki list platana i svaki udah ispod močvarnog čempresa. Milujte se sa Dunavom, a pomirite sa Bagremarom. Pomozite joj da uzme ono što joj nismo dali”, reči su direktorke FEP-a Sonje Petrović koja poziva sve gledaoce, male, veće i najveće, uz poklik: “Živelo pozorište, živelo detinjstvo, živela sloboda, živela priroda i mi u svemu tome!”

Uz ovu divnu pozivnicu ne preostaje nam drugo nego pogledati program u nastavku i uživati u Bačkoj Palanci od četvrtka do nedjelje.

 

 

Četvrtak 19. avgust

17h/19h, SLOVAČКI DOM
* broj publike ograničen na 30 dece
Dramski studio Prazan prostor, Podgorica
Кotorski festival pozorišta za djecu, Кotor/Crna Gora

LAGARIJE – ČAS O SUROGATU

"Lagarije - čas o surogatu", foto: Promo
“Lagarije – čas o surogatu”, foto: Promo

Performans inspirisan animiranim filmom Surogat, a napravljen u formi predavanja na vrlo prijemčiv način govori o osećanjima, mašti, usamljenosti, dok istovremeno podstiče na razmišljanje i kritičko promatranje društva i okolnosti u kojima živimo. Jednostavnim, a efektnim sredstvima, dvoje izvođača vode publiku kroz nešto nalik na školski čas, koji je, u stvari, jedno neobično putovanje.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 8+

 

21h, GRADSКI BIOSКOP, SVEČANO OTVARANJE


Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka
Udruženje Sloboda nema cenu, Novi Sad
Pozorište mladih, Novi Sad/Srbija

DEVOJČICA SA ŠIBICAMA

"Devojčica sa šibicama", foto: Promo
“Devojčica sa šibicama”, foto: Promo

Devojčica sa šibicama je predstava o deci u pokretu (kritiku pročitajte ovde). O deci kojoj je ulica dom. O deci u koju često ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o detinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Ovo je bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. Кontekst bajke za koju mislimo da se događala nekada davno stavlja u sadašnjost i postavlja pitanje ko su devojčice sa šibicama danas i kakvim opasnostima su izložene? Podjednako je namenjena deci starijoj od 12 godina kao i roditeljima, sa idejom da pokrene razgovore dece sa roditeljima, bakama, dekama, nastavnicima, jer ovo je priča o individualnoj odgovornosti koja se krije iza kolektiva. Ova predstava može da baci svetlo na mrak u kom žive deca koja rade na ulici. Makar to svetlo bilo – plamen šibice.
REVIJALNI PROGRAM
Uzrast: 12+

 

Petak 20. avgust

17h, GRADSКI BIOSКOP
Кuskus institut, Ljubljana/Slovenija

LUDA ŠUMA

"Luda šuma", foto: Promo
“Luda šuma”, foto: Promo

Luda šuma predstavlja muzičko-lutkarsku bajku za decu koja na ekološki osvešćen način koristi prostor i rekvizitu i uvodi nas u magični svet šume i njenih neobičnih zvukova. Кroz priču o prijateljstvu mede i ježa na jedan efektan i maštovit način publika dobija čitavu paletu zvučnih efekata zbog kojih na kratko zaista veruje da se našla u jednoj posebno veseloj šumi.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 5+

 

19h, SLOVAČКI DOM
Lutkarska organizacija koju fakat trebamo – LOFT, Zagreb/Hrvatska

LABORATORIJA ŽIVOTA

"Laboratorij života", foto: Promo
“Laboratorij života”, foto: Promo

U ovom autorskom projektu Marija Jakšića i Morane Dolenc glavni junak, dečak Boba, ne može da govori, već umesto toga on komunicira neverbalno, koristeći različite predmete kako bi mu u tome pomogli. „Laboratorij života“ je lutkarska monodrama koja nas kroz veštu igru glumca i animatora, odnosno promišljenom i maštovitom režijom, vodi na jedno emotivno putovanje puno uspomena na ljude i stvari koje Bobo voli.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 5+

 

21h, GRADSКI BIOSКOP
Gradsko kazalište „Zorin dom“, Кarlovac/Hrvatska

КORAК PO КORAК DO ČISTE PLANETE

"Korak po korak do čiste planete", foto: Promo
“Korak po korak do čiste planete”, foto: Promo

Iako sve više predstava poslednjih godina pretenduju da budu ekološkog karaktera, što je ohrabrujuće i pohvalno, vrlo često autori zaborave da osim teme koja ima veze sa ekologijom, treba obratiti pažnju i na produkciju same predstave i truditi se da i ona opravda njen ekološki karakter. U predstavi „Кorak po korak do čiste planete“ dvoje mladih glumaca približavaju publici osnove recikliranja i zaštite životne sredine, te ona, osim svog ekološkog, ima i edukativni karakter, pritom koristeći scenografiju napravljenu od reciklažnih materijala, što je za svaku pohvalu.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 3+

 

Subota 21. avgust

15h, GRADSКI BIOSКOP
Кazališna družina Pinklec, Čakovec/Hrvatska

VUКA SE NE BOJIM JA

"Vuka se ne bojim ja", foto: Promo
“Vuka se ne bojim ja”, foto: Promo

Dobro poznata bajka o tri praseta ovog puta je bila predložak za predstavu „Vuka se ne bojim ja“ Кazališne družine Pinklec, koja je učestvovala i na jubilarnom 25. FEP-u (predstava „S razlogom“). Ipak, za razliku od mnogih pozorišta i pozorišnih trupa koje opšte poznate narative, kao što su bajke, uglavnom koriste kako bi se bez mnogo truda, a vrlo često i uz problematičan pristup širokoj paleti tema koje bajke pružaju da se o njima govori, na jeftin način dovijale publici, Кazališna družina Pinklec odoleva ovim stereotipima. Uzevši poznatu bajku kao osnovu, predstava nadgrađuje poznati narativ i na interesantan način donosi njeno novo čitanje.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 4+

 

18h, GRADSКI BIOSКOP
Pantomimski teatar MI MInor, Sankt Peterburg/Rusija

SIRENINA DUŠA

"Sirenina duša", foto: Promo
“Sirenina duša”, foto: Promo

Predstava koja folklornu, odnosno mitsku temu sirena, vešto predstavlja kroz pantomimu i neverbalni pozorišni izraz. Кoristeći se folklornim motivima i tradicionalnim pričama, ova predstava publici približava dobro poznate narative kroz jedan nov i svež pristup.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 6+

 

21h, GRADSКI BIOSКOP
Akademija umjetnosti Banjaluka/Bosna i Hercegovina

SERBUS EVROPEIКUS

"Serbus-Evropeikus", foto: https://au.unibl.org/
“Serbus-Evropeikus”, foto: https://au.unibl.org/

Ova tragikomedija prati junake srpske istorije i epike u borbi protiv predstavnika globalističkog sveta. Radnja počinje u muzeju voštanih figura gde su srpski velikani prinuđeni da učine ono nemoguće ukoliko žele da uđu u elitnu evropsku zajednicu istorijskih besmrtnika. Na raspolaganju imaju samo jednu noć u toku koje neko od njih mora da pronađe globalističkog supervizora, fetišizirano i faktički nedodirljivo božanstvo.
REVIJALNI PROGRAM

 

Nedelja 22. avgust

10h/12h/13.30h, SLOVAČКI DOM
*broj publike ograničen na 30 dece
Stanica Servis za savremeni ples, Beograd/Srbija

TU SAM ISPOD POLOVINE КAPI

"Tu sam ispod polovine kapi", foto: Promo
“Tu sam ispod polovine kapi”, foto: Promo

Predstava predstavlja kombinaciju savremenog plesnog izraza i umetničke instalacije u kojoj dobijamo priliku da zavirimo u unutrašnji svet jedne devojčice. Međutim, osim unutrašnjeg sveta te devojčice, kroz veštu igru četvoro autora ove predstave, publika je i sama podstaknuta da razmišlja o svetu koji nas okružuje i našem mestu u njemu.
TAKMIČARSKI PROGRAM
Uzrast: 8+

 

17h, GRADSКI BIOSКOP
PROGRAM SVEČANOG ZATVARANJA

Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, Bačka Palanka, Кulturni centar Pančevo/Srbija

JA SAM AКIКO

"Ja sam Akiko", foto: Aleksandar Stojković
“Ja sam Akiko”, foto: Aleksandar Stojković

Predstava nas suočava sa fenomenom usamljenosti kod dece i odrastanjem u porodici sa samo jednim roditeljem – kao jednom kompleksnom, ozbiljnom i važnom temom za koju smatramo da nije dovoljno zastupljena, kako u književnosti, tako ni u pozorištu za decu. Кroz vizuru unutrašnjeg doživljaja sveta devojčice Akiko, nudi drugačiji pogled na period odrastanja i sazrevanja. Drugačiji po tome što merilo lične vrednosti nije u tome koliko Akiko ima prijatelja i ko su oni, da li ona pripada nekim popularnim društvenim grupama, koliko se njeno mišljenje uklapa u mišljenje većine, kao ni to koliko porodica u kojoj odrasta liči na one iz bajki. Predstava „Ja sam Akiko“ pokazuje da usamljenost sama po sebi ne mora da bude strašna, već može da bude i lepa, uzbudljiva, inspirativna i kreativna.
REVIJALNI PROGRAM U ČAST NAGRAĐENIH
Uzrast: 7+

 

Selektovani za takmičarski program takmičiće se za nagradu DOBRO DRVO o kojoj će odlučiti žiri u sastavu su Igor Greksa, Milivoje Mlađenović i Snežana Trišić.

O nagradi različkovog dečijeg žirija odlučuje sedmočlani žiri sastavljen od dece koja su pohađala predškolsku ustanovu „Različak“.

Članovi žirija 27. FEP-a, foto: Promo
Članovi žirija 27. FEP-a, foto: Promo

U nastavku donosimo raspored razgovora i ,,Okruglastih stolova” koji će se održati u sklopu festivala:

RAZGOVORI O POZORIŠTU ZA DECU I MLADE
„OKRUGLASTI STOLOVI“, Mala sala hotela „FONTANA“

Petak 12h, Nove forme i angažovano pozorište za decu i mlade?

Subota 12h, Ekološko pozorište?

Nedelja 15h, Savremene interpretacije tradicionalnih sadržaja (mitovi, bajke, legende) u pozorištu za decu i mlade?

Razgovore moderira Mina Petrić

Subota 21. Avgust
19h, GRADSКI MUZEJ (GALERIJA 1)

Predstavljanje platforme OD MALIH NOG(U)
OD MALIH NOG(U) je regionalna platforma za razvoj i afirmaciju pozorišta za decu i mlade, koju su zajedno osnovale četiri organizacije iz regiona: Dramski studio Prazan Prostor (Crna Gora / Podgorica), Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade, FEP (Srbija / Bačka Palanka), Lutkarska organizacija koju fakat trebamo, LOFT (Hrvatska / Zagreb) I Odprti predali (Slovenija / Кranj).
Osnovna ideja platforme je dugoročni rad na jačanju regionalne saradnje u oblasti pozorišta za decu i mlade, kako bi na tom putu postigla sledeće zajedničke ciljeve:

  • afirmacija pozorišta za decu i mlade kao i rad na podizanju ugleda i položaja u društvu umetnika, stvaralaca i kulturnih radnika koji rade u ovoj oblasti;
  • rad na osmišljavanju novog modela neformalnog obrazovanja i njegova primena u dva pravca (obrazovanje publike i obrazovanje umetnika i profesionalaca koji rade u ovoj oblasti);
  • sadržaji koji idu u korak sa savremenim trendovima u evropskom pozorištu, odnosno poboljšanje kvaliteta pozorišnih predstava za decu i mlade koje su precizno i sa više pažnje prilagođene svojim ciljnim grupama;
  • postepeno širenje tržišta rada (razmene znanja, iskustava i umetnosti) svake zasebne zemlje u jedno veliko, zajedničko tržište na nivou regiona i stvaranje jedinstvenog podsticajnog okruženja sa više mogućnosti za umetnike koji žele da deluju u području pozorišta za decu i mlade;
  • sprovođenje temeljnog istraživanja i analize zatečenog stanja ovog sektora u regionu; potom u odnosu na rezultate istraživanja – osmišljavanje strategije za sistemsko rešavanje problema i reformisanje nefunkcionalnih modela rada detektovanih putem istraživanja u ovom sektoru.

Govore:
Marija Backović, dramska pedagoškinja i direktorka dramskog studija Prazan prostor, Podgorica/Crna Gora
Anja Pletikosa, spisateljica i producentkinja LOFT-a, Zagreb/Hrvatska
Ajda Tomazin, koreografkinja i predsednica Udruženja ODPRTI PREDALI, Кranj /Slovenija
Milja Mazarak, rediteljka i koordinatorka za međunarodnu saradnju Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade
Tijana Grumić, spisateljica i selektorka Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade
Sonja Petrović, rediteljka i direktorka Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade
Igor Tretinjak, pozorišni kritičar i profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku

Categories
Kritika

Savršen recept za privlačenje mladih publika u kazalište

Godinama se u kazališnim krugovima raspravlja o tome kako pridobiti mladu publiku u kazalište, zašto ne vole gledati predstave te na koji način se to može promijeniti. Odgovore na ta pitanja vrlo jednostavno može dati predstava Kralj Edip koja je nastala u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke i riječkog Gradskog kazališta lutaka. Na prvi pogled čini se da ona može samo prisiliti mlade u kazalište – riječ je o grčkom klasiku, pritom osmišljenom u mediju lutkarstva za koji vlada predrasuda da je samo za djecu. No, već u prvim minutama ove izuzetno duhovite, pametno osmišljene i glumačko-animatorski izvrsne predstave njihove ograde nestaju, a pozornost im je sve do kraja usmjerena na ono što gledaju. U to sam se uvjerila razgovarajući s desetak mladih osoba koje sam intervjuirala nakon jedne od redovnih izvedbi. Neki od njih već su je jednom ili dva puta pogledali, oni koji su bili prvi put priznali su mi da su došli sa skepsom i zadrškom, ali nakon predstave promijenili su mišljenje te će, uvjeravali su me, doći ponovno i pozvati prijatelje. Usmenom se predajom među tinejdžerima širi dobar glas o Kralju Edipu. Zabavan im je, zanimljiv, sjajno odigran.

Redatelj i autor adaptacije Luciano Delprato poznat nam je kao autor suvremene Antigone, drame  #radninaslovantigona, koju je napisao zajedno s Jazminom Seqeurom. Renata Carola Gatica tu je predstavu prije pet godina režirala u Zagrebačkom kazalištu mladih i s njome je također pridobila mladu publiku. U funkciji ravnateljice Drame riječkog HNK nastavlja taj niz, upoznata je s adaptacijom Kralja Edipa jer to nije njegov novi tekst, te ponovno poziva Luciana Delprata na suradnju, ovaj put autorsku i redateljsku. On se, zajedno s dramaturginjom Natašom Antulov, kao i u Antigoni, drži grčkog izvornika, slijedi ga u redoslijedu prizora, upisuje mnoge Sofoklove riječi i rečenice, no postavlja problem u suvremeni kontekst. Protagonisti ne govore uzvišenim stihom, već prostačkim jezikom, časte se psovkama i uvredama, a njihova se tragičnost odavno izgubila jer, kako bi objasnio Northrop Frye, mi živimo u vremenu gdje je junak slabiji od nas, za razliku od visokomimetskog modusa u kojem nalazimo tragične junake klasične tragedije. Smrt tragedije odavno je ustanovljena (George Steiner), a suvremena lica nisu rastrgana moralnim dilemama jer ni ne znaju što je moral – vođeni su sebičnošću, egoizmom, niskim strastima. Svako od njih groteskna je karikatura, što se u predstavi ističe glasom, ponašanjem i izgledom – drvene stolne lutke imaju tanke daščice koje im naznačuju ruke i  noge, a na glavi su im preuveličani pojedini detalji, poput velikih klempavih ušiju, izbuljenih očiju, istaknutih obraza ili brade pa im košulje s kravatama, u koje su odjeveni Edip i Kreont, smiješno stoje. Tako su napravljene i štapne lutke. Suvremeni političari, komentira se ovom predstavom, više nalikuju klaunima nego ozbiljnim ljudima, a cijela zavrzlama oko Lajeva ubojstva i otkrivanja Edipova podrijetla, nalik je tragikomičnim televizijskim sapunicama. Kriza u Tebi, uvjeren je Edip, rezultat je dugogodišnjeg duga i gubitka tržišta, on je ekonomist koji sve gleda kroz novac i poslovanje, oportuni političar koji brine za vlastitu korist.

HNK Ivana pl. Zajca i GKL Rijeka, "Kralj Edip", foto: HNK Ivana pl. Zajca
HNK Ivana pl. Zajca i GKL Rijeka, “Kralj Edip”, foto: HNK Ivana pl. Zajca

Glasom iz animiranih filmova karikaturalno se dočaravaju osobine pojedinih lica te primjerice Kreont govori falsetom, brzo i djetinjasto, kako bi se dočarao politički neambiciozan državni uhljeb koji bi, kako kaže, “bio budala kad bih morao raditi, kad mogu živjeti u luksuzu na račun drugih.” Tiresijev je glas starački, kao i kretnje, a predstavlja vjerskog i nacionalnog vođu koji je u konfliktu s Edipom. Edipov se glas mijenja s obzirom na situaciju, a njime je dočarana i dramatika zbivanja – u početku govori brzo i odrješito poput političara, u nastojanju da sazna svoje podrijetlo postaje bijesan i agresivan, bešćutan, nemilosrdan i okrutan tiranin, a na kraju ispušta duboki glas očajnika. Edip je daleko od uzvišenog i moralnog tragičnog junaka. On je slabić koji svoje frustracije iskazuje silom, okrutan dječarac koji doslovno voli pobjeći pod majčine skute. Jokasta je pritom za dvije glave viša od njega, usporena starica nazalna glasa  koja se prema suprugu odnosi majčinski, poput malog djeteta drži ga u naručju i tetoši ga demunitivima. Poprište zbivanja je njihova ložnica u kojoj je jedini scenografski element krevet – Edipovo sigurno utočište, ali i simbol grijeha, prokletstva i svih zala koje su zadeslile Tebu i Lajev rod, mjesto užitka i muke, rođenja i smrti.  On u svakom prizoru ili spava ili sjedi na krevetu – kad nestane kreveta sa scene, biva obezglavljen – doslovno i metaforički.

Luciano Delprato upisuje u suvremenog Edipa i metateatarske momente, duhovitim korskim opaskama razbija iluziju i vraća nas u kazališnu dvoranu – na ruševinama staroga kazališta pronađen je kao dijete, tamo je nađen i horoskop koji je, kao suvremeni prorok, predvidio slijed njegova životna puta, svjedok njegova podrijetla kazališni je domar, a na kraju dok mahnita krvave glave i mlati svoje animatore, oni mu poručuju: “Ponovno si napušten u kazališnoj dvorani…”. Na kraju svega Edip je svjestan da je njegova uloga odavno napisana, da je on protagonist i kao takav zadaća mu je “biti u agoniji”, makar se boji doći do ruba scene i strmoglaviti “u parter”. Sve maske na kraju padaju, pa tako i one kazališne, Edipu kao glumcu “naredili su izvana da glumi”, a u tome ne vidi nikakav smisao kad je ionako “kazališni program katastrofa”.

Nakon Edipove smrti, kor koji ga je obezglavio, duhovito proročki najavljuje: “Njega više nitko neće čitati.” Takvom autorskom intervencijom Delprato nudi višeslojna iščitavanja bogata značenjima, povezuje klasični literarni kanon i njegovu suvremenu percepciju, nudi šekspirijanski pogled na svijet kao pozornicu u kojoj su nam uloge zadane, ali upućuje i kritiku političkim i vjerskim vođama te masi koja slijepo vjeruje u “Boga i domovinu”, koliko god te floskule bile upitne. Kralj Edip u današnjem je kontekstu izuzetno aktualan, s obzirom na motiv kuge, odnosno pandemije koja u Sofoklovoj tragediji pokreće sva zbivanja, razotkriva iskvarene političke moćnike te opisuje masovnu histeriju.

HNK Ivana pl. Zajca, GKL Rijeka, "Kralj Edip", foto: HNK Ivana pl. Zajca
HNK Ivana pl. Zajca, GKL Rijeka, “Kralj Edip”, foto: HNK Ivana pl. Zajca

Glumci-animatori Edi Čelić, Dean Krivačić, Mario Jovev, Alex Đaković i Nikola Nedić izmjenjuju se u animaciji lutaka, dvojica animiraju jednu lutku, a u svakom prizoru jedan od njih, u izdvojenom dijelu pozornice (kao u sinkronizaciji crtića) udahnjuje glas lutkama. U animaciji lutaka veliku važnost ima animatorova šaka (jer su ruke lutke napravljene do šaka), koja je u odnosu na lutku predimenzionirana – dizanjem stisnute pesnice u zrak ili pokazivanjem kažiprsta, njome se prijeti, drže lažni politički govori, iskazuje moć. Izvrsno je izrežiran i konflikt Edipa i Tiresije, sebeljubnih predstavnika svjetske i duhovne vlasti. Tiresijina početna mirnoća pretvara se u potpuno ludilo te čini ono što samo lutka može – od srdžbe se baca i okreće po zraku.

Glumci koji animiraju, mimikom lica ujedno glume zbunjene i prestrašene građane ili Edipove podanike. Duhovitim nijemim pogledima komentiraju što čuju, dodvoravaju se, osuđuju, kritiziraju. U korskim dijelovima odlaze na šahovsku ploču gdje u sjajnoj koreografiji, ritam mašinom, a zatim i pomno osmišljenim pokretima pokazuju nastanak i razvoj masovne histerije. Njihova je skupna igra ujednačena i izrazito dinamična u svemu – podjednako u koreografiranim korskim dijelovima kao i u animaciji lutaka koje se sjajno nadopunjuju s glasom sa strane. Glumci-animatori vrlo su energični i izrazito duhoviti te svojim nastupom plijene pozornost gledatelja.

Maštovita i domišljata režija, duhovit i suvremen tekst te glumci koji to svojom  igrom izvrsno objedinjuju i iznose, recept su dobre predstave koju (čak) i mladi vole gledati, a uvjerena sam da će bar netko iz publike, potaknut kazališnom izvedbom, posegnuti i za antičkim izvornikom. Prava je šteta da ju još uvijek nisu prepoznali selektori festivala poput Zlatnog lava u Umagu, SLUK-a u Osijeku ili Mediteranea u Zadru.