Gušen ljetnom sparinom, Kotor se prži i cvrči na 35 vrućih stupnjeva, no nije to ništa prema starom kotorskom zatvoru u kojemu kipi, buči, bukti, trese, lupa, udara! Ćelije podrhtavaju, a nemir, debeo i gust, reže se škarama za živicu. Trenutni upravitelj zatvora Petar Pejaković kreće u ophodnju, praćen tajanstvenom gošćom i nimalo tajanstvenim čuvarom zatvora Pavlom Prelevićem. Nezadovoljstvo, koje je dosad tinjalo, lagano se rasplamsava. Iz ćelija proviruju ručice i šačice, praćene glasićima, pardon, glaščinama zatvorenika…
„Moj prijatelj Shakespeare“, „Nakon smrti sve ću ostaviti njemu!“, „Ja sam samo htio konja!“ i slični uzvici očajnika stapaju se i bujaju. Upravitelj Pejaković šeta od ćelije do ćelije, proviruje i propituje, upija nezadovoljstvo zatvorenika i paradokse u kojima žive („Koliko dugo si ovdje?“ / „Dvadeset godina!“ / „A koliko imaš godina?“ / „Četrnaest!“). Napušta teške slučajeve i odlazi do lakših prestupnika koji pod vedrim nebom čiste balkon, no ovdje, usprkos balkonskoj slobodu, još više kipi. Na dolazak čudnovate povorke zatvorenici počinju urlati neke čudne krilatice poput „Mali su veliki, veliki su mali!“, što god im to značilo.
U jednom trenutku, kao po dogovoru, svi zatvorenici izlete iz svojih ćelija i u sumanutom jurišu krenu na drugi kat! Što će drugo upraviteljsko-čuvarsko-tajnovita povorka, nego krenuti za njima. Par stepenica kasnije uranjaju u grotlo buke, vike, rock’n’rolla – u sobicu ispunjenu mlađahnim zatvorenicima koji lupaju po bubnjevima, stolcima, stolovima, nogama, rukama, zidovima, glavama… ok dobili ste sliku… i nekontrolirano urlaju, sve dok se u jednom trenutku, na krilima čuvarova uzvika, kaos ne pretvori u gotovo opipljivu energiju, a buka u tek jednu riječ, jedan uzvik, jedan usklik, jedan svijet – „Pozorište!“
Eto, tako se bori za pozorište!
Zatvorski performans, foto: Krsto Vulović
30. Kotorski festival pozorišta za djecu slavi svoju zaokruženu brojku pa su se organizatori potrudili da ga pretoče u punokrvni kazališni praznik za djecu, mlade, nešto starije, još starije i vječno mlade. No organizatori ne gledaju samo unatrag, slaveći i otpuhujući svjećice prošlosti, već su njihovi pogledi usmjereni prema bliskoj budućnosti kad bi se u Kotoru trebalo osnovati kazalište za djecu, prvo takvo u Crnoj Gori. Politika je obećala, a nadamo se da će se držati obećanja i da 31. festival neće otvarati s Pinokijevim nosom. Tijekom cijelog festivala organizatori rade diskretnu i nenametljivu, no sveprisutnu kampanju za skoro kazalište, od okruglog stola preko crtica u najavama predstava do zatvorskog performansa kao kulminacije.
Stari kotorski zatvor više nije zatvor, već prostor koji u sebi skriva silan umjetnički potencijal. Dio tog potencijala demonstrirali su mlađahni polaznici glumačke radionice Kotorskog festivala i Dramskog studija Prazan prostor, ujedno i festivalski volonteri koji su s Pejakovićem i Prelevićem oblikovali ovaj nabrijan i žestok, duhovit, hrabar, sočan i silno moćan performans za tajanstvenu gošću – ministricu kulture i medija. Performans čija je svaka pora urlala da ova djeca zaslužuju kazalište za sebe. Zaslužuju da ih se pusti iz ćelija u kojima je Shakespeare krivično djelo, a pozorište za djecu stran ili slabo znan pojam, u slobodu osvjetljenu scenskim reflektorima i omotanu škripom i mirisom pozorišnih dasaka.
Zatvorski performans, foto: Krsto Vulović
Ovaj nepretenciozan, a beskrajno šarmantan, duhovit, neopterećen, iskren i žestok performans samo je kap koja ispunja čašu žudnje te djece za svojim kazalištem. Djece koja iz generacije u generaciju stvaraju i žive (za) ovaj odličan festival i koja zaslužuju da se on pretoči u cjelogodišnji festival koji se zove pozorište. No ova djeca pokazala su i svakodnevno pokazuju ne samo koliko je kotorskoj djeci važno pozorište, već koliko je ono važno svoj djeci – pozorište kao mjesto druženja i okupljanja, bijega od sve sivlje i surovije stvarnosti u onu scensku koja ne poznaje granice, pozorište kao mjesto kreativnosti i stvaralaštva, tih proplamsaja svjetla unutar tame tunela. Dajmo djeci pozorište, pokažimo im da, ako žele, ipak mogu promijeniti svijet, prvo onaj pozorišni, a nakon njega…
Festival će biti otvoren u subotu 2. jula u 20 sati putovanjem kroz vrijeme na Trgu od Oružja, mjestu odakle je sve davne 1993. godine i počelo, a gdje je Napoleon prije 200 godina osnovao pozorište. Do 12. jula publika će imati priliku da besplatno uživa u pozorišnim predstavama od ledenog Islanda, do sunčane Španije, a sve preko Transilvanije. U Kotor dolaze Hajdi, Sirano, Djevojčica sa šibicama, Guliver, Bambi, Snježna kraljica, muzičari, slikari, glumci, pjesnici i klovnovi. Svi oni dolaze na feštu i na mobu osnivanja pozorišta.
U nastavku pogledajte program predstava na festival:
Milena Depolo po motivima romana J. Špiri Režija: Đurđa Tešić Dramaturgija: Nina Plavanjac Scenografija: Isidora Spasić Kostimografija: Zora Mojsilović Kompozitor: Vladimir Pejković Scenski pokret: Damjan Kecojević Igraju: Mia Jovanović, Milica Sužnjević, Jelena Trkulja, Uroš Jovčić, Nemanja Oliverić, Branislav Platiša, Boba Latinović O predstavi: Čim se pojavila, priča o Hajdi je svojom svježinom i ljupkošću unijela nešto novo u književnost za djecu – vitalnost, životni elan, inspiraciju i osjećaj slobode u kome se svako dijete vrlo rado prepoznaje. U današnje vrijeme, kada nam je naša planeta na najsuroviji način poručila da moramo da zastanemo i pogledamo se oči, kada su materijalistički pristup životu i otuđenost od prirode postali preovlađujući okvir u kome djeca odrastaju, ova priča je posebno aktualna i potrebna mladom gledatelju. Trajanje: 70 min. Dob: 5+
PONEDJELJAK, 4. jul
18.00 i 21.30h; Kulturni centar Nikola Đurković Pozorište 10 prstiju (Island), ŽIVOT – PITA OD BLATA
“Život – pita od blata”, foto: kotorskifestival.me
Režija i dizajn: Helga Arnalds Režija: Charlotte Böving Kompozitor: Margrét Kristín Blöndal Dizajn svjetla: Björn Bergsteinn Guđmundsson Igraju: Sólveig Guđmundsdóttir, Sveinn Ólafur Gunnarsson O predstavi: Dva bića izlaze iz sjenki, pronalaze džak zemlje, počinju da se igraju i da otkrivaju smisao života. Život – pita od blata je savršena predstava da čitava porodica uživa u njoj! Najmlađi će uživati posmatrajući kako dvije figure oživljavaju na sceni, otkrivaju jedno drugo i svijet oko njih. Valjaće se od smijeha dok likovi na sceni, dječak i djevojčica ili muškarac i žena, jedu blato, igraju se njime, prave od njega životinje, predjele, život i ljubav. Starija će publika prepoznati priču o stvaranju Zemlje, nastanku čovjeka, Darvinovu teoriju evolucije; priču o tome kako se zemlja dijelila, a granice uspostavljale, vidjeće uzroke ratova i to kako je kroz smijeh i igru moguće ostvariti mir i zaliječiti rane; kako sve nastaje ni iz čega – priču o krugu života. Predstava bez riječi – za veliku i malu djecu! Trajanje: 40 min. Dob: 5+
UTORAK, 5. jul
18h & 20h; Kulturni centar Nikola Đurković Lutkovno gledališče Ljubljana, NEGDJE DRUGDJE
“Negdje drugdje”, foto: kotorskifestival.me
Zala Dobovšek, Nina Šorak, Tin Grabnar, Asja Kahrimanović Babnik Režija: Tin Grabnar Dramaturgija: Zala Dobovšek Umjetnički dizajn: Matija Medved Animacija: Matija Medved, Lea Vučko Asistent reditelja: Nina Šorak Igra: Asja Kahrimanović Babnik O predstavi: Predstava govori o djevojčici koja se zadesi u ratu. Kroz njene oči posmatramo grad koji se mijenja, puneći se užasom, nasiljem i strahom. Ali i nadom. Djevojčica samo želi da ode u drugu zemlju gdje će joj biti ljepše. Želi da ode negdje drugdje, negdje daleko od užasa rata. Negdje drugdje je dirljiva priča o apsurdu rata i njegovim užasima. Kako ratna zbivanja izgledaju u očima djeteta? Samo kroz ovu perspektivu možemo razumjeti puni apsurd rata. Ova tema je vrlo osjetljiva i bolna, stoga se često zaobilazi. Međutim, vrlo je važno da o njoj govorimo, naročito pred najmlađom publikom. Trajanje: 45 min. Dob: 7+
21.30h; Ljetnja pozornica Pozorište za decu Kragujevac, BAMBI
“Bambi”, foto: kotorskifestival.me
Jakub Maksimov po motivima bajke Feliksa Saltena Režija: Jakub Maksimov Scenografija i kostimografija: Olga Ziebinska Dizajn i izrada lutaka: Olga Ziebinska Originalna muzika: Lazar Novkov Igraju: Miloš Milovanović, Darija Vulić, Milomir Rakić, Vladimir Đoković, Ljubica Radomirović, Marko Đurić O predstavi: Duboko u šumi, jednog proljećnog dana, dva mala oka su se otvorila. I od kada su se otvorila, više nisu prestala da se pitaju šta to vide: mamin nos, travu, drvo, miša, vjevericu, sojku, lišće, kamenje, vodu, tvora, svoja kopita, zeca, Falina, rogove jelena, put, žbunje i najljepše od svega – livadu! U stvari, postoji još nešto. Nešto visoko. Nešto što stoji na dvije noge. Nešto što nema ništa na njušci! Nešto što ima ogromnu snagu… Bambi je autorova adaptacija lirskog romana koji je prije skoro jednog vijeka napisao Feliks Salten. Predstava govori o odrastanju i upoznavanju svijeta malog jelena. Trajanje: 55 min. Dob: 6+
SRIJEDA, 6. jul
17.00h i 20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Pozorište za decu Kragujevac, TIHI DEČAK (PRIČA O TIŠINI)
“Tihi dečak (priča o tišini”, foto: kotorskifestival.me)
Ana Duša i Tin Grabnar Režija: Tin Grabnar Dramaturgija: Ana Duša Muzika: Mirja Vrhovnik Smrekar Kostimografija: Sara Smrajc Žnidarčič Prevod: Nebojša Pop Tasić Prevod na znakovni jezik: Ana Keler Igraju: Milomir Rakić, Ljubica Radomirović, Miloš Milovanović, Sanja Matejić O predstavi: U velikoj kući, negdje na selu, živi dječak. Njegova porodica ima četiri člana: pored tate i mame, tu je i dječakova petogodišnja sestrica Lejla. Otac, glava porodice, je lovac; u zaključanom ormanu na tavanu, daleko od djece, on čuva veliku lovačku pušku. Ponekad, dječak ide s tatom u lov, ali pušku ne smije ni da pipne – moći će da puca tek kad bude položio ispit za lovca. Jednoga dana, kad su djeca ostala sama kod kuće, dječak je otkrio da su tavanska vrata otključana. Iako to nikako ne bi smjeli, brat i sestra krenu u istraživanje tajanstvenog prostora I pronalaze pušku. Dječak se zove Vuk i ovo je njegova priča. Tihi dečak (Priča o tišini) je lutkarska predstava bez lutaka – to je ples prstiju i gluma tijela, koji su zasnovani na principima takozvanog ‘platform’ teatra, gdje čovjek na sceni može biti ujedno i glumac, i lutka, i scenski element, i rekvizit. Trajanje: 45 min. Dob: 7+
ČETVRTAK, 7. jul
18.00h & 20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Krpeni anđeli (Španija), ERROR 404
“Error 404”, foto: kotorskifestival.me
Wagner Gallo Režija: Julio Gallo, Wagner Gallo Drvodjeljstvo: Antonio Martín Kostimografija: Iolanda Atalla Audiovizuelna produkcija: Wagner Gallo Muzika: Kevin Macleod Igraju: Wagner Gallo O predstavi: Error 404 je predstava bez riječi, namijenjena djeci i tinejdžerima – publici naviknutoj na upotrebu novih tehnologija, poput Stiva, glavnog lika, prosječnog dječaka sa prosječnim životom uronjenim u svijet elektronskih uređaja. Ova suptilna i emotivna predstava ohrabriće vas da razmišljate o smislu životu, o čudima koje život pruža, a koja često previdimo i zanemarimo. U 4:04 izjutra, snovi i košmari preuzimaju kontrolu nad Stivovom noći. Okružuju ga četiri hladna zida, svjedoci njegovih dugih i dosadnih dana ispred blještećih ekrana, opkoljen je video igricama, uronjen u neopipljivu stvarnost društvenih mreža i zarobljen svim vrstama tehnoloških spravica dizajniranim tako da crpe njegovo dragocjeno vrijeme. Ali danas, ništa nije isto. Nakon serije neobičnih događaja, Stiv se zadesi u čudnoj situaciji zbog koje će napraviti najveću grešku u životu. A možda i ne. Trajanje: 50 min. Dob: 8+
21.30h; Ljetnja pozornica Teatar Poco Loco i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, I SIRANO I DJEVOJČICA
“I Sirano i djevojčica”, foto: kotorskifestival.me
Guillermo Baldo Režija i dramaturgija: Guillermo Baldo Scenografija: Agostina Barbarini, Guillermo Baldo Kostimografija: Yanina Pastor Kompozitori: Lusiana Lipchak, Franco Dallamore Dizajn svjetla: Daniel Maluf Uvodna pjesma: Susy Schock Igraju: Zrinka Kušević (Romina Tonković), Maja Katić (Ana Marija Brđanović) O predstavi: Predstava govori o ljubavi, o prijateljstvu, o selidbi i koliko one teško padaju djeci, o maloj sićušnoj laži koja po malo raste, raste, raste i postane toliko velika da te žulja i grebe iznutra i više ne znaš šta je ispravno i dobro i kako treba postupiti. Govori takođe i o tome kako je to kad se zaljubiš u nekoga u koga ne bi trebalo da se zaljubiš. Šta ako se djevojčica zaljubi u djevojčicu? Treba li to zatajiti i sakriti ili je moguće i biti iskren? Tekst crpi inspiraciju iz priče o Siranu de Beržeraku koji je takođe bio zapleten u jednu laž, jer nije vjerovao da zaslužuje da bude voljen. Često se usredsredimo na nešto čime nismo zadovoljni, čega se stidimo i što skrivamo. Nešto što odskače od prosjeka i onog uobičajenog. I tada stvaramo laži. Laži kojima prikrivamo svoju unutrašnju istinu su najbolnije i zato ova predstava pokušava da otvori novu mogućnost: mogućnost da živimo svoje istinsko biće! Trajanje: 55 min. Dob: 10+
PETAK, 8. jul
20.00h; Riva Pozorište mladih Novi Sad, GULIVEROVA PUTOVANJA
“Guliverova putovanja”, foto: kotorskifestival.me
Branislava Ilić i Nina Plavanjac po motivima romana Dž. Svifta Režija: Kokan Mladenović Dramaturgija: Nina Plavanjac Kostimografija i dizajn lutaka: Milica Grbić Komazec Scenografija: Marija Kalabić Kompozitor: Marko Grubić Scenski pokret: Timea Filep Scenski govor: Saša Latinović Dizajn svjetla: Ratko Jerković Igraju: Aleksa Ilić, Stefan Ostojić, Ivan Đurić, Jelica Gligorin, Aleksandar Milković, Saša Stojković, Slobodan Ninković, Saša Latinović, Aleksa Jovčić, Slavica Vučetić, Marija Todorović, Sanja Tomić, Đorđe Mitrović, Nikolina Vujević, Miloš Macura, Marija Radovanov, Neda Danilović, Dejan Šarković, Darko Radojević, Danilo Milovanović, Kristina Savkov O predstavi: Guliverova putovanja su putovanja svih nas. Njegove čarobne ekspedicije u egzotične predjele jesu naše suočavanje sa stranim kulturama, na prvi pogled zastrašujućim i različitim, ali pri dubljem upoznavanju i – otvorenom umu – razoružavajuće sličnim našim sopstvenim iskustvima. Opasnosti i izazovi na ovim putovanjima su iskušenja i etičke dileme, sa kojima se borimo u svakodnevnom životu. Lična transformacija koju putovanje budi i zahtijeva je naše odrastanje i sazrijevanje. Pet avantura ne pripada samo Guliveru. To je iskustvo zajedništva i samospoznaje. Na kraju, Guliver nam poklanja još jednu avanturu, na koju moramo da se otisnemo bez njega. Šesta avantura je sve što smo kroz proces putovanja zajedno stekli, učinili i naučili, ali i sve što našu budućnosti tek čeka da sami istražimo i spoznamo. Trajanje: 120 min. Dob: 12+
21.30h; Trg od oružja DS Prazan prostor; FDU Cetinje, (NE) PRIČAJ MI BAJKE
“(Ne) pričaj mi bajke”, foto: kotorskifestival.me
Po motivima bajki H. K. Andersena Autori: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković, Pavle Prelević Mentor: Petar Pejaković Dramaturgija: Ilija Gajević Video: Andrija Rašović Umjetnički koncept: Milana Matejić Igraju: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković, Pavle Prelević O predstavi: Ne pričaj mi bajke je rečenica odraslog svijeta koji je zaboravio da su bajke najrealnije i najsurovije priče koje nas kao dijete pripremaju za život. Bajke su često mračne i strašne, ali umiju da budu i tople i nježne. Baš kao i život, bajke su satkane od najfinijih svilenih končića koji se zapetljavaju i raspetljavaju svuda oko nas. Hajde, probaj da zamisliš kako se sve mogu pričati bajke. Takva je ova predstava. Trajanje: 50 min. Dob: 8+
SUBOTA, 9. jul
21.30h; Ljetnja pozornica Pozorište mladih Novi Sad,Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade i Sloboda nema cenu,DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA
“Djevojčica sa šibicama”, foto: kotorskifestival.me
Sonja Petrović i Mina Petrić po motivima bajke H. K. Andersena Režija: Sonja Petrović Dramaturgija: Mina Petrić Stručne saradnice: Dobrila Marković i Jelena Sokić Kostimografija: Jasmina Radujko Scenografija: Katarina Kelić Kompozitor: Igor Sakač Dizajn svjetla: Nikola Marinkov Muzičari: Igor Sakač, Filip Grubač, Petar Banjac, Stefan Sithaler, Svjetlana Vukomanovič, Marina Kozačenkov Igraju: Kristina Savkov, Vera Hrćan Ostojić, Ervin Hadžimurtezić, Aleksa Ilić, Danilo Milovanović O predstavi: Djevojčica sa šibicama je predstava o djeci u pokretu. O djeci kojoj je ulica dom. O djeci u koju ne želimo da gledamo. O njihovim bajkama. Predstava o djetinjstvu. O smrti. O empatiji. O trafikingu i strahu. Predstava o nadi i ljubavi. Djevojčica sa šibicama je predstava za djecu i roditelje, i bajka koja nas uči da gledamo u ljude, a ne u zvijezde, te da srećan kraj stvaramo upravo mi. ‘Želim nešto drugo / Hoću nešto novo / Otići negde treba / I početi ispočetka’ Trajanje: 55 min. Dob: 12+
NEDJELJA, 10. jul
20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Gradsko pozorište Podgorica, SNJEŽNA KRALJICA
“Snježna kraljica”, foto: kotorskifestival.me
Jevgenij Švarc po motivima bajke H. K. Andersena Režija: Jagoš Marković Scenografija: Matija Vučićević Scenski pokret: Jagoš Marković Izbor muzike: Jagoš Marković Igraju: Jelena Simić, Emir Ćatović / Vukan Pejović, Vanja Jovićević, Božidar Zuber, Sanja Popović, Maja Šarenac, Miloš Pejović, Sejfo Seferović, Omar Bajramspahić, Lazar Đurđević, Lara Dragović O predstavi: Bajka Snježna kraljica Hansa Kristijana Andersena, koju je po dramatizaciji Jevgenija Švarca režirao Jagoš Marković, govori o ljubavi i prijateljstvu tako snažnom da može pobijediti zlo. Gerda ide u zemlju vječitog leda da bi oslobodila svog zaleđenog prijatelja Kaja kojeg je zarobila Snježna kraljica. Na Gerdinom putu dešavaju se brojne prepreke. Susret sa Snježnom kraljicom promijeniće im život. Trajanje: 55 min. Dob: 5+
21.30h; Ljetnja pozornica Pozorište za djecu i mlade Merlin, Temišvar, CRVENE CIPELICE
“Crvene cipelice”, foto: kotorskifestival.me
Baczó Tünde po motivima bajke H. K. Andersena Režija i koreografija: Baczó Tünde Scenografija: Bajko Attila Kostimografija: Cristina Milea Muzika: Cari Tibor Tekstovi pjesama: Geanina Jinaru-Dobos Igraju: Patricia Gavril, Magyari Etelka, Cristian Brătoiu, Mădălina Ghitescu Petre, Raul Lăzărescu, Lucian Matei, Laurentio Pleşa O predstavi: Taština i egocentričnost su veliki izazov za djecu današnjice. U društvu koje je opsjednuto vanjštinom, interesovanja učenika su prirodno okrenuta svom izgledu i ničem više. Škole su postale modne piste umjesto mjesta gdje djeca uživaju u plodovima dragocjenog dara – obrazovanja. Zdrave takmičarske atmosfere koja je motivisala djecu više nema, nju je zamijenio destruktivni rivalitet kog pokreće egocentrizam. Svjedoci smo procesa iskrivljenja, a pozorišno-plesnim performansom Crvene cipelice autor pali alarm da upozori djecu, roditelje i profesore, ne upirući pritom prstom u krivce, jer to i nije uloga pozorišta. Svako od nas mora pronaći rješenje, kao što to Karina čini u priči. Trajanje: 65 min. Dob: 10+
PONEDJELJAK, 11. jul
20.00h; Kulturni centar Nikola Đurković Kazalište lutaka Zadar, CAFFE KRALJEVSTVO
“Kafe Kraljevstvo”, foto: kotorskifestival.me
Vanja Jovanović i Patrik Gregurec Režija: Vanja Jovanović Dramaturgija: Patrik Gregurec Kompozitor: Tomislav Pehar Vizuelni identitet: Vanja Jovanović Dizajn svjetla: Frane Papić Kostimografija: Nataša Perović Igraju: Dominik Karakašić, Irena Bausović Tomljanović O predstavi: Kroz kombinaciju dramske glume i teatra predmeta, lutkarska predstava Caffe Kraljevstvo tematizuje odnos roditelja i djeteta iz perspektive jedne Princeze koja, uprkos roditeljskim željama, najviše od svega želi da postane – konobarica. Naša Princeza prolazi kroz važno razdoblje u svom odrastanju u kojem će morati da suoči svoju potrebu za samoostvarivanjem s pritiskom roditelja i cijelog kraljevstva te tradicionalnim obavezama koje joj oni nameću i za koje očekuju da će Princeza da ispuni. Trajanje: 40 min. Dob: 10+
21.30h; Ljetnja pozornica KFPD; KC Nikola Đurković; DS Prazan prostor, LAGARIJE – ČAS O SUROGATU
“Lagarije – čas o surogatu”, foto: kotorskifestival.me
Režija i vizuelni identitet: Mirko Radonjić Kompozitor: Nina Perović Asistentkinja režije: Marija Backović Igraju: Mirko Radonjić, Marija Backović, Nina Perović O predstavi: Lagarije – čas o surogatu je predavanje-performans namijenjen djeci i mladima, a rađen prema motivima animiranog filma Surogat Dušana Vukotića. Film iz 1961. godine je satirični komentar na tadašnji društveni trenutak, no danas, kad je ono što je neposredni doživljaj skoro sasvim iščililo iz naših života i surogat postaje norma po kojoj dišemo, djeluje poražavajuće aktuelno. Uronjeni u društvene mreže kao u rastvor formaldehida, nikada nismo bili usamljeniji. Sagledati taj svijet i prihvatiti ga kao normalan je teško, ali promijeniti ga je nemoguće jer to bi značilo: ići protiv istorije. Ipak, alternativu je nužno pronaći, i mi je tražimo. Vukotićev film je osnova i inspiracija za multimedijalni i interaktivni performans koji govori o idejama, usamljenosti, emocijama i mašti. Služeći se performativnim i pozorišnim sredstvima, insistiramo na čulnim, opipljivim iskustvima i posredujemo ideju o kreaciji kao ultimativnom surogatu koji (ironično) donosi izbavljenje od surogata samog. Trajanje: 45 min. Dob: 7+
UTORAK, 12. jul
21.30h; Ljetnja pozornica Teatar mladih; KC Nikola Đurković, ZELENA GORA
“Zelena gora”, foto: kotorskifestival.me
Teatar mladih po motivima teksta Mile Mašović Nikolić Režija / Directed by: Branko Ilić Kreativni producent / Creative producer: Branka Femić Šćekić Scenografija / Set design: Ivanka Vana Prelević Kostimografija / Costume design: Ana Krgović Muzika / Music: Ivan Marović Autor songova / Song lyrics: Dejan Đonović Dizajn i izrada maske / Mask design and production Igraju / Cast: Danica Rajković, Katarina Krek, Lazar Đurđević
O predstavi: Dramski okvir priče prati djevojčicu Goranu koja je na zadatku spašavanja prirode. Gorana je pred izazovom i treba da se suprotstavi svijetu odraslih koji zaboravljaju na važnost očuvanja prirode i njenu vezu sa čovjekom. Priča obuhvata odnos djece i odraslih prema planeti, konzumerizmu, materijalnim dobrima, odnosno svijesti o očuvanju životne sredine, ljubavi prema živom svijetu, te o neminovnosti globalne međuzavisnosti i zajedničke budućnosti na Zemlji. Djeci ne treba ništa objašnjavati. Treba ih pustiti da odlučuju. Ako bi djeca odlučivala, svaka sječa šume bi prestala, odnos prema prirodi bi bio istinski brižan, koristila bi se samo solarna energija, niko ne bi mogao da gradi na obali mora, bez obzira na to kojoj partiji pripada, kapitalne investicije bi išle u obnovljive izvore energije, mislilo bi se na budućnost i naša zemlja bi zaista bila ekološka… A do tada… Moramo da pravimo edukativne predstave za odrasle. Da ih djeca dovedu da gledaju. Trajanje: 50 min. Dob: 6+
Sedmi Kliker festival – festival pokreta i plesa otvara premijera predstave Ljubičasto nastale u režiji i koreografiji Sanje Tropp Frühwald te koprodukciji Umjetničke organizacije VRUM i HNK Varaždin. Ta kazališno-plesno-cirkusko-glazbenoj predstava inspirirana je Shakespeareovim klasikom Romeo i Giulietta. U njoj se međugeneracijski ansambl i umjetnički tim bavi aktualnim temama različitosti i tolerancije drugih i drugačijih u našem društvu.
Cjeloviti program pogledajte u nastavku, a više o pojedinim programima potražite na stranicama Kliker festivala:
10.06. Petak
11:00, HNK: Velika scena VRUM, HNK u Varaždinu, LJUBIČASTO (6+) / pretpremijera (PREDSTAVA)
11.06. Subota
18:00, HNK: Velika scena VRUM, HNK u Varaždinu, LJUBIČASTO (6+) / premijera (PREDSTAVA)
19:30, HNK: Rogoz CURA I DEČKO (KONCERT + DOMJENAK)
12.06. Nedjelja
17:00, HNK: Velika scena VRUM, HNK u Varaždinu, LJUBIČASTO (6+) (PREDSTAVA)
13.06. Ponedjeljak
11:00, HNK: Velika scena SOLO ZA SEDAM (14+) (MLADI ZA MLADE)
12:30, HNK: Velika scena TEEN KITCHEN TABLE DISCUSSION (MLADI ZA MLADE)
17:00 – 19:00, HNK: Pokusna dvorana NO WORK & JUST PLAY (RADIONICA) Svi uzrasti
14.06. Utorak
10:00, HNK: Velika scena KD Pinklec, PLAVO SUNCE NA ŽUTOM NEBU (3+) (PREDSTAVA)
10:00, GMV – Palača Hercer Malo sutra, BESTJELESNO (4+) (PREDSTAVA)
15.06. Srijeda
10:00, HNK: Velika scena Plesni Teatar Ljubljana, POVODNI MOŽ AMBROŽ (4+) (PREDSTAVA)
16.06. Četvrtak
10:00 – 16:00, HNK: Europa Media Seppe Baeyens, THE WAY THINGS GO (MEĐUGENERACIJSKO UMJETNIČKO ISTRAŽIVANJE)
10:30, Open air Teatar CIRKUS Punkt, GENERACIJA XYZ (12+) (PREDSTAVA)
16:00, HNK: Velika scena Ekscena, Shooma, KOJA SI TI PLANETA (4+) (PREDSTAVA)
Gradsko kazalište Žar ptica je 2018. godine pokrenulo projekt „Dječje kazalište bez granica“ kojim se želi potaknuti međunarodna razmjena kazališnog stvaralaštva za djecu. Primarni cilj projekta je upoznavanje i prihvaćanje različitosti – kako bi u budućnosti zajedno stvarali tolerantnije društvo. U projekt su se međusobnim gostovanjima do sada uključila kazališta iz Sankt Peterburga, Antalije i Beograda.
Nova razmjena održat će se 9. lipnja u 11 sati u Gradskom kazalištu Žar ptica, kada u goste Žar ptici dolazi Nacionalna ustanova “Teatar za decu i mladince” iz Skopja s predstavom poznatog Erlenda LoeaPitam se pitam, koliko sam bitan (Nekoj neka mi kaže, kolku sum važen) u režiji naše poznate redateljice Slađane Kilibarde.
Čuveni norveški pisac Erlend Loe jedan je od omiljenih pisaca domaće čitalačke publike. Napisao je i serijal knjiga za djecu čiji je glavni junak tata Kurt, vozač viljuškara. U ovoj priči Kurt, pomalo nesiguran u sebe zbog visokog društva u kojem se kreće, uz pomoć svog malog sina pokušava napraviti nešto značajno kako bi i sam postao netko poznat u svom okruženju.
Ova je predstava i svojevrsna kritika suvremenog društvu u kojem, kako kaže redateljica Kilibarda, djeca jako teško mogu ostati djeca. Suočavaju se s problemima odraslih, s nečim što ne razumiju, a što onda postaje „rat“ s djetinjstvom. Slađana Kilibarda poznata je redateljica na prostorima bivše države. U zagrebačkoj Gavelli režirala je Kolovoz u okrugu Osage, u Tetaru Gavran Savršenog partnera, a kod nas u Žar ptici- predstavu Kako je tata osvojio mamu.
Gostovanje ovog makedonskog kazališta, bit će realizirano uz pomoć Zajednice Makedonaca i Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu. U publici će pored djece makedonske manjine, biti i učenici iz jedne međunarodne škole – odnosno mali Hrvati, Francuzi i Nijemci – čime ovaj projekt i druženje dobivaju svoj puni smisao.
Volonteri na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu, foto: kotorskifestival.me
Poziv donosimo u cjelosti:
Volontiranjem ćete saznati kako naš Festival živi, koji su mu djelovi potrebni da bi prodisao, šta je potrebno uraditi da bi počeo da se kreće, valja, trči i prevrće po Kotoru. Dobićete priliku da radite unutar jednog festivalskog sektora, pratite programe, družite se i sklopite nebrojena prijateljstva.
Pravila konkursa: – Rok za prijavljivanje traje od 6. do 15. juna 2022. godine; – Pravo na prijavu imaju svi od 7 do 107 godina; – Broj volontera je ograničen*; – Volonteri će do 1. jula biti raspoređeni po sektorima i obavješteni o tome.
*Shodno Zakonu o volonterskom radu, kandidati stariji od 15 godina će moći da uđu u selekciju Volontera i potpišu volonterski ugovor, dok će svi ostali prijavljeni djelovati kroz Dramski i Volonterski klub i učestvovati u aktivnostima Festivala po rasporedu rada kluba.
Volonteri, vi ste najveća snaga KFPD! Festivalu su upravo vaše ruke i glavice omogućile da postane veliki. Budite i ove godine uz nas. Da zajedno radimo, učimo i uživamo!
Ovogodišnji program Ogulinskog festivala bajke u samo tri festivalska dana donosi 20 kazališnih predstava, između ostalih odličnu predstavu Ritam tam – bajka o ritmu Studija za suvremeni ples, Veselu tvornicu riječi Kazališta Mala scena, Hrvatske vile i vještice Kazališta Prijatelj, Ogledalce, ogledalce Teatra Puna kuća, mjuzikl za djecu Mi o vuku B GLAD produkcije i druge te 10 pripovjednih programa sasvim besplatnih za sve posjetitelje.
Uz izvedbene programe festival nudi niz radionica, od STEM festivala preko lutkarskih, likovnih, kreativnih i sličnih radionica. Gosti će u tri dana moći čuti i dva koncerta te pogledati niz filmskih projekcija.
Stručni žiri u sastavu: Miran Hajoš, pozorišni producent, Olivera Viktorović Đurašković, glumica i profesor glume i Tijana Grumić, dramska spisateljica i dramaturškinja, na sednici, održanoj 27. maja 2022. godine, doneo je sledeće odluke:
Ovogodišnji žiri 17. Dečjeg pozorišnog festivala “Pozorište Zvezdarište” želi da oda posebno priznanje organizacionom timu 17. Pozorišta Zvezdarišta za kvalitetnu i predanu organizaciju festivala nakon dvoipogodišnje pauze, ulažući time veliki napor da u vremenima koja su i dalje izazovna kako za pozorište, tako posebno za pozorišne festivale, u Beograd ponovo dovedu veliki broj predstava na radost i uživanje svih nas koji smo imali priliku da ih gledamo.
Da se SPECIJANA NAGRADA ZA KOLEKTIVNU IGRU dodeli ansamblu predstave Dečak sa koferomMalog pozorišta ,,Duško Radović”
Obrazloženje: Glumice i glumci predstave “Dečak sa koferom” su minimalnim, a efektnim glumačkim znacima i sredstvima na originalan način sproveli brojne transformacije, time ispričavši dirljivu i važnu priču na deci i mladima prijemčiv i adekvatan način, što je i sama publika potvrdila svojim reakcijama.
Da se NAGRADA ZA ANIMACIJU dodeli ansamblu predstave Tihi dečakPozorišta za decu, Kragujevac
Obrazloženje: Glumice i glumci predstave “Tihi dečak” koristeći samo svoja tela i glasove uspeli su da na vešt i autentičan način istovremeno dočaraju scenografska rešenja, događaje, živa bića i osećanja.
Da se NAGRADA ZA GLUMCA FESTIVALA ravnopravno dodeli Domagoju Ivankoviću za ulogu oca u predstavi Mala Frida, Gradskog kazališta Žar ptica i Milomiru Rakiću za ulogu dečaka Vuka u predstavi Tihi dečak, Pozorišta za decu, Kragujevac.
Obrazloženje: Domagoj Ivanković pokazuje raspon mogućnosti koja se kreću od autentične glume, preko plesa, pa sve do mađioničarskih trikova, čime živopisno dočarava lik kreativnog i brižnog oca umetnice Fride Kalo. Milomir Rakić posvećeno i predano utelovljuje lik dečaka Vuka koji doživljava nezgodu u kojoj gubi sluh i iz bezbrižnog dečaka postaje dečak koji mora da nauči da živi u jednom novom svetu, ali to uspeva punim plućima. Izuzetnom glumačkom transformacijom, Milomir nam to autentično prenosi sa scene.
Da se NAGRADA ZA GLUMICU FESTIVALA dodeli Amandi Prenkaj za ulogu Male Fride u predstavi Mala Frida, Gradskog kazališta “Žar ptica”.
Obrazloženje: Amanda Prenkaj svojim glumačkim talentom i preciznom igrom fantastično dočarava lik velike umetnice Fride Kalo iz perioda slikarkinog detinjstva, kako duhom, tako i upečatljivom vizuelnom transformacijom.
Da se NAGRADA ZA TEKST dodeli Jeleni Kovačić za tekst predstave Mala Frida Gradskog kazališta ,,Žar ptica”.
Obrazloženje: Jelena Kovačić na zanatski vešt način priča priču o odrastanju velike umetnice Fride Kalo, njenoj borbi sa time što je ostala deca vide drugačijom zbog njene bolesti, velikoj podršci koju je nalazila u svojoj porodici, ali i tome šta znači biti devojčica u svetu naklonjenom muškarcima, time pričajući priču o svim devojčicama i podižući je sa razine specifičnog, na razinu univerzalnog.
Da se NAGRADA ZA REŽIJU dodeli Anici Tomić za režiju predstave Mala Frida, Gradskog kazališta ,,Žar ptica”.
Obrazloženje: Anica Tomić, u saradnji sa svojim autorskim timom, maštovitim i efektnim sredstvima dočarava priču Male Fride, gradi prostore i atmosfere i svojom preciznom režijom vešto vodi glumce i saradnike kroz odličan tekst pružajući im time priliku da kao kolektiv iskažu sve svoje potencijale i kreativnost, time publici raznih starosnih dobi pružajući pravi užitak za gledanje.
Da se GRAND PRIX festivala dodeli predstavi Tihi dečakPozorišta za decu, Kragujevac.
Obrazloženje: Ana Duša i Tin Grabnar u saradnji sa Dečijim pozorištem iz Kragujevca grade predstavu jedinstvenog sugestivnog izraza koja u svim svojim segmentima, a minimalnim sredstvima, pokazuje toplinu priče i važnost problema deteta sa potrebom za dodatnom podrškom. Ova predstava namenjena deci svih uzrasta ni odraslu publiku ne ostavlja ravnodušnom, dapače otvara svima pitanja o životu u specifičnim situacijama sa kojima svi možemo da se susretnemo.
ODLUKA DEČJEG ŽIRIJA
Dečji žiri 17. Dečjeg pozorišnog festivala POZORIŠTE ZVEZDARIŠTE koji čine devojčice i dečaci uzrasta od 8 do 12 godina, učesnici programa MALI POZORIŠNI EKSPERTI, na sednici, održanoj 27. maja 2022. godine, doneo je odluku:
NAGRADA – predstava MALA FRIDA Kazališta „Žar ptica“ Zagreb
Zbog toga što nas uči kako da maštamo
NAGRADA – predstava TIHI DEČAKPozorišta za decu Kragujevac
Zbog nežnosti, osećajnosti i ubedljivosti prikazivanja
NAGRADA – predstava BELA GRIVAPozorišta lutaka „Pinokio“
Zbog toga što je o važnosti drugarstva između dečaka i životinje, konja koji su vešto predstavljeni realističnim lutkama
65. Junski programi Zmajevih dečjih igara, dio plakata
U godini kada Novi Sad nosi titulu Evropske prestonice kulture, festivalska dešavanja će se odvijati širom grada (u gradskim kulturnim stanicama, parkovima, školama i vrtićima, na dečjim igralištima, zelenim površinama, ograncima Gradske biblioteke u Novom Sadu, muzejima, ustanovama socijalnog staranja o deci i mladima) i tako lakše biti dostupna svim malim sugrađanima i zainteresovanoj publici.
"Superjunaci", foto: Teatar Poco Loco i KD Pinklec
Posljednjih desetak godina, koliko je prisutna u kazalištu za djecu i mlade u Hrvatskoj, Renata Carola Gatica se svojim redateljskim rukopisom i repertoarnim konceptom nametnula kao predvodnica poetskih i organizacijskih promjena. Redateljičinu ideju vodilju krajnje pojednostavljeno možemo definirati kao pažljivo i promišljeno osluškivanje ciljanih publika, a način na koji je pretače na scenu analizirat će teatrolog i kazališni kritičar Igor Tretinjak u svom predavanju.
U analizi Gaticine poetike naglasak će staviti na specifičnost koncepta i izraza Teatra Poco Loco kao svojevrsnog junaka suvremene nezavisne scene te na redateljski rukopis u predstavama za djecu i mlade koje je režirala u institucionalnim i izvaninstitucionalnim kazalištima diljem Hrvatske.
Predavanje o Renati Caroli Gatici zatvara ovosezonski serijal predavanja Homo theatralis u organizaciji Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa te će se održati uživo u Zagrebačkom plesnom centru u ponedjeljak 23. svibnja u 18 sati s mogućnošću praćenja preko Zoom platforme.
Kazalište za djecu izvedbeni je izraz koji se obraća specifičnoj publici te, ako želi komunicirati s njom, mora progovoriti njenim ili njoj bliskim jezikom. Samim time, autori se trebaju maksimalno približiti dječjim glavicama i promotriti svijet na njihov način. Vrlo brzo će uočiti da te malene spužve željne upijanja najraznovrsnijih sadržaja ne poznaju konvencije, niti im išta znače teorije drame i kazališta. Nemaju pojma niti da je netko nekada rekao kako puška koja se pojavi na sceni u prvom činu mora opaliti do kraja predstave ili da svaka priča koja se otvori mora biti zatvorena. Uostalom, djecu nije niti briga za ta nekad davno napisana i osmišljena (odrasla) pravila, ona imaju vlastite teorije, norme i postulate, a svi se svode na ključan pojam dječjeg svijeta – igru.
Igra je djeci prva jutarnja misao, ozbiljan cjelodnevni posao i životni smisao. I kao takva, i ona ima svoja pravila (igre). I sva se vrte oko uglavnom potpunog izostanka pravila. Kako kažu upute za korištenje, što ih pišu neki veliki i odrasli znalci, igra počinje, traje i završava. U stvarnosti igra najčešće tek počne. Ponekad traje, rijetko završi, a gotovo uvijek se pretoči u novu igru. Danas, u svijetu brzine i medijskih kaosa, igre djeteta traju sve kraće i kraće, poput daha, a samo vizualni, mobilni, društveni i ini mediji, brzi poput munje, uspijevaju (gotovo hipnotički) zadržati dječju pažnju. A kazalište? Kako da se kazalište postavi u tom svijetu stalno novih i novijih, brzih i bržih medijskih eksplozija? Da gura po starom i forsira djecu da prate priču ili da zauzme drugu krajnost i stane juriti kroz scensko vrijeme i prostor? Odgovor je, kao i uvijek, u sredini. Kazalište mora osjećati vrijeme, ne može žmiriti na promjene, no ne smije niti pretjerano podilaziti okolini. Treba naći zajednički jezik s današnjom djecom na obostranu korist.
Gradsko kazalište lutaka Rijeka, u koprodukciji s Dječjom kućom umjetnosti, Ljubljana i Kolektivom Ma-Théâ Centra za dječju kreativnost iz francuskog Tinqueuxa, pažljivo je osluhnulo djecu i našlo odličan put do njih. Predstavu Oh la la, s kojom su gostovali na 12. Lutkokazu, pretvorilo je u igru, i to onu pravu dječju, bez uputa i smjernica. U toj igri nema početka, zapleta i kraja, samo niz malih, a velikih istraživanja i otkrića koja se naizgled bez reda i pravila prelijevaju jedno u drugo, a jedino dramaturško opravdanje za njihovo lomljenje i pretakanje je i ono ključno – bijeg od monotonije u prostor stalnih iznenađenja.
Djeca do neke pete godine života svijet oko sebe, a s njim i kazališnu predstavu, uglavnom ne prate kao cjelinu, već kao niz zgodnih minijatura, promjena i iznenađenja. Skup slika koje privlače i zadržavaju njihovu pažnju prvenstveno izvedbenim atrakcijama, više na vizualnom ili zvučnom, nego na verbalnom planu. Nije njima bitna zaokruženost, bitne su im upečatljive uzvisine i krivine. Samim time, ako predstava želi komunicirati s djecom, treba veliku pažnju usmjeriti prema mikroplanu.
Hervé Tullet u tu je svrhu, po konceptu Bernarda Friota, oblikovao zbirku lirskih minijatura koje se međusobno susreću i prepliću te poklapaju jedna drugu, stvarajući dinamičan i suptilan verbalni dijalog. U traganju za temama Tullet nije otputovao u daleke svjetove, već se zadržao u djetetovoj okolini, poigravši se njegovim prstićima, brojkama, selotejpom, papirom i lutkama, otkrivajući u poznatim stvarima i pojavama neke sasvim nove, stvarne ili malo manje stvarne (primjerice, preimenovanje brojeva uz pomoć prstiju).
Igra, u režiji i dramaturgiji Mateje Bizjak Petit nije ostala tek na verbalnoj i fizičkoj akciji, već se pretočila na zvučni i vizualni sloj. Iako se u prijevodu sasvim sigurno izgubio dio zvučnosti, riječi su predstavu, puno više nego sadržajnim, gradile zvučnim slojem – stvarajući ritam igre i dinamiku promjena nenametljivom a prisutnom rimom, ponavljanjem i auditivno upečatljivim riječima, ali i prepoznatljivim zvukovima poput rastezanja selotejpa ili trganja papira. Također, bogat auditivni život riječima su davali zgodni i zavodljivi songovi Damiena Félixa koji su lako ulazili u uši, noseći malene (i velike) gledatelje kroz scensku igru. Ovo nenametljivo zvučno bogatstvo Hervé Tullet i scenografkinja Véronique Canevet, uz vrlo važnu igru svjetla Mateje Bizjak Petit i Sanjina Seršića, smjestili su na izuzetno zanimljivu i vizualno privlačnu scenu oblikovanu od djeci najbližih oblika i tijela – kocke i kvadrata, kružnice i kruga.
Petra Šarac u predstavi “Oh la la”, foto: GKL Rijeka
Izvođačica Petra Šarac (intervju uoči Lutkokaza pročitajte ovdje) scenu je tijekom predstave mijenjala i nadograđivala, lijepeći nove paravane, radeći kružne rupe u njima, igrajući se s prostorom igre i bogateći ga jednim od rijetkih oblika koji se odmiče od ranije spomenutih, a možemo ga imenovati – okom. Oko djeteta koje gleda i vidi stalno nove stvari i pojave, upijajući ih uvijek i svugdje, čak (ili posebice) i usred igre. No niti ovdje, iako se scena sastojala od brojnih elemenata, ne možemo govoriti o obilju i to zahvaljujući (bez)bojama scenografije – bijeloj i crnoj, uz tek ponešto crvene (i još pokoje). Ta monokromnost na neki je način dodatno istaknula Šarac koja je bila apsolutna vladarica vlastite igre. Lakoćom i sigurnošću savršeno je dječje vladala prostorom i predstavom, doslovno se igrajući igara, skačući s jedne na drugu kao s cvijeta na cvijet. Opušteno je prelazila iz emocije u emociju (tek u prvoj izvedbi na mjestima pokazavši laganu nesigurnost), jednakom lakoćom oživivši lutke tate i bake (Véronique Canevet). Tom im je animacijom, odnosno manipulacijom, ujedno oduzela autoritet koji ih krasi u stvarnom svijetu i svela ih na lutke s kojima se igra i koje vodi kroz život, zavladala tim potezom vlastitim svijetom. Stvar je, dakle, konačno došla na svoje mjesto, složila bi se djeca. Samim time, pravo je vrijeme da zaključimo kritičku igru s ovom scenskom igrom.
Oh la la je predstava koju nije briga za odrasle, njihova pravila i konvencije. Ona širi svoje niti scenom, pletući i rasplećući, uplećući i zaplećući, bez ijedne brige i sa samo jednom mišlju na pameti – igrati se da te sva djeca razumiju. Oh la la!
Svaki održan kazališni festival u današnjim je uvjetima pravo malo čudo. Jedno od takvih je i 12. međunarodna revija lutkarstva Lutkokaz u organizaciji Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Usprkos svim sad već uobičajenim nedaćama, od otkazivanja u posljednji tren zbog bolesti nadalje, Lutkokaz je uspio u četiri dana realizirati odličan program predvođen „savršeno izbalansiranom kombinacijom (po)najboljeg iz domaćeg i susjednog lutkarskog vrta“, kako je stajalo u medijskim najavama. Iako ovaj opis zvuči tek kao promidžbena fraza, nakon odgledanog programa potpisujemo ga u cijelosti. Reviju je otvorila nova predstava Lutkovnog gledališča LjubljanaTamnica u režiji slovenskog genijalca Matije Solcea, a zatvorila nešto starija predstava Via Matti / Ulica norcev jednog junaka slovenske nezavisne scene, Umjetničke organizacije Moment iz Maribora. U tom čvrstom slovenskom omotaču našle su se dvije predstave trenutno najboljeg lutkarskog kazališta u Hrvatskoj – Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Riječ je o predstavama Oh la la i Sretna kućica koja je zbog bolesti u posljednji tren zamijenila Avanture maloga Juju. GKL Rijeka bila je i poseban gost revije u sklopu koje je održan i okrugli stol o tom kazalištu i njegovim suvremenim stremljenjima, a riječka tehnologinja i oblikovateljica lutaka Luči Vidanović održala je radionicu sa studentima.
Suvremeno lutkarstvo provlačilo se cijelim programom revije, a bilo je i u fokusu potprograma organiziranog u sklopu projekta Kreativne Europe „Kritička platforma suvremenog lutkarstva EU“. Koliko potencijala i mogućnosti krije taj u nas još uvijek nedovoljno scenski istražen izraz pokazao je Solce u Tamnici nastaloj po motivima Andersenovog Postojanog kositrenog vojnika. Zajedno s dramaturzima Jelenom Sitar i Benjaminom Zajcom, jednonogog je vojničića odmaknuo od bajkovitih okvira u prostor žestokog i opasno zavodljivog ritma, moćnih vizualnih slika i stalnih scenskih iznenađenja koja su preplitala, suočavala i sukobljavala Andersenovu priču i svijet koji nas okružuje i pritišće. Time je združio tmurnu bajkovitost i mračnu stvarnost u snažnu i dojmljivu cjelinu koju je na bisu zaokružila emocionalna izvedba ukrajinske pjesme Oi tam na gori. Ovaj slojevit svijet suvremene tame scenografi Tomáš Žižka i Nerea Cuesta Garcia smjestili su pod posebno (fotografsko) povećalo, pretvorivši scenu u unutrašnjost fotografskog aparata u kojoj se stvaraju slike i „istine“ današnje stvarnosti. Unutar tog prostora Asja Kahrimanović Babnik, Gašper Malnar, Miha Arh i Filip Šebšajevič autoritativno su demonstrirali savršen sklad suigre, gradeći scenske slike u suglasju i višeglasju, pažljivo plešući po rubu i strogo kontrolirano griješeći kako bi ukazali na krhkost svjetova kojima tutnje vojske i vojnici.
LGL, “Temnica”, foto: Jaka Varmuž
Drukčiji oblik suvremenog izraza demonstrirala je Petra Šarac koja je u režiji Mateje Bizjak Petit lakoćom i sigurnošću te punokrvno dječje vladala prostorom i igrom u predstavi Oh la la (kritiku predstave pričitajte ovdje). Za taj mali izvedbeni slatkiš nastao po ideji Bernarda Friota i Hervéa Tulleta, a u koprodukciji riječkog GKL-a, Dječje kuće umjetnosti Ljubljana i Kolektive Ma-Théâ Centra za dječju kreativnost iz francuskog Tinqueuxa mogli bismo reći da ga gotovo uopće nije briga za odrasle, njihova pravila i konvencije. On širi svoje niti scenom, pletući ih, zaplećući, uplećući i rasplećući, bez ijedne brige i sa samo jednom mišlju na pameti – igrati se, dječje, bezbrižno, neopterećeno i djeci razumljivo. A djeca su razumjela i objeručke prihvatila ovu izuzetno uspjelu scensku igru. Slično, iako nešto više oslonjena na riječi, s djecom je komunicirala predstava Sretna kućica u režiji Morane Dolenc, koja ih je zavela moćnim trisom – izuzetno duhovitim i toplim tekstom Ivane Đule i Milice Sinkauz koji izvire i vraća se u ritam, odličnom scenografijom ispunjenom brojnim iznenađenjima Luči Vidanović i izvedbom Zlatka Vicića koji je vrlo šarmantno stvarao dijalog s tekstom, scenom, djecom i vlastitim junakom.
Riječani su imali „prste“ i u mariborskoj predstavi Via Matti / Ulica norcev, budući da je izvođač te predstave u režiji Lutkokazovog dobrog znanca Zorana Petroviča član riječkog ansambla Tilen Kožamelj. Njegov je protagonist vrlo simpatično brundalo kroz čija je nezadovoljstva i netoleranciju Kožamelj elegantno i duhovito zarezao ispod površine slovenskih (i naših) paradoksa, od političkih bedastoća i ovaca što bleje kako gazde sviraju preko poplave kineske plastike nadalje. Dodatni šarm u ovoj lutkarsko-glumačkoj monodrami predstavljale su vrlo zgodna i duhovita igra (s) predmetima i (kineskim) figuricama iz jaslica te izuzetno duhovito „pohrvaćenje“ slovenskih situacija poput: „… Miroslav Škoro mi je dao da mu diram ravnicu“.
Uz gostujuće predstave kao jake nosive točke, tijelo festivala odlično su popunile izvedbe studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, koje su se kretale od vrlo zgodnih ispitnih produkcija prve i druge godine do završnih projekata treće godine što su svoje prve festivalske korake uspješno testirali na prošlogodišnjem PIF-u. Dodajmo tu i festivalskim publikama nevidljiv dio – radionice za studente koje su ove godine, uz Vidanović, vodili slovenska lutkarska umjetnica Jelena Sitar, cirkuski umjetnik Zoran Vukić i kazališni kritičar Igor Tretinjak.
Zaključno, 12. Lutkokaz potvrdio je da se muke po organizaciji festivala danas itekako isplate jer svaka izvedba uživo djeluje poput melema na ranu, a četiri dana odličnog lutkarskog programa čisti je i nužno potreban lijek za dušu. To su prepoznali i osječki gledatelji koji su ispunili i ovacijama ispratili sve izvedbe.
Stručni žiri 15. Malog Marulića radio je u sastavu Saša Božić, redatelj, Magdalena Mrčela, spisateljica, novinarka, prof. hrvatskog jezika i književnosti i Ivo Perkušić, glumac i ravnatelj Gradskog kazališta mladih Split, a njihove nagrade najboljim ostvarenjima su:
1. Nagrada za najbolju predstavu u cjelini predstavi CAFFE KRALJEVSTVO, Kazalište lutaka Zadar
2. Nagrada za najbolji tekstSINIŠI NOVKOVIĆU za tekst predstave Slonić Dištonić, Gradskog kazališta lutaka Split
3. Nagrada za najbolju režijuANICI TOMIĆ za predstavu Mala Frida Gradskog kazališta Žar ptica iz Zagreba
4. Dvije nagrade za najbolje glumačko ostvarenje:
– DOMAGOJU IVANKOVIĆU za uloga Oca u predstavi Mala Frida, Gradskog kazališta Žar ptica iz Zagreba
– TAMARI KUČINOVIĆ za ulogu Tvora u predstavi Srce veće od mene samog, Gradskog kazališta lutaka Rijeka
5. Nagrada „Zdenka Mišura“ za najveći kazališni izazov predstavi AUT u produkciji Kazališta Mala scena iz Zagreba
Žiri je dodijelio i tri posebne nagrade za izuzetna umjetnička ostvarenja:
6. Nagrada za jedinstvo glumačke igreIRENI BAUSOVIĆ TOMLJANOVIĆ i DOMINIKU KARAKAŠIĆU, ansamblu predstave Caffe Kraljevstvo, Kazališta lutaka Zadar
7. Nagrada za umjetnički doseg u spoju lutkarstva, kazališta objekta i dramske igre autorskom timu i ansamblu predstave SLONIĆ DIŠTONIĆ, Gradskog kazališta lutaka Split
8. Nagrada za inovativnost scenskog jezika autorskom timu i ansamblu predstave SRCE VEĆE OD MENE SAMOG Gradskog kazališta lutaka Rijeka
Svoju nagradu za najbolju predstavu dodijelio je i dječji žiri, a prema njihovom sudu također je najbolja predstava Caffe Kraljevstvo Vanje Jovanovića i Patrika Gregureca u produkciji Kazališta lutaka Zadar.
Izbornik ovogodišnjeg festivala bio je dr. sc. Igor Tretinjak.
